Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
srijeda, 27.11.2013.
6 znakova da je vrijeme za prekid
|
Veze su cool. Stalno juriti za novim avanturama može biti zamorno i ozbiljno ti istrošiti slobodno vrijeme, financije i zdravlje. Čak i najneuhvatljiviji igrač ponekad parkira svoj automobil kako bi se posvetio jednoj ženi. Čak i ako malo šnjufa uokolo po drugim prilikama, više ih ne traži aktivno. To je razdoblje mira u kojemu muškarac sklapa pakt sa ženom da će se redovno viđati, ukazivati si više pažnje i produbljivati svoj odnos, sve u interesu međusobne stabilnosti. Osim redovnog seksa bez puno novog ulaganja, postoje i druge koristi od veza: brižnost, emocionalna bliskost, kuhana hrana, čist stan, pokazivanje prijateljima, zajedničke aktivnosti i sl. Naravno, oni muškarci koji nemaju opcija će također biti zadovoljni vezom, iako ne toliko zbog stabilnosti koliko zato što im je to jedina prilika da ikada dođu do seksa. Ovaj post se također odnosi i na njih, iako će ga vjerojatno odbaciti kao nerazumnog. Ono što želim reći da, unatoč stalnom gnjavljenju o "muškarcima koji se ne žele vezati" racionalizacijskog hrčka koji uporno bira onu naj-Alfa manjinu, zapravo skoro svi muškarci na svijetu prihvaćaju da je veza razuman kompromis u kojemu se isplati zadržati. One nesretnike koji okrune svoje Beta orbiterstvo duuuugooom aseksualnom vezom jer "ona (nikada) nije spremna" ili, još gore, poliamoričnom vezom jer "ona mora imati slobodu", naravno nećemo ni spominjati. Njima nikakav post ne može pomoći. Nažalost, gotovo svaka veza ima svoj sudnji dan, kada će sve otići u p.m. i partneri se razići s više ili manje suza, ovisno o njihovim relativnim odnosima moći i drugim okolnostima. Ovo je popis koji će muškarcu (i ženi, iako su za žene obilježja donekle drugačija) pomoći da prepozna najvažnije glasnike apokalipse ili odluči da je vrijeme osobno prizvati sudnji dan i početi pripremati izlaznu strategiju. Ove znakove možemo podijeliti u dvije kategorije: znakovi koji pokazuju da se ona hladi i uskoro će prekinuti ili prevariti, te znakovi koji pokazuju da se više ne isplati ostati u vezi jer je prestala pružati one koristi zbog kojih bi netko stupio u nju. Ne moram ih obilježavati koji spada u koju kategoriju (a koji u obje) jer će vjerojatno svima biti jasno na prvi pogled. Pa da krenemo! 1. Razvila je bitchy, agresivan ton prema tebi, pogotovo u javnosti Vjerojatno nema ništa odbojnije od toga da tvoja cura na neki tvoj prijedlog odgovori s "A što ti sad hoćeš?!?", drekne "Ne diraj me!" ili te zajedljivo opisuje nekome kao "Onaj tamo". U pravilu je nemoguće da se tako ponaša prema tebi i i dalje osjeća ikakvu kemiju. Slušanje ovakvih komentara je signal da si ušao u zonu sumraka, gdje je izgubljena privlačnost, ali vas formalni status i navika vezuje još neko vrijeme. U tim uvjetima je druženje s njom slično druženju sa psom koji ima goruću potrebu protrčati uokolo i loviti, ali ga sprječava lanac oko vrata. Na kome će se iskaljivati dok ne bude oslobođen? Na prijašnjem "vlasniku", naravno. 2. Odrezala je kosu Time se u posljednje vrijeme hvale racionalizacijski hrčci po svim medijima, a ja se slažem: kratka kosa na ženi je najčešće politička izjava, a tek onda estetski ili praktični izbor. Poruka je uvijek jedna i samo jedna:  Čak i ako je tvoja cura izvan one zanemarive skupine od 95% žena koje će kratka kosa unakaziti i postarati za barem 10 godina, činjenica je da time pokazuje da joj je postalo nevažno kako izgleda muškarcima - u ovom slučaju najviše kako izgleda tebi. Osim ako njoj nije 70 godina i niste se tjelesno dotakli već cijelo desetljeće, to je jasan izraz nepoštovanja. Pripremi padobran, naravno ako uopće budeš imao strpljenja čekati da počne s manevrima iz točke #1.  3. Održava kontakt s bivšima U doba Facebooka i sličnih stvari, pretpostavljam da je nemoguće izbjeći bivše svakome tko je u životu imao više od 2-3 seksualna partnera. U skladu s tim, povremeno dopisivanje (o ne intimnim stvarima, svakako bez flertovanja) s bivšima te ne bi trebalo ljutiti. Ali ako se želi s njima nalaziti uživo, e to je već preko svake mjere. Mora uslijediti ili ultimatum da to ne radi ili mentalno degradiranje dok istog trenutka počinješ istraživati druge opcije, računajući da ste vi sada samo prijatelji s povlasticama. Ako cura drži do tebe, ideju nalaska s bivšim bi trebala sama od sebe odbiti, a ne koristiti je da te testira ili čini ljubomornim. Otprilike istu težinu ima razgovor o seksu u njenoj prošlosti s bilo kojim tonom osim blagog žaljenja (pogotovo ako ona stalno ubacuje tu temu u nevezan razgovor). 4. Udebljala se Za razliku od kratke kose, debljina se može prikrasti bez namjere, i nema nužno negativan efekt sve dok ne dosegne vidljive, ozbiljne razmjere (10+ kg viška). Bilo kako bilo, ako debljanje kod žene nije popraćeno osjećajem panike i ulaganjem nekakvog napora da to spriječi, postoji ozbiljan problem. Iako manje direktno od rezanja kose koje je uvijek namjerno, manjak brige o tome kako tebi izgleda njeno tijelo je neugodan sam po sebi najavljuje buduću ekspanziju s pripadajućim uništenjem tjelesne privlačnosti, kao i nastup lijenosti u pristupu svemu ostalome. 