srijeda, 19.06.2024.
Pišpitis
Ne, ne! Ovo nije za pričanje, a još manje da se o ovome razglaba ovako javno. Bit će ovo jedan degutantan post koji prelazi granicu dobrog ukusa. Ali što ću, kad mi se to događa. Rekla bi ja; svaki dan novo s(r)anje. Točnije, ovaj put se radi o pišanju.
Počelo je sasvim iznenada i neočekivano i bez ikakve prethodne najave. Javio mi se jak i neodgodiv nagon za mokrenjem i to neposredno nakon što sam već obavila malu nuždu. Nije bilo druge nego vratiti se na „posao“. Slijedećih pet sati sam provela sjedeći na wc-u jer svakih pet minuta sam imala potrebu za piš-piš. Pa sam zaključila da mi je puno lakše sjediti na školjci nego šetati do wc-a. Nisam ni svjesna bila kako može biti zanimljivo dok sam na wc-u;
Najprije je asistentici (nakon što je posjetila ljekarnu i kupila potrebnu likariju za lječenje pišpitisa) dosadilo čekati me u dnevnom boravku i nije bila lijena već je dovukla sjedalicu ispred samog wc-a i zajedno sa Điđijem buljila u mene dok ja pišam. Točnije pokušavam pišati jer ne ide. Svakih pet minuta jedna kap i to bolna kap. Nisam mogla vjerovati koliko mi je asistentica "luda" i nisam imala snage prepirati se s njom da me pusti na miru pa sam ju pustila da me zabavlja svojim pričama dok pretražuje Net da vidi „ što bi mi moglo biti“ i „od čega“. I ako joj se gleda mene na wc-u -nek gleda. Ima što i vidjeti; Šušu koja se od muke preznojava pokušavajući nešto, ali to nešto-ne ide.
I nakon što sam se uspjela riješiti asistentice, na vrata mi je pokucala susjeda Tanja samo da me obavijesti da će mi ispred kuće posaditi Đirane. Baš lipo od nje, ali ja ti vrata ne mogu otvoriti. Sorry Tanja! Jednostavno , ne mogu. A ona iza zatvorenih vrata dobacuje da pijem Uvin čaj.
I cijelo vrijeme mi je mobitel u rukama i odgovaram na poruke koje, kad ne treba, pristižu u velikom broju. Ja uredno svih obavještavam o mom piš –piš stanju. Bar imam vremena za tipkanje. Između svih pristiglih poruka, stižu poruke od Kate koju dugo nisam vidila pa me zove na kavu. Pomislim u sebi kako je pogodila baš pravo vrijeme i tipkam joj o problemu o kojem sam se našla. Odmah me nazove i u slijedećih sat vremena mi je sve objasnila o pišpitisu i kako ona to rješava.
Javila mi se rodica i ona mi objašnjava njene metode kako se rješava pišpitisa.
Nazvala me žena od rođaka i ona mi je ponudila 5-6 opcija rješavanja pišpitisa.
Ebate, pa svi su prošli stanje pišpitisa i to po nekoliko puta. Divim se sama sebi kako sam ja još dobra jer tek drugi put u svojih 40+ godina imam Pišpitis.
Uglavnom, noć mi je bila katastrofalna, a pošto sam postigla da punu uru vrimena ne idem –piš- piš, ujutro sam nakon tuširanja , navukla veštu, sila na motorić i via Firmica. Cijelim putem sam molila Boga da se ne po piš-piš. Sve ljude koje sam poznavala, uglavnom žene, sam obavještavala putem o mom st(r)anju, i ispada da su svi prošli to s obzirom na usputne savjete koje su mi davali. Na poslu je bilo ok s obzirom da u sklopu kancelarije imam wc. Blaženi moj Wc!
Vračajući se kući s posla, navratim u ljekarnu i zatražim od tete ljekarke nešto za pišpitis, a ona mi ponudi sve ono što je ona koristila i provjereno je dobro i učinkovito protiv pišpitisa. Navodno Teta Ljkarka ima čestih problema s tim problemom. Ebate svi su u nekom razdoblju života imali pišpitis, a nitko ne govori o tome. A i ko je lud da govori o pišanju.
Uglavnom, što je pjesnik htio reći?!
Dakle, stanje Pišpitisa je nerijetko i jako neugodno, između ostaloga bolno. A ako želite, kao ja, izbjeći pijenje antibiotika, onda uz sve moguće pripravke od čajeva i tableta, pijte puno vode. Točnije, nalivajte se vodom i dakako, piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiišajte. A da sam pila dovoljno tekućine dnevno, do ovoga ne bi ni došlo.
...... nastavila bi pisati ali moram piš-piš
- 11:37 -
Komentari (48) - Isprintaj - #
