Ispovijedaonica

Zapravo se nešto malo loše osjeæam posljednjih par dana. Rastužile su me odreðene situacije i dogaðaji kojih sam neizravno dio, a tužnom me èini i što ništa ne mogu poduzeti po tom pitanju.
Tužna sam iz dva razloga.

Prvi je vezan uz osobu koju jako volim i cijenim, i koja je vjerovala u mene u trenucima kad nitko, a najmanje ja sama, nije vjerovao da bih mogla napraviti neke stvari koje sam imala potrebu uèiniti u životu. I koja mi je zbog toga, i zbog još mnogo drugih stvari, jako dragocjena.

Naime, ima nešto tjedana kako osjeæam da se drži pomalo rezervirano, i da nam se komunikacija prorijedila i osiromašila.
Pa sam je otvoreno pitala u èemu je stvar.
I ispalo je da je muèi jedan vrlo poseban gubitak.
Izgubila je osobu koja je njoj jednako tako bila posebna kao i ona meni. Dragu prijateljicu. Zbog, kaže, svoje nesposobnosti da procijeni neke svoje postupke, izvaže rijeèi i donese pravu odluku.
A ja se naizgled neizravno, ali slijedom logike potpuno i više nego opravdano, osjeæam krivom.
Znam koliko je to pogaða, i predložila sam da pokušam osobno izgladiti stvari, ali nemam njenu dozvolu. Kaže da je šteta napravljena i da se manim æorava posla, no ipak... Stvarno se ne osjeæam nimalo ugodno zbog svega. Ali ruke su mi vezane jer se njoj èini, a i meni je jasno, da bih možda još samo gore pogoršala stvar, pokvarila èak i moguænost da se vremenom stvari izglade kad se smire strasti. Jer moja je prijateljica izrazito temperamentna cura, a koliko sam shvatila njena je izgubljena frendica još žešæa od nje, i ko zna do èega bi to na kraju dovelo kad bih se umiješala još i ja. Osim toga, takvi pokušaji u pravilu završe kokošinjim razraèunavanjima, što je grozno, i što nikad ne donese nikome ništa dobro.
I da, jako mi je neugodno. Najraðe bih se pokrila ušima i propala u zemlju.
Jer ja sam ta koja je iskoristila neke podatke da bih postigla odreðeni cilj, ali zaista nisam imala namjeru ni na koji naèin povrijediti djevojku koja mi ništa nažao u životu nije napravila, a još manje se zamjeriti osobi koja mi je važna.

Moja prijateljica kaže da nema veze i da to nije moj nego njen problem. Da se radi o odnosu koji je ionako bio na zalasku. Ali znam da nije tako, jer je dovoljno dugo poznajem.
I osjeæam da me, unatoè onome što govori, drži na na odreðenoj distanci. A to me rastužuje.
Jer volim misliti o sebi kao korektnoj osobi koja uvijek djeluje u skladu s onom da ne èini drugima što ne bi htjela da se njoj napravi. I koja vjeruje u onu what goes arround comes arround, jer nam se svi naši postupci kad-tad obiju o glavu.
A najviše se bojim da 15 godina našeg prijateljstva ne ode u tri lijepe p***e m******e zbog moje nepromišljenosti.

Drugi razlog koji me rastužuje su neke od situacija koje se dogaðaju posljednjih mjeseci meðu ljudima s kojima se svakodnevno družim.
A vjerujte mi, strašno me podsjeæaju na neke od situacija na ovom našem blog servisu.

