Back home... But home should be where the heart is...

Vratila se s turneje Lijepom Našom.
Sklopila nešto poslova, odradila nešto sastanaka...

Vidjela stare prijatelje, srela neke nove (obožavam mlade i opaljene žene pune entuzijazma koje rade u marketingu i dao bog više ovakvih sastanaka u životu... Pusa curama koje ne mogu imenovati!

Susrela staru ljubav, propustila susret s oženjenim frajerom koji bi mi rado bio ljubavnik, bila doma kod èovjeka za kojeg se bojim da bih možda mogla poèeti gajiti nježne osjeæaje prema njemu što ne želim jer nije dobar izbor (i ne, nije bilo seksa! Pomogla sam mu u nekim trivijalnim stvarima).

Nisam shoppingirala. Nisam imala vremena ni volje. Ok, kupila sam kremu za ruke u Sephori. I tri laka za nokte. I dva paketa po 5 komada crnih Marks&Spencer tangi. I nimalo seksi pamuènu pidžamu. I kratki polukaputiæ u XNationu u kaptol Centru, ali zato jer je bio na rasprodaji, samo 300 i nešto kuna!
Dakle, skoro pa ništa.

Naravno, posao, muènina, sve standardno...

I za kraj dana kavica s N u Egoistu.
Ja i moj obožavani prijatelj, sjebani i nesretni.

N je arhitekt u podružnici fensišmensi arhitektonskog studija, i svi misle kako je njemu divno i krasno u životu. Ima lijepu plaæu, stan u prigradskoj zoni, i uvijek je tako uglaðen, fin, mudar i uravnotežen, jednostavno gospodin. Ono što ljudi oko nas ne znaju jest da N stenje pod teretom kredita, da masno plaæa odvjetnicu koja pokušava spasiti nekretninu njegovih roditelja, da je pod stresom jer ne dobiva obeæanu povišicu, zbog njegove uroðene skromnosti i samozatajnosti smatraju ga praktièki komadom namještaja.
To ga èini mojim idealnim partnerom za depresivna popodneva kad mi se èini da sam upala u jamu za katran iz koje se ne mogu izvuæi.
Ponekad samo šutimo zajedno. Èitamo novine. Traèamo. Najviše traèamo J i naše bivše muškarce. I to je dovoljno.

Ali, za razliku od mene, N je lakše u životu. N ima Z. Z živi u Zagrebu, i pitala sam se koliko æe njihova veza izdržati, buduæi da sam uvijek bila skeptièna prema vezama na daljinu pouèena vlastitim lošim iskustvima.
Ali njihova ljubav je nešto predivno, èisto i iskreno, i zapravo me tjera da umirem od ljubomore!!!

Vratila sam se kuæi.
Ali ako je dom tamo gdje je srce, a ja se bojim da sam komadiæ srca ostavila u jednom tuðem domu mada to nekako nisam planirala...
Joj, bolje da prestanem filozofirat.

Vrijeme je šugavo, u srijedu je praznik, i imat æu vremena za pranje robe, bojanje sijedih, ispijanje kava u Egoistu i Procaffeu, a emotivne srcedrapateljske misli æu potisnut duboko u sebe jer još nije ni vrijeme ni mjesto.

06.10.2008. u 23:20 sati | 9 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.