Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Drevni vanzemaljac

    Tebi je najbolje da priseliš doli

    avatar

    12.07.2025. (10:24)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ma ne, onda ne bih tijekom godine ( na)hranila čežnju, more bi mi prestalo bit ovakvim praznikom...

    avatar

    12.07.2025. (11:30)    -   -   -   -  

  • j.

    ... i ja nekako tako osjećam, samo se moram sjetiti osvijestiti ono što osjećam; kada bismo svakog časa mogli doseći i gledati ljepotu, mirisati je, slušati - bili bismo pomalo lišeni oduševljenja i navikli bismo se na nju; opasno je navikavati se na nešto što je važnije, snažnije i veće od nas kao na nešto što je uobičajeno; dobro, možda nije opasno - nego nam komplicira stvari, jer onda pomalo gubimo onaj prvi uron, zahvat, vještinu prepuštanja... da, taj osjećaj da su naši krugovi manje važni i da smo dio onih velikih, pravih :)

    hvala ti na podsjećanju na to

    avatar

    12.07.2025. (11:55)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Morska sireno, upijaj ljepotu sunca, bonce, ribara i hranitelja, mira i spokoja...uvijek dođe vrijeme u životu kad se sve zamuti, zaplete, ispreplete i kad u hladnim zimskim danima, osami i samoći bar u mislima pobjegnemo na izvor nadahnuća za morati dalje...zagrljaj, čuče drago:-)

    avatar

    12.07.2025. (12:03)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Lijepa slika...
    Zapravo, većina ljudi kad dolazi moru, dolazi pretrpanim plazama, ciki, vriski, morskim sutonima ... klišeju.

    Ribar i labudovi... rijedak prizor, lijepo da si ga podijelila.

    avatar

    12.07.2025. (23:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ vjetre da, ne volim zdravo za gotovo, ko što ne volim da sam nekome zdravo za gotovo. Taj zanos, ushit, oduševljenje, to gotovo elitistički hranim, stvaram, pojim, te neke srebrne trenutke, pijem život na malene zahvalne gutljaje. Lijepo, hvala što kužiš:-)
    @ grlim Morska, brzo nam se vrati!:-*
    @ pa da, šta nas briga za šelou ljude! More je puno, puno više. Ja mu se od proljeća divim, šuljam mu se sa strahopoštovanjem, udivljenjem, promatram kako se mijenjaju krajobrazi kao i lica mora, neba i borova.
    Znam napamet svaku juku, oleandar i šimšir, kao i lovor višnju na putu prema plaži..pa ocvalo smilje i lavandu, sad je dominantan miris spaljene trave.
    More sad lagano pati i trpi- od ranog jutra površinom mu se rastežu masne fleke losiona za sunčanje. I više nema onaj svoj divlji miris, već miris ljudi.
    Al razveselilo me neki dan jato srebrnih riba koje su kratko plivale površinom i zrakom...

    avatar

    13.07.2025. (21:04)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Spremam se i ja ovih dana. Nadam se sličnom učinku. :)

    avatar

    14.07.2025. (06:30)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Sve ovisi kam ideš. Samo dalmatinska sela. Već su mi i u mom selu sad bile prevelike gužve...želim tebi, ko i sebi kvalitetan odmak Ipsi:-*

    avatar

    14.07.2025. (06:53)    -   -   -   -  

  • Blog@Blog

    Vrlo ti je skladna fotka :*

    avatar

    14.07.2025. (07:53)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Je, lepi neki trenutak mira i spoznaje.
    Hvala ti Blogi:-*

    avatar

    14.07.2025. (13:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...