Jedan travanj

nedjelja, 24.04.2022.

Lastavica u autopraonici.
Violina u crkvi.
Prolistao trs zapiknut iz zafrkancije
kod mame na groblju.
Iznosim mamine kaktuse na terasu.
Neki se spremaju cvjetati.
U malim vrtićima koje je radila, figurice.
Žabica sa srcem.
I kaktusi će te nadživjeti.
Stari na mobitelu pušta pjesme ptica, pa ga ostavi u cvjetnjaku.
Grmuše i kosovi se skupljaju oko mobitela
i zborno pjevaju.
Sunce je milo i blago, vjetar se zatrčava.
Posadili smo volovsko srce i jabučare, a pored svakog bosiljak.
Kaže stari, nije isključeno da paradajzi
preuzmu okus bosiljka.
Nokti su mi crni od zemlje.
Ruke svu noć bride od kopriva.
Pijemo uvarak, čistimo krv.
Ruže i hortenzije ponovno dišu.
Postranično čekićem zabijam drvene kolce.
Jebeš Jurjevo bez zelenih,
ispikanih i bridećih ruku
i koljena.
Jebeš život bez
Prolistalog trsa na groblju.






Malo drugačiji Uskrs

ponedjeljak, 18.04.2022.

S rukom u ruci pretrčavamo prometnicu. Vjetar njiše bujne grane jorgovana. U torbi imam tanjur s dvije šnite šunke, četiri domaća kuhana jaja, tanke vezice domaćeg luka i starinsku solenku. Šunku sam donijela ja, ostalo su poklonili njegovi susjedi. Solenka mu je mamina. U crkvi dvadesetak ljudi gromoglasno pjeva. Nakon blagoslova, čestitanja Uskrsa nepoznatim ljudima, uz Vrbas jedemo posvećeno i ljubimo se. Jaja su slatka, slasna, žuta. Ispod starih vrba smješkaju se maslačci i zlatice. Zelenim dijelovima luka hranimo divlje patke. Sa grane skoči vjeverica. Iznad nas prolete nisko dvije lastavice. Lete kao da se drže za ruku.
U gradu šušur. Dječja karnevalska povorka. S neba mjestimično tamno sivog, doleprša pred nas crno vranino pero. Dvije Slovenke obučene u ciganke, proriču mi puno novaca, ali da se čuvam lopova.
On upravo saznaje da mu je noć prije umro prijatelj bizarnom smrću: udavio se hranom. U šoku je. Vidim mu ljut pogled uperen u daljinu. Stišćem mu ruku da mi ne nestane. Pa hodamo gradom, hodamo buvljakom, hodamo pijacom, hodamo obiteljskim kvartovima punim tulipana i hodamo i hodamo, jer hod liječi od svih šokova, jer dok hodaš postojiš, i on pozdravlja puno ljudi. Svima govori vijest, samo da otpusti teret. Stišće čeljust. Čeka nešto utješno, kao dijete.
Ljudi govore: šta ti je život. Ljudi kažu, ajojojoj, jadan i nesretan je bio. Ljudi nisu nimalo zaprepašteni. Prihvaćaju sve smrti bolje od udaraca. Nema tu utjehe. Zove ga žena s kojom je prijatelj bio u vezi. Starica. Plače. Otišla je moja duša, kaže. On šuti. Svi se prisjećaju kada su se sa njim zadnje vidjeli ili čuli.
Danas jesi, sutra nisi, kažu surovo.
U mojoj torbi zazveckaju starinska solenka i prazan tanjur.

Na povratku u autobusu, mašu mi široka poorana polja, žuta nasmiješena polja, zeleni proplanci. Oblaci kako ih ja vidim, oblikuju se u kraljevstvo, u tornjeve i dvorce.
Rastanci su samo obećanje susreta, bubnja moje hrabro srce.
A dolje, duboko na tlu, maše mi ta tužna zemlja, ti izborani i namučeni ljudi, ti dobri ljudi uskrsli za života bez nade i s gorkim smislom za humor.



ničiji il svačiji

Pasodoble

četvrtak, 14.04.2022.

Dok ruješ tu zemlju odnosa
Kratkim noktima
Tu zemlju smeđu i crnu
Koja miriši na kolijevku
Na mačiće, na onostrano,

Ne možeš ostati čistih ruku
Teško ih je i oprati
Taj prkos, tu borbu,
neisplakane suze
Tu želju za slobodom
Tu čežnju da te se porobi nježnošću
Tu kosu koju treba raščupati, pa ljubiti
Ne mogu, neću, ne želim više

To noćno premiještanje na bokove
Ta oštra bol žuči, taj znoj
To- kako da te pratim kad mijenjaš
Ritmove
Ti ćeš meni da sam ja luda, je li

Taj život poput mladog bika
u najboljoj snazi
U svaki mišić ga ljubiš
Braneć od malodušnosti
Te ruže koje se dremljivo bude
Te nabrekle pupove jorgovana

With or without you I can't live
Nokti su puni zemlje
Zasadila si bosiljak
Odrezala si od jagode i zasadila plitko
Možda nikne nešto sasvim novo
Možda se i bik umori

*Karakter "Paso" plesača uveliko određuje motiv koride. Od plesača, kao matadora-toreadora očekuje se gotovo pretjeran ponos, hrabra odlučnost i elegancija, a od plesačice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina - sve kao posljedica plesaču prepuštene uloge vođenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele mišićne strukture. Samo se tako može postići za ovaj ples karakteristično kratko, brzo gibanje te izvođenje kontroliranih poza.
Potporna noga je uvijek blago savijena.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.