Malo drugačiji Uskrs

ponedjeljak, 18.04.2022.

S rukom u ruci pretrčavamo prometnicu. Vjetar njiše bujne grane jorgovana. U torbi imam tanjur s dvije šnite šunke, četiri domaća kuhana jaja, tanke vezice domaćeg luka i starinsku solenku. Šunku sam donijela ja, ostalo su poklonili njegovi susjedi. Solenka mu je mamina. U crkvi dvadesetak ljudi gromoglasno pjeva. Nakon blagoslova, čestitanja Uskrsa nepoznatim ljudima, uz Vrbas jedemo posvećeno i ljubimo se. Jaja su slatka, slasna, žuta. Ispod starih vrba smješkaju se maslačci i zlatice. Zelenim dijelovima luka hranimo divlje patke. Sa grane skoči vjeverica. Iznad nas prolete nisko dvije lastavice. Lete kao da se drže za ruku.
U gradu šušur. Dječja karnevalska povorka. S neba mjestimično tamno sivog, doleprša pred nas crno vranino pero. Dvije Slovenke obučene u ciganke, proriču mi puno novaca, ali da se čuvam lopova.
On upravo saznaje da mu je noć prije umro prijatelj bizarnom smrću: udavio se hranom. U šoku je. Vidim mu ljut pogled uperen u daljinu. Stišćem mu ruku da mi ne nestane. Pa hodamo gradom, hodamo buvljakom, hodamo pijacom, hodamo obiteljskim kvartovima punim tulipana i hodamo i hodamo, jer hod liječi od svih šokova, jer dok hodaš postojiš, i on pozdravlja puno ljudi. Svima govori vijest, samo da otpusti teret. Stišće čeljust. Čeka nešto utješno, kao dijete.
Ljudi govore: šta ti je život. Ljudi kažu, ajojojoj, jadan i nesretan je bio. Ljudi nisu nimalo zaprepašteni. Prihvaćaju sve smrti bolje od udaraca. Nema tu utjehe. Zove ga žena s kojom je prijatelj bio u vezi. Starica. Plače. Otišla je moja duša, kaže. On šuti. Svi se prisjećaju kada su se sa njim zadnje vidjeli ili čuli.
Danas jesi, sutra nisi, kažu surovo.
U mojoj torbi zazveckaju starinska solenka i prazan tanjur.

Na povratku u autobusu, mašu mi široka poorana polja, žuta nasmiješena polja, zeleni proplanci. Oblaci kako ih ja vidim, oblikuju se u kraljevstvo, u tornjeve i dvorce.
Rastanci su samo obećanje susreta, bubnja moje hrabro srce.
A dolje, duboko na tlu, maše mi ta tužna zemlja, ti izborani i namučeni ljudi, ti dobri ljudi uskrsli za života bez nade i s gorkim smislom za humor.



ničiji il svačiji

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.