Besposlen pop i jariæe krsti. Ili: kako sam postala vegan.

Prvo sam se osjeæala fenomenalno.
Zapravo, poèela sam se osjeæat fenomenalno tek kad me prošao musklfiber u gornjem dijelu tijela od naprednog pilatesa. I kad sam skužila da mi zapravo treba jako malo, i to meni prilagoðenih vježbi, a ne vježbi odabranih za grupu, da bi moja leða ponovo postala ravna...
Ok, možda sam totalno glupa kad je hrana u pitanju, ali kad se radi o fizikali stvarno osluškujem svoje tijelo i dajem mu toèno ono što mu je potrebno. 20 godina sporta nije bilo uzalud.
A èim leða ne bole i izgube oblik broja 2, èim sam ja opet uspravna dulje od 20 minuta bez bolova u križima, odmah se prešaltam u zonu.

Zato sam prošli tjedan, sva tako u zoni, obukla svoju lijepu dugu... ok, dobro, lažem... lijepu dugu šarenu Max Mara haljinu od Najbolje (ali ko da je moja, ona je nikad ne nosi. Haljina je rezultat jednog krizno-terapijskog zlostavljanja Dinersa prošle godine, kad je ušla kupiti bluzu i remen za odijelo, u garderobi primila poziv od kolegice s posla koji ju je užasno uzrujao, pa je na kraju iz duæana izašla ne samo s bluzom i remenom, nego i šeširom, natikaèama, haljinom i kaftanom) i gladijatorice, kombinaciju u kojoj se obièno osjeæam debelo i trudnièki (kao i u svakoj drugoj empire krojenoj haljini i ravnim cipelama) ali ovaj put nisam, nabacila golemi cviker (zato jer sam prvo bila mislila kako sam si baš lijepa bez šminke, ali nakon 5 minuta više nisam bila, pa sam na kraju u sumrak bauljala ulicama s velikim naoèalama na na nosu...), omotala glavu u maramu (nije mi se dalo prati i peglati kosu, a odluèila sam biti prirodno lijepa, onako aqua e sapone... ali nakon prvog pogleda u prvi izlog ipak sam izvukla maramu iz torbe i spakovala metlu tamo gdje se ne vidi), dala psu pusu i odlebdjela u Avenue Mall...

Malo sam kupovala, onako ne previše, razumno sam potrošila, i na kraju kupila sebi knjigu u Algoritmu za postseks... ups, postshopping cigaretu uz kavu. U onome kafiæu koji ima štekat ispred malla.
Izabrala sam jednu na prvi pogled poprilièno zanimljivu, Vitka i opaka se zove. Skinny Bitch u originalu, a ja mislim da uopæe nije dobro što za naše tržište nije naslov preveden kako treba, tj. Mršava Kuja. Što je sasvim dobar naslov, ako se mene pita.
Zapravo, osobno mislim da bi ovi naši izdavaèi trebali stvarno konzultirati mene kad se radi o prijevodima i vizuali literature za žene, jer ono što kupim u domaæem izdanju nikako se ne može usporeðivati s (pretežno) engleskim originalom, ni iznutra ni izvana. Knjiga je kao kolaè. Ili dobar muškarac. Kako æeš uopæe poželit pojest jedan dobar Rigo Janczy ako mu je biskvit raspucan, glazura nebaršunasta, ili ako je neravno izrezan, ma kako zapravo fantastiènog okusa i majstorski spremljen bio? Ili poželjeti frajera odvesti doma, bez obzira kako obeæavajuæe zvuèale njegove rijeèi, ako mu dlake vire iz nosa, odjeven je ko FER-ovac, nosi ružne cipele, smrdi na Axe ili se pritom još, ne daj bože, zove Zdravko, Tvrtko ili Perica?

Ali kako mi je ova Mršava Kuja djelovala kao nekakav simpatièan komad chick lita idealan za razbibrigu uz kavu dok jednom rukom gladim svoje lijepe vreæice a drugom uživam u toksiènom Ronhill Slimu, tako sam je kupila.

I sjela. I poèela èitati.
I doživjela instant prosvjetljenje!

Jer nisam kupila neku novu verziju Vrag nosi Pradu. O neeeeeeeeee...
Kupila sam svoju novu Bibliju!
Novo sveto pismo prehrane!

