< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (6)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
08.08.2019., četvrtak
Ljetni raport

Ne tako davno, čekala sam da počne ljeto.
I sva blagost i blagorodnost koju ono donosi sa sobom.
Tugovala sam.
Zato nije bilo ljeta.
Al bila zdrava i svi oko mene.
Uvijek može gore.

Znajući da uvijek može gore, odlučila sam uživati u ovom vremenu.
Kakvo je, takvo je, moje je.
Marelice sam pobrala. Sačuvala koštice i osušila zbog one jezgre u sredini i B 17 koji ubija tumorske stanice.
Sada breskve zriju. Jabuke. Smokve. Tata je posadio brdo toga.
Možeš slobodno cijeli dan biti u voćnjaku.

Sad smo svi po bolnicama.
Svak sa svojim boljkama.
Dođe tako neko razdoblje,
ništa strašno- tješim se.
I bolje je da je ljeto, sve je jednostavnije.
Prije kave, nahranim svoju malu farmu.
Ptičice, ribice, mace i perad.
Životinje uzvraćaju ljubav.
Par koka se izvuče iz svojih nastambi, pa složno jedu s macama mlijeko i kruh. Nitko bijesan, kao da to čine oduvijek.
Tatini kanarinci jučer uopće nisu pjevali dok je bio na operaciji. Svi smo plitko disali.

U kuhanju uživam. Sada su to jednostavni ljetni obroci, koje upotpunjujemo popodnevnim voćem. Ako ne pada kiša, predveče zalijevam cvijeće obilno, pa i onaj komadić vrta kojeg je tata uspio zasaditi. I kojeg još nije prekrio tušt. Vrlo ljekovit korov. Paradajze nismo povezali, pa se sočni plodovi skrivaju u travi. Jedem ih otkinute sa stabljike, prefini su.
Trava raste, nema tko kositi, pa sve djeluje zapušteno. Ne stignem sve. I ne smijem.
A rastužuje me to.

U sandučiću za poštu, ose su napravile gnijezdo. Alergična sam na histaminik
Požalim mu se, pa ih on rastjeruje dimom.
Mamu mi šarmira danas od jutra.
Ona se prekrasno smije i uživa.
On zabija daske na vanjski dio kokošinjca, da ne moram lovit koke po dvorištu.
Zaljubljujem se dodatno u tu spretnost.
Zaljubljujem se u to kako nasmijava moju mamu.
Pamtit ću dugo tu njegovu dobrotu.
Pamtit ću današnji dan.

Sister je kod tate od jutra do mraka, a ja s mamom. Pokušavam sve konce pohvatati.
Najradije bih odgodila svoju operaciju, da se mogu posvetiti njima. Ima tu naravno i straha od narkoze, tri do četiri sata traje taj zahvat.
To su stvari koje se objektivno ne odgađaju.
No, i moj će oporavak trajati.
Pa zbilja ne znam kak će sister sve sama.

Nema dugo, čekala sam da počne ljeto.
Sad čekam da opet bude sve u redu.

- 07:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.