.

Glazba

Moje putovanje poklonilo mi je nepregledna polja zrelog i zlatnog kukuruza, glasanje riječnih galebova noću, međunarodne riječne brodove koji liče na velike spavaonice, hotele na vodi, saznanje kako su granice vrlo često potpuno nepotrebne i štetne, jer čovjek je ipak čovjek- svuda.
Kao i govance.



U autobusu sam bila okružena mladim ljudima koji su se vraćali doma, studentima iz Belgije, Francuske i Italije, koji su pored malih torbi s grickalicama i vodom, imali plišane medvjediće i zečeve neophodne za sigurnost u stranom svijetu. Prije no što su zaspali, konjugirali su latinske glagole.
Na odmorištu mi je prišla jedna djevojka i rekla mi: Bože, kako ja volim Vaš jezik! I mene je to baš razgalilo, pa smo spontano povele razgovor o borbi, nadstrešnici, medijskoj manipulaciji i silnom entuzijazmu kakav već prati svaku zdravu mladost. Kao i starost koja ne stari.



Oduševio me njihov plac! Svima je znano da baš volim papati i da sam se zaoblila onako, na strateškim mjestima, no to je zapravo sve promišljeno: ugodnije je sjediti na vlastitim jastučićima nego li kostima.
Smuđevi, šarani, pastrve i lososi gledali su me sjajni i mirisni s tezgi, kao i sočne bobe barem desetak vrsti grožđa. Blažena jesen! Kako se radi o gradiću uz veliku i moćnu rijeku, prevladava svježe ulovljena riječna riba, koja se čisti uz obalu kamo svraćaju labudovi u velikom broju. Brodići se voze poput automobila, a predvečer ćete lako ugledati ribare svježih obraza u gumenim čizmama, kako slažu mreže.


Bili smo smješteni u centru grada kod gospođe Mire, prave građanke, finih i uglađenih manira. Radi se o starinskom gradskom dvorištu kakvih je Zagreb pun, a ovdje kod Mire, rascvale su se plamene ruže, grmovi hortenzija i sitan mirisan bosiljak gusto posijan u ukrasnim teglama na prozorima.
Iz kafića se uglavnom čula Nina Badrić, tu i tamo Grašo, no posebnom me iznenadio provod u restoranu Radetzky, gdje se slavio neki ženski rođendan, a lokalni je bend svirao Gibonnija, Prljavo kazalište, Parni valjak, Olivera..



Moj čovjek i ja volimo plesati na ulici, onako spontano, slučajno i potaknuto, a ono što smo često doživljavali, bilo je "hvala" usputnih prolaznika.
Hvala za ples! Hvala što ste sretni i plešete.
Naravno da sam se popela na prozor jednog restorana i onako izvana, zaplesala s tamburašima. Super osjećaj na trijezno.
Po mom govoru, svi su lako prepoznavali točno otkuda sam i sve je bilo baš puno meke i tople dobrodošlice.
Znate onu teoriju da se svaki grad može opisati jednom jedinom riječi.
Ovaj je Muzika.


Kad ti nije važno gdje si, ne možeš zalutati, pročitala sam negdje davno.
A kad si sama sebi dom, dodala bih, teško možeš ostati bez krova nad glavom.

Živjeli!
I plešite.
I hvala vam na tome.

Mungos

Ovo je ljeto počelo jenjavati
S mojim ubijanjem
osa,
zmija
i paukova
I ništa to ne bi bilo čudno
Da na ubod ose nisam alergična
Dok se zmija i paukova baš bojim
Al kad se radi o spašavanju potomaka
Ili to barem tako posložiš u svojoj glavi
Odjednom straha- nema

Toga dana
Zmiju je bengalski mačak
Donio čak dvaput
Razumije se, dvije različite
A brzinski smo zaključili
kako nisu otrovne
Jer bi mačak vrlo brzo postao
Bivši

I neotrovne, užasno su ružne, prugaste i ljigave
Donio ih je mačak žive
Jutarnju je ubio kućni prijatelj
A večernju...

Večernja se sakrila
u rešetke od aparata za vodu u kuhinji
Sin je davao upute preko telefona
Primjerice, ubijte je mojom tenisicom kada izađe
Unuci su se naoružani poslagali ispred rešetki
Svaki po jednu očevu tenisicu,
treći je imao u ruci sprej

A ja sam im onda govorila
Ratno- strateški
da nijedna normalna zmija
ne bi izašla
Dok ju se čeka s takvim naoružanjem
Pa se najmlađi dosjetio
Upaliti na mobitel kameru i spojiti s našim mobitelom

Beštija je izašla brzo,
čim nas nije vidjela i čula
Udarac tenisicom jednom
Ništa
Udarac drugom tenisicom
Ništa
Špricanje mirisom za prostor
Malkice je zakašljala
A onda u kadar ulazim ja
S batom za meso
I ubijam je uz ratni poklič:

Nisam vam ja jebeni mungos!!!!

Ne moram vam ni reći kako me sad zovu.

Ljetna svjetlucanja

Na kolodvorima sam uvijek voljela
Promatrati ljude
Zagrljaje, opraštanje
Njoj je više stalo, vidi se
On je samo ležerno tapše po leđima
Kao da se tek zagrcnula
Kao da ne postoji ikakva mogućnost
Da se njih dvoje
više neće vidjeti nikada



Strah od napuštanja
Strah od prepuštanja
Lice i naličje jednog te istog novčića
Da mi je samo moći zadržati
Negdje iza očiju
Onaj slatki miris mora
Dok u blizini nema ljudi
Miris je to vode pomiješane s biljem i ribama
Ljušturama školjki,
Daljinama, blizinama
Zagrljajima, opraštanjima
S tim da te more neće samo ležerno
Potapšati po leđima kao da si se zagrcnula
Ono će te zagrcnuti od milja
Obljubiti od glave do pete
Ući ti u oči, uši, nos, uvjeriti te
da ti si
To more
To milje od stotinu milja



Da mi je samo moći zadržati,
za zimu
To svjetlucanje zlatno
jedne male kose
U zagrljaju je naučiti
Da postojim u njoj
I kada nisam tu

Za one koji znaju

Stotine je načina na koji odlazi ljeto
Skida haljinu, namješta obraz za drugi poljubac
Ko u filmu
Drugi, pa treći
Volio sam te, voljela sam, a sada je kraj
U kadru su odjednom
Zatamnjena neba, neka mudra stabla
I lišće, lišće, puno lišća
Umivaš se od prošlog života
Čuvaš kožu od novih povreda
Kremom badema
A ljeto je, javljaju, na drugom kolosijeku
Metalnim glasom: brzi vlak za jesen
dolazi na treći peron u 15.50
Iza mikrofona ljeto se pretvara da nije
Tetoviralo je vjetrenjaču na lijevom boku
Odlazi negdje na jug gdje je vječno
Gdje ljudima nije vruće
Gdje se ne plaše života, ljubavi, začinjene hrane
Cigara i whiskeya
Gdje se ljudi bacaju u zagrljaj
Daju drugi obraz i kad praštaju
Okreću listove života
Ko stranice lakog štiva
Za one koji znaju
Ljeto se samo pretvara da je otišlo
Najavljuje jesen, pa zimu
Ljudi se oblače toplije
Samo da ne izgledaju čudno
A u sebi nose varnice
Prstima potpaljuju svijet