Duboko

someone to watch over you

Luna

ali ja znam kako se zoveš

Još

*****
Ponekad još, svjesno i namjerno svratim pogled tamo.
Udarim ranu, pa je i posolim.
Zastanem, stisnem oči, nakrivim glavu, zamislim te.
Svjetlo neko čudno prosijava kroz oblake.
Razvijam svoju sliku, u mračnoj si komori srca.
Boli. Al jedini je način da te vidim još.
Stojiš tamo i smješkaš se. U svjetlo smeđem si.
Šešir. Neka jesen je. Neka. Jesen je.
Upravo si došao po mene, bježat ćemo na rubove grada.
Bježat ćemo rubno.
Pokazat ću ti gdje sam sve odrasla. Možda shvatiš.
A ti ćeš me onda dugo onako ljubiti pod mojim negdašnjim prozorom, gdje sam kredom prepisala mekog arapskog pjesnika:
"Dugi su puti koji nam se mogu ukrstiti, srno moja.."
-Ti si moja, moja, moja.
Zamirišu mimoze od nigdje, iz krošnje, iz zraka.

*****
Nebo plavetno. Jak vjetar udari i otvori mi prozor u sobi.
Vani se zaljulja grana ruže, kao da je netko bio tu pod mojim prozorom.
Idem ti uokolo i čitam znakove.
I tu te samo tražim i tražim.
Nađem li ti samo gumb, naći ću svoju griješnu dušu. Idem ti uokolo i tražim te. Iz neba, iz ptica, iz trave i sjena. Trčim opet i nosim ti voltaren kremu. I pastile.
- Ići ćeš na dva, na dva groba ćeš ići.
Malo te volim, a malo sam ljuta na tebe.

*****
Cijeli niz gradova si mi ostavio.
I još me nisi zaboravio.
Prekrivam svoja pročelja raznobojnim papirima.
Zbog djece i slučajnih prolaznika.
A unutra..unutra je adaptacija.
Snažni udarci čekića. Rekonstrukcija.
Život ima gorki okus i težak je zrak.

*****
Najviše te ima u rijeci.
Krenem nekad pješice s posla.
Rijeka ko nepresušna želja.
Vijuga negdje kroz moj grad, ko svilena smaragdna traka.
Gledam u valiće i virove
kao da te u oči gledam.
Pa stanem i gledamo se.
Ti, moja zimska rijeko.
I ja. Tvoje malo sunce.
Gledamo se.
U oči se gledamo.

A onda se primim pod ruku.
Zahladilo je.
Snijeg će..ne da prekrije brijeg,
nego da tuga pokaže tragove.

Raport

Nešto mi je pao standard ( kako to gordo zvuči) pa me VIP isključio zbog nepodmirena tri računa.
Platila sam zabunom dvaput 11 mjesec, faksirala im uplatnice i još me ne uključuju. Napisala sam im i prigovor, jer sam im vjeran klijent 15 godina. U travnju mi ističe ugovor, pa ću ih zamijeniti, nadam se ne gorim:-)) Stigla mi je i opomena pred ovrhu zbog neplaćenih dnevnih parkirališnih karata ( sin je vozio moj auto i nepropisno parkiranje, njegov je vid borbe protiv sustava) Pisala sam im reklamaciju, jer znam da sam plaćala nešto prošle godine, pa je ispalo da im ne dugujem 1000, nego 200 kunića. Voilla! Pazite kaj plaćate ovih dana, izbijaju nam ovo malo love iz džepova samo tako, iz zajebancije.
Komp mi ne radi, VIP me isključio, love nemam, pa mi je preostalo družiti se sa najmlađim članovima moje obitelji. U subotu su mi radili frizuru predano, a jučer smo izmislili pet vrsta pusa, među kojima je i ona tzv. Bambijeva pusa, gdje te pošteno zasline.
Nisam se bunila. Bila sam najobljubljenija dekintirana baka na svijetu ovog vikenda.
Sad se javljam preko kućnog signala.
Ne znam kako ću idući put.
Dobro je to, boriš se pa nemaš vremena
za cendranje:-)))
Šaljem pusu, može i Bambijevu, budite mi dobri.

