Pisamce za Dvitri

srijeda, 21.02.2024.

Znaš.
Bila sam tamo.
Stuštilo se bilo tada na moju glavu puno previše.
Jednom sam klečeći prala pod. Plakala urlajuć. I povraćala.
To je valjda kad se raspadneš.
Nitko me s poda nije dignuo.
Samo su me nakon nekog vremena
zaboljela koljena i bilo je prehladno.
Svi su nekako mislili da sam se sama dovela u tu situaciju.
Ljudi to uvijek ili bar često ( po)misle.

20240221-141511

Onda se okreneš sebi.
Onda kada nemaš kome. Tek onda, šteta.
Počinješ rasti prema unutra, ko naopaka lukovica.
Samoniklo. Iskonski. Zakržljalo, ali ljekovito.
Ko divlji origano. Ili mažuran.

Imala sam mantru tada.
" Svaki dan sam sve zdravija i zdravija"
Imala sam samo jednu prijateljicu i mnoštvo ljubopitljivih očiju.
Milijun blesastih i iritantnih konstatacija " kako si samo jaka"
Nikada nisam bila jaka.
Niti sam to ikada htjela biti.

20240207-065222

Stanice su naše inteligentne, kaže mi danas ginekologica na sistematskom.
Predivna žena. Nešto poput majke.
Shvatila me u proredima.
Stanice pamte i svjesno i nesvjesno.
Svaku ljubav koju smo im dale.
I neljubav. Nebrigu. Nepažnju.
Našu. Našu vlastitu.

20240215-122916

Zato treba vježbati svjesnost.
Svjesnost ovoga sada.
Banane.
Mrvice na stolu.
Otpalih cvjetića.
Tetrapaka.
Obući se u vlastitu ljubav prema sebi
Ko u potkošulju.

Za Dvitri...

Jutra su prelijepa. Najljepša u danu.

U svakom gradu gdje se probudiš.. pjevaju kosovi od zore rane.

20240219-063405

ti si svoj prozor u svijet, razgrni zavjese...

20240219-064451

Probudila sam se u ponedjeljak u Rijeci. Silom prilika. Zbog ovog svitanja nije mi bilo žao.

20240219-065409

Vrijedi izaći što prije tražiti Ljepotu.

Pupovi magnolije zovu.


20240220-115713

Zona sumraka

ponedjeljak, 19.02.2024.

Izvan sebe sam. Takvo što nije mi se još nikada dogodilo, pa me zanima jeste li vi možda za to čuli. I što biste učinili na mom mjestu.
Moj čovjek kupio je auto prije par dana preko posrednika kojeg je upoznao u kafiću. Stariji auto, dobar, povoljan. S punim rezervoarom. Kupoprodajni je ostao doma, al prijenos još nisu obavili.

Jučer smo krenuli na izlet u Rijeku.
Na izlasku s autoputa, odmah nakon naplatnih kućica, zaustavila nas je oko 11.30 carinska policija.
Bili smo potpuno opušteni i mirni. Sve je uredno. Sve su dokumente pregledali, a onda nas još pozvali sa strane radi provjere goriva. Za takvo što nismo još čuli, al ok. Kontrola. Policajac je izvadio iz našeg rezervoara tri doze i u svakoj od njih pronašao nekakav plavi dizel u visokoj koncentraciji, koji se ne smije točiti u osobne automobile, nego samo u poljoprivredne strojeve sa iskaznicom koja glasiti mora na točno određenu osobu, vlasnika poljoprivrednog stroja.
Mi smo se krenuli smijati, ne vjerujući. Policajci su bili neumoljivi. Visoko zapriječena kazna smrznula nas je u trenu. Nisu u svom vozilu imali niti laptop radi pisanja i printanja prekršajnog naloga, niti pos aparat radi plaćanja kazne, pa smo morali voziti za njima još oko 25 km do njihovih carinskih ureda u Rupama.
Izgledalo je poput ružne noćne more i stalno sam čekala kad ću se probuditi.
Izrada zapisnika, naloga, prigovora..sve je to trajalo satima. Ponudili su nas sa kavom s aparata. Meni je bilo muka od gladi i stresa.
Procedura je takva, da njega kao stranog državljanina moraju odmah procesuirati. Zato smo u 17.00 morali odmah na sud u Rijeku. Zasijeda Vijeće kao. Tamo je međutim sudila sutkinja. Koja je morala doći na posao, premda je nedjelja. Odmah nam je dala do znanja da će odluka biti osuđujuća, jer zakon jednako kažnjava i vlasnika i korisnika vozila, te se u prekršajnom postupku ne ispituje tko je doista počinitelj tog prekršaja. Smanjila nam je kaznu najviše što je mogla. Kazna je u visini nečije plaće.
Nismo se odrekli prava na žalbu, premda nam je u tom slučaju ponuđeno plaćanje na rate. Bila je skroz fina i normalna, objašnjavala mi je koliko je zakon montipajtonovski i kako se sve mijenjao. Vidjelo se da joj je teško što ga mora primijeniti.
Dobili smo i nalog da odmah moramo očistiti rezervoar i poslati carini račun na e- mail. Maloprije sam saznala da to čišćenje košta između 200 i 500 eura.
Posrednik pri kupovini auta se ne javlja na mobitel.

