Zapravo se nešto malo loše osjećam posljednjih par dana. Rastužile su me određene situacije i događaji kojih sam neizravno dio, a tužnom me čini i što ništa ne mogu poduzeti po tom pitanju.
Tužna sam iz dva razloga.
Prvi je vezan uz osobu koju jako volim i cijenim, i koja je vjerovala u mene u trenucima kad nitko, a najmanje ja sama, nije vjerovao da bih mogla napraviti neke stvari koje sam imala potrebu učiniti u životu. I koja mi je zbog toga, i zbog još mnogo drugih stvari, jako dragocjena.
Naime, ima nešto tjedana kako osjećam da se drži pomalo rezervirano, i da nam se komunikacija prorijedila i osiromašila.
Pa sam je otvoreno pitala u čemu je stvar.
I ispalo je da je muči jedan vrlo poseban gubitak.
Izgubila je osobu koja je njoj jednako tako bila posebna kao i ona meni. Dragu prijateljicu. Zbog, kaže, svoje nesposobnosti da procijeni neke svoje postupke, izvaže riječi i donese pravu odluku.
A ja se naizgled neizravno, ali slijedom logike potpuno i više nego opravdano, osjećam krivom.
Znam koliko je to pogađa, i predložila sam da pokušam osobno izgladiti stvari, ali nemam njenu dozvolu. Kaže da je šteta napravljena i da se manim ćorava posla, no ipak... Stvarno se ne osjećam nimalo ugodno zbog svega. Ali ruke su mi vezane jer se njoj čini, a i meni je jasno, da bih možda još samo gore pogoršala stvar, pokvarila čak i mogućnost da se vremenom stvari izglade kad se smire strasti. Jer moja je prijateljica izrazito temperamentna cura, a koliko sam shvatila njena je izgubljena frendica još žešća od nje, i ko zna do čega bi to na kraju dovelo kad bih se umiješala još i ja. Osim toga, takvi pokušaji u pravilu završe kokošinjim razračunavanjima, što je grozno, i što nikad ne donese nikome ništa dobro.
I da, jako mi je neugodno. Najrađe bih se pokrila ušima i propala u zemlju.
Jer ja sam ta koja je iskoristila neke podatke da bih postigla određeni cilj, ali zaista nisam imala namjeru ni na koji način povrijediti djevojku koja mi ništa nažao u životu nije napravila, a još manje se zamjeriti osobi koja mi je važna.
Moja prijateljica kaže da nema veze i da to nije moj nego njen problem. Da se radi o odnosu koji je ionako bio na zalasku. Ali znam da nije tako, jer je dovoljno dugo poznajem.
I osjećam da me, unatoč onome što govori, drži na na određenoj distanci. A to me rastužuje.
Jer volim misliti o sebi kao korektnoj osobi koja uvijek djeluje u skladu s onom da ne čini drugima što ne bi htjela da se njoj napravi. I koja vjeruje u onu what goes arround comes arround, jer nam se svi naši postupci kad-tad obiju o glavu.
A najviše se bojim da 15 godina našeg prijateljstva ne ode u tri lijepe p***e m******e zbog moje nepromišljenosti.
Drugi razlog koji me rastužuje su neke od situacija koje se događaju posljednjih mjeseci među ljudima s kojima se svakodnevno družim.
A vjerujte mi, strašno me podsjećaju na neke od situacija na ovom našem blog servisu.
Razumijem da je vrijeme takvo kakvo je, da smo svi na rubu emocionalne eksplozije zbog nesigurne egzistencije i preživljavanja u sustavu koji se raspada po šavovima, da smo čak i kad nam se čini da nas pritisak kojem smo stalno izloženi zapravo uopće ni najmanje ne dira zapravo sami jedan ogromni lonac frustracija koji samo čeka da prekipi i gadno opeče prvog namjernika koji nam se nađe pri ruci...
I da je najlakše nekad se istresti na osobi koja nam je najbliža i u čiju smo lojalnost sigurni.
Kao i da svi imamo svoja mišljenja i stavove. Da smo različitih psiholoških profila. Da među nama ima i slabih i jakih karaktera, i munchausenaša, i provokatora, i manipulatora, i kukavica, i podvojenih osobnosti, i nasilnika, i povodljivaca, i zatvarača očiju, i vjetrokaza, i glumaca... Nitko od nas nije savršen, dapače, svi mi imamo neki svoj psihički i emocionalni tipfeler. Ne bismo bili normalni da nemamo.