mojoj ljubavi

znala si mi pričepit prste dok bih te otvarala
ko najslasniju marmeladu iz smočnice
a koliko sam te samo puta
pojela bez slatkoće
promrzlu na tramvajskoj stanici
svjetlucavu ko ranoproljetna večer
na šinama izvinuta peta
natečen nožni zglob
poderana čarapa
prsti koji se ne mogu ugrijati
gomila uzalud potrošenih žigica
pa sam te i mrzila katkad tako svirepu
podmetala nogu
spremala zamke kovala intrige
učinila te kraljicom trenutka
precijenila te darujuć ti neizrecivost
izgovarala umjesto tebe cijele rečenice
podcijenivši ti rječitost
nudila ti nepogrešivost
pogrešno tumačila šutnju
prepuštala te vremenu pa i vječnosti
pisala te pjevala slikala i plesala
pa onda izdavala na svakom koraku
za malo milovanja
s tobom sam se nekad borila hrabro
prsa o prsa
jurišala na tebe gomilom razumnih argumenata
osuđivala te na giljotinu
pa te zadnjim kadrom pomilovala
čisto da vidiš
kako se ne šalim
zbog mene si gorijela shizofreno
povraćala bulimično
umirala uskrsavala
davale smo si smisao uzajamno
dvije nasmrt iscrpljene životinje
......
Ti
nimalo bezazlena sa mojim sjećanjima
okrutna u zamišljanju
neporeciva u trajanju
Tebi pružam ruku pomirbe
bez obećanja da ću ikada biti
slabija od tebe

Kako reći ne

Jučer slavimo prijateljičin rođendan u lokalnom kafiću.
Lijep prostor, svirka uživo ( dobar stari rock), društvo šaroliko i ugodno. Toče se akordi skupa s pivom i vinom, razgovori su prpošni i veseli, odlična zezancija, a u ponoć ko zaigrana dječica, puštamo lampione u zrak.
Jedan iz ekipe malo se više oduzeo alkoholom i krenuo se dosadno upucavati jednoj visokoj plavuši za susjednim stolom. Ona se postavlja prilično agresivno, a kak se to sve događa na metar od mene, osjetili su potrebu umiješati me.
- Kako je bahata, kaže meni on.
- Kako je vulgaran i bezobrazan, požali mi se ona.
Njemu dajem znak da začepi s prstom upozorenja, iznenadivši se da me poslušao.
Onda se obraćam njoj s osmijehom:
- Ej, lijepe žene se ne ljute!
- Molim??!, gleda me izbezumljeno.
- To je rekla Catherine Denevue, velim ja.
- Ma joj daj, tip nije normalan...
- Sviđaš mu se, napalio se, a pijan je..nemaš se kaj ljutit, reci mu thanks but not thanks i gotovo.
I sad krenem ja njoj, jer vidim da joj se svidjelo, objašnjavati da agresija samo potiče agresiju i da mu može mirno dat do znanja da nije zainteresirana, a ne odma pizdit.
- Ma ja bih ga vezala i mučila, veli ona.
Simpa mi je, pa nastavljam u Gandhijevom tonu objašnjavati da je tip bar triput jači fizički od nje, i da je na muškarcu da proba, a na ženi da prihvati ili odbije.
Bez žestine. Žestini tu nema mjesta.

Na kraju večeri, ta ista žena mi prilazi i zahvaljuje.
-Voljela bih te poljubiti u usta, jako me privlačiš, kaže.
- Ne bih, hvala, kažem ja, nemam taj običaj. Al smijem se od uha do uha novonastaloj situaciji.
Moj smijeh ta ista žena protumači krivo, kao moju sramežljivost, te me zaskoči, cmokne u u usta i pritom mi pokuša uvaliti jezik. Lijepa je, miriši krasno, al žena je i ne uzbuđuje me. Valjda bih dosad već znala da imam te sklonosti.
Po njenom, trebala sam je grubo odgurnuti i odvalit joj dvije tri šamarčine da se sredi, baš kao što je ona htjela dosadnom i pijanom upucatoru s početka priče.
Al nisam. Nasmijala sam se grohotom i mirno joj objasnila da me ne interesira.
-Zašto uskraćuješ svijet za svoj divan seksipil, pitala me, a taj me tek dio do suza nasmijao.

Jesam li u pravu ako očekujem da se jednim mirnim i odlučnim ne, sve može riješiti, budući da u životu zbilja nisam imala nasilnika, progonitelja niti uhoda..?
Ljudi će govor tijela, boju glasa, titraj očiju i neke druge znakove tumačiti uvijek onako kako njima odgovara u datom trenutku. Jezik nam jest siromašan, al ga imamo. On nam omogućava da, ukoliko i sami znamo što želimo točno, a što ne, uvijek to možemo jasno i nedvosmisleno, a opet u granicama neke pristojnosti, obznaniti i drugoj strani.
Ljudi se isto tako nekada libe reći što točno žele i trebaju jer se plaše odbijanja, pa očekuju da će netko njima važan, to sam shvatiti i prepoznati. Wrong!!!
Jednako tako se nekada ustručavaju reći ne, iz razno raznih razloga.I onda pristanu i budu agresivni i ljuti. Wrong!!!!