Razumijem da je vrijeme takvo kakvo je, da smo svi na rubu emocionalne eksplozije zbog nesigurne egzistencije i preživljavanja u sustavu koji se raspada po šavovima, da smo èak i kad nam se èini da nas pritisak kojem smo stalno izloženi zapravo uopæe ni najmanje ne dira zapravo sami jedan ogromni lonac frustracija koji samo èeka da prekipi i gadno opeèe prvog namjernika koji nam se naðe pri ruci...
I da je najlakše nekad se istresti na osobi koja nam je najbliža i u èiju smo lojalnost sigurni.
Kao i da svi imamo svoja mišljenja i stavove. Da smo razlièitih psiholoških profila. Da meðu nama ima i slabih i jakih karaktera, i munchausenaša, i provokatora, i manipulatora, i kukavica, i podvojenih osobnosti, i nasilnika, i povodljivaca, i zatvaraèa oèiju, i vjetrokaza, i glumaca... Nitko od nas nije savršen, dapaèe, svi mi imamo neki svoj psihièki i emocionalni tipfeler. Ne bismo bili normalni da nemamo.
Ja bez problema priznajem da sam daleko od savršene osobe.
Ali obièno nas okolina u kojoj odrastamo i kasnije nastavljamo život nauèi prepoznati pogreške u sustavu. Odgojem, školovanjem, druženjem, usvajanjem nekih opæeljudskih moralnih vrijednosti, uèenjem na primjerima iz okoline ili vlastitim greškama.
I ne moramo biti kršæani, judaisti, muslimani ili pripadnici bilo koje vjere koja propisuje odreðeni opæeljudski kodeks ponašanja i djelovanja da bismo na vrijeme nauèili da odreðen naèin funkcioniranja nije moralan, jer ne èini dobro ni nama, ni okolini u kojoj živimo, ni ljudima s kojima smo u interakciji.
Kako u stvarnom životu, tako i u virtualnom.
I zato u procesu sazrijevanja stalno dobivamo prilike, upravo kroz interakciju s drugim ljudima, da osvijestimo postojanje mjesta koja štekaju i poradimo na tome da sazrijemo u bolje, ispravnije, emocionalno bogate i moralne ljude. (Pri èemu najmanje mislim na ono što se obièno podrazumijeva pod moralnim, tj iskljuèivo na seksualno ponašanje. Mislim, ono, stvarno – kad se u razgovoru spomene pojam moral uvijek je seks prva asocijacija! Dajte, ljudi, zar stvarno nikome ne pada na pamet npr... kraða? Ubojstvo? Bilo koji naèin djelovanja koji ugrožava drugo živo biæe, bilo materijalno, bilo emocionalno, ili egzistencijalno? I pod pojmom egzistencijalno ne mislim na prihode nego na goli život! Ali ok, sad sam off topic... ).

I još jednom ponavljam, ja prva nisam savršena.
Ni na blogu, ni u stvarnom životu. Traèara sam, otrovna na jeziku, materijalist i soft manipulatorica, obièno kad se radi o moguænosti da se dokopam neèega što oèajnièki želim. Na blogu sam bila verbalno grozna prema Mirèetu jer sam se osjeæala neizravno isprovociranom. I zaradila sam ban na jednom blogu s almost cool liste, priznajem. Ovih dana me sustigla loša karma s dugogodišnjom frendicom. Doma stalno potkradam kusur iz duæana, a kad loše stojim s novcem pravim se da sam doma ostavila cigarete pa na kavi pušim tuðe. I èesto pred muškarcima koristim suze da bih postigla odreðeni cilj (kao npr. besplatan popravak mobitela).
I ne mogu sebi pomoæi. Ponekad je to jaèe od mene.
Ali vjerujem da sam dovoljno razumna da se koristim svojim otrovnim moæima samo onda kad zaista ni na koji naèin ne mogu ugroziti nekog drugog. Ako zabrljam posut æu se pepelom. Nevoljko doduše, jer ne volim biti u krivu. Priznanje otvara moguænost za pomirbu, a i olakšava dušu.

Ali jako mi teško pada kada me se pokušava uvuæi u osobne ratove, bitching, podmetanja i hard core manipulaciju, što je upravo situacija kakvu proživljavam ovih dana. Kad me se stavlja u situaciju da moram birati strane izmeðu ljudi koje poznajem i koje volim veæ godinama. A još više kad vidim na što su ti isti ljudi sposobni.
I u tom gadnom babljem ratu punom preniskih udaraca za moj ukus kao kolateralne žrtve padaju èak i ljudi koji s tim osobama nemaju nikakve veze.
A najviše od svega me boli kad vidim koliko daleko ljudi mogu otiæi u spletkama i lažima. Ono, toliko daleko da se sve meksièke sapunice zajedno ne mogu mjeriti s takvim real life scenarijem. I kad se ti isti ljudi tako duboko emocionalno ozlijeðuju. Kad jedni drugima spletkare ne samo privatnom nego i po poslovnom životu. Šalju inspekcije na radno mjesto. Ošteæuju automobile. A do juèer su ti isti ljudi bili nerazdvojni.
I to ne bilo kakvi ljudi. Ne nekakve dvije otrovne babetine s bogatom poviješæu spletaka i magisterijem iz zloæe.
Nego dvije krasne, pametne, do juèer drage i jako plemenite mlade žene. I jednako tako do juèer dragi ljudi oko njih.
A zbog èega?
Zbog totalno bezvrijedne muške štrace.
Zbog luzera koji veæ mjesecima skuplja kod svoje ekipe bodove na raèun njihovog niskog rata. I niti ima namjeru odluèiti se za jednu od njih, a bogami niti prekinuti sve to tako što æe prestati i jednu i drugu povlaèiti za nos.