Pitala sam ih sve skupa, da znam ubuduće, na koji se način može čovjek osigurati prilikom kupovine auta. Kako provjeriti gorivo? Rekli su mi, samo preko nas. Apsurd.

Jeste li čuli kad za takvu priču? Imate li iskustva?

Take it slow

srijeda, 14.02.2024.

20240214-071147


20240213-124110

20240214-114501


https://youtu.be/PIh07c_P4hc?si=cm2U4Ttx-YQ6N6Ld

Nebo, stabla, odnosi

utorak, 06.02.2024.

Ovih sam dana fokusirana na Nebo.
Razlijeva se već pomalo onaj čuveni malinovac negdje na zapadu, a ranom zorom bude tu i nešto vanilije.
Južina je, pretoplo je za veljaču.
Znojiš se i jedeš krafne.
Zrakom se širi miris mimoza.
Vršci stabala dobivaju listiće i to onda budu nadrealno lijepe slike.

Jednako tako, fokusirana sam i na odnose.
Sve ovo o čemu sam bezazleno mislila da će se pisati u anketi.
Koliko nam je što u životu važno.
Čemu dajemo prednost. Što njegujemo, a što zapuštamo da divlje raste.
Koliko smo u mogućnosti birati ? Prijateljstva, partnerstva, zanimanja koja su dobro plaćena ?

Postoje neki ljudi, s kojima kad prekineš svaki odnos, doista osjećaš neku vrstu olakšanja.
Tu nekako shvatiš da su te strašno iscrpljivali. Da si danima bila na malom postotku energije.
Da su se hranili tvojim entuzijazmom, tvojim optimizmom i da ti nisu dali ništa bez čega ne bi mogla.
Da ti nisu dali ništa.

Sve su radili kao ti.
Prijavljivali se na iste natječaje, išli radi vlastita probitka na iste razgovore.
Čak i blog su otvarali:-) I dalje te čitaju, da bi imali o tebi informacije.
Tješiš, bodriš, savjetuješ koliko je u tvojoj moći i znanju. Daješ se.
I onda, u vremenu neke male snage, okrenu ti leđa.
Komentiraju tvoje zdravlje u firmi, što znaju da izrazito ne voliš.

Nekoć davno, rekla mi je jedna kolegica da na poslu nije moguće ostvariti prijateljstvo.
Možda je to istina. Za mene poražavajuća, jer na poslu provodim jako puno vremena.
Toliko puno vremena, da mi se slobodno vrijeme svodi na pripremanje za idući radni dan.

Imam prijateljicu od pete godine života.
S njom se čujem svako jutro. Ne moramo se niti viđati. Znamo se po udisaju.
Imam novije prijateljice s kojima njegujem odnose.
Njegovati odnos, znači biti uz nekoga u dobru i u zlu.
Ne okretati leđa kada zagusti- po tome znaš tko će ti ostati u životu neko dulje vrijeme.

S jednom sam prekinula odnos jer nam je valjda bio potreban odmak.
Al često mi je bila oslonac, kao i ja njoj. Potporanj u teškim razdobljima.
S njom je moguće da ćemo se opet negdje, na nekom meridijanu života sresti.
Bez pritisaka i inzistiranja.

