Marketing
Minimum koji se traži
Strašno ti budem sretna kad uhvatim neko lijepo sjećanje. Neki događaj koji sam pospremila u kutijicu potpuno uspješno, zajedno s osjećajem koji ga je popratio. Kada je to sjećanje nedodirnuto ostalo u nekom prostorno-vremenskom procjepu, ugrađeno u moje stanice koje se sve redom počinju smješkati kada se to sjećanje javi.
Jer vrijeme krade. Od vremena postanemo derutni, otkrhnuti, sami, sa gomilom novih nevažnih dojmova.
Dojmova poput usamljenosti. Neshvaćenosti. Vlastite nevrijednosti. Neprepoznatosti.
Vidi ovako, radiš posao koji voliš i doživljavaš svojim. Tu su ljudi kojima možeš pomoći svojim znanjem. Svojom empatijom.
Možeš malo pridonijeti svijetu, Biti ljubazan kotačić u nemilosrdnom mehanizmu.
Al tu je i normativ kojim se ocjenjuje tvoj rad. Samo finalni proizvod tvoga rada, dok gomila pratećih poslova ostaje ispod radara.
Ne ostvaruješ zamišljeni normativ jer radiš - drugačije.
Tvoji su razgovori s ljudima kojima donosiš rješenja duži i ljudskiji. Predugi.
Tvoji su e-mailovi nalik pismima. Imaš živaca, o da, imaš ljubavi prema ljudima kojima treba objasniti da je @ monkey i da ne trebaju crtati majmuna.
Pojedine službe koje ti trebaju stvoriti alate da brže donosiš rješenja koja se jedino normiraju, jednostavno to ne čine.
Surađuješ s čovjekom koji ti ispravlja poredak riječi u rečenici.
Netko baca klipove.
Šefica ti ima 31 godinu života i objašnjava ti nakon tvojih 20 godina rada da je normativ minimum koji se traži .
S tvojim suradnikom nitko ne želi surađivati jer za to postoji razlog.
Neki su išli na bolovanje zbog njega.
Neki su ga tužili za mobing.
Dodijelili su ga tebi jer : - mladi bi otišli iz firme, - ti s njim znaš, dugo surađujete
Dobila si i upute za rukovanje : slobodno viči na njega, samo mu nemoj reći da ćeš ga ubiti, jer je kažnjivo
I tako.
Strašno ti budem sretna kad uhvatim neko lijepo sjećanje.
Kad se uvučem sva unutra.
To je moj minimum koji se traži.
Moj minimum koji se traži jest da me se poštuje. Da se valorizira moj trud i rad, moje godine rada.
U suprotnom, može se lako dogoditi da po cijele dane samo pričam sa strankama.
Pišem duga pisma i e-mailove.
A o poeziji da ne pričam.
Post je objavljen 01.02.2024. u 23:45 sati.