5. Popustila je u higijeni i stilu  Ako je nekada pazila da uvijek ima obrijane pazuhe, noge i/ili međunožje, pazila je da se što ćešće našminka i lijepo odjene za kada je u tvom društvu, a danas joj je sve to teret koji često propušta, to je simbol da više ne osjeća potrebu impresionirati te. Ne brini, ta potreba će se vratiti kada upozna nekoga drugoga tko će je opet moći uzbuditi kao i na početku vaše veze. Nije nimalo slučajno da mnoge muževe razvod zatekne upravo kada su se obradovali što im je supruga naglo otišla na dijetu i počela se brinuti o svom izgledu. 6. Daje znatno manje seksa, seks je lošiji, i počinje koristiti seks kao nagradu ili kaznu Nije realno očekivati da ćete se nakon godinu dana i dalje seksati tri puta na dan ili tako nešto, ali znatno opadanje razine seksa znači probleme. To znači da je ispario ključan element: tjelesna privlačnost. Dok manjak uzbuđenja još i ne mora biti fatalan, manjak tjelesne privlačnosti neminovno vodi mnoštvu problema na obje strane. Još je gore ako ti ona počne mahati seksom pred nosom kao nagradom za nešto što ćeš napraviti ili ne napraviti. To znači da je odnos prema seksu u vašoj vezi istrunuo, ona je preuzela kontrolu i sada s pozicije moći dijeli ili uskraćuje darove. Vrlo je rijetko da ovakva veza može biti spašena, iako postoje iznimke i vrijeme za oporavak, pogotovo u braku. Možda se sada pitate: znači li ovo da je svaka veza osuđena na propast? Odgovor je nažalost: vjerojatno. Budući da je u današnjem zapadnom svijetu većina ovih stvari gotovo neminovna (recimo, debljina je sve rasprostranjenija, toksični stavovi o suprotnom spolu su sve češći, kako rastu prosječni brojevi partnera i lakoća postaje sve lakše imati trag bivših od kojih je teško pobjeći, itd.), rekao bih da je kod većine ljudi neminovno da će im kemija umrijeti znatno prije nego što se to događalo u prošlosti. U pravilu nije realno nadati se ičemu više od veze za vezom, povremeno ispresijecane periodima neobavezne zabave i seksa (isto na malo duljoj vremenskoj skali vrijedi i za brakove, budući da je brak danas samo "ozbiljnija" veza). No unatoč tome, vrijeme kakva je i koliko ta veza traje - tri mjeseca ili sedam godina - će drastično varirati, ovisno o njenom karakteru, a u nekim drugim kulturama i više. Oznake: seks, veza, završšna igra, brak, kratka kosa |
- 19:53 - Komentari (22) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.11.2013.
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
|
SRAMOTNE BROJKE Svaku treću ženu mlati bračni partner  T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom: Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje" Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom: 1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:  Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini. Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela: a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom. 1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno. Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini: X = 577 x 15 X = 8655 1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina. 8655 x 80 = 692 400 Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena. 692 400 / 2 218 554 = 31% 31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom, d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.  Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira. Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera" 33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:  Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje. Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe: X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini 7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj) 627 200 / 2 218 554 = 28%. Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te d) da nema lažnih prijava I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu. Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno. Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja." Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo. Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi. U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena". 0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu. Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća. Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit. I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga. Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.  Izvor dijela slike: Novi List Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje |
- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 22.11.2013.
