Povratak

petak, 28.06.2024.

Znaš ono...



20240628-211336

20240628-211404

20240628-211356

20240628-211344

Istok te dobro ljubavnički razbuca
Zapad te prijateljski
čeka sa zagrljajem
Jer zna kao što je za tebe bolje

U međuvremenu
Ti takva sva lijepa i prašnjava od puta
izmišljenih strana svijeta
trebaš još samo preživjeti
Susret s praznim stanom
Još samo to
Samo ovo i ono

Glasove koji će odjekivati
Sjene na zidu vaših tijela
Koja će još voditi ljubav
Ptice koje će ga dozivati, još kako
Pa kljucati svjetlost
Svjetlost
Koja će se samo gluho
odbijati od praznih zidova

O Bože
Ne daj mi da ikog više tako zavolim


Pogled na nekretnine

utorak, 25.06.2024.

Ovdje samo mladi ljudi imaju radostan pogled.
Starijima su pogledi ugašeni.
Cijene nekretnina ovdje divljaju.
Iznajmljuju se garaže bez tuša, za 250 eura mjesečno.
Neimaština me deprimira.
Graniči mi s lijenošću, glupošću i bolešću.
No, ljudi su ovdje susretljivi koda smo u vojsci.
Neću biti ovdje dugo. Samo sam ga dopratila.
Grad je ogroman, a mi bez automobila, dugo na suncu čekamo autobuse.
Jedemo smuđa na keju, a on mi ljubi ruke.

Ovdje je sretan. Ja pišem da ne plačem.

Poslije kad pada kiša autobusi prokišnjavaju.

20240624-133246
Update:
Srela sam se s prvom ljubavi.
Simpatijom iz djetinjstva, rekla bih danas.
Mada je davno bio velika patnja.
S vremenom, dobrim debelim vremenom, velika patnja postane malom patnjom, pa još dalje i smiješnom.

Odveo nas je na večeru.
Bilo je iznimno zanimljivo promatrati dva alfa mužjaka u razgovoru.
Dvije moje patnje.
Život je incredible, izntit.

I dalje čeznem za tušem.

Laissez faire

nedjelja, 23.06.2024.


Htjeli smo
promijeniti okret zemlje
osekom zaploviti
plimom brod vezivati
Htjeli smo
početi od kraja
pa završiti
na početku raja
probali smo
rekli smo nebo dat' će
nježnost sušta
bila sam ono mače
koje te ne pušta
bila sam
zapjenjena krijesta tvoga vala
ko vrh tvog
žednog jezika
moja snovita muzika
tvoja zaljubljena mala

20240614-194111

Kada si

utorak, 18.06.2024.

Kada si prvi put bijesno rekao da ideš
ideš bez mene
kada si prvi put popakirao stvari
u pet minuta u deset navečer
nakon pet godina veze
kada si mi rekao da te boli kurac
da se lijepo steram u njega
kada si umorno zaključio da se ne osjećaš
Živim
Jer sam te ulovila u tri laži
Pa je sve postala šarena laža
Naša velika ljubav
Hortenzije ubrane pred kišu

20240614-184826

Dugopozdravljač zaspao je tek u četiri ujutro
Slao je poruke mojim prijateljicama
U strahu od srca koje lupa snažno i zaglušuje
Ko preplašena ptica ulovljena između dvije stijene
Dugopozdravljač u meni
Prestao ti je vjerovati
Vjerovati svim onim lijepim riječima i gestama
utrnula mu je ruka od mahanja stalnog
I kofera
Nepotrebnih stvari koje vučeš za sobom
A koristiš tek tri
Ti znadeš kako ubiti ljubav, zar ne
Ja tek učim iščupati iz srca
Korov nalik na cvijet
Šumove nalik na pjesmu

20240614-184817

Ovo nitko ne može spasiti
Niti moje strpljenje
Ogromne bademaste oči koje bi tako rado
Vjerovale u ljudsku dobrotu, čast i poštenje
Niti moja/tvoja gladna put
Voli me kada to najmanje
Zaslužujem
Sve se briše i odlazi na neko pusto mjesto
Koje ne treba dugo i pomno zalijevati
Suzama
Samo pažljivo izvaditi oštricu iz mesa
Da se ne iskrvari

Pa utrljavati tamo u velikim količinama
Redovito
Lavandu
Origano
Smilje

20240614-193058

COCO- DE -MER

četvrtak, 13.06.2024.

