Blokirani blog

Pljuni istini u oči buldožeru jedan ...

subota , 26.03.2016.

Raheem Kassam rođen u muslimanskoj obitelji u Londonu, urednik britanskog izdanja američkog Breitbarta poručuje kako je vrijeme da prestanemo bojati avatare na društvenim mrežama i paliti svijeće. Poručuje kako trebamo shvatiti da među nama doslovno žive milijuni ljudi koji nas mrze, koji mrze sve što mi predstavljamo, sve u što mi vjerujemo: toleranciju, slobodu, čovječnost.

Rahseem poručuje kako bi trebali prestati proganjati ono što smo u svojoj nepromišljenosti nazvali "govorom mržnje" naivno vjerujući kako možemo proniknuti u razloge neopisive mržnje i pakosti koju radikalni (i ne samo) islamisti imaju prema civilizaciji, prema čovjeku kao takvom. Poručuje kako se tome treba suprotstaviti svim sredstvima. Raseem nije licemjer, njegovi preci su imigranti, a ljudi poput njega najviše trpe zbog našeg kukavičluka i pasivnosti. Dođe li do otvorenog sukoba u Europi,sukoba kakvog islamisti priželjkuju (ovdje budimo iskreni i recimo kako je otvoreni sukob je već počeo) u koga su nas svojom politikom gurnuli lijevi liberali (20. stoljeće kao stoljeće sukoba koga je uzrokovala fašističko-komunistička ideologija crno-crvene alijanse protiv čovjeka kao takvog; 21. stoljeće kao stoljeće novog ciklusa novih sukoba koje iniciraju njihovi ideološki nasljednici/sljednici).

Za to vrijeme šutljiva većina pasivnošću približava stvarnost ne shvaćajući kako će Raseem biti prvi na udaru kako rasista tako i islamista. Upravo onih koji se na svaku kritiku politike masovne imigracije deru “rasizam” zapravo najviše rade protiv interesa nebijelih stanovnika EUrope koji nisu ovdje radi terorizma i kriminala, a kakvih ima na milijune. I guraju ih ravno u ruke radikalnih islamskih militanata, ne ostavljajući im izbora. Upravo zbog Rahseemovog podrijetla, poruka mu je još snažnija.

Nakon što smo ponovo svjedočili desetcima mrtvih i stotinama ranjenih u prijestolnici Europe, vidjeli smo još jedan izljev onog što se obično zove “solidarnost”. Ta riječ, koja se obično povezuje s krajnje ljevičarskom politikom, aktivizmom, sindikatima, socijalizmom, i pozerskim indie-rock bandovima, u stvarnosti znači vrlo malo. “Solidarizirati se” s nekim danas znači da ste pročitali vijest, promijenili sličicu na Facebook profilu, i potapšali sami sebe po leđima u znak solidarnosti. Boje na sličicama se mijenjaju u skladu za zastavama napadnutih zemalja, ali krv na ulicama ostaje crvena.

Zato su danas plišani medvjedići nova “odlučnost”. Oni simboliziraju sve što smo postali kao odgovor na prijetnje našem načinu života, na klanja naših na ulicama: beživotni, podatni, i punjeni slamom. Naše sigurnosne službe i naša policija, osakaćeni političkom korektnošću, jednako su ili više zainteresirani za progon “govora mržnje” na Twitteru nego za progon kriminalaca, silovatelja, ili terorista. Naše granice su porozne, kao naš mozak. Mi odbijamo shvatiti da postoje doslovno milijuni ljudi među nama koji nas mrze. Koji mrze naš način života i koji će, jednog dana, dominirati našim javnim životom.

Naravno, takva se upozorenja zanemaruju, jer ona “pobuđuju strah”, ili su “izvan dodira sa stvarnošću”. Kao da podaci ne postoje, ili kao da se demografija ne mijenja dovoljno brzo da bismo primijetili pomak. Kao da veliki dijelovi naših gradova nisu postali geta, ili “no-go” zone, centri za indokrinaciju djece ili centri terorizma. Kao da se džamije, škole, zatvori, i sveučilišta ne koriste za regrutiranje radikala. Kao da krv naših sunarodnjaka uopće nije prolivena.

Umjesto toga, mi ćemo sad “duboko razmisliti” koliko možemo posegnuti prema toj populaciji, doprijeti do njih, koliko možemo “koegzistirati” i biti “tolerantni” prema njima. Kao da tolerancija – koja je po definciji nesprječavanje nečega što nije poželjno niti odobreno – zdrava društvena aspiracija! To je kao da smo oblikovali naše zemlje na praksi da se sagnemo i “dobijemo jednu za ekipu”, kažnjavajući one koji ne žele “tolerirati” najbarbarskije običaje stranih kultura.

“Ali daj, Raheem, nisu svi imigranti, ili svi muslimani, kriminalci i silovatelji… evo, gledaj sebe, ti nisi!” Je – pogledaj me. Na dnevnoj bazi napadan na Twitteru od islamista koji mi prijete. Zašto? Jer sam se uklopio, integrirao, jer volim svoju zemlju u kojoj sam rođen. Jer odbijam vjerovati da je islamski kalifat najbolje rješenje za budućnost Britanije, ili, iskreno govoreći, bilo čega drugog. Gdje je moj vitez na bijelom (ili smeđem?) konju? Gdje su glasovi umjerenih muslimana da me obrane od islamista?

Nije da meni treba zaštita, ali neki ljudi nisu tako odlučni i tvrdoglavi kao ja. Zato, iako su manjina među britanskim muslimanima, oni napreduju jer dobri muslimani ne rade ništa. Na nekoj točki, moramo se upitati zašto. Nisam siguran da je većina ljudi spremna čuti odgovor.

Pa nastavite sjediti glave pognute među rukama. Oplakujte žrtve kako biste se osjećali bolje. Jer vam nedostaju ljudi koje ionako niste poznavali. Uzvikujući, kako je to svojstveno samo najnezrelijim umovima, “Zašto se ne možemo svi jednostavno slagati?”

Izražavati solidarnost nije loša stvar. Ali da biste se stvarno solidarizirali s nekim tko je napadnut, morate biti plemeniti, i bez straha. Gledati kako nekog siluju, i twitati u znak solidarnosti, nije dovoljno. Ljudska priroda i dobrota nas moraju natjerati da interveniramo. Da pomognemo. Da spasimo nekog od njegovih mučitelja, i od smrti. Nije dovoljno samo zalijepiti post-it papirić na kom piše “bez straha” na buket cvijeća od tri eura. Moramo izabrati vlast za koju procijenimo da će na najbolji način sačuvati našu sigurnost. Mi vama plaćamo poreze, vi nas štitite kako bismo se osjećali sigurnima.

Ako to ne radite, onda se moramo naoružati. Ako naše vlade odbijaju zaštiti nas, ili čak koriste represivni aparat protiv nas – nadgledanje, anti-teroristički zakoni, uhićenja – onda moramo uzeti zakon natrag u svoje ruke od onih kojima smo povjerili njegovu provedbu. Ne smijemo se bojati to reći. Naša društva se temelje na tome. Na pravu na obranu nas kao pojedinaca. Obranu naših obitelji, našeg vlasništva, naših sredstava za proizvodnju, naših zajednica i naših susjeda. Zato je prodaja oružja eksplodirala od početka migrantske krize u Europi. Mnogi Nijemci su izgubili vjeru da će ih njihova izabrana vlada zaštititi. Isto je u Švedskoj i Austriji. Neki ljudi ne žele pasivno čekati da ih netko jednostavno izbriše. Kako čudno.

Vrijeme je da počnemo postavljati ozbiljne zahtjeve političarima u vezi imigracije i islama. Kad je američki predsjednički kandidat Donald Trump rekao da će privremeno zabraniti imigraciju muslimanima, “tolerantni lobi” mu je odmah skočio za vrat: osude su pljuštale odasvud, kroz čitavu medijsku sferu, i od svih političara – uključujući predsjednike i premijere. A sad se i politički najkorektniji ljubimci Hollywooda pitaju: nije li on možda ipak bar donekle u pravu? Jer gospodin Trump razmišlja malo dalje od onih osam godina koliko bi trajalo njegovo eventualno predsjedavanje SAD: on se pita kako će Zapad izgledati za 20, 30, 50 godina? Kakvo društvo ostavljamo svojoj djeci? Patrole vojske na ulici, sa znakovima “peace” iscrtanim na zgradama porušenim eksplozivom? Ili ćemo im ostaviti sigurna mjesta, sa stvarnim izgledima za budućnost. Poput onih kakva su naši roditelji, ili bar naši djedovi, ostavili nama.

Da bismo se suočili s tim pitanjem, moramo doći do korijena problema. Previše je imigracije, ili, u najboljem slučaju, previše je nedovoljno selektivne imigracije, u zapadnom svijetu danas. Moja generacija nije imala izbora kad su naši poslijeratni vođe, osjećajući tešku ruku post-kolonijalne krivnje na svojim ramenima, odlučili otvoriti naše zemlje, i preplaviti ih “različitošću”. Ali sad imamo izbora i ne smijemo ponoviti istu pogrešku. I imamo dužnost ispraviti greške koje su već napravljene.

I da, to znači upravo ono što vi mislite da znači. To znači zaustavljanje masovne imigracije. To znači uništiti geta i “no-go” zone. To znači povlačenje zakona koji dozvoljavaju šerijatska vijeća. To znači izjasniti se što znači biti Amerikanac, ili Britanac, ili Europljanin, bez straha od bijesa političke ljevice ili “medijske klase”, u kojoj je lice poput mog, kamoli još tamnije, rijetkost.

Pustite ih neka se bune. Neka plaču.

Sto puta bih radije bio podvrgnut neprestanom “izravnom djelovanju” od pošasti iz svog vlastitog društva, nego uvoznih pošasti. Pa ako ukažem na to da su moji sunarodnjaci bijedni, bar neću biti zbog toga nazvan rasistom. Zato pustite plišane medvjediće, i postavite zahtjev da naše zemlje ponovo postanu civilizirane i sigurne. A ako ne možemo pronaći ljudi koji će nam to osigurati, ostaje nam samo građanski otpor – to onda moramo uraditi sami.

Jesu li plišani medvjedići, suze, svijeće, murali, cvijeće, zastave, hashtagovi, baloni, vijenci, svjetla, šalovi, i još koješta najbolje što je zapadni svijet uspio smisliti kao odgovor kad ga svakih par mjeseci potrese teroristički napad?

Jesmo li mi zapravo naša vlastita bolest?

Davor Domazet Lošo: "Stankoviću, i vi ste sami dio vučjeg čopora."

Oznake: novi svjetski poredak

Sukob civilizacija - Budućnost Europe (2)

subota , 14.11.2015.

Povodom terorističkih napada u Parizu gdje se broj poginulih iz sata u sat povećava i među kojima je 47-godišnji Milko Jozić, hrvat koji živi u Belgiji, spriječenog terorističkog čina na aerodromu Gattwick (London, Velika Britanija) gdje je uhvaćen državljanin s francuskom putovnicom sa eksplozivom vezanim oko pojasa i za sada samo nagađanja kako bi i izljetanje vlaka u Francuskoj (poginulo 10 osoba) moglo imati veze sa gornjim događajima ponavljam post od neki dan. Inače, jedan od terorista ušao je u Europu 3. listopada ove godine što znači da je prošao kroz Hrvatsku.

Na kraju posta nalazi se @Mekonov komentar iz prethodno objavljenog posta.

Originalni esej koji će se analizirati u sljedećim nastavcima serijala o sukobu civilizacija i budućnosti Europe napisan je još sredinom 2006. On je prijevod Fjorodmanovog originala. U vrijeme kada je taj gotovo proročanski esej napisan mnogi su mu se smijali ali se već danas jasno vidi kako je mnogo od toga što je tad najavljeno i rečeno u međuvremenu postalo ili ovih dana postaje dio stvarnosti.

U nastavku serijala, paralelno s izvornikom daje se i kritički osvrt na esej s refleksijom sadašnjeg stanja i perspektivama za budućnost, pa je tako izvornik izmijenjen i prilagođen potrebi i temi koju raspravlja serijal.

Drugi pad Rima (1. dio)

Povremeno nailazimo na usporedbe Europske Unije i Rimskog Carstva. Većina ih nije posebno umješna, ali jedna je intrigantna. Julije Cezar je ubijen što se želio okruniti za kralja. Time je otvoreno ugrozio uspostavljeni poredak u Rimskoj Republici. Moćna senatorska elita nije to odobravala, pa je Cezara podsjetila na to kako je Rim postao Republika baš zato što se pobunio protiv tiranskih kraljeva prošlosti.

Njegov nasljednik Oktavijan, poznatiji kao Cezar August, vidio je što se Juliju Cezaru dogodilo. Ni on nije bio manje ambiciozan ali … bio je pametniji. Shvatio je kako otvoreni pokušaj zbacivanja starog poretka kod već uspostavljene elite izaziva preveliki otpor. Zato je namjerno umanjio svoj položaj i uzeo tradicionalni oligarhski naslov Principa tj. "prvog građanina". On je također očuvao i vanjsku formu Rimske Republike čime je umirio staru elitu, zamaskirao promjene i tako ih javnosti predstavio manje prijetećima i uznemirujućima. Pa je tako, iako se tako nije nazivao, po svemu bio car.

Neki bi ovdje možda mogli povući paralelu s današnjom Europskom Unijom. U njoj 80% nacionalnih zakona dolazi iz Brusselsa, a mnogi se, baš kao u diktaturama Sjeverne Koreje i Kube, donose u tajnosti.
Kakvu onda svrhu imaju nacionalni izboru EU zemljama i je li Europa još uvijek demokratska?
Jer kao i u Oktavijanovom Rimu, prava moć premještena je drugdje, s nacionalnih parlamenata i vlada na Europske komisije i parlament, ali je, poput smokvinog lista demokracije, stari poredak zadržan kako se javnost ne bi previše uznemirila.

Tu prestaju sve sličnosti. Oktavijanova vladavina označila je početak jednog od najmoćnijih i najdinamičnijih razdoblja u Rimskoj povijesti što teško da će se dogoditi današnjoj Europskoj Uniji. Otvorene džihadističke pobune u Francuskoj više nalikuju na pad Rimskog Carstva nekoliko stoljeća kasnije, vrijeme kada se masovno doseljavaju barbari i uzrokuju da se u velikim dijelovima zapadne Europe oslabljena civilizacija urušava. Migracije kojima svjedočimo najveće su i najbrže u čitavoj ljudskoj povijesti. U Europi to može usporediti jedino s razdobljem koje se obično naziva Velikim Seobama, razdobljem što je rezultiralo raspadom Rimskog Carstva. Međutim, tijekom 4. i 5. stoljeća, ukupno stanovništvo svijeta brojalo je tek 200-njak milijuna ljudi, dok je danas taj broj 35 puta veći i još uvijek nezaustavljivo raste. Također, prometna sredstva i komunikacije danas su takve da se unutar nekoliko sati ljudi mogu prebaciti na bilo koje mjesto na Zemlji, a mediji što prodiru gotovo u najzabitiji kutak planete, običnim ljudima prikazuju život u nekim drugim državama koji je bolji od onog kakvog živi gledatelj. Jednako, Rimljani nisu imali odvjetnike ljudskih prava koji zagovaraju ulazak milijuna Barbara u njihove zemlje kao što to danas maju migranti u zagovornicima koje nazivamo aktivistima, što su financirani posredno preko institucija kojima upravljaju moćnici i bankari (a protiv kojih se ovi kao bune), kojima aktivisti zapravo služe da bi pripremili teren za njihov Novi Svjetski Poredak.

Je li sve to samo slučajna podudarnost? Nikada nismo imali ovakve masovne i dobro organizirane migracije stanovništva dok istovremeno veliki dijelovi Europskog kontinenta dolaskom migranata trpe potpuni civilizacijski slom. Preko 80% migranata potpuno je nesposobno i zapravo ne želi bilo kakav posao. Oni umjesto posla očekuju život na socijalnoj skrbi sredina i država koje su odabrali, namećući se i ne pitajući žele li ih stanovnici tih država za sugrađane. Time zapravo kreiraju savršen obrazac budućeg ponašanja i života. U državama ili područjima iz kojih dolaze morali su krasti i nasilno otimati, a ovdje uz pokoju krađu i otimačinu (ulične bande) mogu legalno pljačkati. To im omogućuje socijalna država dajući im krov nad glavom, plaćajući im stanarine i prijevoz, osiguravajući socijalnu i zdravstvenu skrb i povrh toga dajući im pozamašni mjesečni džeparac za osobne potrebe. Istovremeno za sve to ostali građani te države, koji nisu migranti, moraju raditi. Povrh toga, Njemačka i Švedska su, zamislite, čak uvele zakonske odredbe kojima za prihvat migranata mogu eksproprirati privatnu imovinu vlastitih građana bez njihove volje.
Ne podsjeća li to zapravo možda na već viđene obrasce "legaliteta" koji su se u ovim krajevima uveli i događali u razdoblju nakon WW2?