Veliko ne-ne zavođenja 3: Loše navike
|
Postoje neke navike koje se često javljaju kod osoba oba spola, no u kontekstu zavođenja za muškarca znaju biti posebno negativne. Iako niti jedna od ovih stvari nije nešto zbog čega će zavođenje biti potopljeno (naspram prva dva rođaka iz ovog serijala, ribanje komplimenata i seksualiziranje), svejedno treba paziti na ove stvari. Ne nekim redom, te loše navike su: 1. Pljuvanje - jedna od rijetkih "Alfa" navika, čisto zato što je toliko često viđamo na kretenima koji djeluju manje više animalistički, bez ikakvog razmišljanja o drugim ljudima ili o tome kako izgledaju, pa stoga komuniciraju samopouzdanost više nego što im loše navike mogu štetiti. Držim da muškarci koji imaju naviku pljuvati po ulici imaju urođen talent za kretensku igru i većinom su u ekstremnom aspektu Jednoitisa - ili baš ništa ili nasilna, nestabilna ljubomora, bez ičega između. U oba slučaja je taj emocionalni vrtuljak neodoljivo privlačan suprotnom spolu.  Poput žena s kratkom kosom, popularan je unatoč pljuvanju, ne zbog njega Kao i kod svih negativnih muških ponašanja, popularnost muškaraca koji su hodajuće fontane šlajma je nešto za što gotovo u potpunosti krivim žene. Dobrih i loših navika će uvijek biti, ali žene su te koje biraju koje će navike rezultirati ljubavlju i seksualnim zadovoljstvom, a koje prisilnim celibatom, i time drastično utječu na njihovu učestalost. Danas mi je smiješno kada se sjetim da sam prije više od desetljeća mislio da ću curama biti privlačan zato što se pristojno ponašam i nikada ne bih pljunuo. Trebam li uopće napominjati da je nevjerojatno odvratno kada žena, valjda u pokušaju da pokaže onoj tamo patrijarhiji i njenim nazadnim normama, izigrava muškarca tako što pljuje uokolo?  2. Bacanje smeća - manje više isto kao i pljuvanje, s tom iznimkom da je stepenicu niže, tj. manje odvratno. Bacanje smeća ima loše posljedice jer je to tipična eksternalija (prebacujemo teret na druge ljude koji to moraju skupiti), ali one su dugoročne i nisu instinktivno odvratne poput pljuvanja. U pravilu dolazi u paketu s njim. 3. Naguravanje - iako je feministička histerija i općenito mizandrija ono što pokreće kampanju protiv muškaraca koji u javnom prijevozu zauzimaju neproporcionalno puno mjesta, činjenica je da stvarno postoji određen broj muškaraca koji uopće neće pomisliti da bi moglo biti nešto loše u tome što su se rukama i nogama raširili pod kutom od 170 stupnjeva i prilijepili se uz drugu osobu. Slažem se da treba čuvati testise, ali kvragu nitko nema baš toliko velika jaja.  Osim Stevena Seagala, naravno. Ovo također često dolazi u paketu s pljuvanjem, iako je kao i bacanje smeća po antipatiji koju izaziva stepenicu niže. 4. Griženje noktiju - neke loše navike samo pokazuju nervozu i nesklad s vlastitim tijelom. Neke uzrokuju opipljivu tjelesnu štetu. Griženje noktiju ispunjava oboje. Osim što izgleda ružno, dugoročno će ostaviti posljedice na izgled tvojih ruku. Žene još donekle mogu prikriti efekt pametnom upotrebom laka, i to što ih se percipira nervoznima je muškarcima ili "meh" ili slatko, no muškarci nemaju taj luksuz. Za razliku od prve tri, ova navika je u pravilu vezana uz nervozu i Beta ponašanje. 5. Čupkanje zanoktica - još jedna loša navika koja prenosi Beta dojam, vrlo slična griženju noktiju. 6. Čupkanje/griženje usana - isto kao i griženje noktiju. Usne se brzo oporavljaju od ovakvog zlostavljanja, ali to nije razlog da im to radiš. 7. Češanje - dosadno ti je? Ne znaš što napraviti? Jesi li možda nečist ili zaražen nečim? To se sve ogleda u češanju. Čak ni blagi slučajevi ne izgledaju dobro, dok kronično češanje može ozbiljno nagrditi kožu. Jedino je češkanje po tjemenu donekle prihvatljivo kao oblik komuniciranja zbunjenosti ili dubokog razmišljanja, ali to je to. 8. Geganje - zašto želiš pobjeći? Svatko tko te vidi da se gegaš dok stojiš na mjestu će pomisliti da ti trenutna situacija ne odgovara i čini te nervoznim. To nije nešto što želiš prenijeti, pogotovo ne tijekom upada. 9. Nervozno šetanje - fraza "poput lava u kavezu" je oduvijek asocirala na nemir, i to s razlogom. Čekaš bus ili tramvaj? Nemoj raditi krugove okolo tako da se drugi na stanici zapitaju tražiš li im slabe točke kroz koje im možeš brzinski izvaditi bubrege i nestati.  10. Križanje nogu - dok sjediš, tvoje noge se pomiču tako da ti ili jedno stopalo ili jedno koljeno ide preko drugog. Prvi slučaj je još blaga defenzivna pozicija, ali drugi je stvarno skvrčen. Neću reći da je to "ženski" položaj jer nekada kao i ljubičasta i roza boja nije imao takav imidž, ali jednostavno više nije u modi i jedino što ćeš od njega je dobiti je slabija cirkulacija u potkoljenicama i stopalima. 11. Obješenost ramena - dobro poznata pogrbljenost koja vrišti "Ja sam Beta!". Svaki put kada se uhvatiš da si se objesio prema naprijed, uspravi se i svjesno se zadrži u tom položaju barem nekoliko sekundi. Ponovi u sebi nešto što ćete motivirati da to ne radiš. Nije dovoljno da "paziš na to", držati se uspravno ti mora dolaziti instinktivno, isto kao i disanje. 12. Tapkanje prstima ili nogama - ako sjediš, tvoji prsti ne bi trebali tapkati po stolu osim ako nekome ciljano ne pokazuješ takt pjesme koja ti se sviđa. Isto vrijedi i za igranje objektima na stolu, poput kemijski, vrećica šećera i sličnoga. Stavi ruke na noge i raširi laktove, stavi ih iznad glave, stavi ih na stol, samo nemoj imati takve tikove. Ako već moraš micati esktremitete, miči ih polako. Isto tako, u slučaju da si na nogama, izbjegavaj tapkanje na mjestu. Stani u contrapposto i promatraj svoje kraljevstvo; to će te među ostalim onemogućiti u padanju prema naprijed i geganju.  Je li David pljucao po ulici? Nikada nećemo saznati. Oznake: veliko ne-ne zavođenja, jezik tijela, alfa, beta, interna igra, srednja igra |
- 21:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 20.11.2013.