Ja bez problema priznajem da sam daleko od savršene osobe.
Ali obično nas okolina u kojoj odrastamo i kasnije nastavljamo život nauči prepoznati pogreške u sustavu. Odgojem, školovanjem, druženjem, usvajanjem nekih općeljudskih moralnih vrijednosti, učenjem na primjerima iz okoline ili vlastitim greškama.
I ne moramo biti kršćani, judaisti, muslimani ili pripadnici bilo koje vjere koja propisuje određeni općeljudski kodeks ponašanja i djelovanja da bismo na vrijeme naučili da određen način funkcioniranja nije moralan, jer ne čini dobro ni nama, ni okolini u kojoj živimo, ni ljudima s kojima smo u interakciji.
Kako u stvarnom životu, tako i u virtualnom.
I zato u procesu sazrijevanja stalno dobivamo prilike, upravo kroz interakciju s drugim ljudima, da osvijestimo postojanje mjesta koja štekaju i poradimo na tome da sazrijemo u bolje, ispravnije, emocionalno bogate i moralne ljude. (Pri čemu najmanje mislim na ono što se obično podrazumijeva pod moralnim, tj isključivo na seksualno ponašanje. Mislim, ono, stvarno – kad se u razgovoru spomene pojam moral uvijek je seks prva asocijacija! Dajte, ljudi, zar stvarno nikome ne pada na pamet npr... krađa? Ubojstvo? Bilo koji način djelovanja koji ugrožava drugo živo biće, bilo materijalno, bilo emocionalno, ili egzistencijalno? I pod pojmom egzistencijalno ne mislim na prihode nego na goli život! Ali ok, sad sam off topic... ).
I još jednom ponavljam, ja prva nisam savršena.
Ni na blogu, ni u stvarnom životu. Tračara sam, otrovna na jeziku, materijalist i soft manipulatorica, obično kad se radi o mogućnosti da se dokopam nečega što očajnički želim. Na blogu sam bila verbalno grozna prema Mirčetu jer sam se osjećala neizravno isprovociranom. I zaradila sam ban na jednom blogu s almost cool liste, priznajem. Ovih dana me sustigla loša karma s dugogodišnjom frendicom. Doma stalno potkradam kusur iz dućana, a kad loše stojim s novcem pravim se da sam doma ostavila cigarete pa na kavi pušim tuđe. I često pred muškarcima koristim suze da bih postigla određeni cilj (kao npr. besplatan popravak mobitela).
I ne mogu sebi pomoći. Ponekad je to jače od mene.
Ali vjerujem da sam dovoljno razumna da se koristim svojim otrovnim moćima samo onda kad zaista ni na koji način ne mogu ugroziti nekog drugog. Ako zabrljam posut ću se pepelom. Nevoljko doduše, jer ne volim biti u krivu. Priznanje otvara mogućnost za pomirbu, a i olakšava dušu.
Ali jako mi teško pada kada me se pokušava uvući u osobne ratove, bitching, podmetanja i hard core manipulaciju, što je upravo situacija kakvu proživljavam ovih dana. Kad me se stavlja u situaciju da moram birati strane između ljudi koje poznajem i koje volim već godinama. A još više kad vidim na što su ti isti ljudi sposobni.
I u tom gadnom babljem ratu punom preniskih udaraca za moj ukus kao kolateralne žrtve padaju čak i ljudi koji s tim osobama nemaju nikakve veze.
A najviše od svega me boli kad vidim koliko daleko ljudi mogu otići u spletkama i lažima. Ono, toliko daleko da se sve meksičke sapunice zajedno ne mogu mjeriti s takvim real life scenarijem. I kad se ti isti ljudi tako duboko emocionalno ozlijeđuju. Kad jedni drugima spletkare ne samo privatnom nego i po poslovnom životu. Šalju inspekcije na radno mjesto. Oštećuju automobile. A do jučer su ti isti ljudi bili nerazdvojni.
I to ne bilo kakvi ljudi. Ne nekakve dvije otrovne babetine s bogatom poviješću spletaka i magisterijem iz zloće.
Nego dvije krasne, pametne, do jučer drage i jako plemenite mlade žene. I jednako tako do jučer dragi ljudi oko njih.
A zbog čega?
Zbog totalno bezvrijedne muške štrace.
Zbog luzera koji već mjesecima skuplja kod svoje ekipe bodove na račun njihovog niskog rata. I niti ima namjeru odlučiti se za jednu od njih, a bogami niti prekinuti sve to tako što će prestati i jednu i drugu povlačiti za nos.