Prema anketama ciljevi migranata su socijalne države Europske Unije: Njemačka, Švedska i možda još poneka. Ipak, bez obzira gdje na kraju završili, s potpuno drugačijim životnim i civilizacijskim navikama, migranti su uglavnom nespremni uklopiti se u bilo kakvu novu sredinu, a o pravoj integraciji niti ne sanjaju. Potvrdu tome imamo u svim Europskim državama iz prethodnih migracija koje su, kao i ova, dolazile s istih područja. Međutim, čim im se ukaže prilika, a što potvrđuju događaji u izbjegličkim centrima i kasnije, kad migranti odsele izvan njih u državne (socijalne) stanove, oni su itekako spremni nametnuti sve svoje isključivosti, predrasude i netoleranciju (šerijat) kao jedini zakon sredine u koju su došli. Čak i kad su manjina. To govore mnogobrojni primjeri iz svih Europskih država kojih je previše da bi bili iznimke, a ne pravilo.

Zanimljivo je kako sve to zapravo podsjeća na nešto što je Rimska povijest već svojedobno doživjela s Barbarima. Zato se postavlja pitanje, je li ono čemu svjedočimo, početak Drugog Pada Rima?

Situacija u Europi postaje tim gora uzme li se u obzir religijski čimbenik. Islamski svijet je posvuda u ratu sa svima. I Tajland i Filipini, države čija populacija muslimana nije puno veća od populacije nekih zapadnih država, ratuju s dobro organiziranim islamističkim teroristima organiziranim u vojne formacije. Slično se događa i u Africi južno od Saharskog pojasa. U Europi, države poput Francuske, Nizozemske, Švedske, uskoro možda Danske, Njemačke i Italije, u skoroj bi budućnosti mogle doći do točke u kojoj će muslimanska populacija pokrenuti nešto što nalikuje građanskom ratu, kao što se to prethodno ponegdje već ponegdje događa (u malom) odnosno, već se je dogodilo početkom 2013 u Francuskoj (masovna pobuna muslimana u bilalima - predgrađima velikih francuskih gradova). Međutim, čak i kad bi sukob otpočeo kao mali građanski rat, u nekolicini bi se država on vrlo lako mogao oteti kontroli čime bi se ubrzo proširio na većinu kontinenta, uvodeći pri tom u sukob strane borce, spavače, iz arapskog svijeta, uvezene kroz masovne migracije. Islamski svijet danas ratuje i sa svim svjetskim nuklearnim velesilama: SAD, Indija, Rusija, Kina i Europska Unija (EU je ekonomska ali ne i vojna velesila, ipak Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearni arsenal). Zato postoji (mala) mogućnost da ćemo zbog svih ovih događaja možda čak dobiti veliki opći svjetski rat (zapravo on se već vodi kroz niz manjih vojnih sukoba koji su svi vezani za muslimanski svijet). Ipak, bude li i to slučaj, on bi najranije mogao otpočeti tek u sljedećoj generaciji kada i ako Iran ili neka druga arapska država uspije savladati tehnologiju proizvodnje nuklearnog oružja (je li vam promakla činjenica kako je nakon što je pokrenuo program stvaranja nuklearnog oružja u Libiji završio Muammar al-Gaddafi?).

Mark Steyn ističe kako otvoreni jihad na ulicama Francuske (originalni tekst objavljen je 2006 pa se njegova analiza odnosi na razdoblje do tad) sve više nalikuje ranim sukobima nadolazećeg Eurabijskog građanskog rata, uzrokovanog ogromnim useljavanjem muslimana i multikulturalnom glupošću domaćina. Ipak, to nije ograničeno samo na Francusku. Zakon i red polako se slamaju u svakom većem, pa čak i manjem gradu Europskog kontinenta. Ulicama (tih gradova) vladaju agresivne bande muslimanske mladeži dok istovremeno europljani plaćaju najveće poreze u čitavom svijetu.

"Bi li zato trebali podsjetiti svoje vlade kako je najvažniji zadatak svake države održati vladavinu zakona, a to bi trebao biti i njen jedini zadatak, budući da postaje prilično očito kako to više nije slučaj. Također, moramo se zapitati jesu li ti porezi još uvijek legitimni ili su zapravo samo prerušena muslimanska jizya, plaćena u obliku socijalne pomoći muslimanima da ne rade, i našoj novoj EUrokratskoj aristokraciji. Iako to ne bi bila Bostonska čajanka, možda je došlo vrijeme za paneuropsku pobunu protiv poreza:
Nećemo plaćati poreze sve dok vlasti ponovo ne uspostave zakon i red i zatvore granice muslimanskoj imigraciji." zaključuje Steyn.

Povjesničarka Bat Ye’or, koja je skovala pojam “Eurabija”, smatra kako su veze Europe s arapsko-islamskim svijetom već čvrsto uspostavljene, pa je Eurabija nepovratna činjenica. Europa će tako, s vremenom, prestati biti zapadni, kršćanski, demokratski, napredni i slobodoumno-liberalni kontinent koji je čitavom svijetu usprkos mnogih negativnosti donio sveopći civilizacijski napredak. Pa će tako civilizacijski, ali i općenito, postati privjesak retrogradnog arapskog svijeta odnosno, dio islamske civilizacije podložnosti (dhimmitude) u službi daljnjeg širenja jihada i nastavljanja islamskih ciljeva na globalnoj razini.

Tako će prvobitna europska kršćanska populacija u strahu od nasilja, u svojim vlastitim državama postati talac vlastitih iluzija. Građani, kršćani ili ateisti, svejedno jer i jedni i drugi imaju isti civilizacijski kod, postati zapravo Građani Drugog Reda koji će raditi i (porezima) uzdržavati Muslimane (Arape), pri čemu će biti prisiljeni potiskivati, negirati i odricati se čak i vlastitih kulturno-civilizacijskih karakteristika odnosno, nasljeđa.

Naznake toga već vide. Trenutno najočitije u Njemačkoj, državi u koju migranti zapravo tek počinju pristizati, a gdje se u ime "tolerancije" i "političke korektnosti" nijemci ponegdje već počinju sustezati od iskazivanja vlastitih kulturno-identitetskih tradicija. S nekih protestantskih crkava se skidaju križevi kako bi one postale utočište ili samo ne bi frustrirale muslimane. Tradicionalni općenjemački festival "Svetog Martina" proglašava se "Festivalom" kako se ne bi "uznemiravalo" tek pridošle migrante. Učenici u školama dužni su čistiti smeće koje ostavljaju, zapravo bacaju, njihovi vršnjaci, migranti koji su krenuli zajedno s njima u školu i tako dalje i tako dalje.

Prava je istina je kako se već pojedini dijelovi Europe u tom pogledu čine potpuno beznadnim ili su blizu toga. Na primjer, svi najveći nizozemski gradovi (Amsterdam, Roterdam, Den Haag i Utrecht) imaju projiciranu muslimansku većinu unutar jedne generacije. Isto vrijedi i nekolicinu britanskih, francuskih, belgijskih, skandinavskih i španjolskih gradova.

Danas, dok gledamo kako se srednjoeuropske države, a naročito Njemačka, (ne) nose sa invazijom migranata zanimljivo je podsjetiti se kako je to, na primjer, početkom 2013, u vrijeme kada je francuska policija na ulicama gradova otvoreno ratovala s jihad-istima, riješila Velika Britanija. Pozivajući se na tradiciju očuvanja britanskog načina življenja Velika Britanija je donijela zakon po kome se, taksativno, članovima porodica useljenika iz Indije, Srednjeg i Bliskog Istoka i Afrike koji dolaze na rad u Ujedinjeno Kraljevstvo ne dopušta mogućnost doseljenja u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nadalje, svi migranti koji iz tih područja dolaze ili žele doći raditi moraju prethodno dobiti odnosno, osigurati posao a što je preduvjet za dobivanje radne dozvole, a što osiguravaju kompanije gdje se oni zapošljavaju. Sve to strogo nadzire imigrantski ured koji zadržava diskrecijsko pravo da čak i u slučajevima osiguranog posla, migrantu ne dozvoli dolazak. Pa se tako Velika Britanija, s jedne strane formalno štiti zakonom, a s druge kontrolom Eurotunela i danas se zapravo podsmijeva naivnosti srednjoeuropskih država koje se batrgaju s navalom migranata preko granica što podsjeća na već viđeno tijekom razdoblja pada Rimskog Carstva. Slično se ovih dana počinje ponašati Švedska koja imigraciji također zatvara vrata, nakon što je to već učinila Danska.

I dok se u zapadnom, sjevernom i srednjem dijelu Europe migrantima postupno zatvaraju vrata, dok je usprkos milijunu imigranata Španjolska nekako još uvijek po strani, jug Europe stradava. Za razliku od grka (malo je poznato da je u Grčkoj i prije ove krize bilo preko milijun pretežno muslimanskih migranata) koji imaju povijesno iskustvo s Otomanskim carstvom, Talijani takvog iskustva nemaju. Ipak, za sada oni većinu imigranata uspijevaju nekako zadržati na krajnjem jugu Apeninskog poluotoka, Siciliji i Sardiniji, čime “žrtvuju” svoja područja. Zanimljivo je kako su se i Italija i Grčka i za sada, u manjoj mjeri Španjolska počele suočavati s masovnim dolascima migranata tek nakon što je Velika Britanija zakonski ograničila useljavanje migranata što otvara svakakve i ne samo sumnje.

Mekon, 11.11.2015. 17:11

Nekadašnji osvajački ratovi , prilikom kojih se na osvojenim područjima naseljavala upravo ta osvajačka vojska u cijelosti su ravni današnjoj migraciji islamista na prostor EU. migranti dolaze masovno, to čine i vojske, migranti prodiru granice silom, to rade i vojske, migranti zauzimaju prostor domicilnog naroda, to rade i vojske, migranti postavljaju svoje "zakone", to rade i vojske i još nebrojeno primjera kojima se može izjednačiti ova imigrantska agresija s osvajačkim namjerama. Netko će reći, pa nema žrtava. Ima, svakako ima, to je domicilni narod koji mora mijenjati svoja vjekovna pravila i običaje. Reći će netko, nema mrtvih. E, bit će ih i više nego se može zamisliti, ako se osvrnemo na ono čemu Islam danas stremi i jedino uvažava. Da situacija postaje kritična vidljivo je iz izjava slovenskih političara koji ipak streme raditi fizičke prepreke i zaštitu granice. Tvrdi netko da imigrantima nikakve prepreke ne mogu zaustaviti napredovanje. Mogu, svakako mogu. To je oružje. Pa koji će narod ili nacionalna država, pa konačno i sama EU dopustiti da budu pokorene bez obrane. Dakle, zagovornici rata su u pravu . Rat je na našem pragu ! Današnji imigranti su tek predhodnica ratnih hordi čijih se postupaka užasavamo. Želimo li to u svojem dvorištu ?!.

Oznake: novi svjetski poredak, europa, islam, terorizam

komentiraj (6) * ispiši * #

Sukob civilizacija - Budućnost Europe (1)

četvrtak , 05.11.2015.

Članak koji će se u sljedećim nastavcima, uz komentare i pojašnjenja ubačene direktno na referentna mjesta u tekstu, detaljno analizirati napisan je i objavljen prije desetak godina. Bilo je to vrijeme kad je već otpočela, iz početka tiha, a kasnije sve očitija i jasnija islamizacija Europe. Svojevremeno je članak mnogima izgledao poput nekog Sci-Fi horora međutim, dio toga što se u tekstu spominje tek kao mogućnost, u međuvremenu je postao ili postaje dio Europske stvarnosti. Ljudi uvijek vole pobjeći od loših i neugodnih vijesti odnosno perspektiva. Ipak, povijest čovječanstva, a posebno Europskih civilizacija, već je doživjela slične katastrofe. Razvoj ljudske civilizacije periodički izmjenično prolazi kroz razdoblja “reformacija” i “protureformacija”. Svako razdoblje nastaje kao reakcija na prethodno i uvijek neminovno završava krizom koja je rezultat narušavanja postulata prirodne ravnoteže:
“Moja sloboda prestaje kada počinje ugrožavati tvoju slobodu.”

U određenim okolnostima, u pravilu kao rezultat vanjske agresije, na prvi pogled inferiorne civilizacije (barbari), napadaju superiorne civilizacije (Rimljani). Tako kriza potiče stvaranje novog civilizacijskog modela odnosno, “Novi Svjetski Poredak”, kako danas nazivamo ono što nas čeka u budućnosti. Ne ulazeći u hegelijanske rasprave, činjenica je kako se iz sukoba stvaraju i dalje razvijaju novi, potpuno drugačiji, civilizacijski modeli.

Civilizacijski modeli ne mogu se unaprijed u potpunosti sagledati, ali se mogu analizirati. Pa ako su se neka zbivanja najavljena u nekom prethodnom "scenariju budućnosti" kna neki način kasnije uistinu dogodila, to govori o relevantnosti scenarija. Ipak, bez obzira kako pažljivo kreiran mogući društveni scenarij budućnosti, niti jedan analitičar nikada nije u potpunosti u pravu. Pogotovo ne na dulje vrijeme. Ljudsko društvo rezultanta je mnogih predvidivih i nepredvidivih, sagledivih i nesagledivih zbivanja odnosno, ono je tipičan model na kome funkcionira teorije kaosa. Kada naruši postulat prirodne ravnoteže čime civilizacijski model kreće ka autodestrukciji, uvijek biva “napadnut” izvana. I u pravilu ga napada potpuno njemu suprotan civilizacijski model. Zanimljivo je kako je napadač obično po svemu inferioran. Po svemu izuzev po sposobnosti populacijske reprodukcije i agresivnosti koja potječe iz retrogradnosti i isključivosti. Napadnuti civilizacijski model, obično uljuljkan u svoju superiornost, u početku nije ni svjestan napada. Pa se tako može dogoditi kako je, kad postane svjestan napada, on već preslab (nagrizen iznutra) ili je već sve otišlo predaleko pa je naprosto prekasno promijeniti tijek zbivanja. Bilo kako bilo, u tom sukobu oba modela gube pri čemu uvijek nastaje nešto novo, obično nepredvidivo. Promjene se ne događaju preko noći, već teku postupno, naizgled se događaju prirodno i logično, stvarajući tako tijek ljudske povijesti.

Bez obzira kakvo (visoko) mišljenje o sebi imali, ljudi uvijek ponavljaju iste, (obično) pogrešne obrasce ponašanja. I to bez obzira na to što su u međuvremenu, paralelno s napretkom civilizacije razvili nova tehnička i tehnološka znanja, došli do novih spoznaja i alata koji čovječanstvu pružaju nove mogućnosti i nove nade. Ukratko, u namjeri da sačuva društveno i civilizacijsko okruženje, čovjek ograničen vlastitom prirodom, uvijek iznova ponavlja iste greške i sam sebe izlaže uvijek istoj vrsti destrukcije koja ubija civilizaciju.

Za početak evo uvodnog članka koji brilijantno opisuje opći mehanizam kako civilizacija pada u ruke Barbara.

Poricanje i pad suvremene civilizacije: 8 jednostavnih koraka svekolikog raspada

Sve velike civilizacije nisu izgrađene u jednom danu niti su odjednom propale. Pogoršanje ide postupno, dakle uočljivo. U zemlji Izraela, Prvi hram uništen je zbog idolopoklonstva. Drugi hram uništen je zbog neutemeljene mržnje. U 21. stoljeću, suptilna kombinacija iracionalnosti i malodušnosti rađa fatalnu spletku. Naš odnos prema očitom identifikator je koji bilježi simptome pada. Svi bi se trebali zabrinuti općim uzrocima jer evo kako sofisticirano gubimo modernu civilizaciju:

1. Kognitivna disonanca – Cerebralna disfunkcija rezultira psihološkim sljepilom. Vidimo savršeno jasno ali svejedno griješimo u prepoznavanju očitog. Mentalna blokada sprječava nas priznati očito.

