Marketing
Nebo, stabla, odnosi
Ovih sam dana fokusirana na Nebo.
Razlijeva se već pomalo onaj čuveni malinovac negdje na zapadu, a ranom zorom bude tu i nešto vanilije.
Južina je, pretoplo je za veljaču.
Znojiš se i jedeš krafne.
Zrakom se širi miris mimoza.
Vršci stabala dobivaju listiće i to onda budu nadrealno lijepe slike.
Jednako tako, fokusirana sam i na odnose.
Sve ovo o čemu sam bezazleno mislila da će se pisati u anketi.
Koliko nam je što u životu važno.
Čemu dajemo prednost. Što njegujemo, a što zapuštamo da divlje raste.
Koliko smo u mogućnosti birati ? Prijateljstva, partnerstva, zanimanja koja su dobro plaćena ?
Postoje neki ljudi, s kojima kad prekineš svaki odnos, doista osjećaš neku vrstu olakšanja.
Tu nekako shvatiš da su te strašno iscrpljivali. Da si danima bila na malom postotku energije.
Da su se hranili tvojim entuzijazmom, tvojim optimizmom i da ti nisu dali ništa bez čega ne bi mogla.
Da ti nisu dali ništa.
Sve su radili kao ti.
Prijavljivali se na iste natječaje, išli radi vlastita probitka na iste razgovore.
Čak i blog su otvarali:-) I dalje te čitaju, da bi imali o tebi informacije.
Tješiš, bodriš, savjetuješ koliko je u tvojoj moći i znanju. Daješ se.
I onda, u vremenu neke male snage, okrenu ti leđa.
Komentiraju tvoje zdravlje u firmi, što znaju da izrazito ne voliš.
Nekoć davno, rekla mi je jedna kolegica da na poslu nije moguće ostvariti prijateljstvo.
Možda je to istina. Za mene poražavajuća, jer na poslu provodim jako puno vremena.
Toliko puno vremena, da mi se slobodno vrijeme svodi na pripremanje za idući radni dan.
Imam prijateljicu od pete godine života.
S njom se čujem svako jutro. Ne moramo se niti viđati. Znamo se po udisaju.
Imam novije prijateljice s kojima njegujem odnose.
Njegovati odnos, znači biti uz nekoga u dobru i u zlu.
Ne okretati leđa kada zagusti- po tome znaš tko će ti ostati u životu neko dulje vrijeme.
S jednom sam prekinula odnos jer nam je valjda bio potreban odmak.
Al često mi je bila oslonac, kao i ja njoj. Potporanj u teškim razdobljima.
S njom je moguće da ćemo se opet negdje, na nekom meridijanu života sresti.
Bez pritisaka i inzistiranja.
Ova pak na poslu, koja misli da ćemo opet nekada nastaviti naše prijateljstvo,
nikada mi više neće biti prijateljica jer mi to nikada niti nije bila.
Samo se malo pretvarala.
Bila sam na nju upozoravana.
Svi su se čudili kako mogu biti s njom u prijateljskom odnosu.
Ja sam vidjela u njoj nešto čega nije bilo.
Al eto.. iskustvo vlastite kože - neprocjenjivo je.
Miriši proljeće. Mirišu putovanja.
Novi krajolici i novi ljudi.
Svježina, mimozo..
Post je objavljen 06.02.2024. u 23:34 sati.