Jutros mi je od strane jedne od njih, nakon još jednog bezuspješnog pokušaja izglađivanja situacije, postavljen ultimatum: ili ona ili ova druga!
Što je najgore, izbor nije samo između jedne od njih, nego i jedne od polovica našeg malog društva.
Rat je, naime, došao do te točke da je još osmero ljudi jasno zauzelo strane, i kao da svi uživaju u nastaloj situaciji.
Osim mene.
Do jutros sam uspješno migoljila između dva tabora.
Jutros sam se našla pred ultimatumom.
I niti jedna strana ne prihvaća švicarsku opciju. Niti mogućnost da barem ostanem tampon zona. Iz razloga što kao neutralna imam pristup informacijama iz oba neprijateljska tabora, a odbijam ih širiti dalje. I zato jer javno svima stavljam do znanja da sam zgrožena u što su se pretvorili.
Ok, znam da je vrijeme da se potpuno povučem na par mjeseci. Nema mi druge. I neću biti jedina. Ovih zadnjih dana još se dvoje ljudi pokupilo iz našeg malog kruga i odbijaju imati veze s bilo kime. Dvoje ljudi kojima se sve to skupa više gadi, a jedno od njih je ni krivo ni dužno dobilo po nosu i ostalo bez klijenta.
A sve to me užasno pogađa.
Treća točka ispovijedi je o tome da imam najnoviju opsesiju.
Moja najnovija i potpuna opsesija u životu je forum.hr.
Forum.hr je zakon stvar.
Ok, već dulje vremena sam član, ali bila sam totalno neaktivna do nedavno. Tu i tamo bih potražila nešto na temi o kućnim ljubimcima, Posao i karijera su mi bili jako zabavni dok je po njima harala ProfesoricaXY i njena alter ega, ali to je manje-više bilo sve.
A onda sam se u životu navukla na lakove za nokte i manikuru, i sukladno tome počela čačkati po Kozmetici u potrazi za odgovorima na neka pitanja koja su me mučila.
Naime, na jednoj od podnevnih kavica, koja sasvim slučajno ovaj put nije bila u Egića, za stolom do mene sam ugledala curu s noktima kakve sam očajnički hjela. Crvenima, ali tekstura laka je bila drugačija, otprilike kao oni moji OPI lakovi iz Suede kolekcije, samo potpuno mat, bez ičeg svjetlucavog u sebi. Pitala sam curu i dobila odgovor: Essie Matte About You nadlak za matiranje!
I tako je sve počelo.
Krenula sam prikupljati informacije o matifikatoru laka za nokte i završila na Dekorativnoj kozmetici!
A tamo gomile tema o noktima, od manikure i njege do raznih brandova lakova za nokte...
I ne samo to, nego i gomila cura koje totalno znaju sve o tome, i više!
Zatim sam otkrila i Prodaju/razmjenu kozmetičkih proizvoda, i zaključila kako imam doma brdo jedva načetih parfema koji samo skupljaju prašinu, a koje ne smijem koristiti još neko vrijeme jer mi koža nakon terapije ne reagira baš najbolje na njih, i koje bih mogla razmijeniti za lakove koji drugim curama ne trebaju...
Pa sam tako utopila neke bočice, i zauzvrat kolekciju proširila s nekim divnim OPIćima i China Glazeovima, dvije Zoye i jednim Color Clubom kojeg već dugo želim ali ga u StudioDi već neko vrijeme nemaju.
Osim toga sam si kupila od cure s foruma i famozni Essie Matte About You, a bogami i Ruby Slippers kojeg sam već imala i koji je čaroban, ali trenutačno u splitskom SoCap-u vlada totalna nestašica istog.
A kako Najbolja stalno naručuje nešto preko neta (ja sam bez kartica i PayPal mi je mrtav) tako uskoro očekujem i Seche Vite i Poche za brzo sušenje laka na noktima (želim probat oba, OBA!!!).
Zatim sam otkrila Konadove šablonice i pečate za nail-art. Pa sam o njima cmizdrila frendu, onom kojeg stalno gulim i kojeg raduje da mi kupuje lijepe stvari. Tako da sam od jutros ponosna vlasnica dva diska sa šablonicama, pečata, strugalice, i crnog i zlatnog laka za pečate, i upravo se spremam kopirati jedne mat crne nokte sa glossy leopardovim uzorkom (samo što je na slici s foruma uzorak bio crn na crnom a moj će biti zlatni na crnom).
