ponedjeljak, 30.09.2019.
Podstanari (iz pakla)
Što to znači biti podstanar uistinu ne znam jer u životu nisam nikad bila podstanar. I zahvalna sam na tome. Zahvalna sam mom ćaći što mi je osigurao stambeno pitanje, a uz sve to i igrom sudbine imam stan za iznajmljivanje. Tako sam posljednjih dana bavila se iznajmljivanjem stana. Neki misle da je to mala stvar i „neš mi ti posla“, ali virujte mi, to je vrlo zaebana stvar. Dakle, nakon što smo stan uredili i temeljito očistili, sve sam poslikala i dala oglas uglavnom u lokalne besplatne oglasnike. Tu mi je najviše poslužio Fejs pa mogu zasigurno reći da to nije samo bezvezna društvena stranica za razbijanje monotonije i dosade. Nije prošlo par minuta od objavljivanja oglasa, ljudi su se počeli javljati. Bilo je tu svašta i mislim da bi dobru knjigu ili priručnik mogla napisati kao najmodavac stana. Danas mi je sve to smiješno, ali kad sam bila u tim tragikomičnim situacijama, virujte mi nije mi bilo do smijeha. Prva osoba koja mi se javila bila je jedna mama s troje djece i dva psa. Djeca mi nisu problem, psi isto nisu problem, ali ta žena očito je problem. I to veliki. Nakon što je mene kontaktirala, dala je oglas da traži ko će joj pokloniti gaće za dicu. WTF?!!!!! Želi unajmiti stan, a nema sto kuna za kupiti gače ditetu. Tu sam odma od.....bala i imala sam malo grižnju savjesti zbog dice i možda sam joj ja bila jedina nada. Ali sad sam mirne savjesti jer vidim u oglasniku ovih dana kako je dotična žena napravila rusvaj i nered od stana u kojem je posljednje bila. A još se i javljaju njeni prijašnji stanodavci kojima je isto doslovno demolirala stan i otišla neplaćenih računa. Ne mogu virovati što vidim na slikama stana u kojem je zadnje boravila; kreveti uništeni, zidovi šporki, pasji izmet posvuda. Grozno!!!
Ali aj ,izbjegla sam tu „gospođu“. Idemo dalje; zakaže susret „poslovni čovjek iz Međimurja“ i naravno, ne dođe u zakazani sat nego se pojavi pred vratima par sati kasnije s kako on kaže djevojkom, a ta djevojka je imala troje djece izrazito plave kose i nježne bijele puti. Najmlađe dite je nosila ispod ruke ka vriču kumpira, a ovo dvoje je uletilo u moj divni, topli stan i bacilo se na krevete i skakalo. Jbte ne, virujem što vidim. A „gospođa“ je vikala na najstariju Marcelu (ne znam zašto); „Pi*ka ti materina , ići ćeš ćaći“ i pritom nije mislila na ovog tu „ poslovnog čovjeka iz Međimurja“. Nikom se ne rugam i nemam predrasude prema nikom, ali taj poslovnjak je bio , ni više ni manje pravi pravcati Cigo. I to onaj iz filma, crni, garavi, bez zuba, visok metar i lamicu. Ja sam ka žirafa stršila iznad njega. Od šoka nisam znala što ću i pobigla sam u svoj stan, a njih ostavila ćaći pa nek se on raspravlja s njima. Nikako oni nisu tili napustiti stan i na kraju ih je ćaća doslovno izgura' vani. A Poslovnjak me danima poslije zvao jeli stan još iznajmljen.
Idemo dalje, treća sreća. Fina, pristojna gospođa koja se rastavlja te hitno traži stan za sebe, sina i kćer. Oduševljena je bila stanom. Ćak je i sobu izabrala za sebe. I veselila se što će moći saditi cvijeće. Sve joj je odgovaralo i stan i lokacija i cijena. No, kako je izašla kroz vrata, nije se više pojavila. Lažljivica lažljiva. A onda se pojavio čovik iz Šibenika koji traži stan za kćer brucošicu i njenu prijateljicu. Stan mu se sviđa, ali pronaći će još studenticu , dvije pa će useliti 1.10. jer stan je previše velik za samo njih dvije. I naravno , nazvat će me navečer da se dogovorimo oko detalja. Nazvao je nakon osam dana, a ja sam mu samo priopćila da je stan iznajmljen. I baš to jutro sam ponovo dala oglas i stan iznajmila. Kad sam mu to rekla, poklopio mi telefon. Prasac jedan. A ja sam osam dana zvala sve ljude s njegovim imenom i u Šibeniku i Vodicama jer naravno, nije ostavio nikakav kontakt ( s ćaćom je razgovarao dok sam bila na poslu). Uglavnom imam nove podstanare; troje studenata koje uz faks i rade. Imaju malog psa koji se ni ne čuje i ne vidi. A studenti su pristojni, kulturni i skoro ih ni ne vidim ni ne čujem. Ugovor je potpisan pa smo sigurni i mi i oni, a i „dobri“ susjedi neće imati tu čast da nas prijave. I to su bile samo od nekih dogodovština iz mog burnog života kao iznajmljivačice stana. Ovo je prvi put da sam ja preuzela ulogu gazde i da sam sama „stvar privela kraju“ jer dosad su to radili moji, a ja sam samo gledala sa strane. Uglavnom, nikada mi nismo imali loša iskustva s podstanarima, a i svi koji su bili, bili su sretni i zadovoljni boraviti kod nas. Nit smo mi smetali njima, a ni oni nama. Bitno je bilo da se plati i da nema nereda. I čist račun-duga ljubav! No, nažalost nemaju svi pozitivna iskustva s podstanarima. Najteže je kad odu i ne plate račune te unište stan . A i užasno mi je kad vidim najmoprimce kako proklinju najmodavce zbog cijene koje tražu za svoj stan. To mi je grozno jer nitko nije kriv podstanarima što nemaju svoj stan, a ni najmodavcima što vrednuju svoje i traže određenu cijenu za iznajmljeno. Svatko od njih ma svoju računicu. Najmodavci (uglavnom) ne iznajmljuju svoje nekretnine iz luksuza i hira, nego su se ko zna kako žrtvovali da bi nešto zaradili.
I sad se postavlja pitanje; Jel teže biti podstanar ili najmodavac?!!!!
- 10:37 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
