Zona sumraka
ponedjeljak, 19.02.2024.Izvan sebe sam. Takvo što nije mi se još nikada dogodilo, pa me zanima jeste li vi možda za to čuli. I što biste učinili na mom mjestu.
Moj čovjek kupio je auto prije par dana preko posrednika kojeg je upoznao u kafiću. Stariji auto, dobar, povoljan. S punim rezervoarom. Kupoprodajni je ostao doma, al prijenos još nisu obavili.
Jučer smo krenuli na izlet u Rijeku.
Na izlasku s autoputa, odmah nakon naplatnih kućica, zaustavila nas je oko 11.30 carinska policija.
Bili smo potpuno opušteni i mirni. Sve je uredno. Sve su dokumente pregledali, a onda nas još pozvali sa strane radi provjere goriva. Za takvo što nismo još čuli, al ok. Kontrola. Policajac je izvadio iz našeg rezervoara tri doze i u svakoj od njih pronašao nekakav plavi dizel u visokoj koncentraciji, koji se ne smije točiti u osobne automobile, nego samo u poljoprivredne strojeve sa iskaznicom koja glasiti mora na točno određenu osobu, vlasnika poljoprivrednog stroja.
Mi smo se krenuli smijati, ne vjerujući. Policajci su bili neumoljivi. Visoko zapriječena kazna smrznula nas je u trenu. Nisu u svom vozilu imali niti laptop radi pisanja i printanja prekršajnog naloga, niti pos aparat radi plaćanja kazne, pa smo morali voziti za njima još oko 25 km do njihovih carinskih ureda u Rupama.
Izgledalo je poput ružne noćne more i stalno sam čekala kad ću se probuditi.
Izrada zapisnika, naloga, prigovora..sve je to trajalo satima. Ponudili su nas sa kavom s aparata. Meni je bilo muka od gladi i stresa.
Procedura je takva, da njega kao stranog državljanina moraju odmah procesuirati. Zato smo u 17.00 morali odmah na sud u Rijeku. Zasijeda Vijeće kao. Tamo je međutim sudila sutkinja. Koja je morala doći na posao, premda je nedjelja. Odmah nam je dala do znanja da će odluka biti osuđujuća, jer zakon jednako kažnjava i vlasnika i korisnika vozila, te se u prekršajnom postupku ne ispituje tko je doista počinitelj tog prekršaja. Smanjila nam je kaznu najviše što je mogla. Kazna je u visini nečije plaće.
Nismo se odrekli prava na žalbu, premda nam je u tom slučaju ponuđeno plaćanje na rate. Bila je skroz fina i normalna, objašnjavala mi je koliko je zakon montipajtonovski i kako se sve mijenjao. Vidjelo se da joj je teško što ga mora primijeniti.
Dobili smo i nalog da odmah moramo očistiti rezervoar i poslati carini račun na e- mail. Maloprije sam saznala da to čišćenje košta između 200 i 500 eura.
Posrednik pri kupovini auta se ne javlja na mobitel.
Pitala sam ih sve skupa, da znam ubuduće, na koji se način može čovjek osigurati prilikom kupovine auta. Kako provjeriti gorivo? Rekli su mi, samo preko nas. Apsurd.
Jeste li čuli kad za takvu priču? Imate li iskustva?
komentiraj (30) * ispiši * #