Jutros mi je od strane jedne od njih, nakon još jednog bezuspješnog pokušaja izglaðivanja situacije, postavljen ultimatum: ili ona ili ova druga!
Što je najgore, izbor nije samo izmeðu jedne od njih, nego i jedne od polovica našeg malog društva.
Rat je, naime, došao do te toèke da je još osmero ljudi jasno zauzelo strane, i kao da svi uživaju u nastaloj situaciji.
Osim mene.
Do jutros sam uspješno migoljila izmeðu dva tabora.
Jutros sam se našla pred ultimatumom.
I niti jedna strana ne prihvaæa švicarsku opciju. Niti moguænost da barem ostanem tampon zona. Iz razloga što kao neutralna imam pristup informacijama iz oba neprijateljska tabora, a odbijam ih širiti dalje. I zato jer javno svima stavljam do znanja da sam zgrožena u što su se pretvorili.
Ok, znam da je vrijeme da se potpuno povuèem na par mjeseci. Nema mi druge. I neæu biti jedina. Ovih zadnjih dana još se dvoje ljudi pokupilo iz našeg malog kruga i odbijaju imati veze s bilo kime. Dvoje ljudi kojima se sve to skupa više gadi, a jedno od njih je ni krivo ni dužno dobilo po nosu i ostalo bez klijenta.
A sve to me užasno pogaða.

Treæa toèka ispovijedi je o tome da imam najnoviju opsesiju.
Moja najnovija i potpuna opsesija u životu je forum.hr.
Forum.hr je zakon stvar.
Ok, veæ dulje vremena sam èlan, ali bila sam totalno neaktivna do nedavno. Tu i tamo bih potražila nešto na temi o kuænim ljubimcima, Posao i karijera su mi bili jako zabavni dok je po njima harala ProfesoricaXY i njena alter ega, ali to je manje-više bilo sve.

A onda sam se u životu navukla na lakove za nokte i manikuru, i sukladno tome poèela èaèkati po Kozmetici u potrazi za odgovorima na neka pitanja koja su me muèila.
Naime, na jednoj od podnevnih kavica, koja sasvim sluèajno ovaj put nije bila u Egiæa, za stolom do mene sam ugledala curu s noktima kakve sam oèajnièki hjela. Crvenima, ali tekstura laka je bila drugaèija, otprilike kao oni moji OPI lakovi iz Suede kolekcije, samo potpuno mat, bez ièeg svjetlucavog u sebi. Pitala sam curu i dobila odgovor: Essie Matte About You nadlak za matiranje!

I tako je sve poèelo.

Krenula sam prikupljati informacije o matifikatoru laka za nokte i završila na Dekorativnoj kozmetici!
A tamo gomile tema o noktima, od manikure i njege do raznih brandova lakova za nokte...
I ne samo to, nego i gomila cura koje totalno znaju sve o tome, i više!

Zatim sam otkrila i Prodaju/razmjenu kozmetièkih proizvoda, i zakljuèila kako imam doma brdo jedva naèetih parfema koji samo skupljaju prašinu, a koje ne smijem koristiti još neko vrijeme jer mi koža nakon terapije ne reagira baš najbolje na njih, i koje bih mogla razmijeniti za lakove koji drugim curama ne trebaju...
Pa sam tako utopila neke boèice, i zauzvrat kolekciju proširila s nekim divnim OPIæima i China Glazeovima, dvije Zoye i jednim Color Clubom kojeg veæ dugo želim ali ga u StudioDi veæ neko vrijeme nemaju.
Osim toga sam si kupila od cure s foruma i famozni Essie Matte About You, a bogami i Ruby Slippers kojeg sam veæ imala i koji je èaroban, ali trenutaèno u splitskom SoCap-u vlada totalna nestašica istog.
A kako Najbolja stalno naruèuje nešto preko neta (ja sam bez kartica i PayPal mi je mrtav) tako uskoro oèekujem i Seche Vite i Poche za brzo sušenje laka na noktima (želim probat oba, OBA!!!).

Zatim sam otkrila Konadove šablonice i peèate za nail-art. Pa sam o njima cmizdrila frendu, onom kojeg stalno gulim i kojeg raduje da mi kupuje lijepe stvari. Tako da sam od jutros ponosna vlasnica dva diska sa šablonicama, peèata, strugalice, i crnog i zlatnog laka za peèate, i upravo se spremam kopirati jedne mat crne nokte sa glossy leopardovim uzorkom (samo što je na slici s foruma uzorak bio crn na crnom a moj æe biti zlatni na crnom).

