Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • morska iz dubina

    Jesi li ti, Sarah, uopće stvarni lik? Ljekovita ljubavna pisma? Morat ću se uživo uvjerit i vidit imaš li krila i kružić poviše glave...jer ja ih, evo, na daljinu vidim...sjajiš:-)

    avatar

    21.02.2024. (19:21)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Te dvi na tvom dlanu... u oku su mi upravo :*
    Hvala Ti.
    (zadnja slika me je nasmijala)
    Zapravo, cijelo pisamce, od tuge do radosti...
    To samo ti znaš.
    Znaš...

    avatar

    21.02.2024. (19:24)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Uljepsala si mi dan ovim i onim postom ispod.
    Nisam dva dana otvarala blog, ništa. Družim se s djecom, kuham, jučer sam farbala kuhinju, danas sam učila, sutra nešto polažem, čeka me posao ubrzo. Dica me prijekorno pitaju: "jesi li učila?", koja sreca je imati ih uz sebe, moje pametne i lijepe tinejdžere.
    Da, život je lijep, kad mu dopustiš da bude...
    Hvala ti još jednom, od srca.

    avatar

    21.02.2024. (20:01)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ja mislim da si ti u stvari samo tila bit blog tjedna ;)))

    avatar

    21.02.2024. (20:49)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ovako je super biti blog tjedna, kad te Sarah
    drži na dlanu :))) :D

    avatar

    21.02.2024. (20:55)    -   -   -   -  

  • Litterula

    možda je baš to najvažnije u životu: ljubav prema sebi

    avatar

    21.02.2024. (21:53)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Pogodio me je ovaj dio na kojem te nitko nije dignuo.
    Svugdje sam bila i dizala sam se sama jer takva sam i tako je bilo, ali negdje u primozgu sam imala dojam kako je netko tu.

    Uff, tako si me....

    Sada, i prije, a i u buduće sam sama (bila/i/jesam), ali nisam to (tak') doživjela. ;)

    Još uvijek predarežljivo dijelim (sebe) dođe mi da se spljuskam nekada, možda naučim (i opet) nekad...

    Bog zna?

    Kažem @Artu kako je ova egzistencija u k*****, a on sugerira kako je osobna odgovornost!
    Jebem ti život kad te nitko ne digne s pločica.
    Nema tu osobne odgovornosti.

    ......

    avatar

    21.02.2024. (21:59)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    ...ko u košulju sretnog čovjeka, rekla bi Vesna Krmpotić.

    Razbolio se silan neki kralj od čamotinje i nuja, i nije više znao što bi na tom svijetu zavolio, što poželio. Stao venuti silni kralj, i doglavnici i dvorski savjetnici dadoše se u brigu i počeše se domišljati kako da ga ozdrave od ove boljke koja spopada site i bogate. Nakon duga vijećanja liječnika i zvjezdočitača, bude propisan lijek: kralj će ozdraviti onoga časa kad odjene na se košulju sretna čovjeka. Krenuše svijetom mnoge poslaničke družbe u potragu za sretnim čovjekom. Propješačili poslanici sela i gradove, obišli imanja i kolibe, i svuda gdje bi zatekli čovjeka koji nije izgledao uplašen, namrgođen ili sjetan, pitali su ga je li on sretan čovjek. No vazda bi dobivali niječan odgovor – svakoga je na ovom svijetu snašlo ponešto zbog čega se osjećao nesretnim – bilo to što nije imao poroda, ili to što mu je porod pokosila bolest, bilo to što je siromašan, ili to što je strepio nad svojim bogatstvom, ili to što je bio osamljen, ili to što je živovao s ljudima koje nije volio, ili to što je volio ljude koji nisu živjeli s njim… Kad su već sve pretražili poslanici, i kad su se umorni i zdvojni vraćali u prijestolnicu, dopre im do uha nečije veselo pjevanje. Upitaše ga za razlog njegova veselja. Nemam nikakva razloga, odgovori čovjek, ja pjevam naprosto zato što sam sretan. Kad su to čuli, kraljevi poslanici kliknuše u slavodobiću i jurnuše put čovjeka da mu brže-bolje skinu košulju. Ali, da! Na sretnom čovjeku nije bilo košulje.

    avatar

    21.02.2024. (23:04)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Imam dvije izjave za javnost glede i u svezi drugarice Ypsilonke, znam da se rokerica ne bu uvredila.

    Prva, najveća je Ypsilonkina mana ipak to što predarežljivo dijeli sebe. ;-PPP

    Druga, davno je još Grunf rekao: "Bolje dić sebe s pločica nego tortu."

    ;-))))))))))))))

    Najte kaj zamerit, znate da sam ja dobromisleć čovječuljčić kaj nemre propustit da se malo zafrkavlje. :))

    avatar

    21.02.2024. (23:20)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Nego, Sarah, da ne bi bilo zabune, tvoj post je veoma dirljiv i naravno da mi je istjerao suze na oči. Ipak sam ja gay-friendly i drama queen. :)

    avatar

    21.02.2024. (23:32)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ stvarnija da stvarnija ne mogu biti :-* Morska. Uživam u hodanju prema Suncu, tako najbrže pobjegnem vlastitim sjenama.Vidjet ćeš uživo kako to radim...mada mislim da ti to jako dobro znaš.