20240614-070417

Bježimo prema jugu
Tamo gdje se dani parunski produljuju u nepoznato
Tamo gdje se susreću u jednom sva svjetska mora i sve rijeke
Iza vjeđa bubri mi mjehurić od sapunice
ne radim nagle pokrete
da mi se prerano ne rasprsne preko očiju
punog grla
gledam koliko se krajolik promijenio od zadnji put
kad smo si rekli
koliko se
volimo i želimo
ovdje bih volio da si stalno
kaže
bradom pokazujuć džep od košulje

dočekuje nas šutljivi tamaris i zaigran oleandar
zagrcnu se lastavice od sve te ljepote
to je njegov otok i otok njegovih predaka
parkiramo se visoko kupujemo novu odjeću
krademo ležaljku
on ulazi u more onako kako sam oduvijek zamišljala
da moj muškarac mora ulaziti
tako da
sad napokon mogu biti
žensko
potopi me poput toplog pjenušavog vala
sveobuhvatno
ohladi mi tijelo osnaži mi koljena
vraća me kad zaplivam
daleko prema pučini
i neobično je što su on i more sposobni
učiniti mome tijelu
to je plaža gdje bih odabrala umrijeti bez grižnje savjesti
dodiruju nam se noge ispod površine
isprepletene poput morskih trava
zaronim licem i na pješčanom dnu
vidim svoje srce
vidim nas kako se ljubimo kao djeca
odmetnuta od sigurne obale
osjećam se blaženo
poput bebina stopala
s visoko podignutim palcem zbog uživanja.

A sve je to zbog imena, znam

srijeda, 12.06.2024.

Nakon što mi je pod prozorom od firme
Zazvao ime, da nema zabune
Otpjevao Djevojku malu i otišao
A ja sam zbog konformizma
Stavljala prst na usta
Kao, daj tiše sviraj
Dok mi se istovremeno rascvjetavalo srce
poput plamteće ruže
Jer ja sam zbilja ta, iz te pjesme
Činim to sa srcem
Daruju mi kišu na dar, kao i oblak mali
A sve je to zbog imena, znam
On mi je za dva sata došao javiti da je pao
Po stepenicama
Izudarao lakat i koljeno
Umjesto da ode direkt doma ili na traumu
Došao javiti meni, u eri mobitela
Da je pao
Mazala sam ga poslije kremama,
Ljubav crem de la crem
dirala mu čelo
Kuhala jelo i čajeve
Bolan sam dušo, bolna za tobom

Dva dana tetošenja, a sad me evo na moru
Učim s djecom hrvatski, povijest
Čitam lektiru dok su u školi
Pronalazim s partvišem ispod krevetića
Pravo blago
novčića, gaćica, istrgnutih listova, plastičnih boca

Zavuče se, to ti je
Kopaj dublje, dalje traži
Pa kad iz svjetla ugaziš u mrak
Samo pazi da ne fulaš stepenicu

20240611-074218

Ispremiješane bajke

ponedjeljak, 10.06.2024.


