Nadglasavanje srca

četvrtak, 29.06.2023.

Znam otkad.
Točno znam tren kad sam počela isuviše glasno čuti svoje srce kako mi bubnja u ušima.
Pa sam ga nastojala nadglasati: preglasnim smijehom, ispraznim razgovorima, strašću, čitanjem, žuborom vode, poezijom, hodanjem, ronjenjem u dubine.
Pritiskanjem očnih kapaka kako tamo ispod njih, tama više ne bi bila tako crna, nego bi se pretakala u kaleidoskop boja i oblika, baš onako kako smo činili ko djeca, otkrivajući svjetlost i razbijanje tame pritiskanjem.
- Nemoj, pokvarit ćeš oči.

Ma kakva ljubav, ej. Sve to s tobom bilo je samo nadglasavanje mojih misli, moje tuge i tame. Čak i kada bi šutio, kada bi šutjeli, govorilo je, disalo je, ronilo je i hodalo, recitiralo, pjevalo gromko stare zaboravljene napjeve.

Danas sam našla jednu jedinu korist našeg upoznavanja i ona nije mala. Osamostaljenje. Stvaranje mog vlastitog kutka u kojem mogu ležat gola, pustiti mirne duše da se gomilaju neoprani tanjuri u lavabou, neumjereno ridati ili slati sve u krasni kurac, popušiti cijelu kutiju cigareta, gledati do mile volje filmove u kojima se ljudi istinski vole. Mada, dok odlaze zajedno u zlaćani suton, možda je to već kraj, možda će već sutra netko od njih shvatiti da mu više godi samoća.

Danas to mogu. Nije mi više nedostižno.

Znam otkad sam se iz straha udaljila od sebe.
Znam taj trenutak.

...........

Poljubila sam joj prste.
Ona je rekla: to bih ja tebi trebala raditi, ti si moje dijete.
Sunce je obasjalo njenu bolničku sobu, onako nestvarno lijepo, ono kad vidiš zraku po zraku, poput prstiju vitkih koji te miluju. Kroz prašinu, kroz sitna zrnca zlata prosipanog u nesmotrenom obilju.
I onda je za tri dana više nisam mogla poljubiti.
Pala je tama i jeziva samoća.
Bila sam ko mali izgubljen satelit bez signala u beskrajnom svemiru.

Tada je počelo moje očajno bježanje od boli
u pogrešne zagrljaje.
Moje nadglasavanje vlastita srca.
Pritiskanje očnih kapaka da prevarim tamu.

Šareni kaleidoskop sačuvao me od boli, o da, odgodio je potpunu tamu za neko bolje vrijeme.

Al zbog njeg i dalje ne vidim dobro stvari.
Ljude i pojave potpuno krivo procjenjujem.
Kao da sam se jučer rodila.
Sve je šareno, puno oblika koji se mijenjaju pri svakom treptanju.
I tako me prokleto lako prevariti.
Malo nježnosti mi daš i ja odmah gradim gradove.

Ooo more...

nedjelja, 18.06.2023.

20230617-181132

Meni je toplo, pjenušavo i divno.
Al treba imati na umu da volim hladno i da puno plivam, što znači da se pritom jako razmašem i razgibam. Neka sam morska životinja. U moru sam doma. Neki dan kad su bili valovi veliki, stavila sam masku i krenula plivat, jedina u moru.
Vidjela sam kako su se ribice uskomešale, male i velike, žute i plave, smeđe i srebrne...tako sam slučajno uronila u neko jato ovećih riba ( jasno mi je da maska povećava) i rukom dotaknula jednu...
Imala sam osjećaj zajedništva i pripadanja.

Vidim da ću u Zagabriji morat nastavit s plivanjem, jer čuda radi za moju psihofizičku kondiciju.

Meditacija

petak, 16.06.2023.

20230616-190355

20230616-190443


20230616-185531

Oh...

srijeda, 14.06.2023.

20230613-150414

( ovak su se stavljale slike na blog nekad davno)

Labudica u moru, dakle. Za mene čudo!
Ovdje se radi o bočatom.
Naime, izlila se zbog kiša Zrmanja kod Obrovca.
Ova prekrasna majka ima pet labudića, što ja- dok sam je hranila i tepala joj, nisam još znala.

Scena je bila dakle ovakva: divim se sva romantična ljepoti njenoj, dal' je snijeg il su labudovi, hranim je kiflama, a ona odjednom ko u hororcu izlazi iz mora, ima broj noge ko ja, do prsa mi dođe negdje i sikće, izvija vrat...ja bježim bezglavo gore u borovu šumicu, pri čemu mi ispada natikača odma pored nje....

Pa tako nastavljam bosa pri čemu zaradim i trn u stopalu, al nema veze, glava je na ramenima.
Srećom, ona ne ide za mnom i ne uzima mi natikaču, već se vraća svojoj dici.