I u sat vremena listanja i gutanja shvatila da sam možda zapravo cijeli život podsvjesno htjela, trebala, žudjela biti vegan, samo što to nisam znala!

Zapravo… pa, iskreno, nekako me svi ti opisi muèenja životinja, hranjenja antibioticima i smeæem i ostali užasi nisu previše dirnuli. Preskoèila. Što ne znam, ne smeta mi. Napokon, ja sam ipak žena u èijem posjedu ima nešto krzna i koja nikad ne bi pristala na nekožne cipele ili torbu, pa taman mi Stella McCartney iduæih 100 godina poklanjala svaku svoju kolekciju besplatno.
Ali svakako želim biti mršava, lijepa, prozirna i superuspješna, kao Gwyneth ili Angelina…
Ili autorice? Koje od poznatih svojim savjetima rade superzdrava i nutricionistièki superizbalansirana supertanka stvorenja kao što su Gwyneth ili Angelina?

I ne bi li bilo baš supercool i dražesno u nekom društvu onako nonšalantno izjaviti: Ma znate, ja sam vam vegan…?
Ono, vegan, a nisam kao jedno od onih ženolikih stvorenja koja periodièno plaše nevine prolaznike na gradskim trgovima svojim strašnim pojavama i agresivnim, radikalnim i nadasve dosadnim promoviranjem životne filozofije i prehrambenog stila, i zbog kojih svi ostali ljudi s redovnim higijenskim navikama imaju fobiju od takvog naèina prehrane?
Vegan, a nisam èudnovata studentica kojoj se lice ne vidi od piercinga a tjeme stenje pod dredlocksima, ili nekakva stara cura u ortopedskim šlapama i èarapama, nefarbane duge zapuštene kose s brdom preranih nepotrebnih bora i neujednaèenog tena, èudnovata samoprozvana aharhistica, blijedunjavo djevojèe u ispranom pamuku kojem noge smrde u cipelama od sintetièkih materijala? Ili neka zen/krišna/new age baba koja brije na Sai Babu, transcedentalnu meditaciju, i grozi ljude izjavama kako im vidi auru, i kako æe se kad umru od raka prouzroèenog konzumiranjem piletine, junetine i sira u slijedeæem životu reinkarnirat ko stalak za kišobrane?

Oh, ma veæ se vidim… kao visoku (ok, ne visoku. Mislim da konzumacijom Alnatura rižinih krekera s amarantom ipak ne mogu dobit na visini, ali zamislimo da se ipak dogodi da su èuda moguæa…), mršavu platinastu plavušu (nešto kao križanac Gwyneth i… Victorie Silvsteed? Gwyneth, ali s tenom i sisama Victorie Silvsted? Može), u dopiènjaku, svu tako bajno lijepu, svježu, blistajuæu, zraèeæu i totalno zdravu od superproèišæenog, ultrauravnoteženog, organski hranjenog organizma…I dok tako pucam od zdravlja, izbalansiranosti, unutarnje i vanjske ravnoteže, a oko mene zraèi skoro pa vidljiva moja prelijepa aura… oko mene brdo blijedunjavih, sivih, nesretnih, umornih žena traži da ih prosvijetlim, da podijelim s njima svoju tajnu, i stalno me pitaju kako, o kako sam to postigla.
Na što ja onako skromno i toplo, lijepa kao Buda, karizmatièna kao Dalaj Lama, glasom Mahathme Gandhija odgovaram: Ma znate, nije vam to ništa. Mi vegani vam tako izgledamo…

Sva sretna zbog iznenadnog otkriæa, sutra sam odmah najranije ujutro oèistila frižider i kuhinjski ormar od svih zala i neprirodnih otrova, što znaèi da sam pobacala sve, od tortilja, tjestenine i Rio Mare tune do jaja, Lagano Jutro mlijeka bez laktoze, neorganskog muslija, sakrivene zalihe Nutelle, pa sve do pileæih prsa iz zamrzivaèa i Salakis Fete.
Èak sam i prašak za pecivo i vanillin šeæere pobacala. I brašno. I smeði šeæer. I Natreen, jer aspartam je najveæi kancerogeni neprijatelj I èisto zlo u komprimiranom obliku.
I otišla u najbliži Bio&Bio opskrbiti se zalihama.
I krenula se hraniti od doruèka prema knjizi.