A kakvih sve još divnih stvari postoji za nokte...
Nedavno sam otkrila water marble tehniku, sramota da JA za to prije nisam znala, i totalno sam odlučila savladati istu.
Proučila sam tutoriale s YouTubea i krenula u akciju.
To je ono kad se u čašu vode sobne temperature kapne prvo kap laka u jednoj boji koja se raširi, pa u sredinu te kapi kap laka u drugoj boji, pa opet... onda se na plutajućem laku čačkalicom potežu linije i iscrta uzorak, prst oko nokta oblijepi selotejpom da se zaštiti koža, nokat umoči u uzorak, čačkalicom brzo počisti ostatak plutajućeg laka oko prsta, prst izvadi iz vode, skine selotejp i suši... Uh, to sušenje traje beskonačno dugo, ali uzorci su prekrasni!
Ok, prekrasni na curama koje fotke svojih noktiju postaju po beauty blogovima, ne i na mojima.
Već danima vježbam i još nisam savladala tehniku do savršenstva, ali budem uskoro, budem uskoro...
A tek Minx manikura...
Prvo sam dugo škicala nokte kakve u zadnje vrijeme ima Beyonce (kad nema onaj bezvezni tirkizni Chanelov lak koji stalno isfurava i koji je bio must have iz ljetne kolekcije), a osim nje i razne Rihanne i njima slične zvjezdice. One skroz glatke i ultrasjajne u metalik bojama. Probala s raznim metaliziranim lakovima, ali to nije to. Dok nisam saznala da se radi o foliji koja se lijepi na nokat. Pa sam na listu narudžbi kod Najbolje stavila i tri transferne folije, metalik zlatnu i brončanu, i jednu mat bijelu s crnim uzorkom koji izgleda baršunasto. I ljepilo. To će mi biti preuranjeni božićni dar. I jedva čekam da dođe...
Ah ti nokti...
Cure na forumu stavljaju slike svojih noktića pa sam počela i ja.
Malo sam čačkala po temi o umjetnim noktima, gelu i akrilu, i bogami, ne bih se više vratila na onaj moj golemi umjetni french i šugavi nail-art na njemu. Ok, moji su zadnjih godina bili odlično napravljeni i zaobljeni, ali dugo mi je trebalo dok nađem manikirku koja ih radi dobro. A cure koje rade nokte tamo postaju svojih ruku djela, i ne znam, zapravo sam jako malo lijepih vidjela. Ili su oblikom ružni i lopatasti, ili su preoslikani i kičasti do bola. Imala sam sreću da sam imala dobru manikirku. Ali zaboga, porno-nokti na moje prste neće nikad više! (Naravno, trenutačno ovako razmišljam jer su gel, tipse i french ipak totalno passe', ali ako u jednom trenutku opet budu must have vjerovatno ću opet bauljati svijetom s velikim geliranim kandžama...).
Ali kako god da okrenem, presretna sam jer ipak nikad nisam imala neki od onih groznih džunglastih ili prešljokičavih uzoraka na noktima. Nevjerovatno što sve neki ljudi smatraju lijepim! Mislim, ima lijepog nail arta, ali ružno oblikovan i zastrašujuće oslikan nokat je ipak previše!
Naravno, da moj budući poslodavac nije odgodio otvaranje splitskog ureda za kraj listopada ili početak studenoga vjerovatno mi glava ne bi bila u ovolikoj mjeri puna lakova za nokte.
Ali neka, nema ništa loše u tome. Sve dok ne prijeđe granicu zdravog razuma, tješim se. Pa se još malo tješim da ipak nisam još prešla granicu zdravog razuma, nego to samo tako izgleda.
E, da – pitam se zadnjih par dana da li da stvarno naručim nešto od Susjeda/Potencijalnog kad bude ovih dana išao u inozemstvo? I ako naručim – što da naručim?
On inzistira, a kad već inzistira postoje tamo gdje ide Orly lakovi za nokte u predivnim bojama, jeftiniji nego u Hrvatskoj (zašto, o zašto je sve jeftinije svugdje na svijetu osim u Hrvatskoj???!!!???). Ja nemam još niti jedan. Očajnički, o tako očajnički želim barem jedan njihov lak za nokte... I duboko vjerujem da bih se s barem jednim u svom posjedu osjećala malo bolje. I emocionalno bogatije.
Post je objavljen 08.10.2010. u 16:29 sati.