Možda je to
zbog nikada zaglađenog traga u mesu
prstenjaka
urezanog
nakon toliko i toliko
ili zbog filigranskog odsjaja u zjenici dječjeg
nejasno naznačenog nedostajanja
samo da si ti tamo
i da ste zajedno
Možda sam sama jer odašiljem signal
zauzeto
svim pticama, oblacima, zvijerima, ponornicama
jer sam se tvrdoglavo uspela i još se penjem
na najvišu kulu bjelokosnu
na najvišu biljku povijušu
i s nje podozrivo gledam svoju cjelonoćnu čežnju
svoj jauk ušutkujem i svoju bol
i samoći koja je teška samo slabićima
silom zatvaram sva usta i sva vrata
i govorim da mi ručno izrađene cipelice
najbolje plešu
same
o klinu
Možda kažem stoj čak i kad se široko nasmješim
i kad mi se vide svi zubi i kad mi
i oni
sjekutići oštri zabljesnu
pa si pričam i bajke i basne
izmišljam krajeve lukavo
..i onda je ona sama samcata živjela sretno do kraja života....
..i šuteći puno i dugo počela razumijeti jezik bilja i životinja....
..i kupila je cijelu šteku šibica koje se ne gase....
ili se nasmijavam i posvađam sve kraljeve
a za jednog princa se uspostavi da uopće ne voli žene, nego...
Mala sirena ga pušta da se utopi, Dorothy se nikada nije vratila doma,
Trnoružica pati od insomnije i po cijele noći jede čokoladu u krevetu i čita,
a Pepeljuga ode na bal bosa, i bez da je kuću očistila...
I onda pada kiša namjesto snijega
i ono što je bilo jučer postane prekosutra
i postanem naglo crna ovca i ružno pače zajedno
zalutala ko izgubljena zigota
i ne znam što bih dala za malu kuću na nekoj planinskoj osami
samo tona papira za pisanje
i neko živo biće za koje ću se brinuti
a da to ne moram nužno biti baš ja
Post je objavljen 10.06.2024. u 10:23 sati.