Marketing
Luna
Maurice..već ste je zaboravili?
Ona s crnim podočnjacima od neostvarenih želja i varljive nade.
Ona koja nije bila patetična i nije pisala romantične pjesmuljke. Ona koja se skupljala nakon lomova.
Krš, čovječe, živi krš.
Za uzet partviš, lopaticu i pomesti je.
Ne znate vi, dragi moji, o tim lomovima ništa.
A i ja znam samo onoliko koliko mi je htjela pričati.
Veći dio smo vremena šutjele i plakale. Nisam znala kako joj pomoći i otkloniti tu bol. Barem na trenutak učiniti je da se nasmije. Uspravi leđa. Prestane se braniti i biti spremna za bijeg.
Ili se sažalijevati, to je najgore.
Uglavnom je šutke gledala kroz prozor, zaljepljena za sjedalo kao da se godinama vozi u jednom te istom autobusu, ne očekujući ništa, kao da ne pripada ovdje.
Ona je pisala o smrti tako, da ste naglo poželjeli malo više živjeti, zar ne? Šokirala vas je pišući o tome kako nema zube i koliko je već mrtav.
Ona je dugo željela onog koji više nije bio tu.
Nije bio tu, na način na koji bi ga se moglo željeti.
Ona je činila velika dobra djela i velikodušno, kao da ima na tisuće i tisuće srca, poklanjala dobrotu potpunim strancima.
Ostajući bez najdražih, ja pojma nemam kako li je samo uspijevala ostati na nogama, ta žena.
*****
Danas u jednom spisu, neka druga mlada žena iz Požege.
Otišla 2007. u Irsku, u potragu za boljim životom.
Tamo je srela nekog Irca, ko u bajci, zaljubila se i rodila mu djevojčicu, 2009.
2015.-te umrla od raka.
Donosim danas rješenje o obiteljskoj mirovini, njenoj devetogodišnjoj djevojčici.
Koji okrutan život. Neshvatljivo potpuno. Bizarno.
Bila je negdje oko osam godina sretna.
Računala sam. Radila je planove.
Nadala se. Činilo se da se ostvaruje.
U gomili elektronskih predmeta, slučajno, a nimalo slučajno, odabirem njen.
Pomozi mi djevojčici.
Zove se Luna.
****
Na neobičan se način život poigrava s nama.
Razveseli te, gane, pa te stavi u led i našopa snijegom i blatom, a sve u razmaku od svega nekoliko sekundi,
ne stigneš ni udahnuti.
Mogao bi lako tako i hiperventilirati kad se zaredaju sranja. Od zadržavanja daha nema neke koristi.
Izgleda da nam u teškim razdobljima, prorade neke škrge za tugu. Ili tako, il te nema. Nema treće.
Ko ne zna za tugu, može samo zamišljati sreću.
Ko ne zna za mrak, blage veze nema o svjetlu.
Ko se nije jednom pošteno zagrcnuo od leda i blata, povraćao život i sve što je bilo, da bi se uspravio i krenuo
ponovno..
Pomozi mi djevojčici.
Zove se Luna.
Post je objavljen 23.02.2018. u 22:45 sati.