U ime cirkusa
|
Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine - Igniss Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.  Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net : Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicija za razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka. Ali, ljudi moji, ako vas toliko zanima očuvanje obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece, zašto se onda ne uhvatite neke stvarnije prijetnje? Recimo, mizandrični zakoni i sudska praksa koji omogućavaju bilo kojoj supruzi da katapultira muža u robovlasnički odnos pridonijeli su barem tisuću puta više razvoda i uništenih djetinjstava. Katolička Crkva, koja se toliko zalaže za obitelj, otvoreno radi na njenom uništavanju kroz glorificiranje samohranog majčinstva. Garantiram vam, sve da uvedemo homoseksualne brakove i homoseksualci posvoje tisuće djece i iz nekog razloga svi zlostavljaju tu djecu, ta šteta nanešena djeci i obitelji bi i dalje bila kap u moru u odnosu na ono što su već napravili i još će napraviti upravo kršteni ljudi koji se inače izjašnjavaju kao konzervativni i tradicionalni. Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.  Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo. Čak i kada bi bilo dokazivo da će homoseksualni brakovi izazvati nekakvu mjerljivu štetu veću od one koju već izazivaju heteroseksualni brakovi (koji se zatim prikladno transformiraju u samohrano roditeljstvo na način koji svi potpuno prihvaćaju), to bi opet bilo nepotrebno stavljati u Ustav. Lijepo zvuči, ali ne vidim kako to ikome koristi i zašto bi se država trebala miješati. Umjesto toga, trebali biste urediti da se država manje miješa, recimo kroz prijedlog zakona koji podiže teret dokazivanja prilikom optužbi za obiteljsko zlostavljanje tako da više nije dovoljna samo riječ kako bise nekoga uhitilo, ili kroz uvođenje gornje granice alimentacije. Mogućnosti su neograničene, meta ima kao u strjeljani. No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem? 1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi? Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA. Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija. Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."  Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni! Da još jednom ponovim: VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI! Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do... 2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje. Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo. 3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.  O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok. Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.  Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa. 4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje? Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed. Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili. Pokret za ljudska prava - uspješno okreće ljude od ljudskih prava još od 2013! EKSKLUZIVNO! PRVE REAKCIJE NA REFERENDUM! Oznake: homoseksualnost, U ime obitelji, brak, razvod, big brother, diskriminacija, filozofija, Vijesti |
- 10:49 - Komentari (35) - Isprintaj - #
subota, 16.11.2013.
Tko tu koga dodiruje?
Znam, bilo bi ljepše da se post zove "Tko tu koga je*e?", ali današnja tema nije racionalizacijski hrčak ili feminizam. Ne, današnja tema tiče se toga koliko često u vezi muškarac spontano dodiruje ženu, i analogno koliko često žena dodiruje muškarca. Dodir je vrlo važno sredstvo komunikacije, u pravilu komunikacije naklonosti i pozitivnih osjećaja, naravno osim ako se ne radi o pljuski. Kada partneri prolaze, sjede, ili leže nasuprot drugoga, onaj partner koji češće voli koristiti priliku da pomazi drugoga je onaj koji je trenutno više vezan i više svojih emocija investira u tu vezu.  Ovo je malo čudan dodir, ali jednostavno sam morao staviti ovu sliku jer je toliko blesava. Tipične vrste takvog ne-seksualnog ali svakako romantičnog dodira su, bez obzira na spol: - skidanje mrvica s partnera, popravljanje odjeće ili frizure - polaganje ruke ili noge, naslanjanje na bilo koji dio partnera osim spolnog organa (dok se odmarate) - uzimanje partnerove ruke ili prebacivanje svoje ruke oko partnerovih ramena/struka - poljubac eto tek tako, u prolazu, na bilo koji dio tijela itd. itd. Sve su to vrlo romantični i važni načini za povezivanje i izražavanje naklonosti koji ne uključuju umetanje penisa u vaginu. Naravno, pretpostavljam da bi svaki od njih bio još bolji (ili ne?) u kombinaciji s penisom umetnutim u vaginu, ali ne možemo imati sve. Ignissovo pravilo #16: u gotovo svakom zdravom, stabilnom ljubavnom odnosu, žena inicira spontano ne-seksualno dodirivanje otprilike dvostruko češće nego muškarac. Kako znati je li neki određeni romantični odnos pun obostrane vatre i koliko mu je još suđeno da traje? Što se događa u njemu? Ako mu nije suđeno, zašto će završiti? Sve to možete saznati kroz sljedeću jednostavnu tablicu:  Ako si žena koju partner gotovo nikada spontano ne dodiruje, zapitaj se jesi li s pravom osobom. Ako si muškarac kojeg partnerica gotovo nikada spontano ne dodiruje (ili, još gore, negativno reagira na tvoj dodir), hitno primjeni drastično povišenu razinu igre ili nauči pregledavati 5 porno-videa istodobno. Oznake: završšna igra, veze, igra, dodir |
- 13:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 12.11.2013.