A nije da me voæe za doruèak uèinilo sretnom. Dapaèe. Ja i voæe se inaèe baš nešto ne volimo. Ali ako želim postat èarobno stvorenje u skladnom i izbalansiranom tijelu, onda je svaka patnja opravdana.

Kao slijedeæa žrtva na listi prehrambenih užasa pala je kava.
Jako težak korak za kroniènu ovisnicu o kofeinu.
Kupila sam nekakvu zamjensku mješavinu od žitarica, dodala sojino mlijeko, i skoro se izbljuvala. Nakon 2-3 gutljala polako mi je poèelo biti svejedno. Možda se èak i naviknem… Doduše, danima veæ osjeæam užasnu apstinentsku krizu pa se poèastim s tri-èetiri obiène kave s mlijekom... i Natreenom... Ali to samo dok proðe kriza...

Inaèe, B je bio tu na par dana, i u petak sam mu izložila svoj plan o tome kako je važno da svi postanemo vegani i glamurozni, pa se složio sa mnom i odluèio da æe i on postat vegan i glamurozan.
Nekako mi je strašno smršavio ovih par tjedana. Lice mu je ko u Kate Moss, a bedra ko u pjevaèa iz Muse... Izgubio je ono svoje soèno dupe, vratio se u proporcije iz mladih dana kad je bio model (a heroin šik u ðiru...). Rekla sam mu da je ogavno mršav i da mu njegova lijepa i skupa odjeæa grozno visi na stanjenom tijelu, a on je skoro proplakao od sreæe i izljubio me sav ganut...
Naime, dobio je ponudu od dotiènog dizajnera kojem je u jednoj fazi bio muza da prošeta ponovo pistom za njega na milanskom Fashion Weeku, a da bi prošetao pistom potrebno je da se ponovno stisne u mušku nulu. Pa zdušno radi na tome zadnjih dana...

Dakle, u misiji da postanemo totalno zdravi, mršavi i glamurozni vegani, na putu do našeg frenda T svratili smo u Makronovu da se priviknemo na našu novu prehranu, ispunjeni žudnjom za algama i miso juhom, jer smo naèuli da jedino tamo možemo kupiti gotovu kuhanu hranu koja je veganska a usto još i puno zdravija od ob iène veganske jer je makrobiotièka i u toj hrani ima svega onoga što je nabrojano u knjizi..
Kupili tri nekakve plate za takeaway...
I tri kolaèa (ogromna. Skupa).
Otvorili kod T-a kutije od stiropora.
Gledali u hranu.
Pokušali prepoznati namirnice opisane u meniju: tofu, riža, salata... nešto, nešto, nešto, nešto... Odustali.
S radošæu zakljuèili da prepoznajemo krastavce u... majonezi od tofua?
Probali salaticu iz plastiène kutijice. Prožvakali ono nešto što lièi na gigantske spermiæe s repiæima, ispljunuli kockice neèega što bi možda moglo biti neka vrsta prekuhane gomoljike, ali vjerovatno je nešto jako odvratno, no sigurno nije ukusno.
Dvojili oko listova tamnozelenog polukuhanog patuljastog fikusa. Odluèili da neæemo riskirati.
Probali rižu. Zgaðeno ispljunuli. zakljuèili da je tako ružna jer je gluha. Posolili. Ponovili postupak kušanja. Odustali.
Ja sam prepoznala nešto što je možda mogla biti gljiva, a možda i nije, ali nije bilo jestivo. Vjerovatno neka dekoracija od 100% organskog poliuretana...
Zakljuèili da marinirani tofu na žaru nije za ljude. Dali kradom dobermanu od T-ove mame komadiæ da proba. Pas uz cvilež pobjegao...
Pojeli kolaèe. Bili su odlièni.
Naruèili pizzu. Bez šunke. Ustupak novom veganskom lifestyleu.

Ali nije da sam odustala. Naprotiv. Svaki dan prouèavam veganske recepte na netu. Sigurna sam da æu naæi neki za mene...
Želim biti glamurozno zdrava i mršava kao Gwyneth i Angelina. I ne želim da životinje pate jer ih uzgajaju da budu naravni odresci i pileæi nuggetsi.

A što se tièe krznenih bundica i kožnih jakni, ako me ljudi pitaju, to sam sve naslijedila, dobila i kupila prije nego što sam postala vegan. Tako da zapravo imam puno pravo nositi ih bez srama.

16.06.2009. u 02:34 sati | 58 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.