Marketing
Back home... But home should be where the heart is...
Vratila se s turneje Lijepom Našom.
Sklopila nešto poslova, odradila nešto sastanaka...
Vidjela stare prijatelje, srela neke nove (obožavam mlade i opaljene žene pune entuzijazma koje rade u marketingu 
i dao bog više ovakvih sastanaka u životu... Pusa curama koje ne mogu imenovati!
Susrela staru ljubav, propustila susret s oženjenim frajerom koji bi mi rado bio ljubavnik, bila doma kod čovjeka za kojeg se bojim da bih možda mogla početi gajiti nježne osjećaje prema njemu što ne želim jer nije dobar izbor (i ne, nije bilo seksa! Pomogla sam mu u nekim trivijalnim stvarima).
Nisam shoppingirala. Nisam imala vremena ni volje. Ok, kupila sam kremu za ruke u Sephori. I tri laka za nokte. I dva paketa po 5 komada crnih Marks&Spencer tangi. I nimalo seksi pamučnu pidžamu. I kratki polukaputić u XNationu u kaptol Centru, ali zato jer je bio na rasprodaji, samo 300 i nešto kuna!
Dakle, skoro pa ništa.
Naravno, posao, mučnina, sve standardno...
I za kraj dana kavica s N u Egoistu.
Ja i moj obožavani prijatelj, sjebani i nesretni.
N je arhitekt u podružnici fensišmensi arhitektonskog studija, i svi misle kako je njemu divno i krasno u životu. Ima lijepu plaću, stan u prigradskoj zoni, i uvijek je tako uglađen, fin, mudar i uravnotežen, jednostavno gospodin. Ono što ljudi oko nas ne znaju jest da N stenje pod teretom kredita, da masno plaća odvjetnicu koja pokušava spasiti nekretninu njegovih roditelja, da je pod stresom jer ne dobiva obećanu povišicu, zbog njegove urođene skromnosti i samozatajnosti smatraju ga praktički komadom namještaja.
To ga čini mojim idealnim partnerom za depresivna popodneva kad mi se čini da sam upala u jamu za katran iz koje se ne mogu izvući.
Ponekad samo šutimo zajedno. Čitamo novine. Tračamo. Najviše tračamo J i naše bivše muškarce. I to je dovoljno.
Ali, za razliku od mene, N je lakše u životu. N ima Z. Z živi u Zagrebu, i pitala sam se koliko će njihova veza izdržati, budući da sam uvijek bila skeptična prema vezama na daljinu poučena vlastitim lošim iskustvima.
Ali njihova ljubav je nešto predivno, čisto i iskreno, i zapravo me tjera da umirem od ljubomore!!!
Vratila sam se kući.
Ali ako je dom tamo gdje je srce, a ja se bojim da sam komadić srca ostavila u jednom tuđem domu mada to nekako nisam planirala...
Joj, bolje da prestanem filozofirat.
Vrijeme je šugavo, u srijedu je praznik, i imat ću vremena za pranje robe, bojanje sijedih, ispijanje kava u Egoistu i Procaffeu, a emotivne srcedrapateljske misli ću potisnut duboko u sebe jer još nije ni vrijeme ni mjesto.
Post je objavljen 06.10.2008. u 23:20 sati.