Koga briga je li ona svršila?
|
Hysterical Literature Seesion one: Stoya (Upozorenje: video djeluje nevino na prvi pogled ali je zapravo vrlo PG-18) Ženski orgazam je slučajnost. Svakako je to zanimljiva evolucijska slučajnost koja vjerojatno pomaže u nekim stvarima ali nije esencijalna u biološkom smislu. Žena može ne svršiti niti jedan jedini put u cijelom životu i i dalje ostati savršeno sposobna za reprodukciju, prvenstveno zato što taj dio reprodukcije ovisi samo o muškom orgazmu koji iskrcava spermu potrebnu za oplodnju njenog jajašca. (Prije poplave hatera, napominjem da to što se muški orgazam i ejakulacija mogu kroz puno vježbe i discipline razdvojiti ne znači da inače nisu čvrsto vezan paket sa simbiotskim djelovanjem) Kada bi muški orgazam kao pojava nestao s planeta, došlo bi do izumiranja. Kada bi ženski orgazam kao pojava potpuno nestao s planeta, dogodilo bi se... baš ništa. Možda bi bilo malo jadikovanja po blogovima i feministički-orijentiranim medijima, ali sve u svemu bi efekt bio nemjerljiv. Stope plodnosti ne bi opale ni za 5%. Navedena trivijalnost ženskog orgazma svakako je činjenica čije će utvrđivanje kod feministica i bijelih vitezova izazvati zgražanje. No za razliku od onog bolesnika Grega Hampikiana, neću to iskoristiti kako bih pozivao na genocid i nadmetao se koji je spol "bolji", već ću reći nešto drugo: To što je ženski orgazam nevažan ne čini žene nevažnim. Naprotiv. Trebali bismo cijeniti to što su se žene evolucijom prilagodile da nalaze zadovoljstvo u drugim dijelovima seksa, tako da mogu biti sasvim zadovoljne čak i ako ne svrše. Nalaziti zadovoljstvo u drugim stvarima je prirodna adaptacija koja se događa kod svih ljudi, bez obzira na spol, i to je pohvalna stvar. Recimo, kada bi cijela ljudska vrsta iznenada izgubila osjetilo za okus, ne bi zbog toga prestala jesti, zato što bi ljudima hrana i dalje koristila za druge stvari i ljudi bi i dalje dobivali zadovoljstvo od osjećaja topline kada se najedu. U ovoj raspravi mi nije cilj utvrđivati "vrijednost" nekog spola, već dati par savjeta muškarcima o tome kako se postaviti prema ženskom orgazmu. Kako navedena trivijalnost utječe na tebe? Što bi ti trebao raditi? 1) Prestani se brinuti o tome je li ona svršila ili nije. Ako se žena seksa s tobom, to znači da joj pružaš još neku vrijednost osim seksualne. Dokle god joj nastaviš pružati tu vrijednost, ona će ostati s tobom, bez obzira na to je li svršila ili nije. Isto tako, ako te odluči prevariti i upustiti se u (nadajmo se) orgazmični odnos s ljubavnikom, u 90% slučajeva će to učiniti zato što joj nije bila zadovoljena neka druga potreba (recimo, potreba za igrom), a ne potreba za orgazmima. Je li njoj lijepo kada doživi orgazam? Sigurno jest. To je bonus, smiruje je i još vas bolje povezuje. Dok god to nije iz straha da je ona nezadovoljna tobom, slobodno je pitaj sviđa li joj se nešto. Ali ukupno gledano, žena bez orgazma je kao riba bez bicikla.  U većini slučajeva važnije od orgazma 2) Feministice će reći da je to zato što se žene boje zauzeti sa sebe, ali ja kažem da je to zato što većini žena na dugi rok uistinu nije važno koliko svršavaju, jednako zbog toga što su zadovoljne drugim stvarima kao i zbog toga što im je više stalo do tvog nego vlastitog zadovoljstva. U pravilu su jedine žene koje inzistiraju na tome da ih "pravilno zadovoljiš" (ovdje mislim na baš inzistiranje, ne na ljubaznu molbu da joj radiš nešto) i koje se više neće vidjeti s tobom ako ne svrše one s vrlo velikim brojevima, koje na tebe gledaju više kao na hodajući dildo nego kao na osobu s kojom dijele nešto više od orgazma. Živim u iščekivanju da ću jednog dana vidjeti i ženu koja inzistira na svom orgazmu i ima sva obilježja kvalitetne žene - iskreno ne bih imao ništa protiv toga i možda bih uložio dodatni trud da je zadržim orgazmima - ali to se još nije dogodilo. 