Bilo bi nam daleko jednostavnije da počnemo govoriti.
Rekla bih: upotrebljavati jezik, al znam da bi me neki krivo shvatili:-))))
Jbt, sviđam se ženama...što to točno znači?:-)))

Ako se budim

Sva Svjetska Čuda

Nisam je pitala piše li još blog pod nekim drugim imenom. Nisam to mogla, pred njenom medicinskom sestrom. Neki ljudi žive blog u tajnosti.
Ne možeš suditi po sebi.
Znamo se dugo, više niti ne pamtim kada smo iz potpune anonimnosti blogo čitanja i komentiranja, prešle u poluanonimnost FB-a, al sjećam se da sam je godinama nagovarala na susret i kavu, a ona me godinama, usporedo sa našim intimnim povjeravanjima, uvjeravala da je puno starija od mene i da nismo društvo.
Na tome je ostalo. Dugogodišnje tipkanje, bez njene želje za viđanjem. Nikoga ne možeš prisiliti. Znale smo sve jedna o drugoj, samo se vidjele nismo.
Negdje 2015. bolio me zub. Neviđeno. Otišla sam kvartovskoj zubarici po brzu pomoć, a tamo mi je njena mlada stažistica, zub pod upalom otvorila i zatvorila lijekom. Vrapci na grani živživču, da se zub pod upalom ne dira, a nisu završili stomatologiju.
Zub mi je bubnjao, iduće jutro usta nisam mogla otvoriti, što je bilo odlično za smanjeni unos kalorija, ali loše za daljnje popravljanje zuba. Negdje u to vrijeme bolova i muke, obratila mi se Ona preko FB-a, pa mi priznala da je zubarica..i radi...ajme postoje li slučajnosti, preko puta moje firme.
Voilla! Bolje ne može.To je ono kad ti je čovjek doslovce darovan, s neba. Bio je neobičan naš prvi susret. Starija od mene svega 10 godina, smješila mi se očima, zaštićena maskom, spašavajući mi i zub i život, istovremeno.

Meni nije dano nevjerovati u čuda,
jer ona postojano i uporno,
vjeruju u mene.
Za čuda treba muda,
na mene računaju.
U danima male snage,
mene se pika,
ko asa u rukavu me imaju,
kada izvise od onih, vječnih skeptika.

Kako ne bih bila naivna, kada to ta čuda očekuju od mene!
Neki ljudi su Čudo.
I ovih mojih troje sa sprovoda na koji smo kasnili, ali smo i stigli, pa su mi tada držali srce i dušu na okupu.

Čuda vjeruju u mene. Znaju da ću ih prepoznati, razaznati, uzvisiti i o njima pisati, da i meni i drugima budu podrška i vjera, u onim danima manje snage.

Aleks

Moja baka nije smežurana i stara, ne još.
Nema štap i rubac, a leži u krevetu samo dok nas uspavljuje.
Malo nas muči s hranom i spavanjem.
Kleči s nama na podu, dok joj se naši legići ne urežu u koljena, a onda jauče, joj, joj.
Rekao sam joj ne jednom, da bih je volio smanjiti da mi stane u džep. Ona se na to svaki put rasplače, pa je mi zezamo da je curica.
Ona nas je pitala da kakvu to seku imamo bez pimpeka.
- Joj, baka, rekao sam joj, ti zbilja ništa ne znaš.
Andrej je rekao da mala seka ima stare noge.
Ja sam mu rekao da nisu stare, nego su se samo osušile. Na to je moja baka počela vrištati od smijeha, a ja uopće ne kužim što sam smiješno rekao.

Moja baka voli pjevati i plesati, super oponaša plišane životinje, tako da se čak i Gabi smiri i sluša, pa nam ne razbacuje igračke. Jedino što je on još malo glup, pa misli da to zbilja plišanci pričaju.
Neki dan nam je otpjevala jednu pjesmicu koja nam se sviđala, pa smo vikali još, još, a ona ju je onda pjevala i pjevala dok nije promukla.
Mama i teta više to nisu mogle slušati, pa su otišle u drugu sobu.
Takva je ona.

Tebi

Helena, kada si došla k nama, ništa nije bilo kako treba.
Osim tebe.
Sretnu sam vijest poželjela otipkati
na dva broja koja više nisu u funkciji
i to me poprilično izulo iz cipela.
Mislim to, da sam to uopće poželjela.
Helena, kad si došla k nama, napokon je počelo sniježiti,
a snijeg ne pada da prekrije brijeg...
Tvoj osmijeh kaže kako znaš zašto si odabrala baš nas.
Pričam o tebi nepoznatim ljudima, a još ne znam
o tebi ništa, osim da si blistava svuda
gdje smo mi već odavno izgubili sjaj.

Ljubav se vratila u grad