Sad smo daleko.
A meni ti je već dosta tih daljina.
I telefona i dimnih signala.
Sita sam ti nemogućnosti.
Prepreka, zapreka, zavlačenja, odgađanja.
Zaželjeh se proste blizine.
Jednostavnosti života.
Ispunjavala bih si svaku želju.
Svaku baš.
Osluškuje mi glas.
- Znaš što smo pričali..imaj to stalno na umu.
- Aha
- Stalno mislim na tebe
- Aha, i ja
- Čekaj me
- Nikud ne idem
- Čudna si
- Ne valja ti mobitel
Ne želim ga uznemiravati.
Ne želim da zna koliko se bojim
i pogotovo ne želim da mi osluškuje glas.
I da zbog toga radi te silne kilometre nazad
Pa se najradije ne bih javljala kad zove
Jer ne znam glumiti ni pred sobom
A mene je lako zavarati, zbilja
Meni je mene tako lako uvjeriti
Bilo nam je vrijeme
Sad nam opet nije
I bio je to susret, samo
Taj slatki mjesec miline
Strasti koja je porazila strah
Do koljena
Lako za prizvati nazad
U snovima
Meni koju je lako zavarati
Meni kojoj je mene lako uvjeriti
Ljubav nam je na probi, čula sam se
Kako se smijem sitno pikulasto
Hineći bezbrižnost
Zamalo se uvjerih
Što ću mu ja
Mislim si
Što mu mogu dati
A da to ne može dobiti
Na svakom koraku
"Susreti su ono što Nebo daruje Zemlji"
( S. Lice)