3) Ako ona glumi, to bi trebao shvatiti kao kompliment. Ona glumi zato što ti želi pokazati da joj je stalo do tebe i ne želi da se slučajno mučiš brigom jesi li je zadovoljio, već želi zadovoljiti tebe. Cilj joj je zadržati te. Da joj se ne sviđaš, ne bi to radila, već bi graknula na tebe i počela ti diktirati upute što raditi jer bi u tom slučaju seks bio jedina vrijednost koju joj pružaš i ako ne završi orgazmom, to bi značilo da je potratila vrijeme s tobom. Dakle, sa stajališta je li ona zadovoljna, što ona misli o tebi i hoćete li ostati zajedno, uopće ne vrijedi brinuti se o tome je li žena svršila, kao ni o tome glumi li. Koga briga za sve to? Možda će za milijun godina žene evoluirati nekakav mehanizam sličan mačkama - da im ovulacija i oplodnja ovise baš o tome što se događa tijekom seksa - pa će to postati važno, ali živi (mrtvi) bili pa (ne) vidjeli. U međuvremenu, što je s tobom? Neki muškarci ne dobivaju ništa zadovoljstva od toga što im je partnerica svršila, dok drugi, uključujući i mene, obožavaju dovesti ženu do orgazma. Nešto u tome me ispunjava. Kao prvo, lijepa žena je još ljepša kada se na njoj vidi seksualno zadovoljstvo. Kao drugo, seksualno zadovoljstvo je jedan od najljepših osjećaja koji čovjek može iskusiti svojim tjelesnim osjetilima, i kako volim usrećivati druge ljude, prirodno je da me razveseli kada ženi koja mi se sviđa to pružim. Ali ako joj nisam uspio pružiti? Kvragu, to bi bilo kao da razbijam glavu što nikako ne uspijevam kupiti nekome baš onaj savršeni božićni dar koji ta osoba želi. Takve stvari su vrlo lijepe kada se dogode, no one su začin životu. Ne vrijedi se mučiti ako ih slučajno ne dosegnemo, pogotovo kada ne ovise samo o nama. Svakako, imaj ih na umu, ali nemoj se nikada zaletjeti i početi misliti da su kritične. Ironično je što žene najlakše dovodim do orgazma upravo kada se ne bavim time kako ću ih dovesti do orgazma, već kada samo preuzmem kontrolu i radim većinom ono što se meni* sviđa. Svakako postoji određena kozmička šala u tome što žene često najbolje svršavaju upravo kada ti radiš stvari koje uzbuđuju tebe, koristiš ih i istražuješ na način koji ti želiš, spontan si i ne brineš se o tome kako će ona nešto doživjeti. * = znači li to da ću sebi dopustiti orgazam odmah u prvoj minuti ili da je neću istraživati, ljubiti i lizati? Ne, naprotiv! Iako to ne bi bilo loše ili sramotno, činjenica je da opet zbog samog sebe želim da seks potraje koliko je god moguće i stoga se namjerno suzdržavam. Hoću se igrati s njom, eksperimentirati i činiti sve o čemu sam ikada fantazirao. Naposljetku, ako sam se toliko naradio kako bih došao do seksa, za mene bi bila šteta još puno više nego za nju kada bi nam zajednički doživljaj trajao samo minutu. Tako nešto bi bilo jednostavno nerazumno, a ja nisam nerazuman čovjek. Zaključak: želiš biti bog seksa kojemu partnerice uvijek svrše? Super, ali učini to zato što ti to želiš, a ne iz straha da joj se nećeš svidjeti ili da ćeš ispasti neadekvatan. Nema stvari na svijetu koja više odpaljuje žene nego taj strah. p.s. ako muškarac ne svrši, to je za ženu jedna od najvećih uvreda koju može primiti i razlog za veliku dozu brige i preispitivanja čak i ako on kaže da je sve ok i pokušava je umiriti. Toliko o relativnoj važnosti doživljaja. Oznake: seks, orgazam, žene, muškarci |
- 10:45 - Komentari (23) - Isprintaj - #
petak, 08.11.2013.