2. Poricanje - Stvari postaju jasnije jer veo što pokriva stvarnost pada. Ipak, mi i dalje tvrdoglavo odbijamo priznati stvarnost, mjesto koje prihvaćamo sugestiju kako je dokaz samo djelomičan, a pretpostavke ili činjenice su krivotvorene. Zaključci dobiveni u ovom stanju negiraju činjenice. Užas očitog odbacuje se kao nešto nevjerojatno.

3. Ispraznost ideologije – Ideologije su predrasude, a njihova pristranost zamjenjuje činjenice. Prizma predrasuda sprječava devijantne stavove koje stvara ideologizirani um. Ako je nešto vrlo očigledno i ne može se uskladiti s ideološkim svjetonazorima, tada se to sažeto odbacuje i izostavlja.

4. Averzija prema prosudbi - Odlučivanje postaje tabu. Hrane nas na kapaljku, a mi to nekritički gutamo pri čemu odbacujemo odgovornost razmišljanja. Prosudba znači kaznu i smatramo je preoštrom akcijom. Cerebralno razlučivanje tada zamjenjuje neutralnost i nepristranost. Ideje i koncepcije naprasno umiru i rođeno je intelektualno mrtvorođenče. Izdaja postaje odabir. Bježimo od očitog zbog straha da ne bi bili uočeni i stigmatizirani kao neshvatljivi, čime se unaprijed oslobađamo od svake optužbe.

5. Politička korektnost – Zadržana je sposobnost prosudbe, ali kako ne bi nekoga ili nešto uvrijedili, stvari se odbijaju jasno nazvati pravim imenom. Taj se oblik autocenzure krivo povezuje s dobrim ukusom. Smatramo kako smo uglađeni i velikodušni, ali uzdržavamo se od iskrenosti otvoreno odbacujući iskrene kao neotesance i primitivce, a zvijeri koje nas promatraju obično promiču anonimno i neukroćeno. Pretvaramo se kako problemi ne postoje i guramo ih pod tepih. Očigledno se podvodi i preoblikuje u društveno prihvatljivu političku terminologiju.

6. Moralna jednakost – Prepoznajemo i propitkujemo prava pitanja, ali usprkos preciznim i jasnim razlikama, mi ipak izjednačavamo vrijednosti. Relativizam postaje dio svakodnevice. Dobro i zlo, ispravno i pogrešno, nevinost i krivnja - sve ove binarne datoteke namjerno su poremećene kao antipodni ekstremi što na posljetku dovodi do umjetne podudarnosti. Pobrkana je moralna jasnoća, a logika i uvjerljivost su razrijeđeni. U pogrešnom pokušaju postizanja ravnoteže tamo gdje se ona ne može postići, suspendira se svaka urođena sklonost. Očiglednost prerasta u neodlučnost, a vrijednosne skale nisu iskreno uravnotežene.

7. Gubitak identiteta - Kad se oslabe temeljne vrijednosti društva, dovodi se u pitanje njegova ontologija i razlog postojanja. Rezultirajući deficit identiteta smanjenje identitetske cjelovitosti i sve to neminovno uzrokuje raspad civilizacije. Civilizaciju čini hram nadsvođenih mramornih stupova međusobno povezanim lukovima: moral, etika, vrijednosti, vrline i načela. Sve se to pred našim očima rastače i propada. Kad zaboravimo sve one stvari na kojima stojimo, gubimo svaku motivaciju i sposobnost da ih dalje očuvamo. Očigledno postaje neodrživo kad se izgubi iz vida tko smo, što smo i što njegujemo.

8. Predaja - Zbunjeni do razine egzistencijalne dosade i u suštini slabi, padamo kao plijen samodopadnog prihvaćanja statusa quo. Odsustvo volje da se odupremo napadu barbarstva širi se čitavim društvom. Pa se tako barbari samo dodatno hrane našim slabostima i kukavičlukom, što im daje novi zamah čime sami sebe potiču da dolaze iz divljine, preko svih granica hrle prema našoj civilizaciji, gdje ih susreće popustljivost i servilnost prema njihovoj sve većoj brojnosti, izdubljena školjka previše je nagorjela i nema kičmu zadržati ih. Od davnine to znači kako se naša sudbina gasi i predaje u njihove ruke čime postajemo servilni i pobijeđeni.

Povijest pokazuje kako su sve velike civilizacije propale zbog erozije unutarnjih odnosa, a ne radi vanjske invazije. Urođenost korupcije i korozija civilizacije poziva barbare da dolaze iz vana, da pljačkaju, siluju i hvataju svoj plijen. Osvajanje je tako samo kap koja prelijeva čašu, što završava moždanim udarom civilizacije kroz razdoblje produžene agonije, sve do njenog potpunog raspada. Osvajači koji dolaze u većini slučajeva impresioniraju neusporedivo više no što to zapravo zaslužuju. Oni su, premda nesvjesno, osvojili sve samo zato što su im sustavno postavljeni temelji za njihova osvajanja. Magonot linija može odbiti mnoge vrste predatora, ali ne može većinu.

Bacite još jedan pogled na prethodnu listu. Učini li vam se nešto poznatim, a vezano je za današnju zapadnu civilizaciju, slobodno komentirajte. Zanima me vaše mišljenje:
Do kojeg je stupnja i u kolikoj mjeri zapadna (kršćanska) civilizacija u rastakanju, te može li se to i kako spriječiti?

Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, europa

Migranti: Što mediji prešućuju (5)

ponedjeljak , 02.11.2015.

Spuštajući u Siriji muslimane na koljena, Ivan Pavao II bio je prvi papa koji se pomolio u džamiji. Njegov nasljednik, Benedikt XVI, podigao je muslimane na noge kada govoreći studentima u Regensburgu, (Bavarska, Njemačka) rekao “kako Bog djeluje posredstvom logosa, koji je i razbor i riječ … Stoga griješi protiv Boga onaj tko u njegovo ime poziva na džihad.”
Citirao je i bizantskog imperatora Manuela II Paleologa:
“Pokažite ono novo što je donio Muhammed, pa ćete naći samo zlo i neljudsko, poput propovijedi da se vjera širi mačem.”
Iako teološki konzervativac, koji drži kako Islam ima nepremostivi problem - prilagodbu suvremenoj civilizaciji, papa je objasnio da je njegov citat pogrešno shvaćen čime je u stvari on ustuknuo pred očiglednom istinom.

Njegov nasljednik, papa Franjo I, prilikom posjeta Turskoj izjavljuje kako je Kur’an knjiga mira iako svi znaju i svima je jasno kako ta činjenica ne stoji. Papa izjavljuje i kako terorizam nije Islam iako je džihad, rat protiv nevjernika, sveta dužnost svakog dobrog muslimana, što sve crno na bijelo piše u Kur’anu koji je, kako muslimani drže, Alahova riječ. Isti papa poziva kršćane da u svoj dom prime migrante koji u stotinama tisuća, milijunima nasilno ulaze u Europu koja sve to gleda baš kao što su i Rimljani gledali kako dolaze barbari i osvajaju Rim.

Zapravo sve ukazuje i opći je dojam kako je džihad nakon desetljeća šutnje muslimanskog svijeta nova strategija ulema i šeika širom svih džamija ovog svijeta. Činjenica je i kako su sve izjave, koje su stizale ili stižu, prepune islamo-fašizma i prezira prema čovjeku uopće. Činjenica je kako mediji to ili minoriziraju ili prešućuju, a zapravo toleriraju dok u isto vrijeme traže dlaku u jajetu dužnosnicima svih kršćanskih crkvi koje razapinju za gotovo svaku izjavu. Pa se postavlja pitanje radi li se to u ime tolerancije i pokušaja uspostavljanja dijaloga sa “neprijateljem” ili se naprosto radi o umornoj civilizaciji koja uzmiče i nestaje izbjegavajući konflikt već prilično zaoštrenih odnosa?

Zanimljivo je kako se redom u svim džamijama ovog svijeta, pozivajući se na učenje proroka Muhameda, u tekstovima ili tijekom propovijedi na molitvama petkom, poput nekog velikog finala kojom završava predstava, najavljuje neizbježan pobjednički povratak muslimana u Europu i pad Rima. A Europa odnosno, Rim, to čuje, ne reagira i šuti.

Šeik Jusuf al-Karadavi, jedan od najutjecajnijih sunitskih ulema u svojoj fatvi (vjersko razmišljanje) postavljenom na jednom islamskom portalu to prepoznaje kao "znak pobjede Islama", što nalazi i u jednom adetu (kazivanju proroka Muhammeda što je poslije Kur’ana drugi tekstualni autoritet koji oblikuje šariju, Islamsko pravo)..
Proroka pitaju koji će grad islam prvo osvojiti, Konstantinopolis ili Rim?
"Grad Hirkil", odgovara Alahov poslanik podrazumijevajući Konstantinopolis koji je puno kasnije, 1453, osvojio mladi osmanlijski ratnik Muhamed bin Murad, poznatiji kao Muhamed Osvajač.
"Konstantinopolis je osvojen, a drugi dio proročanstva ostaje. To je osvajanje Rima. Nadamo se i vjerujemo kako će i on biti osvojen" piše saudijski šeik.
"To znači da će se Islam u Europu vratiti kao osvajač i pobjednik nakon što je iz nje dva puta protjeran; jednom s juga, iz Andaluzije, a drugi put s istoka, kada je više puta kucao na vrata Atene".
"Možda će sljedeće osvajanje, Alahovom voljom, biti snagom molitve i ideologije" smatra šeik koji svoja zapažanja iznosi pred TV kamerama svake nedjelje na religioznom programu Al-Džazire što se emitira širom svijeta.
”Osvajanja ne moraju bit obavezno mačem. Ni Meka nije osvojena mačem ili ratom već sporazumom i mirom. Možda ćemo te (europske) zemlje osvojiti i bez vojske. Potrebna nam je samo armija propovjednika i učitelja koji će Islam predstaviti na svim jezicima i dijalektima. Europa će uvidjeti kako pati od materijalističke kulture, tražit će alternativu, izlaz, pojas za spašavanje. Pojas neće naći, ali će pronaći poruku Islama, poruku mujezina. Islam će se vratiti u Europu i Europljani će prijeći u islam. To je u Alahovoj moći".

Sudanski šeik Muhamad Abd al-Karim na propovijedi u Kartumu također podsjeća na osvajanje Konstantinopolisa i Istočnog carstva.
"U budućnosti muslimani će imati moćnog kralja koji će širiti Islam, i Rim će biti osvojen".
Kako mač otpada, a ostaje samo Kur’an, papi i kršćanima trebalo bi laknuti. Jedino što trebaju je čekati. Protestiraju li, jer baš neće samo tako lako odreći svoje vjere i kulture, onda će biti proglašeni netolerantnim i neciviliziranim. Kako onda tumačiti slobodu vere?
"U vjeri nema prisile" kaže Kur’an, iako se teolozi islama ne slažu oko limita te slobode. Mnogi zato sebi dopuštaju agresivne propovijedi o drugim religijama ili, kao nedavno, zahtijevaju da musliman koji primi kršćanstvo i postane kufr – nevjernik – bude ubijen. Ima i mnogo žešćih reakcija na današnja svjetska zbivanja. Cyber prostor Interneta vrvi od poziva na džihad.
"Kontrolirat ćemo Vatikan, kontrolirat ćemo Rim, predstaviti mu islam. kršćani će nam ponizno plaćati džiziju (porez kog plaćaju nemuslimani pod muslimanskom vlašću) ili će prijeći u islam." prijeti saudijski šeik Muhamed bin Abd al-Rahman al-Arifi, imam džamije saudijske Akademije za obranu "Kralj Fahd".

Je li itko u Europi uopće reagirao na te optužbe i prijetnje? Je li to vjerska tolerancija? Je li to ravnopravnost i izbalansiranost vijesti koje nam prezentiraju mediji? Hoćemo li se samo baviti kršćanskim uvredama Islama ili onime što mislimo da bi mogle biti uvrede? Ili obrnuto ne vrijedi jer uvrede koje potječu od fanatiziranih radikalnih šeika koji, često uz suglasnost svojih država, brane Islam ne ustežući se pri tome širiti mržnju prema drugim religijama, su ono što se mora slijediti?

I tako, dok se na religijsko-kulturološkom planu vodi kampanja, za to vrijeme upravo iz država, gdje svi ti šeici djeluju propovijedajući Islam kroje kulturu i oblikuju um pojedinaca i javnog mnijenja, migrant masovno i nesmetano ulaze u Europu. Jesu li to, kako bi Rimljani rekli, barbarske horde pred kojima padaju granice?

Svi antagonizmi između kultura potječu izravno iz njihovih religija. Zato je poricati razlike i naivno i opasno i glupo, baš kao što je i naivno i opasno i glupo pometanje svih tih konflikta pod tepih, a što rade ateisti. Čitamo li Huntingtona, moramo čuti i šeika Ahmad al-Kubeisija na saudijskom kanalu Al-Resalah:
"Konflikt Zapada s Islamom i muslimanima je vječan, predodređena sudbina kojoj se ne može izbjeći do Sudnjeg dana.”
“U islamu” kaže šeik “džihad se vodi kako bi se širili njegovi principi, pravda i pogledi. Zanimljivo kako je to upravo ono što i dan danas radi SAD kad širi svoju demokraciju. Sve sredstva koja koriste SAD kako bi širile svoju viziju demokracije koja treba pokoriti svijet, sve te međunarodne organizacije, svi ti ljudi i nacije, sva su ona ista kao i ona koje je Islam koristio šireći monoteizam u vremenima kada su se ljudi klanjali idolima. To je isto. Ono što je rečeno tamo, rečeno je i ovde. Ako je ono bilo ispravno, onda je i ovo ispravno. Ako je ono bila greška, onda je i ovo greška".
Što reći za šeika Abd al-Aziz Favzan al-Favzana, profesora islamskog prava na saudijskom sveučilištu Al-Imam, koji promovira tezu o "pozitivnoj mržnji" muslimana prema kršćanima?
Neko će reći kako to nije istinski islam. Smuljam, ali recimo da možda i nije. No dio je stvarnosti u kojoj živimo i na koju umorna kršćanska civilizacija okreće glavu.

Religija nikada ne može biti neutralan faktor u životu vjernika jer svaki vjernik osjeća njeno prisustvo. Ako mu vjera nije težak teret, kreće se slobodno. Religijska tolerancija moguća je samo kad su sve strane tolerantne. Sunitski muslimani Europi nameću šerijatski zakon, napadaju kršćane i šijite.
“Oni su došli u Europu da me ubiju siluju, da dobiju besplatan život pun besposlice i besplatan smještaj. Ja da tome popustim? Možeš misliti! Pitanje je bi li Europljani uopće ostali živi kada bi to isto radili na Bliskom istoku, kada bi se ponašali kao ove izbjeglice, azilanti i imigranti?” pita se najpoznatiji svjetski aktivist Alex Jones.

Povjerljivo izvješće Njemačke obavještajne agencije, koje je ovih dana procurilo, govori kako je 81% punoljetnih migranata koji dolaze u Njemačku potpuno nesposobno za bilo kakav posao ili rad. A to koincidira s populacijom migranata koja je u prethodnom desetljeću naselila Francusku, a koja je bila nesposobna integrirati se u francusko društvo što je 2013 dovelo do velikih uličnih nemira, otvorene pobune i uličnih sukoba u predgrađima svih velikih gradova.

Medijski establišment potpuno ignorira etničko nasilje koje se povećava kako se ilegalni imigranti sve više slijevaju u Europu, piše infowars.com. Najnoviji incident dogodio se u danskom izbjegličkom centru u blizini Kopenhagena gdje je “Palestinac bez državljanstva” u centru za izbjeglice izbo policajca.
Kako stotine tisuća sunitskih muslimanskih migranata preplavljuju kontinent, skupine migranata upuštaju se u sve žešća nasilnička ponašanja slična bandama po čitavoj Europi.

