utorak, 08.12.2020.

Ima se, može se....

Još samo nekoliko dana i idem na godišnji. Dakle, ovo mi je zadnji radni tjedan u ovoj „predivnoj“ godini. Veselim se, ali i bojim se kao da taj petak nikad neće doći. Točnije, bojim se da se ne razbolim do petka. Kakve sam sriče, lako moguće!!!! Jutros sam počela nešto kašljucati, a nikad ne kašljem.
Pa mi se čini i da me drob boli, a možda imam i nekakvu laganu temperaturicu. A i kao da me malo ukočilo: livi kuk me malo štreca. Bili to mogli biti simptomi korone?!!! A i evo imam problema s apetitom. Doduše, povećan mi je i stalno sam gladna. Ali i to je problem.

Ali pravo da kažem, mene muči nešto drugo. A u biti trebala bi biti sretna što imam tu mogućnost. Pružila mi se prilika da preko Firmice idem na sistematski pregled. Sve ove godine nikad nisam bila na sistematskom preko firme iz više razloga. Prvo, što su poliklinike s kojim je firma sklopila ugovor bile nepristupačne za mene. Ebes takve privatne poliklinike. A drugo je to što me bilo sram kad ti neki doktori vide koliko bolesti imam i kad se upitaju ; „Koji kukumar ova može raditi?!!!“. A ja više nemam snage uvijek nanovo objašnjavati „kako sam ja dobro“ i „kako ja mogu sve“ i praviti majmuna od sebe kada sama moja pojava ukazuje na nešto drugo
.
Ali ove godine, pregrist ću govno i ići ću na sistematski. Em je Firmica sklopila ugovor s novom klinikom čije su prostorije u prizemlju, em zbog šugave korone ovu godinu nisam obavila niti jedan pregled koji sam morala.
Iz svega navedenog slijedi da bi bila luda kad ne bi iskoristila ovu mogućnost. I tako gledam ja koje preglede ću obaviti u toj novoj Klinici. Eba te led, SVE!!!! Što god ti može pasti na pamet od pregleda. Npr. kod samih krvnih pretraga (a di je sve ostalo?!!!) , pregledat ću sve one parametre koje mi moja doktorica nikad nije ni dala da provjerim. Ili daje jedno po jedno, i to mislim da jedno obavim jednu godinu, drugo- drugu. Škrtavica škrtava, ne bi da daje iz vlastitog žepa. A meni moja Firmica plaća i dopunsko zdravstveno. I sad se mislim, jadan li je onaj ko ne radi, i uz to je još invalid, i bolestan je i nema ni prebijene kinte i ..... I doslovno se može ebat dok dođe do doktora. Najmanje mu treba tri godine da obavi ove preglede što ću ja obaviti u par dana (ako se ne razbolim). A ovi dupelisci iz moje Firmice (čast iznimkama) se stalno nešto žale i uvik im je malo. I samo traže, traže... A daju ... tako malo.
I što sam ja tila reći s ovim?!!!
A ništa, osim kratko i jasno;

„Ko ima masla i muda maže!!!“



- 09:18 -

Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.