Homoseksualaemulatornost
|
Dragi čitatelji, moram vam nešto priznati... ... ja sam homoseksualaemulor. Što je to homoseksualaemulornost? Ova elegantna složenica sastavljena je od latinskih riječi homo (isto), sexual (seksualnost) i aemulator (ljubomora) i opisuje osjećaj ljubomore prema homoseksualcima. Prije nego dođemo do predmeta ljubomore, napominjem da homoseksualci u životu doživljavaju i određene poteškoće. Ovdje prvenstveno mislim na Hrvatsku, a ne ni na zapadne bogate zemlje ni na saudi-arabijske zabiti. Dakle, koje su poteškoće homoseksualaca kod nas? Kao prvo, postoje ljudi koji ih iracionalno mrze do te točke da će ih fizički napasti ako po nečemu pogode njihovu seksualnu orijentaciju - istina, takvih je sve manje, pogotovo u bogatijim zapadnim zemljama, no kod nas su i dalje relativno brojni. Zatim, još ne mogu stupiti u nekakvu zajednicu koja bi bila ekvivalent braka, čak i ako se ne bi zvala "Brakom (TM)" zbog postojećeg copyrighta tog imena. Minusi su to koje će netko ocijeniti kao užasne, a netko kao sitne, ali minusi to svakako jesu. A plusevi? Postoji jedan plus na kojemu im stvarno zavidim - nešto što im istodobno priznaju i mrzitelji i obožavatelji - a to nešto je prirodnost. Naime, homoseksualci su rođeni s homoseksualnom orijentacijom. Čak i ako postanu homoseksualci tek kasnije u životu, opet kažemo da su samo otkrili svoju urođenu prirodu. To je genetska stvar. Neki smatraju da je to negativna mutacija, istina, no svi priznaju da se ne radi o izboru: oni su jednostavno takvi. Sviđalo vam se to ili ne sviđalo, morate poštovati da se homoseksualci jednostavno rađaju kao homoseksualci, i stoga je sve što čine nepovredivo. U najgoru ruku, budući da oni "nisu krivi što su takvi" - jebiga, moramo im se prilagoditi. Nema drugog rješenja. Nitko normalan danas ne drži da se seksualna privučenost osobama istog spola može izliječiti. E sad, ja sam heteroseksualan. Umjesto da me kao muškog homoseksualca privlače penisi, mene kao muškog heteroseksualca privlače vagine. Ne znam kakve muškarce voli tipičan homoseksualac, ali ja osobno volim ovakve žene:  - mlade - vitke - lijepe - duge kose - bez tetovaža ili piercinga - s malim brojim partnera - tople - skromne - brižne - iskrene - lojalne itd. itd. Ne znam za vas, ali mene na svakom koraku progone zbog mojih preferencija. Vrlo je rijetko da netko meni prizna da je sasvim normalno što, recimo, volim vitko žensko tijelo - da je ta moja želja genetski uvjetovana, a ne da mi ju je netko nametnuo lošim odgojem. Rođen sam s idejom da je odnos struka i kukova oko 0.7 nešto pozitivno. Zatim uzmimo u obzir mladost - čim je između mene i cure razlika veća od 4 godine, odmah se moram braniti da nisam perverznjak koji voli mlado meso. Što je s toplinom, ljubaznošću i hraniteljskim instinktom? Nikada me u životu nisu više izgadili nego zbog tih stvari. O mojoj želji za djevicama i averziji prema odgajanju tuđe djece da i ne govorim. To je monstruozno i zaslužuje jedino terapiju elektrošokovima sve dok mi biti rogonja ne postane privlačnije. Licemjerno je to što bi izbio skandal da kažem nekoj lezbijki da će prestati biti lezbijka kada nađe pravog muškarca, ili da voli žene samo zato što su joj isprali mozak, ali istodobno je sasvim prihvatljivo (i dapače, popraćeno odobravanjem) takve stvari reći meni. Nitko, ama baš nitko, ne želi prihvatiti da sam ja jednostavno rođen takav. Umjesto toga, napadaju me, vrijeđaju, prijete nasiljem, posramljuju i proganjaju u nadi da ću jednog dana vidjeti svjetlo i poželjeti debeljuškastu ženu od 40 godina obdarenu naprasnim karakterom i kroničnim narcizmom. Ja sam bolesnik. Ako se ne promijenim i ne poradim na svom izlječenju, očito je da ne zaslužujem ljubav i da mi je bolje da skončam usamljen u svom podrumu. Ah, da mi je samo biti gay!  Oznake: parodija, homoseksualnost, homoseksualci, odabir partnera |
- 12:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.11.2013.
Ignissov newsletter
Moj popis potencijalnih tema koje u ovom trenutku sigurno trebam obraditi broji skoro dvije stotine i zbog fluidne prirode seksualnog tržišta i rasta važnosti i varijabilnosti igre stalno raste. Kako normalnim tempom nikada neću progoriti kroz čak ni mali dio te hrpe, i kako su mnoge od tih tema ili previše specijalizirane ili previše kratke za samostalne postove (a istodobno preduge i previše korisne i vrijedne ponovnog čitanja za Twitter), odlučio sam taj problem riješiti na drugi način: Osim 2-3 takve teme po newsletteru, newsletter će sadržavati i općenite kratke savjete o igri (kao i u slučaju bloga, većinom za muškarce, no povremeno i za žene, zbog stjecanja uravnotežene perspektive), rješenja praktičnih situacija koje su mi s dozvolom poslali čitatelji, te ponekad i testove ili natječaje slične serijalu "test tvoje igre". Ovo će također riješiti još dva problema. Prvi problem je onaj zagušenja inboxa. Kako je većina čitatelja primijetila, mail za pomoć i sugestije naveden u gornjem desnom kutu bloga postao je zagušen i više ne stižem odgovarati svima, a i kada odgovorim to je rijetko u razumnom roku. Ovom agregacijom će, pod uvjetom da je čitatelj voljan da njegov (bez osobnih detalja, naravno) problem i rješenje podijeli s drugima, brže i pouzdanije dobiti odgovor jer će biti dio jednog redovnog rituala uz kavu. Drugi problem koje će ovo riješiti je privatnost. Mnogi čitatelji ne žele da njihovi problemi, čak i teško izmijenjeni da budu neprepoznatljivi, ne budu objavljeni na stranici koja stoji dostupna svima na Internetu. No newsletter je dostupan samo onima koji se na njega prijave. Slučajni namjernik ne može naletjeti na newsletter na Googleu - to je samo mail koji ste jednom primili i za kojeg samo njegovi čitatelji imaju link. (To naravno ne znači da neću više odgovarati na mailove ili rješavati probleme koji moraju ostati privatni - samo napominjem da je ovakvu dozvolu znatno lakše dati od one za cijeli blog pa će većini taj kompromis pomoći). Newsletter bi trebao ići otprilike svaka tri do četiri tjedna. Za registraciju vam trebaju samo e-mail adresa i ime ili nadimak. Mailing sustav koji koristim je vrlo pouzdan i u svakom trenutku se možete odjaviti s newslettera. Vaša e-mail adresa nikada neće biti objavljena, podijeljena s ikim ili primati neželjene mailove. Šta reći? Koju posluku porati?  UPDATE: Newsletter je završio svoj ciklus. Sva do sada izašla izdanja dostupna su ovdje.  Oznake: igniss, newsletter, igra, seksualno tržište |
- 10:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 05.11.2013.