Možda je to
zbog nikada zaglađenog traga u mesu
prstenjaka
urezanog
nakon toliko i toliko
ili zbog filigranskog odsjaja u zjenici dječjeg
nejasno naznačenog nedostajanja
samo da si ti tamo
i da ste zajedno

Možda sam sama jer odašiljem signal
zauzeto
svim pticama, oblacima, zvijerima, ponornicama
jer sam se tvrdoglavo uspela i još se penjem
na najvišu kulu bjelokosnu
na najvišu biljku povijušu
i s nje podozrivo gledam svoju cjelonoćnu čežnju
svoj jauk ušutkujem i svoju bol
i samoći koja je teška samo slabićima
silom zatvaram sva usta i sva vrata
i govorim da mi ručno izrađene cipelice
najbolje plešu
same
o klinu

Možda kažem stoj čak i kad se široko nasmješim
i kad mi se vide svi zubi i kad mi
i oni
sjekutići oštri zabljesnu

pa si pričam i bajke i basne
izmišljam krajeve lukavo

..i onda je ona sama samcata živjela sretno do kraja života....
..i šuteći puno i dugo počela razumijeti jezik bilja i životinja....
..i kupila je cijelu šteku šibica koje se ne gase....

ili se nasmijavam i posvađam sve kraljeve
a za jednog princa se uspostavi da uopće ne voli žene, nego...
Mala sirena ga pušta da se utopi, Dorothy se nikada nije vratila doma,
Trnoružica pati od insomnije i po cijele noći jede čokoladu u krevetu i čita,
a Pepeljuga ode na bal bosa, i bez da je kuću očistila...

I onda pada kiša namjesto snijega
i ono što je bilo jučer postane prekosutra
i postanem naglo crna ovca i ružno pače zajedno
zalutala ko izgubljena zigota
i ne znam što bih dala za malu kuću na nekoj planinskoj osami
samo tona papira za pisanje
i neko živo biće za koje ću se brinuti
a da to ne moram nužno biti baš ja

20240609-165552

.....

utorak, 04.06.2024.

......

20240601-181056

Pjesma

nedjelja, 02.06.2024.

20240601-192925

Nima mi do tvoga lipog glasa


20240601-183429

Da mi lipe riči piva

20240601-181138

Ka u ono prvo vrime, da me dira, da me dira


20240601-181127

Slatka pisma tila tvog


Danas sam si sva lukava.
Skužila sam da mogu pisati i ovak, naknadno,
inkognito za one koji nisu moji ili koji su zlonamjerni,
jer oni neće sigurno više puta otvarati i čitati ovako dosadan post s fotografijama..rofl
Pogotovo s fotkom groba.rolleyes
Tako mogu pisati sebi budućoj dnevnik, jer sve bilježnice ili zagubim ili mi se u vrećici po njima prolije voda.cry
Tu su moji zapisi sigurniji.

Ipsilonka misli da se ja nekog bojim, a ne kuži da sam ja imala problem sa preotvorenim pisanjem.rolleyes
Ja ne znam i ne želim pisati uvijeno i općenito,
jer se za dvije godine ne bih sjećala na kaj sam se to ono referirala.

A pišem sebi. Pišem sebi budućoj.
To mi je jako važno.

***************************************

Ovu pjesmu sam mu otpjevala više puta, pogotovo onaj dio :
- O daj mi reci, di ćeš sad, praznih ruku sam i nevoljan, komu triba čovik nesritan,
samo ja te ljubim znam...i daj mi reci, di ćeš ti, tek smo sad za život zreli mi,
kad smo već ga pola zgazili i na leđima svoijim ponili, težak teret jubavi


Imao je pognutu glavu, kao ganut je bio, a zapravo si je mislio svoje.

Ići će, a znamo kako je to završilo zadnji put.
Jelda znamo, Sarah? Znamo.
Sad živimo skupa 7 mjeseci.
On ovdje ne može nać posao koji bi ga zadovoljavao.
Preko grane su mu i djeca koju dugo nije vidio.
Ne čini mi se više sretan.

Ja ću ići mojoj djeci na more...pomagati oko apartmana...uređivati moj kat kuće...
Daleko od toga da neću imati posla.
Ali nedostajat će mi.
Sad sam se isuviše navikla na njega.
A drugačije s horoskopskim rakom ne ide.naughty

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.