utorak, 12.03.2019.
Zamijenio me "gorom".....
Danas ću pustiti srcu na volju....
Ne zato što imam potrebu, a imam je već duže vrijeme, nego zato što sam ga vidjela.
Bile su dovoljne te dvije minute da ispadnem iz ravnoteže.
Sve ono što sam prethodnih dana, mjeseci i godina ponavljala sebi, sve je palo u vodu.
Iz gada i kukavice pretvorio se u najpoželjnijeg muškarca mog života. Opet!!!
Vidim i fizičke promjene na njemu. Teretana mu se dobro isplatila. Njegove crne kose postale su srebrne. „Šarmantno!“-mislim.
–„Košulje mu dobro stoje!“-primjećujem.
Ima novu bijesnu makinu kojoj se vrata dobro zatvaraju. Ne trebaš ih u vožnji držati da se ne otvore. Izgleda kao pravi „mačo men“, nema što?!
"Čiji li je sad'!"- zapitam se i izgubim u mašti kad je bio sasvim „običan“ radnik, daleko od politike, košuljica i odjela. I u starom Golfu, nerijetko zamazan farbom i motornim uljem. Nije kao sad stalno „visio“ na mobitelu. Nije nosio torbice na ramenu i šalove oko vrata, to mi je presmiješno sad.
Može čovjek iz sela, ali selo iz čovjeka nikada- kako to ne shvaća?!! Ali voljela sam ga baš takvog, bez išta i ičega. Imao je dušu. Sad se,čujem, daje za sitne pare. A nije mu potrebno. Radišan je i vrijedan, ali slast novca ga je preuzela. Možda nije znao drukčije, ali znao me je prodati za „šaku ničega“. Mene koja sam mu svu sebe dala, a tražila nisam ništa. Samo da mi bude blizu. Da me drži za ruku. Da me zagrli.
Sve mi se vratilo i zaboljelo me.
A možda je i njega kad sam prošla pored njega, a nisam ga ni pozdravila....
Možda, tko zna?!
- 11:11 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