Nedavno su u šatoru u gradu Kasselu-Calden, sjeverno od Frankfurta u Njemačkoj, skupina Pakistanaca i albanskih imigranata napali jedni druge.
“Bilo je između 60 i 70 ljudi. Napali su jedni druge palicama i jedni na druge bacali stvari.” izjavio je, prema Independentu, glasnogovornik policije.
Samo dva dana prije u azilantskom centru u blizini Leipziga 200 sirijskih i afganistanskih imigranata su, nakon svađe o korištenju kupaonice napali jedni druge s nogama stola, okvirima kreveta i palicama.
“Policija je dostigla apsolutnu granicu onoga što se može podnijeti”, rekao je Jörg Radek, zamjenik šefa njemačkog policijskog sindikata.
“Moramo učiniti sve što možemo kako bi se spriječilo daljnje izbijanje nasilja.”
Policija je pozvala na odvajanje migranata po vjerskim i etničkim opredjeljenjima.

Politička segregacija implementirana je u njemačkoj državi Thüringen nakon što su kršćanske doseljenike u centrima za azilante napali suniti pokušavajući nametnuti Šerijatski zakon.

Max Klingberg iz Međunarodnog društva za ljudska prava, rekao je kako veliki broj imigranata koji dolaze u Njemačku zapravo pripada radikalnim islamistima.
“Među pridošlicama nije mali broj vjerskih fanatika, barem na razini Muslimanske braće”, rekao je on.

Još jedan dužnosnik njemačkog policijskog sindikata, Rainer Wendt, rekao je kako je nasilje između skupina ilegalnih migranata u njemačkim hostelima česta pojava.
“Mi ovo nasilje gledamo tjednima, čak i mjesecima” objasnio je Wendt “Skupine udružuju snage na temelju etničke pripadnosti, vjeroispovijesti ili klana i napadaju jedni druge noževima, pa čak i oružjem kojega su sami napravili sami.”
On je rekao: “suniti se bore protiv šijita, postoje i salafisti različitih vrsta (salafisti propagiraju jednu vrstu pra-islama) … žene su prisiljeni nositi burke. Ljudi su prisiljeni moliti se. Islamisti žele nametnuti svoje vrijednosti.”

Ranije prethodnog mjeseca njemačka policija je u gradu Hemer izvijestila kako je alžirski musliman napao eritrejskog kršćanina i njegovu trudnu suprugu s bocom. Trudna žena je hospitalizirana. Eritrejac je nosio križ.

U području izbjegličkog područja u gradu Suhl, Njemačka, afganistanskog čovjeka koji je istrgnuo stranice iz Kurana napala je sirijska rulja. To je rezultiralo neredima, 17 ljudi je ozlijeđeno, uključujući šest policajaca i pripadnika tiska. Razjarena rulja je totalno uništila izbjeglički centar, urede, razbila prozore na automobilima i oštetila imovinu.

Na grčkom otoku Lesbosu početkom rujna, skupina od oko 200 ilegalnih imigranata napala je policiju i bacala kamenje, nakon što se nisu smjeli ukrcati na trajekt za kopno.

Dana 16 rujna, mađarska interventna policija upotrijebila je suzavac i vodeni top kako bi smirila nered 1.500 muslimana koji su na granici pjevali “Allah Hu Akbar”. Nerede muslimana vodio je lider koji im je prenosio upute preko megafona kako i kada da bacaju kamenje, boce i hranu na policiju. Sky News je izvijestio da su oko 70 posto ilegalnih migranata na granici bili muškarci.

U kolovozu se je Francuska interventna policija borila s ilegalnim imigrantima u gradu Calaisu kad su ovi upali u Eurotunel koji vodi u Veliku Britaniju. John Keefe, direktor Eurotunela javnošću je rekao kako je terminal Coquelles bio na meti organizirane skupine ilegalnih migranata koja je djelovala ponoći, piše Daily Mail.

“Osim nasilja između vjerskih i etničkih bandi te napada na policiju, medije i građane, postoji epidemija silovanja u migrantskim logorima, ali policija odbija ići u javnost s podacima o zločinima koji uključuju izbjeglice i migrante, jer oni ne žele dati legitimitet kritičarima masovnih migracija” tvrdi Soeren Kern iz Galestone Instituta.

Socijalni radnici i feminističke grupe u gradu Giessen, sveučilišnom gradu u Njemačkoj, napisali su pismo lokalnom državnom parlamentu koje govori kako su silovanja, prisilna prostitucija i zlostavljanje djece u izbjegličkom kampu česti.
“Mnoge žene osjetile su potrebu spavati u odjeći … ne žele ići na toilet noću, jer se silovanja i napadi događaju baš na putu do ili od tamo. Čak i na dnevnom svjetlu, šetnja kroz kamp puna je straha“ navodi se u pismu.
Socijalni radnik rekao je kako je logor “najveći bordel u gradu” i seks sa ženskom migranticom košta 10€.

Mogućnost da učenice siluju muslimanske bande koje lokalno operiraju u gradu Pocking (Bavarska) je u međuvremenu postala tako velika da ravnatelj jedne gimnazije u gradu informira roditelje da ne dopuštaju njihovim kćerima nositi odjeću koja previše otkriva i izbjegavaju nesporazume s muslimanskim muškarcima koji dolaze kao migrant jer, kako je rekao 80% migranata koji dolaze u Njemačku su muškarci.

Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, sukob civilizacija

komentiraj (8) * ispiši * #

Migranti: Što mediji prešućuju (4)

četvrtak , 29.10.2015.

Unatoč strogo kontroliranim medijima koji izvješćuju o migrantskoj krizi u Europi, a koja zapravo predstavlja seobu naroda, s vremena na vrijeme u nekim nezavisnim medijima ili na Internetu (apsolutna kontrola je nemoguća) procuri pokoja informacija ukazujući na pravo stanje stvari, koje se od javnosti krije. I dok su neki zabrinuti civilizacijskim aspektom krize, drugi sigurnosnim, treći nemušto pjevaju humanitarne žalopojke, ali gotovo nitko ne ukazuje na nešto što je preduvjet svemu. Naravno, radi se o zdravstvenom aspektu.

Bez obzira kakve životne i kulturne običaje imao, koje religijske i političke svjetonazore posjeduje i kakvim se aktivnostima bavi, zdravlje je temeljna čovjekova potreba i bez njega nema ničega, čak ni života u doslovnom smislu riječi. Migranti dolaze s područja i zemalja s infektivnim bolestima u Europi odavno iskorijenjenima, a koje su u međuvremenu tamo odakle migranti dolaze ili kroz koje samo prolaze, mutirale u nove, često zastrašujuće i smrtonosne, oblike. Pa tako svaki dolazak ili prolazak migranata sa sobom nosi opasnost masovnih epidemija nesagledivih posljedica. Tako je, na primjer, u hrvatskoj javnosti nezamjetno prošla kratka vijest kako je kompletna UNHCR ekipa na granici sa Srbijom zamijenjena jer su unatoč maksimalnoj zaštiti, baš svi od migranata pokupili respiratorne bolesti. Sve te mutirane bolesti koje šire migranti napadaju imunološki sustav čovjeka koji postaje nesposoban nositi se s posljedicama, što uz neobičnu i obično promijenjenu anamnezu bolesti (upozorenje liječnika u Njemačkoj), te nepostojanje odgovarajućeg lijeka ili cjepiva, u kratkom vremenu može rezultirati katastrofalnim rezultatom. Virusi i bakterije rasprostranjeni u područjima u kojima migrant žive, obično u nehigijenskim uvjetima, s vremenom su mutirali stvorivši tako mnoge nove bolesti, npr. ebolu, za koju danas nema lijeka, a koje se šire nevjerojatnom brzinom i u kratkom vremenu usmrćuju kompletnu izloženu populaciju. I dok se na afričkom kontinentu ta područja još uvijek mogu nekako izolirati, na europskom kontinentu to je praktički nemoguće čime se zapravo dovodi u opasnost stanovništvo svih europskih država.

Osim fizičkih bolesti, migranti sa sobom vrlo često donose i psihičke poremećaje odnosno bolesti. Prema Business Insideru, na temelju informacija prikupljanih direktno iz statistika Njemačke psihoterapeutske komore, polovina migranata koji dolaze u Njemačku boluje od psihičkih bolesti odnosno PTSP-a.
“Izbjeglice koji kod nas dolaze ne zahtijevaju samo sklonište i hranu već i kompletan medicinski tretman. Uz to, gotovo niti jedan mentalno oboljeli izbjeglica nije dobio primjeren medicinski tretman.” izjavio je Dietrich Munz, predsjednik komore.

Muslimanski imigranti šire opasne bolesti: Pogledajte što liječnik, zviždač, piše o stravičnim egzotičnim bolestima koje muslimani donose u Njemačku.

Ovo je nevjerojatno.

Mislite li kako se Bog šali kad u Otkrivenju u 12 poglavlju (Otkrivenje je posljednja knjiga Biblije i Novoga zavjeta) govori o "poplavi" imigranata koje će loviti svete? Mislite li zaista kad je Bog obećao pošasti raznih bolesti da se je šalio? Dijelovi Njemačke u koje su sklonjeni muslimanski imigranti noću postaju "područja živih mrtvaca".

Jedna češka liječnica koja radi u njemačkoj bolnici, toliko je zgrožena i ogorčena s osvajačkom muslimanskom imigracijom da je, unatoč pritiscima vlade i medija, odlučila progovoriti. U svom pismu ona prijeti napustiti zemlju i otići kući u Češku. Putem e-mejla (novinarima je o tome u Njemaćkoj zabranjeno izvještavati, pa je stvar procurila u Češkoj) objašnjava užasne uvijete u bolnicama, u kojima liječe muslimanske imigrante, štosa sobom donose bolesti za koje europske bolnice nemaju uvjeta za liječenje. Ali to nije sve, nadmeni stavovi muslimana i njihovo uvjerenje kako bi posvuda sve trebali dobiti besplatno, od bolnica do ljekarni, pustoši čitav sistem.

Njemačka kancelarka Angela Merkel zatražila je od Marka Zuckerberga, vlasnika Facebooka, da u Njemačkoj banira komentare nijemaca koji su protiv masovnog useljavanja u Njemačkoj. Pa tako tamo sada patroliraju “internetski dobrovoljci” iz provladinih udruga koji cenzuriraju Facebook gdje traže ljude što izražavaju "radikalne" stavove.

U nastavku slijedi transcript videa s češke TV postaje u kojoj spiker čita pismo jedne češke liječnice koja radi u bolnici u Münchenu.

Vratit ćemo se na temu migranata jer ovdje imam još jedno pismo u vezi učinka imigranata na svakodnevni život.

Prijatelj u Pragu ima prijateljicu, koja se, kao umirovljeni fiziolog, vratila na posao u Münchensku područnu bolnicu jer im je trebao anesteziolog. S njom se je dopisivao i ona mu je proslijedila svoj e-mail.

"Jučer smo u bolnici imali sastanak o tome kako je ovdje i na drugim bolnicama u Münchenu situacija neodrživa. Ordinacije opće medicine se više ne mogu nositi s hitnim slučajevima, pa počinju slati pacijente u bolnice.

Mnogi muslimani odbijaju liječenje od strane ženskog osoblja, a mi, žene, odbijamo ići kod tih životinja, posebno onih iz Afrike. Odnosi između osoblja i migranta idu od zla na gore. Od prošlog vikenda, migranti koji idu u bolnice moraju biti u pratnji policijskih K-9 jedinica (K9 jedinica patrolira sa psom).

Mnogi migranti imaju AIDS, sifilis, otvorenu tuberkulozu i mnoge egzotične bolesti koje mi ovdje u Europi više zapravo i ne znamo liječiti. Dobiju li recept, u ljekarni shvate kako za lijek moraju platiti u gotovini što dovodi do nevjerojatnih ispada, pogotovo kada se radi o lijekovima za djecu. Tada ostavljaju djecu s osobljem ljekarne uz riječi: "Onda ih liječite ovdje kod sebe!". Policija više nije čuvar samo klinika i bolnica, već je počela čuvati sve velike ljekarne.

Zaista, moramo biti iskreni prema sebi i zapitati se:
“Gdje su svi oni koji su ih pred TV kamerama s transparentima na željezničkim stanicama pozdravljali?!”
Da, za sada, granica je zatvorena, ali milijuni njih su već ovdje ili će doći, a mi uskoro nećemo biti u mogućnosti osloboditi ih se.

Do sada je broj nezaposlenih u Njemačkoj bio 2,2 milijuna. Sada će biti najmanje 3,5 milijuna. Većina tih ljudi nema minimum obrazovanja čime je njihova rada sposobnost za život (u našoj sredini) umanjena. Štoviše, njihove žene obično uopće ne rade. Procjenjujem kako je jedna od deset trudna. Stotine tisuća njih sa sobom su donijeli dojenčad i malu djecu ispod šest godina. Mnogi su mršavi i zapušteni. Ako se tako nastavi i Njemačka ponovo otvori svoje granice, idem kući u Češku. Nitko me ovdje u ovakvoj situaciji ne može zadržati, čak ni s dvostruko većom plaćom. Otišla sam u Njemačku, a ne u Afriku ili na Bliski Istok.

Čak i profesor koji vodi naš odjel nam je rekao kako mu je tužno vidjeti čistačicu, koja je za 800 € već godinama čisti svaki dan, a onda upoznaje mlade ljude u hodnicima koji samo čekaju sa svojim ispruženim rukama želeći sve besplatno, pa kad to ne dobiju onda razbijaju sve što stignu.

Stvarno mi ovo ne treba. Ali bojim se da ako se vratim, u nekom će to trenutku doći i u Češku. Ako se nijemci sa svojim mentalitetom ne mogu s time nositi, u Češkoj će biti potpuni kaos. Nitko tko nije došao u kontakt s njima nema pojma kakve su oni životinje, posebno oni iz Afrike, i kako se muslimani, s obzirom na njihova vjerska uvjerenja, nadmeno postavljaju na naše osoblje.

Za sada lokalno bolničko osoblje nekako izlazi na kraj s bolestima koje su oni ovdje donijeli, ali s toliko stotina pacijenata svaki dan - samo je pitanje vremena kad će popustiti.

U bolnici u blizini Rhine (područje Kaiserseralutern, Njemačka), migranti su noževima napali osoblje nakon što su im predali 8-mjesečnu bebu na rubu smrti, koju su tri mjeseca vukli preko pola Europe. Dijete je umrlo za dva dana, unatoč tome što je dobilo najveću moguću brigu u jednoj od najboljih pedijatrijskoj ambulanti u Njemačkoj. Teško ozlijeđeni liječnik morao je na operaciju, a dvije su sestre završile na intenzivnoj njezi. Za to nitko nije kažnjen.

Lokalnim medijima je o tome zabranjeno pisati, tako da o tome saznajemo putem e-mejla. Što bi se dogodilo da je nijemac ubo liječnika i medicinske sestre s nožem? Ili ako je bacio svoj sifilisom zaraženih urin medicinskoj sestri u lice pa joj prijeti infekcija? U najmanju ruku, išao bi ravno u zatvor, a kasnije na sud. S tim se ljudima do sada ništa nije dogodilo.

I tako se ja (sada) pitam, gdje su svi oni aktivisti sa željezničke stanice? Sjedeći udobno kod kuće i gledajući kako vlakovi dovoze sljedeću pošiljku, vesele se novom transferu novca svojim ne-profitnim organizacijama. Ako se mene pita ja bih okružila sve te aktiviste i prvo ih dovela ovamo, u našu bolnicu na hitnu službu, da prođu tečaj. Zatim bi im priuštila da budu u istoj zgradi zajedno s migrantima, te njima brinu, ovaj put bez oružane pratnje policije i policijskih pasa koji se danas nalaze u svakoj bolnici u Bavarskoj, i bez medicinske pomoći."

Bilo kako bilo, radi li se o scam-u ili istini, pismo zapravo ukazuje na sve što se zaista zbiva svugdje gdje migranti dolaze. Ono govori o stvarima koje mediji i vlade prešućuju ili se na njih uopće ne obaziru, svejedno, svodi se zapravo na isto. Činjenica je kako se sva ta važna i ozbiljna pitanja ne tretiraju ozbiljnošću i odgovornošću koju ona zaslužuju. Činjenica je kako su svi kratkovidni i ne vide dalje od vlastitog nosa i nitko ne razmišlja o posljedicama koje će iz svega toga nastati.