Žene su najmanje u dodiru s realnošću u dobi od 31 godine
|
"Studija" shopping TV kanala na uzorku od 2000 srednjovječnih žena i njihovih muževa koji su u prisustvu svojih supruga ispunjavali anketu pronašla je da su žene najprivlačnije u dobi od 31 godine. Mislite da su Kristen Stewart i Taylor Swift prelijepe sada? Čekajte samo dok dođu u 30-e. Po nedavnoj studiji TV shopping mreže QVC, žene dosežu svoj vrhunac u 31. godini. Žene u svojim kasnim 20-im i ranim 30-im smatrane su privlačnijima nego svježe 18 i 19-godišnjakinje, otkrili su istraživači. Direktorica marketinga Sue Lesson rekla je Daily Mailu: "Ovo istraživanje potvrđuje ono što su mnogi od nas oduvijek sumnjali - da se prava ljepota sastoji od više od samo izgleda." ... 70% ispitanika ljepotu je definiralo kao "bivanje samopouzdanom", 67% "dobrim izgledom", a 47% "stilom". Jane Fonda je nesumnjivo samopouzdana žena poznata po svom izvrsnom stilu:  "Muškarci vole samopouzdane žene" je najčešća tvrdnja kojom se pokušava uljepšati žene čiji je izgled trenutno uhvaćen u spiralu prema dolje bez povratka. Naposljetku, žene su privučene samopouzdanim muškarcima, pa onda logično slijedi i da su muškarci privučeni samopuzdanim ženama. Zar ne? Zar ne!?! No u stvarnom svijetu, čim se prođe ona minimalna razina samopuzdanja (da žena može samostalno funkcionirati i ne provodi vrijeme režući žile i plačući u fetalnom položaju), samopouzdanje prestaje imati puno veze s ljepotom. Neke ljepotice u svojim kasnim 20-im i ranim 30-im imaju bolji stil nego što su imale kada su bile tinejdžerke: Kim Kardashian, Angelina Jolie... Ahhhhh, stil. Osim ako se žena nije baš svojski potrudila uništiti svoj izgled kombinacijom kratke kose, tetovaža i hipster odjeće, stil nije nešto što čini značajnu razliku u tome kako će je muškarci percipirati. I jednom kada je odjeća svučena i šminka isparila preko noći, muški radar nemoguće je zavarati.   Kim Kardashian, 15 vs. 33: obični bijeli bikini? Ne bih spavao s njom ni da mi plate! Mnoge žene također miješaju samopouzdanje sa seksualnom lakoćom (znate, ona riječ koja počinje na "dr" i rimuje se s "polja"). Ali svakoj ženi je osim ako nije vrlo ružna za pronalazak muškarca kojeg će veseliti malo neobaveznog seksa potrebno toliko malo napora da je to postignuće ravno odlasku na WC. Kažemo li za ženu koja je otišla na WC da je zasigurno vrlo hrabra i samopouzdana što to čini? Nisam ni mislio. Skoro dvije trećine ispitanih žena - 63% - složilo se s tvrdnjom da "ljepota dolazi s godinama".  Isti je broj rekao da, kako postaju starije, sve ih je manje briga za to što drugi misle kako izgledaju. Ljudi najčešće priznaju da ih brinu stvari nad kojima imaju kontrolu. No kada se radi o stvarima koje ne možemo kontrolirati i koje svakim danom postaju objektivno sve gore, nanoseći nam znatnu štetu, vjerojatno je melem za povrijeđeni ego tvrditi da smo nadišli trivijalnosti poput impresioniranja suprotnog spola. Kao i kod većine popularnih naslova u današnjoj kulturi, pisati nebuloze koje pokazuju da su žene superiorne u svemu danas je norma kojoj se s ciljem zadržavanja čitateljstva pokorava većina medija. Proces je uvijek isti: netko napiše nebulozu, svi znaju da se radi o nebulozi, ali kada ih poslije pitaju o toj temi, njihov mozak je već pomalo ispran i od nekud "jednostavno znaju" da je istina blizu onog nedavnog članka koji je malo pretjerivao. Uzevši u obzir gigantsku snagu racionalizacijskog hrčka kao pogona tog procesa, nimalo ne sumnjam da će se za nekoliko godina ženina idealna dob pomaknuti na 33 godine, a zatim i na 35. Ignissovo pravilo #15: Veličina ženinog hrčka u pravilu je obrnuto proporcionalna njenom izgledu i proporcionalna njenim godinama. Oznake: žene, feminizam, starost, racionalizacijski hrčak |
- 22:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