Zato vam ja sad ovo mogu napisati.

I još...

nedjelja, 11.06.2023.

Pojeo me bug skupa s Matom Štipavcem..

Pa samo da svekolikom blogopučanstvu
zaželim mirnu noć i lijepe snove.






Mate Štipavac

Nazvali smo ga Mate.



Prvo je frendicu htio čapnut za guzu...



A onda je došao vidjet što se to igramo u plićaku...



Ima ozbiljna kliješta, a plašljiv je ko zec;-)

Mislim da je tako sa svima nama.

Kap veselja

subota, 10.06.2023.



( rajska ptica- cvijet)



( plaža u lipnju)



( čuvar riba)


Morski puž- zekan

petak, 09.06.2023.







Ovaj naš je bio čak i malen.
Uzbudio je cijelu plažu- pomislili smo da je raža, mala raža.
A kad ono...ima rogiće!

Ribanje i prigovaranje

srijeda, 07.06.2023.

Ko što sam napisala kod @ Supatnika, danas sam ujutro imala čvenk s mladim, zgodnim otoćkim ribarom, koji me naručio u devet u Lučici, da će mi donit oslića.



Večer prije oprala sam kosu i raspustila je tek ujutro, da bude valovita. Vježbala sam pred ogledalom zavodničke mote, ooo, da , oslić, ke bello mamma mia, namazala trepavice.
Obukla haljinu na ajme bretele.
U pola devet silazila ko valovita zanosna fureštkinja.



U devet ga još bilo ni.
A ja sam da ne mislim na sparinu, šetala gore dolje po lučici. Slikavala čuda prirode.



Tamo su bili i neki cig... Romi. Trojica iz Koprivnice.
Lovili su rakove u plićaku golim rukama.
Meni je jedan prišao sa -Tetko, mogu li se slikati s tobom, skupljamo slike.
Rekla sam mu iznenađujuće grubo: mene si našo zajebavat.

Mog mladog i zgodnog otoćkog ribara ni za lijek.



Baš je naporno čekat. Nikad ne bih mogla bit žena ribara.
Zadavila bih nekog...puno njih u međuvremenu.

Al pristigao je jedan drugi, stariji. Rekao nam je da mu triba oko sat vremena da izvuče ribu iz mriže.



Oko deset, kad sam se već mislila zanesvistit, otišla sam tom drugom, starijem ribaru koji mi je odma reka da ima ženu ( žena nije pripremila vrećice) pa kupila kod njega lijepa dva velika oslića.
Jebi se ti zgodni i mladi otoćki!

Čovjek nije imao sitnog i dao mi je ribe uz napomenu, "biži ča dok te onaj nije vidia"..( koda sam mu se obećala, blože mi prosti)

Kilu i 30 oslića čovjek mi da na vjeru.

Divan, divan čovjek!
Saću ga danima tražit da mu dam 11 euri.

https://youtu.be/FLYUeG29Z04

Od kaktusa do mjeseca

ponedjeljak, 05.06.2023.



Kad sam bila sasvim mala
Viđala sam što nesretna ljubav
Zna učiniti ženama
Gasilo bi im oči, bože moj, ko svjetla pred zoru
Ostarile bi preko noći
Razbolile se
Smijale bi se izvještačeno
Od njih smo bježali
"... slomljeno joj je srce"
"...zeznuo ju je"
"...išao je kupiti cigarete i nikada se nije vratio"

I tako dalje i dalje..
Još gore bi prolazile
One koje se ne bi ostavljalo
Al bi ih se ostavljalo
Svakodnevno



Natalie Portmann
Nevjerojatna ljepotica
Doživjela je ljubavni brodolom
Vidiš joj u očima sve
Ostavljena je na pučini, doslovno
Mislim, koji to papak može učiniti
Bilo kojoj ženi
I s kojim pravom
Valjda postoji nešto poput karme
Što ga tresne kad tad
I onda mu još kaže
To ti je za Natalie, majmune sebični



Večeras slušam pomorsku večer
Emitira se iz Rijeke
" Ja nisam kao ti..", pjeva Oliver
Ko Brod u boci
Znači, ima i ostavljenih muškaraca
Neprilagodljivih
I njima tako nešto zna svašta napraviti
Al' oni se doslovno bace na posao
Kompenziraju
Pa možda probavljaju i duže
Tko će ga znati
Sve to ostavlja traga



Nitko te zapravo nikada nije ostavio
Onaj gore morao ga je skloniti s tvoga puta
Jer dolazi nešto novo
Jer moraš kušat nešto novo

Ne plači, moja Natalie
Ružičast je mjesec
Kažu ima neke veze s Venerom



https://youtu.be/TP7Y0ukqdDI

Preseli u mene, ljepoto

četvrtak, 01.06.2023.













<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.