    @ Dvitri, drago mi je da sam te malo razveselila. Ove dvije tabletice na mom dlanu su divlji origano, protuupalno djeluju i jako su zdrave, čak i preventivno.
    Izgledaju poput jantara. Pravi imunitetni nakit.
    Tinejđeri doista znaju biti i lijepi i pametni i dragi. Uživaj u toj velikoj blagodati svim svojim lijepim srcem i pametnom glavom.
    :-* ovako si i ti blogerica tjedna

    @ Nisam Freš na to računala, al lijepo je biti blog tjedna kada se ima što reći. Osmislila sam cijeli tjedan već :-) Ako blogu dam malo ljepšu boju, moja je mislija ispunjena :-)

    @ Litterula, bez one zdrave ljubavi prema sebi, nema šanse da ikoga drugog volimo.

    @ Ipsi, mislim da je pravo dizanje samo i jedino kada se dignemo sami.
    A sami smo uvijek. Gorka je to spoznaja, ali strašno istinita. I ja je još učim, padajući :-)
    Apropo komentara kod tebe, obožavam malene i lijepe tetovaže...

    @ divna priča Mariano i hvala ti na podsjećanju :
    " Prazna torba je najteža, pevaju Cigani dok se vuku niz bespuća. Ja u sebi pevušim: prazna je torba bogatstvo, jer u nju stane mašta svega što živi i želi. U punu ne stane nijedna mrva sna. Nijedna gipkost ovog pomalo okoštalog sveta." ( M.Antić )

    avatar

    21.02.2024. (23:59)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Još bih jednom ponovila prethodni komentar. I ja koja nisam pretjerano za zagrljaje, jedan veliki, ali strašno veliki hug. :(

    avatar

    22.02.2024. (00:21)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Sav sam se naježio od ovih Antićevih riječi, hvala.

    avatar

    22.02.2024. (01:19)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Bedak jedan, ovdje ništa nesmotreno ne smiješ reći da kakav mamut to ne iskoristi. Pih...
    To su te zamke bloganja. :))
    Mislila sam kako trebam biti malčice više sebična. Sam se ti sprdaj ti si mi bložni brat, navikla sam i u stvarnosti na takve mamute. To je meni stanje redovno! :P

    avatar

    22.02.2024. (06:24)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ volim zagrljaje jer produžuju život, znanstveno je dokazano :-*
    @ pazi da se ne prehladiš :-))) joj kak su meni seksi osjećajni muškarci..nemoj se ljutit, morala sam to konstatirat, više radi sebe.
    @ nije to sebično kaj ti hoćeš biti...nego kaj ja znam..zdravo i normalno. To kaj su nas roditelji, društvo i geni učinili da moramo biti otirači da bismo vrijedile:to su one krive postavke...

    avatar

    22.02.2024. (09:22)    -   -   -   -  

  • Iznajmljivačica

    moćno. riječi s visokim naponom.

    avatar

    22.02.2024. (11:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    "Nikada nisam bila jaka.
    Niti sam to ikada htjela biti."

    Ove me se riječi baš dotiču. Bila sam jaka u više navrata u životu, jača nego što je prihvatljivo, više nego što je poželjno. Drugi su to zloupotrijebili, drugi su se opustili. A meni tada nije bilo teško, u stresnim, u teškim situacijama sam uvijek uspijevala izvući dodatnu snagu iako, kada pogledam unatrag, ne znam otkud sam je crpila.
    A trajale su te borbe dugo, iscrpljivale su me, potežeš za sebe, potežeš za druge.
    Umoriš se na kraju jako.
    A drugi očekuju i dalje da vučeš, da tegliš i za njih.
    I sve više očekuju, i sve više moraš, a dođe vrijeme kad se iscrpiš... Naviknuti na to da odrađuješ ko konj, drugj se opuste da bi oni mogli kroz život laganini, opušteno...
    Kad padneš, nema tih ruku koje bi te podigle, nema onoga tko bi razumio.
    Zato nema nego use i u svoje kljuse. Dižem se, i otvaram nekoliko frontova, no passaran!
    (hvala ti na ovom pisamcu, hvala da (me) osjećaš).

    Ni ja nisam htjela biti jaka bas uvijek, ali kad god sam si dopustila slabost, nisam se usrećila snagom drugih koja bi me zadovoljila, koja bi me nosila...

    Dizati se, nema od plakanja ništa. :)

    avatar

    22.02.2024. (19:07)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ehh...da su samo riječi.
    @ povijest jedne jakosti:-* osjećam, jer sam bila tamo..a i još uvijek sam.

    avatar

    23.02.2024. (06:44)    -   -   -   -  

  • j.

    Na koncu se čovjek pita, a što ljudi imaju od toga da budu jači; zašto se baš svi odnosi u životu gledaju kroz prizmu toga tko je gori a tko doli; zar je živjeti na tuđoj grbači ili otimati tuđe baš toliki uspjeh.
    Ja sam tu svakako zastranio, jer s vremenom na svojoj koži i kostima shvaćam kako je ono što mi se na tom polju zbilo - razumijevanje pravila da se s bajunetama dade sve, ali se na njima ne da sjediti. Mnogi ljudi to ne da ne stignu razumjeti; prekratko je vrijeme koje provedu s drugim da bi uopće i mogli uvidjeti išta osim moći, vladanja i sile.
    I ovo sa tortom s pločica je sjajno, ali kad malo bolje pogledaš, to bi trebalo podrazumijevati da je torte bilo, pa je pala (kao i ti sam). Ako s pločica dižeš samo sebe, to može značiti i da torte nikada nije niti bilo :).

    avatar

    23.02.2024. (08:12)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Žene koje trče s vukovima. ŽŽ

    avatar

    24.02.2024. (08:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...