Razlozi su mnogobrojni ali temeljni jest činjenica kako europski čovjek u vlastitoj nadmenosti, samodopadnosti i prepotenciji prepunoj samodopadnog nihilizma upakiranog u ljevičarski ili desničarski celofan (svejedno, radi se o istom preziru prema čovjeku) uništava samog sebe i budućnost vlastite civilizacije izdajući njenu temeljnu ideju, a ona je kršćanstvo. Zaista, rijetki su oni koji to gledaju i vide, koji slušaju i čuju stvarnu poruku koju ove migrantske horde sa sobom, same ne znajući za nju, donose:
“Krajnji je čas za redefiniranje vlastitih stavova i reintegraciju europske civilizacije prema njenim kršćanskim, odn. civilizacijskim korijenima.”
Naravno, to je pitanje iz neke posve nove, druge, dimenzije i tema o kojoj bi se moglo raspravljati i nije tema ovog mini serijala.

Bilo kako bilo, razlike između prosječnog Europljanina i Migranta (iz Afrike, Bliskog ili Srednjeg istoka), bez obzira na kulturnu tradiciju, civilizacijsku razinu, vjerska, politička, obrazovna i svaka druga opredjeljenja ili razine su takve da je suživot civilizacija nemoguć što će donijeti odnosno, što već donosi, konflikte. Povijest čovječanstva nas uči kako multikulturalistički suživot između potpuno različitih i nespojivih civilizacija nikada nije postojao niti može postojati osim iz perspektive dobro plaćenih aktivista koji su, ni sami ne znajući "rođeni" u manipulaciji o kojoj još prije gotovo 150 godina piše Albert Pike:

"U međuvremenu će ostale nacije, još jednom podijeljene po tom pitanju, biti prisiljene boriti se do točke potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti …
Nahuškat ćemo nihiliste i ateiste; isprovocirat ćemo ogromnu socijalnu kataklizmu koja će u svojim strahotama narodima jasno pokazati učinak potpunog ateizma, izvor divljaštva i najkrvavijeg previranja.
Tada će širom svijeta građani, prinuđeni braniti se od revolucionarnih svjetskih manjina, istrijebiti te uništavače civilizacije, i gomile razočarane Kršćanstvom čiji će deistički duh od tog trenutka biti bez smjera i cilja, žudeći za idealom, ali ne znajući na što bi usmjerili svoje obožavanje, primit će istinsko svjetlo kroz univerzalnu objavu čistog Luciferovog nauka koji će napokon biti iznesen pred javnost. Ta će objava biti rezultat općeg pokreta koji će uslijediti nakon uništenja i Kršćanstva i Ateizma, oba istovremeno pobijeđena i iskorijenjena.”

No o svemu tome, argumentirano recentnim radovima svjetski uvaženih pojedinaca i recentnih medija, u novom serijalu koji slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, sukob civilizacija

komentiraj (12) * ispiši * #

MIgranti: Što mediji prešućuju (3)

utorak , 27.10.2015.

Što drugi govore o migrantskoj krizi u Europskoj Uniji - Alex Jones

Širenje islama - Muslimanska braća

Širenje islama nije novi fenomen. Muhammedovi su ga ratnici počeli globalno širiti u 7. stoljeću iz Meke. Ipak širenje islama u zapadnim demokracijama je novi trend kojim širenje dobiva novi zamah. Širenje islama u zapadnim zemljama vode Muslimanska braća i druge međunarodne islamske skupina nastojeći maksimizirati širenje Šerijatskog zakona i islama u točno ciljanim zemljama, istovremeno nastojeći prikriti otkrivanje planova kako bi čuvali svoja leđa. Program se provodi u pet faza:

Faza 1- Dolazak

Kad u neku zapadnu demokraciju dođu prvi muslimani, oni djeluju sa tzv. niskim profilom što znači da su prikriveni. Tihi studenti, poduzetnici, profesori, liječnici, inženjeri, programeri i slično, paze da ostave dobre dojmove i steknu poštovanje struke i okoline.

Faza 2 - Priznavanje

Kad se na nekom homogenom području okupi dovoljan broj muslimana, oni će tad zatražiti priznavanje prava Šerijatskog zakona kako bi ga primjenjivali unutar vlastite zajednice. Kako bi otklonili sumnje i otpor svojim namjerama, oni tada javno osuđuju radikalni Islam, čak putem javnih okupljanja traže publicitet kako bi se ostvario dijalog između vjera. Pri tome oni pozicioniraju Islam kao religiju mira čiji Šerijatski zakon nije prijetnja domaćinu, pogotovo jer se nikada ne primjenjuje na nemuslimanske zajednice. Svoja će motrišta čak argumentirati pozivajući se na političke i druge lidere države domaćina i Ujedinjene Nacije znajući kako lideri u svakoj državi žele biti uočeni kao posebni i progresivni.

Faza 3 - Penetracija

Kad muslimani steknu kritičnu masu u nekoliko gradova počinju prodirati u društvo domaćina. Tada počinju ostvarivati svoje isturene i krovne organizacije kojima napuhuju svoj doseg i jedinstvo, te ih koriste pri lobiranju kod vlasti kroz podršku promuslimanskim političkim kandidatima, vođenju odnosa s javnošću, provođenje kampanja i tužbe protiv navodne islamofobije, pritisak na javne škole s muslimanskim studentima za održavanje masovnih molitvi prema Meki, financiranju islamskih odjela studija na sveučilištima, uvođenja imama kao “kapelana” u oružanim snagama i zatvorskim jedinicama.

Faza 4 - Sučeljavanje

Kad muslimani postanu značajna manjina u zemlji domaćinu, oni traže priznavanje i uključenje svog pravnog sustava s elementima Šerijatskog zakona. Često se taj zahtjev kombinira s prijetnjama koje domaćem stanovništvu dolaze od “skitnica” koji su članovi muslimanske zajednica i prijete ili sudjeluju u nasilju i terorizmu prema stanovništvu domaćina.

Faza 5: Izricanje

Kad muslimansko stanovništvo postane većinsko i/ili Islam zadobije kontrolu nacije (npr. talibani u Afganistanu), Šerijatski zakon nametnut je društvu domaćina, koje se potom potpuno zaključava prema neislamskim utjecajima, uključujući i kršćanstvo. U tom je smislu Saudijska Arabija idealna islamska država u kojoj je Šerijatski zakon jedini zakon u državi i provodi se bez milosti.

Religijska tolerancija vrijedi samo onda kada su sve strane tolerantne. Sunitski muslimani u Europi nameću šerijatski zakon, napadaju kršćane i šijite. “Oni su došli u Europu da me ubiju siluju, da dobiju besplatan život i smještaj i da ću se ja tome prepustiti? Možeš misliti! Pitanje je bi li Europljani ostali živi kada bi to isto radili na Bliskom istoku kada bi se ponašali kao izbjeglice, azilanti i imigranti u Europi”, pita se najpoznatiji svjetski aktivist Alex Jones

Medijski establišment potpuno ignorira etničko nasilje koje se povećava kako se ilegalni imigranti slijevaju u Europu, piše infowars.com. Najnoviji incident dogodio se u danskom izbjegličkom centru u blizini Kopenhagena gdje je “Palestinac bez državljanstva” u centru za izbjeglice izbo policajca. Kako stotine tisuća sunitskih muslimanskih migranata preplavljuju kontinent, skupine migranata upuštaju se u nasilnička ponašanja slična bandama po čitavoj Europi.

Nedavno su u šatoru u gradu Kasselu-Calden, sjeverno od Frankfurta u Njemačkoj, skupina Pakistanaca i albanskih imigranata napali jedni druge.
“Bilo je između 60 i 70 ljudi. Napali su jedni druge palicama i jedni na druge bacali stvari.” izjavio je, prema Independentu, glasnogovornik policije.
Samo dva dana prije u azilantskom centru u blizini Leipziga, 200 sirijskih i afganistanskih imigranata su, nakon svađe o uporabe kupaonice, napali jedni druge s nogama stola, okvirima kreveta i palicama.
“Policija je dostigla apsolutnu granicu onoga što se može podnijeti”, rekao je Jörg Radek, zamjenik šefa njemačkog policijskog sindikata.
“Moramo učiniti sve što možemo kako bi se spriječilo daljnje izbijanje nasilja.”
Policija je pozvala na odvajanje migranata po vjerskim i etničkim opredjeljenjima.

Politička segregacija implementirana je u njemačkoj državi Thüringen nakon što su kršćanske doseljenike u centrima za azilante napali suniti pokušavajući nametnuti Šerijatski zakon.

Max Klingberg iz Međunarodnog društva za ljudska prava, rekao je kako veliki broj imigranata koji dolaze u Njemačku zapravo pripada radikalnim islamistima.
“Među pridošlicama nije mali broj vjerskih fanatika, barem na razini Muslimanske braće”, rekao je on.

Još jedan dužnosnik njemačkog policijskog sindikata, Rainer Wendt, rekao je kako je nasilje između skupina ilegalnih migranata u njemačkim hostelima česta pojava.
“Mi ovo nasilje gledamo tjednima, čak i mjesecima” objasnio je Wendt “Skupine udružuju snage na temelju etničke pripadnosti, vjeroispovijesti ili klana i napadaju jedni druge noževima, pa čak i oružjem kojega su sami napravili sami.”
On je rekao: “suniti se bore protiv šijita, postoje i salafisti različitih vrsta (salafisti propagiraju jednu vrstu pra-islama) … žene su prisiljeni nositi burke. Ljudi su prisiljeni moliti se. Islamisti žele nametnuti svoje vrijednosti.”

Ranije ovog mjeseca njemačka policija je u gradu Hemer izvijestila kako je alžirski musliman napao eritrejskog kršćanina i njegovu trudnu suprugu s bocom. Trudna žena je hospitalizirana. Eritrejac je nosio križ.

U području izbjegličkog područja u gradu Suhl, Njemačka, afganistanskog čovjeka koji je istrgnuo stranice iz Kurana napala je sirijska rulja. To je rezultiralo neredima, 17 ljudi je ozlijeđeno, uključujući šest policajaca i pripadnika tiska. Razjarena rulja je totalno uništila izbjeglički centar, urede, razbila prozore na automobilima i oštetila imovinu.

Na grčkom otoku Lesbosu početkom rujna, skupina od oko 200 ilegalnih imigranata napala je policiju i bacala kamenje, nakon što se nisu smjeli ukrcati na trajekt za kopno.

Dana 16 rujna, mađarska interventna policija upotrijebila je suzavac i vodeni top kako bi smirila nered 1.500 muslimana koji su na granici pjevali “Allah Hu Akbar”. Nerede muslimana vodio je lider koji im je prenosio upute preko megafona, tako su oni bacali kamenje, boce i hranu na policiju. Sky News je izvijestio da su oko 70 posto ilegalnih migranata na granici bili muškarci.

U kolovozu se je Francuska interventna policija borila s ilegalnim imigrantima u gradu Calaisu kad su ovi upali u Tunnel koji vodi u Veliku Britaniju. John Keefe, direktor Eurotunnela javnošću je rekao kako je terminal Coquelles bio na meti organizirane skupine ilegalnih migranata koja je djelovala ponoći, piše Daily Mail.

“Osim nasilja između vjerskih i etničkih bandi te napada na policiju, medije i građane, postoji epidemija silovanja u migrantskim logorima, ali policija odbija ići u javnost s podacima o zločinima koji uključuju izbjeglice i migrante, jer oni ne žele dati legitimitet kritičarima masovnih migracija.” tvrdi Soeren Kern iz Galestone Instituta.

Socijalni radnici i feminističke grupe u gradu Giessen, sveučilišnom gradu u Njemačkoj, napisali su pismo lokalnom državnom parlamentu koje govori kako su silovanja, prisilna prostitucija i zlostavljanje djece u izbjegličkom kampu česti.
“Mnoge žene osjetile su potrebu spavati u odjeći … ne žele ići na toilet noću, jer se silovanja i napadi događaju baš na putu do ili od tamo. Čak i na dnevnom svjetlu, šetnja kroz kamp puna je straha“ navodi se u pismu.
Socijalni radnik rekao je kako je logor “najveći bordel u gradu” i seks sa ženskom migranticom košta 10 eura.

Mogućnost silovanja od ruku muslimanskih bandi u Bavarskoj je tako velika da ravnatelj jedne gimnazije u gradu Pocking informira roditelje kako ne dopuštaju njihovim kćerima da nose odjeću koja previše otkriva i izbjgavaju nesporazume s muslimanskim muškarcima koji dolaze kao migranti, kako je rekao 80 posto muškarci koji dolaze u Njemačku.

Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, islam

Migranti: Što mediji prešućuju (2)

ponedjeljak , 26.10.2015.

Uvod

Klišeizirana slika migranta kojom mediji peru mozak javnosti je student medicine iz Damaska koji samo želi završiti fakultet i potom liječiti ljude, poštivati zakone i plaćati poreze. Tik uz njega tumara izmučena žena što uza sebe privija malo dijete lijepih okruglastih očiju, izgladnjelo i premoreno od puta, čiji je jedini cilj popiti čašu toplog mlijeka ili igrati se loptom. Te slike predstavljaju ono što bismo željeli da migranti jesu međutim, mi to ne znamo, dok u isto vrijeme puno indikacija upućuju kako se radi o nečem sasvim drugom. U Europu puštamo ljude čiju narav, namjere i sposobnosti opće ne poznajemo. Zapitajte se, jeste li ikada igdje pročitali reportažu novinara koji je proveo šest mjeseci s tim izbjeglicama na putu iz Turske preko grčkog Lezbosa, Đevđelije, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Austrije i Njemačke? Niste. Jer takva reportaža i analiza nikada nije napravljena, vjerojatno niti neće. A tako se u proteklih 10 i više godina u Europu puštaju milijuni ljudi s Bliskog i Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike, svi odreda muslimani.

I dok ih se tako benevolentno pušta, uopće ne znamo o čemu ti ljudi pričaju, o čemu maštaju, što zapravo planiraju i na što su spremni kako bi to ostvarili. Kako gledaju na policiju na granicama koje prolaze gotovo uvijek silom i uvijek ilegalno? Imaju li uopće poštovanje prema državama i društvima čiji ih organi reda uopće ne mogu kontrolirati i čije su granice prešli bez pitanja? Drže li oni ta društva, države i njihove zakone ozbiljnim? Drže li ih oni nešto čega se trebaju plašiti i što moraju poštivati? Već su se na dolasku uvjerili kako su ta pravila za njih preslaba i za njih uopće ne vrijede jer ... Oni imaju snagu, brojnost i spremnost ići do kraja. Svugdje kuda su prošli naišli su na policiju koja je pred njima ustuknula, naišli su na sustave koji im podilaze i daju sve samo kako bi oni što prije prošli. Što ti ljudi, dakle, mogu zaključiti, doli kako ih se ti sustavi, te države i ti ljudi plaše. Pri tome utrenirani generacijama iz okruženja gdje stoljećima humanizam ne znači apsolutno ništa, navikli na život pun grubosti i sile, što oni sa tim svojim stečenim životnim i kulturnim iskustvima i uvjerenjima o svemu tome mogu zaključiti? Ti ljudi iz Pakistana, Afganistana, Iraka, Sirije i tko zna otkud sve ne, nisu glupi naprotiv, vrlo su proračunati i promućurni, takvima ih je učinio život. Zato je pitanje hoće li oni europski humanizam doživjeti kao znak slabosti ili, kao što to u svom svojem nihilizmu naivno vjeruju europski humanisti da je to poruka snage?

Okruženje u kome ti ljudi odrastaju vrlo je surovo, okrutno i brutalno, ali ne za njih, njima je to normalno, već za europske standarde. Za prosječnog europljana njihova je svakodnevnica specijalistička obuka zelenih beretki i podsjeća na filmski serijal Rambo. U rasponu od vještina preživljavanja, samoobrane, agresivnosti, kao i sposobnosti simulacije jadnika i nevoljnika, sve to prema potrebi. Europe jezik tih ljudi ne razumije dok mnogi od njih ipak natucaju par riječi engleskog, a neki, predvodnici, i puno više. Pa tako oni znaju što im Europa sprema, kako ih doživljava i koliko ih se zapravo boji, dok u obrnutom smjeru informacija uopće ne postoji.

Upozorenje: Video o okrutnom kamenovanju ljudi po Šerijatskom zakonu gledate na vlastitu odgovornost.