A kakvih sve još divnih stvari postoji za nokte...

Nedavno sam otkrila water marble tehniku, sramota da JA za to prije nisam znala, i totalno sam odluèila savladati istu.
Prouèila sam tutoriale s YouTubea i krenula u akciju.
To je ono kad se u èašu vode sobne temperature kapne prvo kap laka u jednoj boji koja se raširi, pa u sredinu te kapi kap laka u drugoj boji, pa opet... onda se na plutajuæem laku èaèkalicom potežu linije i iscrta uzorak, prst oko nokta oblijepi selotejpom da se zaštiti koža, nokat umoèi u uzorak, èaèkalicom brzo poèisti ostatak plutajuæeg laka oko prsta, prst izvadi iz vode, skine selotejp i suši... Uh, to sušenje traje beskonaèno dugo, ali uzorci su prekrasni!
Ok, prekrasni na curama koje fotke svojih noktiju postaju po beauty blogovima, ne i na mojima.
Veæ danima vježbam i još nisam savladala tehniku do savršenstva, ali budem uskoro, budem uskoro...

A tek Minx manikura...
Prvo sam dugo škicala nokte kakve u zadnje vrijeme ima Beyonce (kad nema onaj bezvezni tirkizni Chanelov lak koji stalno isfurava i koji je bio must have iz ljetne kolekcije), a osim nje i razne Rihanne i njima sliène zvjezdice. One skroz glatke i ultrasjajne u metalik bojama. Probala s raznim metaliziranim lakovima, ali to nije to. Dok nisam saznala da se radi o foliji koja se lijepi na nokat. Pa sam na listu narudžbi kod Najbolje stavila i tri transferne folije, metalik zlatnu i bronèanu, i jednu mat bijelu s crnim uzorkom koji izgleda baršunasto. I ljepilo. To æe mi biti preuranjeni božiæni dar. I jedva èekam da doðe...

Ah ti nokti...
Cure na forumu stavljaju slike svojih noktiæa pa sam poèela i ja.

Malo sam èaèkala po temi o umjetnim noktima, gelu i akrilu, i bogami, ne bih se više vratila na onaj moj golemi umjetni french i šugavi nail-art na njemu. Ok, moji su zadnjih godina bili odlièno napravljeni i zaobljeni, ali dugo mi je trebalo dok naðem manikirku koja ih radi dobro. A cure koje rade nokte tamo postaju svojih ruku djela, i ne znam, zapravo sam jako malo lijepih vidjela. Ili su oblikom ružni i lopatasti, ili su preoslikani i kièasti do bola. Imala sam sreæu da sam imala dobru manikirku. Ali zaboga, porno-nokti na moje prste neæe nikad više! (Naravno, trenutaèno ovako razmišljam jer su gel, tipse i french ipak totalno passe', ali ako u jednom trenutku opet budu must have vjerovatno æu opet bauljati svijetom s velikim geliranim kandžama...).
Ali kako god da okrenem, presretna sam jer ipak nikad nisam imala neki od onih groznih džunglastih ili prešljokièavih uzoraka na noktima. Nevjerovatno što sve neki ljudi smatraju lijepim! Mislim, ima lijepog nail arta, ali ružno oblikovan i zastrašujuæe oslikan nokat je ipak previše!

Naravno, da moj buduæi poslodavac nije odgodio otvaranje splitskog ureda za kraj listopada ili poèetak studenoga vjerovatno mi glava ne bi bila u ovolikoj mjeri puna lakova za nokte.
Ali neka, nema ništa loše u tome. Sve dok ne prijeðe granicu zdravog razuma, tješim se. Pa se još malo tješim da ipak nisam još prešla granicu zdravog razuma, nego to samo tako izgleda.

E, da – pitam se zadnjih par dana da li da stvarno naruèim nešto od Susjeda/Potencijalnog kad bude ovih dana išao u inozemstvo? I ako naruèim – što da naruèim?
On inzistira, a kad veæ inzistira postoje tamo gdje ide Orly lakovi za nokte u predivnim bojama, jeftiniji nego u Hrvatskoj (zašto, o zašto je sve jeftinije svugdje na svijetu osim u Hrvatskoj???!!!???). Ja nemam još niti jedan. Oèajnièki, o tako oèajnièki želim barem jedan njihov lak za nokte... I duboko vjerujem da bih se s barem jednim u svom posjedu osjeæala malo bolje. I emocionalno bogatije.

08.10.2010. u 16:29 sati | 19 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.