Pramenovi

četvrtak, 19.06.2025.

Ko od sunca posvijetljeni
Plavi pramenovi Kairosa
Izranjaju na površinu
Gdje te čitav jedan sloj mora zove imenom
Gdje si opet tirkizna i snena
I doma

Kad ranim jutrom tek probuđenu bebu
Uzimaš u svoj krevet
Pa vježbaš s njim sve što si naučila na yogi
A on se smije i godi mu
Isto i kad mu ljubiš prst po prst nožni ,
pjevaš pjesmu najdražu

Pa berete lavandu u selu, cvjetiće trusite u ljubičastu vrećicu
A oni su omotali oko glave ručnike poput Arapa
Ne znaš dal se srame s bakom brati
Ili se opet aktivirala najstarijem bol u desnom sinusu
Ne znaš, al smiju se i sumrak se nasmiješeno zanjiše nad mjestom

Pa im radiš ušećerene bademe
Stavljaš u vrećice prozirne od organdija, za turiste
A njima ostavljaš pun protvanj ušećerenih za degustaciju
Pa nestane jedna vrećica
i nađeš je poslije praznu u džepu od hlačica

Pa navijaju dok se s mukom penješ na sup u dubokom
Tu se primi, tako, takooo
Pa te ljuljuškaju onako nesigurnu da bi stekla sigurnost
Sa svih strana okruže te male ručice
Dok se sretna i ponosna ne stropoštaš u more

Kad se zlato pritaji i stiša, poslije u Zagrebu
Sa svakim sumrakom obuzima te čežnja i nedostajanje
Ti znaš da im je došao Niko iz Zagreba
I da nemaju vremena, jer tu su plaža, Niko, igralište, Niko
I kako je potpuno prirodno da im ne nedostaješ onako kao oni tebi



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.