Šerijatski zakon

Šerijatski zakon jedini je zakon koji priznaje Islam. Potječe iz Muhammedovih djelovanja i riječi koje se nazivaju Sunneti te Kur'ana, kojega je on “autor”. Kao Allahova riječ, Šerijatski zakon se sam po sebi ne može mijenjati, ali je imamima u tumačenju zakona Šerijata (figha) dozvoljeno odstupanje.

Kao “pravni” sustav, Šerijatski zakon pokriva vrlo širok raspon tema. Dok svi drugi pravni kodovi svih civilizacija uglavnom govore o javnom ponašanju, Šerijatski zakon se odnosi na javno ali i privatno ponašanje te osobna uvjerenja. U odnosu na sve ostale pravne sustave svijeta, Šerijatski zakon je izuzetno nametljiv, isključiv i strog, što se posebno odnosi na žene jer one u Islamu kategorizirane u manje vrijedna i niža ljudska bića. Prema Šerijatskom zakonu:
• Krađa se kažnjava amputacijom desne ruke.
• Kritiziranje ili negiranje bilo kog dijela Kur'ana kažnjava se smrću.
• Kritiziranje ili odricanje proročkih sposobnosti Muhammedu kažnjava se smrću.
• Kritiziranje ili negiranje Allaha kažnjava se smrću.
• Musliman koji postaje ne-musliman kažnjava se smrću.
• Ne-musliman koji odvraća muslimana od Islama kažnjava se smrću.
• Ne-musliman koji oženi muslimanku kažnjava se smrću.
• Čovjek može oženiti dijete - djevojčicu i konzumirati brak kad ona navrši 9 godina.
• Klitoris u djevojaka treba smanjiti (Muhamedove riječi u knjizi 41, Kitab al-Adab, hadis 5251).
• Žena može imati jednog muža, ali muškarac može imati do četiri žene. Muhammed može imati više.
• Muškarac se može jednostrano razvesti od žene, ali žena treba mužev pristanak za razvod.
• Muškarac može isprebijati svoju ženu zbog neposluha.
• Silovanje žene moraju dokazati svjedočenja četiri muškarca.
• Silovana žena na sudu ne može svjedočiti protiv silovatelja.
• Ženi se svjedočenje na sudu dopušta samo u slučaju vlasništva i vrijedi pola svjedočenja muškarca.
• Ženski nasljednik nasljeđuje polovinu onog što nasljeđuje muški nasljednik.
• Žena ne može voziti automobil, jer to dovodi do fitne (prevrat).
• Žena smije govoriti samo sa mužem i rođacima.
• Meso za jelo mora poticati od životinja koje su žrtve Allahu odnosno, biti halal.
• Muslimani trebaju sudjelovati u Taqiyya i lagati nemuslimanima o prednostima Islama.
I tako dalje …

Austrija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Španjolska su na mala vrata uvele šerijatske zakone dopuštajući muslimanskim imigrantima šerijatsku policiju.

Šerijatski zakon se u Europi pojavio nakon Drugog svjetskog rata, kad su se oslabljeni europski kolonijalisti povukli iz njihovih kolonija iz kojih su poslije dovlačili izbjeglice i jeftinu radnu snagu muslimanskih naroda Pakistana (UK), Turske (Njemačka) te Alžira, Maroka i Tunisa (Francuska). U početku se Šerijatski zakon primjenjivao diskretno unutar malih muslimanskih enklava. Ali već nakon dvije generacije zbog visokog nataliteta i imigracije u Europu, enklave su počele rasti i narasle do mjere u kojoj Šerijatski zakon izaziva judeo-kršćanske temelje domaćina u europskim zemljama.

Šerijatski zakon se gotovo otpora širio u državama njemačkog govornog područja kojima je zbog zaostale krivnje za Drugi Svjetski Rat i holokaust Njemačkoj nametnuta odredba kako Šerijatski zakon štiti druge vjerske manjine. Šerijatski sudovi na čelu kojih su postavljeni muslimanska "mirovni suci". Jednako im je nametnuto kako nemuslimanski suci u njemačkim državnim sudovima moraju uvažavati Šerijatski zakon, citate iz Kur'ana, podržati poligamiju i muževljevo 'pravo da tuku žene kada sude slučajeve koji uključuju muslimane.

U Austriji se otišlo čak i korak dalje pa se u slučajevima kada je u process umiješan nemusliman, sudi čak nemuslimanima. Godine 2011 je tako u Beču, Visoki sud potvrdio odluku nižih sudova za osobno uvjerenje Elisabeth Sabaditsch-Wolff, izrečeno u vezi Muhameda:
“Svi znamo kako je Muhammed oženio Aišu kad je imala 6 godina i da su konzumirali brak kada je navršila 9 godina. Danas mi takvo ponašanje nazivamo pedofilijom.”

Francuska je u međuvremenu postala dom za 13 milijuna muslimana, Vlada više ne kontrolira banelije, gusto naseljena gradska područja veličine Venecije, koja su uglavnom muslimanska geta i okružuju većinu glavnih francuskih gradova i u koja francuska policija rijetko kada zalazi. Kada bi to promijenili, muslimansko stanovništvo bi u francuskim dijelovima naraslo i više od trenutnih 70%. Zanimljivo je kako je sve meso koje se danas prodaje u Parizu halal.

U Danskoj, područje nastanjeno muslimanima je Kopenhaški Tingbjerg kojim, po uzoru na Saudijsku Arabiju, patrolira muslimanska vjerska policija (muttawa) i uhićuje sve koji krše Šerijatske zakone.

Slična muslimanska policija već postoji u Španjolskoj, gdje Šerijatski sudovi prijete ženama zbog vožnje automobila ili rada izvan kuće. Nedavno je tako žena optužena za preljub, koju je Šerijatski sud osudio na smrt, zatražila utočište u policijskoj postaji vlade.

U Nizozemskoj, u kojoj je "Muhammed" postao najčešće ime za dječake rođene u četiri najveća grada: Amsterdam, Rotterdam, Den Haag i Utrecht), a već su i izvršavane smrtne kazne u skladu sa Šerijatskim zakonom. Tako su Pim Fortuyn i Theo van Gogh ubijeni su zbog kritiziranja samoproglašene "Religija mira", kako to Islam voli sebe nazivati.

U 2013 godini izrečena je smrtna osuda protiv karikaturista Charlie Hebdo i Jyllands Posten, francuskih i danskih novinara, zbog crtanja slika Muhammedovih karikatura i izrugivanja, kako su to u tim novinama nedvosmisleno napisali, “lažnom proroku”. Karikaturist Charlie Hebdo ubijen je 2015 dok karikaturist Jyllands Posten živi pod zaštitom policije koja je do sada onemogućila više pokušaja ubojstva.

Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, šerijatski zakon

Za supermozak spremni?

petak , 23.10.2015.

Želite li surfati Internetom, obaviti telefonski razgovor ili poslati SMS poruku koristeći samo svoj mozak? Želite li pročitati knjigu od 500 stranica za manje od sekunde? Želite imati izuzetno napredne nanobote koji stalno puze vašim tijelom i sprječavajući i prateći bolesti? Želite li imati mogućnosti trenutnom pristupu bazi kolektivnog znanja čovječanstva gdje god se nalazili?

Ovo možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali to su tehnologije kojima vjeruju neke od najjačih svjetskih high-tech tvrtki i koje su tehnički ostvarive u roku od 5 godina što znači kako bi komercijalna uporaba počela najkasnije za 10 do 15 godina. Međutim, uza sve moguće koristi koje tehnologija donosi, ona donosi i veliku opasnost vezanu za mogućnost tiranije. Razmislite, što su sve vlade ili druge organizacije u svijetu sposobne učiniti ako gotovo svi građani posjeduju moždani implantat spojen na internet? Može li se on koristiti za kontrolu i manipulaciju? Te zastrašujuće mogućnosti bi trebalo razmotriti, ali, za sada, većina znanstvenika koji razvijaju tehnologiju implantaata time se previse ne zabrinjava. Jer oni su pod pritiskom da naprave napredak u području koje se je nekada smatralo nemogućim.

Trenutno oko 100.000 ljudi diljem svijeta u svojim mozgovima ima implantate. Većina njih iz medicinskih razloga ali, to je tek početak. Prema Boston Globe, u razdoblju od sljedećih 5 godina američka vlada planira potrošiti više od 70 milijuna US$ kako bi omogućila prijelaz na sljedeću razinu moždanih implantata. Cilj ovog Systems-Based Neurotechnology for Emerging Therapies (SUBNETS) projekta je pratiti mentalno zdravlje vojnika i veterana.

SUBNET project inspiriran je projektom Deep Brain Stimulation (DBS) koji je uključivao implantiranje moždanog pejsmejkera (brain pacemaker) u lubanju pacijenata sa simptomima epilepsije i Parkinsonove bolesti , sve u cilju ometanja aktivnosti mozga koje ih uzrokuju. DARPA-in je uređaj bit će sličan, ali umjesto ciljanja na jedan specifičan simptom, on će biti u mogućnosti pratiti i analizirati podatke u realnom vremenu i ina temelju toga raditi intervencije u vezi moždanih aktivnosti. Ova generacija neurotehnologije, kao i prethodna, realizira se unutar privatnog sektora. Prema pisanju Scientific American američki znanstvenici sve su više oduševljeni time kako se moždani implantati mogu koristiti za ponovno podizanje sustava osoba koje boluju od depresije ...

Psihološka depresija je više od emocionalnog stanja čovjeka. Dobar dokaz za to dolazi od samih pacijenata koji koriste prethodnu generaciju implantaata u liječenju od Parkinsonove bolesti. Čim više neurolozi i kirurzi uče o podesivosti duboke stimulacije mozga, tim su više uvjereni kako implantirane electrode mogu doslovce pokrenuti moždane krugove povezane s poremećajem raspoloženja.

Biste li željeli imati mozak koji ćete po želji ili potrebi moći rebutati pomoću ugrađenog čipa?

Naravno to je samo mogući primjer kako bi to marketinške kampanje mogle predstaviti javnosti. Bilo kako bilo, takva će se tehnologija zasigurno prodavati ako nešto s enormnim zdravstvenim koristima jer, na primjer, jedna je tvrtka već razvila moždani implantat koji može otkriti i liječiti epileptički napad ...

NeuroPace RNS je prvi implantat koji sluša moždane valove i samostalno odlučuje kada će na njih primjenjivati terapiju kako bi kod pacijenta spriječio epileptični napadaj. Zanimljivo je kako je čip razvila tvrtka s manje od 90 zaposlenika od kojih je 30ak elektroničara, mehaničara i informatičara činilo jezgru inženjerskog tima.

Drugi tim istraživača otkrio je da pomoću moždanih implantata može potaći regeneraciju tkiva mozga u štakora ...

Pacijenti s moždanim udarom i Parkinsonovoj bolesti mogu imati koristi od kontroverznog pokusa u kome se laboratorijskim štakorima ugrađuju implantati s mikročipovima. Znanstvenici kažu kako testovi kod oštećenih mozgova pokazuju učinkovite rezultate.

Štakori oštećenom sivom moždanom tvari pokazuju motoričke funkcije nakon što im je ispod lubanje implementiran neuronski mikročip koji je elektrodama spojen s okolinom. Bez mikročipa, štakori oštećenog moždanog tkiva nisu imali motoričku funkciju. Oboje, moždani udar i Parkinsonova bolest mogu uzrokovati trajno neurološko oštećenje moždanog tkiva pa tako ovo znanstveno istraživanje donosi nadu.

Većina nas iz medicinski razloga neće trebati moždane implantate. Zato se s pravom postavlja pitanje kako nam se ta tehnologija može prodati?

Dobro, ali što ako vam kažu kako vam njome daju "super moć"? Biste li tada poželjeli imati moždani implantat?

Slijedi kratki izvadak iz nedavno objavljenog članka u Scientific American …

“Naš svijet je određen ograničenošću naših pet osjetila. Ne možemo čuti zvukove koji su previsoki ili preniski, niti možemo vidjeti ultraljubičasto ili infracrveno svjetlo bez obzira na to što ti fenomeni u osnovi bitno drugačiji od zvukova i svjetla koje otkrivaju naše uši i naše oči. Ali što bi bilo ako bi bilo moguće proširiti naše osjetilne granice izvan fizičkih ograničenja naše anatomije? U studiji objavljenoj nedavno objavljenoj u Nature Communications, znanstvenici koriste moždani implantat kako bi naučiti štakori vidjeti infracrveno svjetlo, svjetlo koje se obično smatraju nevidljivim. Implikacije su enormne: ako je mozak tako fleksibilan da može naučiti obrađivati nove osjetilne signale, ljudi bi se jednog dana osjetiti dodir kroz protetske udove, pogledati toplinu pomoću infracrvenog svjetla ili čak razviti šesto čulo za magnetsku sjever. Pa tako neke vrlo ugledne internetske tvrtke jednostavno uzeti zdravo za gotovo kako većina nas će na kraju imati moždane implantate koji nas izravnom povezuju s internetom ...”

Google ima plan. Njegov cilj je na kraju izravno ući u vaš mozak.

"Kada razmišljate o nečemu o čemu puno toga neznate, vi ćete automatski dobiti informacije", izjavio je Larry Page, CEO u Google-u u knjizi Stevena Levya: "U Plexu: Kako Google misli, radi i oblikuje naše živote".
"Na kraju ćete imati implantat, s kojim će vam, pomislite li o nečem, automatski stizati odgovor."

Kako vam to zvuči? Fantastično jer ćete odjednom biti u mogućnosti "znati" sve, zastrašujuće jer u situacijama kada ne želite biti ćete po informacijskim terorom ili istovremeno oboje?

U ovom trenutku možda mislite kako se to nikada neće dogoditi, jer ugradnja moždanog implantata je vrlo složen i skup postupak.

Dobro, ali prema članku u Wall Street Journal, to zapravo i nije istina. U stvari, tipičan postupak je vrlo brz i uobičajeno zahtijeva samo jedno noćenje u bolnici ...

Neuronski implantati, koji se nazivaju moždani implantati su medicinski uređaji dizajnirani kako se smjestili na površinu mozga ispod lubanje. Obično mali kao aspirin, implantati koriste tanke metalne elektrode kako bi “slušali" moždane aktivnosti, a u nekim slučajevima te aktivnosti i stimulirali. Usredotočeni na aktivnosti između neurona, neuronski implantat može "slušati" svoju moždanu aktivnost i onda izravno s vašim mozgom “razgovarati”.

Iako izgleda zastrašujuće, iznenadili biste se kad bi znali kako je ugradnja implantata neuronske je relativno jednostavna i brza. Pod anestezijom se napravi rez na koži, rupica u lubanji i uređaj je smješten na površini mozga. Dijagnostička komunikacija s uređajem održava se bežično. No kako to nije ambulantni postupak, od pacijenata se obično zahtijeva noćenje u bolnici.

U budućnosti misli većine ljudi bi mogle potencijalno biti spojene na internet 24 sata dnevno. Zamislite slanje elektroničke pošte ili mogućnost da odgovorite na telefon samo razmišljam o tome. Prema New York Times, to bi mogao biti krajnji cilja svega ...

Uskoro bismo s našim pametnih telefonima i računalima mogli jednostavno komunicirati samo pomoću naših misli. U nekoliko godina, mogli bismo paliti svjetlo u kući samo razmišljam o tome ili slanjem elektroničku poštu s našeg smartphone-a čak i bez da ga izvadimo iz džepa. U daljnjoj budućnosti, vaš robot pomoćnik će se pred vama pojaviti s čašom limunade jednostavno zato što zna da ste žedni.

Istraživači u Samsung’s Emerging Technology Lab testirali su tableta koji može kontrolirati svoj mozak, pomoću kape koja podsjeća na skijašku kapu optočenu nadzornim elektrodama, ovog mjeseca je izvijestio MIT Technology Review, znanstveno- tehnološki časopis Massachusetts Institute of Technology.

Tehnologija, često zvana Brain Computer Interface (BCI) zamišljena je kako bi se osobama s paralizom i osobama s drugim posebnim potrebama omogućila interakcija s računalom za interakciju s računalima ili kontrola robotske ruke, sve pomoću jednostavnog razmišljanja o takvim akcijama. Ne tako davno, te su tehnologije upotrebljene i u konzumentskoj elektronici.

Je li ta tehnologija daleka?

Prema članku u Computer World UK Intel vjeruje kako će internet povezan moždanim implantatima u glavama ljudi biti ostvaren do 2020. godine ...