Ova pak na poslu, koja misli da ćemo opet nekada nastaviti naše prijateljstvo,
nikada mi više neće biti prijateljica jer mi to nikada niti nije bila.
Samo se malo pretvarala.
Bila sam na nju upozoravana.
Svi su se čudili kako mogu biti s njom u prijateljskom odnosu.
Ja sam vidjela u njoj nešto čega nije bilo.

Al eto.. iskustvo vlastite kože - neprocjenjivo je.


Miriši proljeće. Mirišu putovanja.
Novi krajolici i novi ljudi.

Svježina, mimozo..

20240206-125323

H.

ponedjeljak, 05.02.2024.

Čuj....
Nebo uvijek pomalo pompozno najavljuje važne Susrete
Jer to je ono što poklanja Zemlji....


20240203-171901


Došla je ona vedra daha i zlatnom kosom
Otklonila moje nemire
Pa neće biti ko rukom odneseno
Nego kosom...zlatnom
Prolivenom na mom jastuku

20240204-094419



Navečer smo pričale priče
Odlučile sutra skupa napraviti slikovnicu
ujutro je imala dugu kupku
Po želji, ko već poznata ilustratorica
Od pjene je bila i sirena i Djed Mraz u jednome

20240204-103349


U parku smo se natjecale s nekim Matejem u trčanju
Rekla mi je da puštam kosu jer s ovom izgledam
ko stari djed



20240204-155856


20240204-163404

20240204-134542


Minimum koji se traži

četvrtak, 01.02.2024.

Strašno ti budem sretna kad uhvatim neko lijepo sjećanje. Neki događaj koji sam pospremila u kutijicu potpuno uspješno, zajedno s osjećajem koji ga je popratio. Kada je to sjećanje nedodirnuto ostalo u nekom prostorno-vremenskom procjepu, ugrađeno u moje stanice koje se sve redom počinju smješkati kada se to sjećanje javi.
Jer vrijeme krade. Od vremena postanemo derutni, otkrhnuti, sami, sa gomilom novih nevažnih dojmova.
Dojmova poput usamljenosti. Neshvaćenosti. Vlastite nevrijednosti. Neprepoznatosti.

Vidi ovako, radiš posao koji voliš i doživljavaš svojim. Tu su ljudi kojima možeš pomoći svojim znanjem. Svojom empatijom.
Možeš malo pridonijeti svijetu, Biti ljubazan kotačić u nemilosrdnom mehanizmu.
Al tu je i normativ kojim se ocjenjuje tvoj rad. Samo finalni proizvod tvoga rada, dok gomila pratećih poslova ostaje ispod radara.
Ne ostvaruješ zamišljeni normativ jer radiš - drugačije.
Tvoji su razgovori s ljudima kojima donosiš rješenja duži i ljudskiji. Predugi.
Tvoji su e-mailovi nalik pismima. Imaš živaca, o da, imaš ljubavi prema ljudima kojima treba objasniti da je @ monkey i da ne trebaju crtati majmuna.
Pojedine službe koje ti trebaju stvoriti alate da brže donosiš rješenja koja se jedino normiraju, jednostavno to ne čine.
Surađuješ s čovjekom koji ti ispravlja poredak riječi u rečenici.
Netko baca klipove.
Šefica ti ima 31 godinu života i objašnjava ti nakon tvojih 20 godina rada da je normativ minimum koji se traži .

S tvojim suradnikom nitko ne želi surađivati jer za to postoji razlog.
Neki su išli na bolovanje zbog njega.
Neki su ga tužili za mobing.
Dodijelili su ga tebi jer : - mladi bi otišli iz firme, - ti s njim znaš, dugo surađujete
Dobila si i upute za rukovanje : slobodno viči na njega, samo mu nemoj reći da ćeš ga ubiti, jer je kažnjivo

I tako.
Strašno ti budem sretna kad uhvatim neko lijepo sjećanje.
Kad se uvučem sva unutra.
To je moj minimum koji se traži.

Moj minimum koji se traži jest da me se poštuje. Da se valorizira moj trud i rad, moje godine rada.
U suprotnom, može se lako dogoditi da po cijele dane samo pričam sa strankama.
Pišem duga pisma i e-mailove.
A o poeziji da ne pričam.

20240128-134536

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.