“Kako bi kontrolirali svoje računalo 2020 godine neće vam trebati ni tipkovnica ni miš.” kažu Intelovi istraživači.
“Umjesto toga, korisnici će otvarati dokumente i surfati webom koristeći ništa doli vlastite moždane valove.

Znanstvenici na Intelovu istraživačkom laboratoriju u Pittsburghu rade kako bi pronašli načine čitanja i kako iskoristiti ljudske moždane valove tako da oni mogu koristiti za rad računala, televizora i mobitela. Moždani valovi će biti upregnuti s Intelovim senzorima ugrađenim u ljudski mozak.

Znanstvenici kažu kako taj plan nije scena iz nekog SF filma, Ipak, Big Brother neće u čipovima u mozgu biti ugrađen protiv vaše volje. Istraživači očekuju kako potrošači žele slobodu koju će dobiti pomoću implantata. Međutim ...

No to to će, po običaju, biti samo vrh ledenog brijega. Futurist Ray Kurzweil je zapravo uvjeren kako ćemo svi na kraju imati horde nanobota koje trče našim tijelom prateći naše zdravlje i traže bolesti ...

"Bridge 2 (je) biotehnološka revolucija u kojoj možemo reprogramirati biologiju od bolesti. Ali to nije dakako nije sve. Bridge 3 će krenuti s onu stranu biologije, prema revolucionarnoj nanotehnologiji. Možemo imati male robote, tzv. nanobote, koji pojačavaju vaš imunološki sustav. Možemo stvoriti imunološki sustav koji prepoznaje sve bolesti, a pojavi li se nova, kako bi se moglo baviti njenom patologijom, i to bi se moglo reprogramirati."
Takvi roboti, prema Kurzweil-u pomoći će u borbi protiv bolesti, poboljšanju zdravlja i omogućiti ljudima da dulje ostanu aktivni.

Jeste li spremni za takvu budućnost?

Sve se te tehnologije razvijaju upravo sada i oni će biti entuzijastički osvojiti najveći dio javnosti.
U nekom trenutku u budućnosti, imati moždani implantat može biti uobičajeno kao što je to danas korištenje pametnih telefona.

Naravno mainstream mediji će nam svima reći kako je divno imati moždani implantat. Sumnjate li u to, samo provjeriti sljedeće izvješće NBC News, gdje je rečeno kako možemo očekivati mikročip implantat do 2017 godine ...

NBC predviđa kako će svi do 2017 ispod kože imati RFID čip.

Dakle, jeste li spremni za vrli novi svijet?
Hoćete li ikada popustiti i staviti čip u glavu?

Podijelite svoja mišljenja o tome u komentarima.

Oznake: novi svjetski poredak, mozak, neurotehnologije

Hakiranje mozga

četvrtak , 22.10.2015.

Godina je 2035. Prije odlaska na posao, kako bi vam glava bila osigurana, prije odlaska na posao na nju stavljate svoj Brain Security Hat (BSH). U međuvremenu ta je kapa postala dio kulturne slike svakoga tko radi u polju osjetljivih signala jer štiti podatke vlasnika mozga od hakera.

Čini li vam se gornji detalj poput kakve uvodne scene distopijskog SF romana? Ipak, obzirom na nedavne, gotovo revolucionarne, događaje u tehnologiji očitavanja moždanih valova, ideju o budućnosti u kojoj ljudski mozak može biti hakiran valja ozbiljno razmotriti.

Zašto? Posljednjih godina istraživanje moždanih valova strelovito postaje glavna aktivnost modernog društva. EEG tehnologija postoji već godinama ali kakva je stvarna priroda moždanih aktivnosti i elektroničkog potpisa koga proizvodi lubanja svakog pojedinog čovjeka? Kod svakog čovjeka taj ee potpis drugačiji čime to postaje sigurna identifikacija svakog pojedinca, recimo nešto ao današnji elektronički potpis ili još bolje kao OIB.

Ukoliko signale mogu otkriti metalne elektrode pitanje je zašto ih ne bi mogao otkriti i neki daljinski uređaj?
Pitanje je i što ti signali govore o tome o pojedincu, što radi, što misli ili kakve su mu namjere?

Kako bi bolje razumjeli potencijalnu prijetnju u budućnosti kad gdje hakeri jednog dana na daljinu pokušaju hakirati vaš mozak i integrirati ga u svoj mozak, u ovom ćemo nastavku iznijeti zanimljive razgovore s neurolozima, stručnjacima za informacijske sustava kao i bivšim CIA neurologom.

Pogađate, pretpostavka je kako netko na daljinu može hakirati vaš mozak, pa ako se odlučile pročitati čitav tekst shvatit ćete i zašto.

Kontrola predmeta pomoću mozga

Vjerovali ili ne ali industrija već danas koristi moždane valove za kontrolu ne samo dječjih igrački već i bespilotnih letjelica, dronova. Savršen primjer ove tehnologije je mozgom kontroliran helikopter "Orbit" koga proizvodi tvrtka "Puzzlebot".

Dok gledate kako netko kontrolira igračku stječete dojam kako osoba letjelicu kontrolira mislima.
“Stvarnost je zapravo slična jer igračka čita jednostavne moždane valove i ravna se koordinatama kako se osoba koncentrira i prenosi pažnju na okolinu.” objasnio je Steve Castellotti CEO tvrtke Puzzlebox u Huffington Post-u .

“... radiš li domaću zadaću iz matematike ili prevodiš li na strani jezik ili u glavi imaš bilo kakav kontinuiran tijek misli. To se može poput ritma koga udara bubanj može prezentirati na snimci moždanih valova. Pa tako možeš izabrati da se isti električni signal koristi i za upravljanje leta helikopterom. Dakle, nije važno ono što misliš, važno je samo da su ti misli vrlo usredotočene na jednu središnju stvar …”

Najkasije do 2020 s računalom ćete komunicirati isključivo pomoću misli

Tijekom 2012 i 2013 spomenuti koncept koristi povišene moždane valove signalizirajući “usmjereno razmišljanje" koje kontrolira igračka što su na tržštu u međuvremenu postale pravi hit. Navedimo samo nekoliko primjera igračaka izbačenih u tom razdoblju na tržište:
• Star Wars Science Force Trainer ili Mindflex toys collection – oboje dopuštaju kontrolu kretanja male lagane lopte.
• Neural Impulse Actuator razvio OCZ Technology koji omogućuje programerima igara na Windows PC tehnologiji direktno sučelje mozga i računala, sve pomoću moždanih valova uključenih u računalni softver.
• MindSet tvrtke NeuroSky je EEG set slušalica koji programerima dozvoljava razvoj softvera koji se temelji na moždanim valovima.

Neurosky, proizvođač MindSeta, također je realizirao čitav niz pomalo smiješnih igračaka kao što je npr. Necomini, smiješne fuzzy mačje uši koje se pokreću pomoću nositeljovih "emocije" (bez kojih se uši ne možete podići na gore).

I dok noviteti na tržištu igračaka zabavljaju djecu i odrasle, zapitajmo se kakve su njihove posljedice za budućnost?
Jesu li moždani valovi upotrebljivi za nešto više od pukog utvrđivanja proživljava li netko iskustvo fokusiranih misli i može li se s takvim senzorima saznati više o osobi koja ih koristi?

Psihologija osjeta i emocija

Prema dr Decontee Jimmeh, zajednica certificiranih neurologa na neurološkoj klinici Norwood Medical Center, na temelju EEG osjetljivih električnih aktivnosti ljudskog mozga, mogu se otkriti zanimljivi podaci o osobi i njenoj osobnosti. Međutim, umjesto jednostavnim slušanjem moždanih signala koje emitira osoba, dr Jimmeh objašnjava kako se promatranjem obrazaca prepoznavanja moždanih valova mogu prikupljati i važni podaci o "neurološkom ponašanju" osobe u specifičnim situacijama.

Kao i kod EEGa, u mozgu se pobuđuju potencijali i snimaju se njegove električne aktivnosti. Međutim, potencijali tako pobuđenog mozga proizvode novi poticaj (npr vizualni ili slušni podražaj) koji nema veze s prvobitnom spontanom snimkom dobivenom EEGom. Snimke tih novih poticaja zaključane su u vremenske valne oblike i nastavljaju se novim poticajem i njegovim odgovarajućim neurobihevioralnim odgovorom.

Jednom riječju, to znači kako svaki takav vanjski podražaj u mozgu stvara i uzastopno ponavlja niz aktivnosti koje nemaju veze sa stvarnom situacijom okoline u kojoj se osoba nalazi, što znači da tako pobuđena osoba razmišlja o nekim posve drugim stvarima i situacijama.

Iako vam sve ove informacije neće točno reči što osoba razmišlja, niti će otkriti određene psihološke profile, one vam ipak mogu pomoći predvidjeti kako će osoba vjerojatno djelovati prema određenim podražajima. Pa bi vam takvo vanjsko upravljanje moglo pružiti čitav niz informacija o osobini ličnosti koje će vam omogućiti da točno predvidite kako će osoba reagirati u nekoj situaciji. Ukratko, tako zapravo dobivate psihološki profil osobnosti određene osobe.

“... Postoje dokazi kako bolesnici s depresijom imaju snimke s nižom amplitudom. Emocije potječu iz dubljih, primitivnijih, dijelova mozga, kao što je limbski sustav. ali do naše svijesti dolaze preko korteksa. Dakle, teorijski gledano, elektrode unutar lubanje bi mogle snimiti valne oblike koji se odnose na emocije.

Trenutno se snimanje moždanih valova radi elektrodama smještenima na kožu ali … Što bi trebalo napraviti da se sve ove moždane aktivnosti snimaju na daljinu?

Hakiranje mozga

Kako biste dobili ideju o tehnologiji uređaja kojim se danas čitaju moždani valovi, istoj onoj koju danas koriste proizvođači igračaka, razgovarali smo s dr Adriane Randolph, profesoricom na Kennesaw State University, osnivačem i ravnateljicom BrainLab University. Na BrainLab, Dr. Randolph je istraživala sučelje između mozga i računala – Brain Control Interface (BCI) i koje tom komunikacijom upravlja. Istraživala je kako se ono može iskoristiti da bi se pomoglo ljudima vezanima za kuću i osobama koje imaju amiotrofičnu lateralnu sklerozu - amyotrophic lateral sclerosis (ALS).

Dr Adrian Randoph je na BrainLab nedavno razvila Brain Control Interface za Google Glass koji korisnicima omogućuje aktiviranje ciklusa brisanja i odabira događaja direktno pomoću misli.

U 2011 TEDx govor, dr. Adrian Randolph opisuje ljudski mozak kao "konačni daljinski upravljač".

Dr. Randolph objasnila je kako već postoje istraživanja pod nazivom "neuro-marketing" u kojima tvrtke pomoću neuroloških pokazatelja žele kod potrošača stvoriti bolji osjećaj o proizvodima, sve kako bi konzumirali reklamirane proizvode, čime cilj nije ono što želi potrošač i što on govori o proizvodu.

U osnovi, koristi se neuro-fiziološki alat kako bi se ušlo u način razmišljanja potrošača.

“Tradicionalno, stavit ćemo vas u fokus grupe i postavljati vam hrpu pitanja u kojima sadrže mnoštvo pristranosti, a koje će tada vaš svjesni dio mozga koristiti pri kreiranju vaših odgovora. Istu reakciju možemo postići praćenjem vaših moždanih valova, nadzorom vaših očiju koje prate gdje ste ili kamo gledate, prateći vaš puls i sve druge načine koje nam nudi naše tijelo.”

Dr. Randolph objasnila je kako ta istraživačko stupnjeva tehnologija koristi kapu za plivanje na kojoj se nalazi aparat prekriven elektroda koje dodiruju kožu lubanje, a sve je to preko serijskog kabla povezano sa bio-pojačalom.

Bio-pojačalo je ono što istraživačima pruža čišću verziju vrlo niske amplitude moždanih signala pokupljenih uz kožu. Dr. Randolph opisuje kako znanstvenici mogu identificirati određene radnje ili ponašanja gledajući na kojim se frekvencijama moždani valovi mijenjaju u bilo kojem trenutku.

Na primjer signal povezan sa pokretom manje, MU [val] iznosi oko osam do trinaest herca.

Prema Dr. Randolph, jedan od najznačajnijih problema povezan s niskim amplitudama signala iz glave je to što su senzori vrlo osjetljivi, pa će tako oni pokupiti električne aktivnosti u sobi na drugim frekvencijama, kao što je 60 Hz signal koji dolazi iz zaslonu računala ili električne utičnice. Zato taj signal treba filtrirati pomoću hardware-a i software-a koji se koristi u analizi moždanih valova.

Neki istraživači idu tako daleko da koriste tzv. Faraday-ev kavez, ali mi radimo na stvarnom svijetu aplikacija, a većina od nas ne ide okolo nosio bakreni kavez ...

Pružaju li moždani valovi korisne informacije?

Važnije je pitanje, naravno, je li ili nije moguće za bilo koga izvan sistema - bio to futuristički haker moždanih valova ili neka vladina agencija koja koristi hakiranje moždanih valova - očitavanje moždanih valova jedne osobe i kako zapravo izvući korisne podatke o namjerama osobe ili o njegovim mislima?

“Mnogi puno pametniji ljudi od mene već su prije identificirali područja mozga povezana sa kretanjem, vizualnom pažnjom, prosudbama i sličnoi, ali to je tek prvi sloj. Drugi sloj dolazi od ljudi koji su godinama radili na obradi signala, filtriranju i različitim algoritmima. Zato, znate li gdje treba tražiti ne trebate nužno sami kreirati neku od tih stvari (algoritme) već ih jednostavno možete koristiti.”

Međutim, dr Randolph također objašnjava kako nije tako jednostavno izvaditi tu informaciju iz nečijeg cjelokupnog profila moždanih valova.

Istraživačima još uvijek treba ciljani pristup kako bi skenirali pravo područje u mozgu, te kako bi dobili detaljnije informacije o tome što se tamo događa.

“Napravit ću istraživanje gdje ću skenirati čitav mozak dok netko nešto radi, na primjer gleda video i tada ću pogledati osvijetljena područja. Na temelju toga mogu reći:
Dobro, to su područja povezana s jezikom, pažnjom, kognitivnim opterećenjima ili pokretom, pa ću potom pokušati smisliti što je njihov misaoni proces. Ipak, kako je sve povezano ne može se reći da je s obzirom na osvijetljena područje, to onda što osoba radi ili što osoba misli. To je vjerojatno povezano s radom prethodnih algoritama o kojima sam govorila ali sve je to vrlo osjetljivo pitanje jer te stvari ne znamo sa sigurnošću.”

Dr. Randolph opisala je svoj pristup kao pokušaj raspoznavanja signala osobe na stadionu punom ljudi:

“Postavite li mikrofon u sredini stadiona, zbog ostale buke jedva možete čuti osobu, ali date li osobi mikrofon da govori, možete je jasno čuti.”

Slično tome je i pitanje gdje na tjemenu postaviti senzore, kako bi se jasno izdvojio signal određenog područja u mozgu i koja je vrijednost informacija koje sun a taj način uhvaćene.

Poanta svega je kako trenutno stanje tehnologije zahtijeva onoliko elektroda koliko je moguće fizički postaviti što bliže području mozga u kome se aktivnost događa. Nadalje što možete iz mozga dobiti jer je količinu korisnih informacija vrlo mala. Upitana zna li bilo koje istraživanje prijenosa na daljinu koje daje iste podatke kao elektroda i kabel, dr Randolph je rekla kako vjerojatno postoji znatan interes za tu vrstu današnje tehnologije.

“Ne sumnjam kako ljudi o tome razmišljaju, ali smatram kako je sada ipak osnovno pitanje završetka strujnog kruga. Da biste pročitali tu električnu aktivnost, najvažnije je dobiti temelj kako bi se dovršio taj put. Dakle, morate nekako kontaktirati kožu.”

“Guger Tech posjeduje tehnologiju "Sahara" koja koristi sustav suhih elektroda, ali je još uvijek potreban kontakt s kožom. Nemam još informacije kontaktira li se s tjemenom na neki drugi način.”

Upitana postoji li tehnologija koja bi na tjemenu mogla osjetiti električne impulse na daljinu, dr Randolph je odgovorila:

“Morali bi razgovarati s elektroničarom, ali na rubu mojih saznanja je da postoje različite vrste voltmetara i elektronskih spektrometra koje možete držati u sobi i vidjeti postoji li električna aktivnost. No takav način očitanja je za sada pregrub. Ipak, osjećam kako nije teško pročistiti signal kako bi se on učinio osjetljivijim. Ne kažem da to nije moguće ali ne vjerujem kako su moji napori usmjereni u tom pravcu.“

Uvjet za tako što bilo bi mapiranje bazom podataka koja sadrži popis svih aktivnosti uzoraka mozga povezanih s određenim osjećajima i mislima, ali prema dr Randolph, to je sljedeći korak koji se još nije dogodilo.

“To je još uvijek veliki korak koga moramo napraviti a tamo stižemo preradom i skladištenjem podataka jer to je potrebno da bi izgradili takav veliki sustav prepoznavanja sistema. Međutim, smatram kako trenutno putovanje do tog cilja i nije tako daleko. Mislim, kako bi baš zbog toga potencijalni haker mogao imati dodatnu motivaciju. Kada dođemo do točke da iz nečijeg mozga možemo zaista dobiti sve te informacije, tada to može imati velike posljedice. Obzirom, da Predsjednik koristi takav sustav i šalje signale putem nekog senzora, samim time netko zaista postaje zainteresiran da sve to hakira.“

Špijunski san o čitanju misli

Tamo gdje završava akademska znanost, običnu počinju znanstvenici okupljeni oko državnih laboratorija širom svijeta.. A to je itekako istinito u vezi sa istraživanjima moždanim valovima.

Prema dr Christopher Green, profesor neuroznanosti i suradniku klinike na Wayne State School of Medicine, bivši znanstveni analitičar u CIA, tvrdi kako već postoje istraživanja koja pokazuju uspješnu ekstrakciju realnih podataka iz mozga osobe na temelju analize moždanih valova.

Dr. Green ukazuje na pokuse u istraživanjima na Oxford-u, Berkley-u i Sveučilištu u Genevi u 2012 pod nazivom: On the Feasibility of Side-Channel Attacks with Brain-Computer Interfaces, gdje su istraživači bili u mogućnosti uspješno ekstrahirati ATM pin kod iz subjekta uma. Dr. Green objašnjava:

“Kratki sažetak: ATM & i dekodiranje PIN koda bankovne kartice.
Subjekt stoji kod bankomata i razmišlja o broju svoje bankovne kartice. Te signale presreće i čita "Side Channel" (elektrofiziološki žargon) - špijunski kanal za snimanje informacija.
Fatalni tok: postoji puno lakši način da se učini isto ... ovo se radi samo ako netko posjeduje prethodne EEG podatke o cilju ... "čitanje" ili "potraga" na poznatom popisu riječi, brojeva, i tako dalje. Međutim, takav korak je nepotreban ukoliko dođe do navedenog istraživanja.”

Prema dr Green, materijal iz prethodno navedene studije vrlo je brzo proslijeđen agencijama poput DARPA i CIA, a istraživanje je iznimno dobro prihvaćeno.

Ono što impresionira je koliko se takvo rubno istraživanje čini bliskim jer … sve se temelji i odvija na analizi sirovih moždanih valova subjekta i interpolaciji doslovnih misli na temelju poznatih uzoraka. Prema Dr. Green to nije daleka budućnost, potrebno je samo 20 do 30 godina.

“Sigurna sam kako je istraživanje u određenoj mjeri nastavljeno, ali u kojoj, ne znam. Mogu samo reći da po mom mišljenju treba daljnje istraživanje od najviše 5 godina i par milijuna dolara . A rad na tom području se odvija ubrzano i u drugim laboratorijima, ne samo na Oxfordu, Berkeleyu i Ženevi ... i na njega se može utjecati. Pitanje je samo tko to želi i koja bi tada bila njegova stvarna vrijednost?”

U stvari, to se može povezati s tezom dr Randolph kako komercijalizacija takve tehnologije može biti puno brža no što se očekuje, pogotovo ako netko tamo može identificirati svaku realnu vrijednost u sposobnosti da uđe u um pojedine osobe. Za sada se možda čini kako stvarna vrijednost nije u komercijalnoj sferi već samo u svijetu inteligencije međutim ...

Sve te trenutno postojeće tehnologije istovremeno su i briljantne i zastrašujuće Za sada one mogu samo zamisliti što uistinu postoji u svijetu tajnih istraživanja iz području ekstrakcije podataka moždanih valova i što bi to moglo značiti za privatnost mozga u budućnosti.

Mislite li kako će jednom istraživači mozga biti u stanju razumjeti specifične misli iz obrazaca mozga te će to predstavljati sigurnosnu prijetnju?
Je li takvo fino podešavanje analize moždanih valova uopće moguće?

Podijelite svoja mišljenja o tome u komentarima.

Oznake: novi svjetski poredak, mozak, hakiranje

Mikročipiranje ljudi (2)

srijeda , 21.10.2015.

Ubijati čovjeka može se na puno načina. Kada ga se ne želi fizički ubiti (nekome je potreban) tada se to čini “ubijanjem čovjeka u čovjeku“,porobljavanjem, neimanjem ni jednog dijela ljudske prirode, ponajmanje onoga tipičnog koje čovjeka i čini čovjekom u što na primjer spada njegova sloboda, spontanost, kreativnost, osobna jedinstvenost, empatija, ljubav.

Porobljavanje ide korak po korak, kako bi se sve bilo neprimjetnije, da ne izazove preveliki otpor, sofisticirano i skriveno kako bi kod (barem nekih) ljudi ono postalo poželjno. Tako je najlakše. Jedan od načina porobljavanja ljudi je i mikročipiranje za koje se smatralo kako pripada znanstvenoj fantastici. No danas to postaje legalizirana stvarnost kojom se korak po korak etablira Novi Svjetski Poredak.

Mikročipiranje kućnih ljubimaca i domaćih životinja koje je u EU i drugdje u svijetu postalo obavezno, te nekih grupa ljudi (vojnici u Zaljevskom ratu i drugdje) o čemu se više šuškalo nego javno govorilo, nije bilo ništa doli uvod u davno već planiranu fazu općeg mikročipiranja ljudi. Ne želeći izlagati čitavu povijest problematike tog, ne libim se otvoreno reći Sotonskog projekta, spomenut ću samo odkako je već 2004 FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) dozvolila upotrebu mikročipa na ljudima na temelju čega je 2015 predsjednik Obama u SAD odobrio projekt obaveznog čipiranja ljudi koji koriste zdravstveni sustav kako bi se stvorio tzv. nacionalni zdravstveni registar s ciljem “boljeg praćenja pacijenata imajući na raspolaganju sve vezane informacije o njihovom zdravlju“.

Iako prvobitno predviđen za 2013, zakon u SAD predviđa obavezno mikročipiranje počevši od 2017 godine. O tome je dosta opširno izvijestio francuski portal Alter-info. Radi se o RFID (Radio Frequency Identification Device) biočipu koga isključivo proizvodi tvrtka Verichip, a koji su kroz dugi period istraživanja uz pomoć visoke i nano tehnologije razvijale velike i snažne kompanije (Motorola i Mondex…), sve dok nisu napravile vrlo mali i moćni čip, veličine zrna skuhane riže, koji se lako implantira u ljudski organizam. Funkcija mu je slična kao i kod bar-koda, samo je pouzdaniji, fleksibilan i pruža puno više mogućnosti u pogledu pohrane i kontrole podataka. Čip je izrađen nano tehnologijom, imaju 250.000 dijelova koji su toliko sitni da se npr. mogu (prema riječima nekih CIA-inih agenata) ubrizgati u krv. U čipove se mogu upisati i kasnije dopisivati tisuće podataka o osobi, sve ono što je “vlasniku i pravom korisniku čipa” (daleko više nego osobi koja ga nosi!) zanimljivo i važno, i što kompjuter (skener) u svakom trenutku može očitati i postupiti prema programu.

Što to konkretno znači? Mikročipiranje se, za sada, nudi i nudit će se tako da ga ljudi lako i rado prihvate ne misleći pri tome što bi iza toga moglo slijediti, kakve su moguće posljedice i što su oni “od sebe” definitivno predali u ruke nekom drugom. Sustav se fantastično reklamira. Pa je tako jedan je komentator njegove ‘pogodnosti’ u Novom Svjetskom Poretku ovako opisao:

“Za prijenos elektronskog novca dovoljan je samo zamah jedne ruke u nekoj trgovini (čip se za sada ugrađuje u podlakticu desne ruke) pred elektronskim čitačem koji je povezan s centralnom bazom podataka; veza je uspostavljena i novčana se sredstva izravno odbijaju s vašeg osobnog računa … Kriminal će se znatno suzbiti, jer lopovi ne mogu krasti ili se koristiti čipom koji vam je ugrađen. Nije više potrebno nositi glomazan svežanj ključeva ili se gnjaviti patentnim bravama i njihovim šiframa.. Vaš mikročip emitira frekvenciju vašeg digitalnog identifikacijskog broja. Funkcionira kao pristupni kod koji otključava vaš automobil, kuću, ured ili što god drugo što želite od ili zaključati.

Kako je to divno, roditelji, nema više izgubljene djece ili bijega! Ili možda trebate samo nekog pronaći! Samo pozovete bazu podataka koja nadzire ljude, dajete ime djeteta ili osobe koju trebate i za tili čas oni otkrivaju šifrirani digitalno-identifikacijski broj frekvencijskog izlaznog signala (koji djeluje poput naprave koja poput GPSa utvrđuje ili određuje položaj) i vi ste pronašli malog Ivana, Suzanu ili bilo koga. A postoji još najmanje 1001 uporaba za vaš ugrađeni osobni mikročip.

Zašto ne prihvatite čip i pridružite se našem društvu Novog svjetskog poretka? Pa mi vas volimo. Nemojte biti protivnik ili otpadnik ovog velikog plana, koji će dovesti do globalnog, nacionalnog, socijalnog i individualnog sklada i sveopće dobrobiti …

Znamo kako ste indoktrinirani od onih ‘ekstremnih fundamentalističko religioznih bigota’ i da bez toga ne možete. Tako ćemo vam, prije nego li vam odrubimo glavu, dati niz prilika da promijenite svoja stajališta. Poslat ćemo vas u središta za izravan preodgoj i uz neke masaže valova za mozak – vidjet ćemo možemo li vas uvjeriti kako je naš put najbolji. Jer mi vas volimo …”

No osim što vam ne treba osobna karta, ni bankovne kartice, ni ključevi … postoji i druga strana medalje. Iz centra koji vam pruža sve te ‘pogodnosti’ kontroliraju se vaše kretanje (kao što se kontrolira kretanje čipiranog psa), stanje vašeg organizma, vaše raspoloženje, a to vam se stanje može mijenjati kako onima iz Centra odgovara. Na primjer, može vam se izazvati srčani infarkt , a vi protiv toga ne možete apsolutno ništa. Zavisno od napretka odgovarajuće tehnologije koja se konstantno razvija s vremenom postaje moguće praktično sve. Vi ste elektronski kontrolirani i upravljani. Vi niste više slobodno biće. Drugim riječima, na taj se način postiže mentalna, emocionalna kao i fizičko-biološka kontrola svakog nosioca biočipa. Posljednjih nekoliko godina u tijeku je veoma aktivan proces sprovođenja globalne kontrole na planeti.

Obamin potez da se biočip koristi kod pacijenata u zdravstvenom sustavu SAD-a, samo je jedan korak u tom procesu. Bolesnike je najlakše za to dobiti, oni su praktično primorani to prihvatiti – a oni su uz to i veliki dio populacije. I to je zapravo ona Obamina najavljena i toliko hvaljena zdravstvena reforma u SAD. A to će bez razmišljanja prihvatiti mnogi koji su očarani svim tim pogodnostima, jer će se, uz nešto već spomenuto, nuditi nevjerojatne prednosti i lakši život.

Neki će na mikročipiranje naprosto biti prisiljeni, jer će samo tako na svom radnom mjestu u društvu moći funkcionirati. Preostali dio što će “ostati na ledu” može se i silom natjerati. Obruč se polako steže oko planete i psihološka manipulacija se, “korak po korak” događa, tako da “normalnom čovjeku” na prvi pogled sve izgleda kao prirodan tijek događaja, sve je normalno i bez zakulisnih namjera.

Aaron Russo, filmski producent i politički aktivist u jednom intervju-u iznosi sadržaj razgovora što ga je imao s jednim od Rockefellera (inače njegovim prijateljem). Razgovor otkriva dovoljno …

“Govorio je (Rockefeller) o tome kako se taj rat protiv terorizma nikada ne može dobiti jer je to vječni rat, u toku kojeg možeš stalno gaziti ljudske slobode (česti izgovor za mikročipiranje je terorizam). Pitao sam ga:
“Kako ćete uvjeriti narod da je rat stvaran?”
Odgovorio je:
“Uz pomoć medija. Mediji mogu uvjeriti narod da je rat stvaran. Bitno je samo da se o tome stalno govori, neprestano ponavlja i ponavlja i ponavlja i ljudi na kraju počnu vjerovati. Stvorili su Federalne Rezerve 1913. putem laži, stvorili su 11. rujna opet putem laži, zbog 11. rujna nastao je “rat protiv terorizma”, a poslije toga napad na Irak, što je sve opet laž …
Pitao sam ga:
“Zbog čega radite sve to? Koja je svrha svega toga? Imate sav taj novac, više nego što bi mogli poželjeti, imate svu moć svijeta.”
Rekao sam mu:
“Nanosite ljudima bol, to nije dobra stvar.”
Na to on:
“Što te briga za ljude? Brini se o sebi i o svojoj porodici.”
Upitao sam ga:
“Koji je konačni cilj svega toga?”
Odgovorio je:
“Konačni cilj je da u sve ljude svijeta ugradimo čipove. I da ti čipovi sadrže informacije o svom njihovom novcu i o svemu ostalom. I onda, ako neko bude želio protestirati protiv onoga što radimo ili nam se suprotstavi, samo mu isključimo čip.”

Nakon tih užasnih informacija, Aaron Russo odlučio je prekinuti odnose s Rockefellerom zgađen onim što je od njega čuo. Kasnije je to objavio nekoliko intervjua za međunarodne časopise i TV.

Svaka misao, reakcija, sve što se čuje i opazi vidom izaziva određen neurološki potencijal, impulse i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima, koji se sada mogu dekodirati u misli, slike i glasove. Elektromagnetska stimulacija može stoga promijeniti moždane valove osobe i utjecati na mišićnu aktivnost, izazivajući bolne grčeve mišića koji se doživljavaju kao mučenje. Elektronički nadzorni sustav Agencije za nacionalnu sigurnost može simultano pratiti i obrađivati milijune ljudi. Svatko od nas ima jedinstvenu frekvenciju bioelektrične rezonancije u mozgu, baš kao što imamo jedinstvene otiske prstiju. Uz potpuno kodiranu stimulaciju mozga elektromagnetskim frekvencijama (EMF), mogu se u mozak slati pulsirajući elektromagnetski signali uzrokujući da ciljani subjekt doživljava željene glasove i vizualne efekte. To je oblik elektroničkog ratovanja. Američki astronauti bili su čipirani prije nego što su poslani u svemir, kako bi njihove misli mogle biti praćene i kako bi se sve njihove emocije mogle snimati 24 sata dnevno. Današnja supertehnologija, povezujući naše moždane funkcije preko mikročipova (ili po najnovijoj tehnologiji, čak i bez njih) s kompjutorima preko satelita u SAD ili Izraelu, predstavlja najgoru prijetnju čovječanstvu. Najmoderniji superkompjutori dovoljno su snažni da mogu nadzirati stanovništvo cijeloga svijeta. Što će se dogoditi kada se ljude lažnim polaznim pretpostavkama nagovore da dopuste ubacivanje mikročipova u svoja tijela? Jedan od mamaca bit će osobna karta na mikročipu. U SAD su čak potajno predloženi represivni zakoni po kojima bi se kriminaliziralo vađenje identifikacijskog implantata.

Jesmo li spremni za robotizaciju čovječanstva i potpunu eliminaciju privatnosti, uključujući i slobodu mišljenja?
Koliko nas će htjeti prepustiti cijeli svoj život, uključujući svoje najintimnije misli, Velikom bratu?

Tehnologija za stvaranje totalitarnog Novog Svjetskog Poretka postoji. Tajni sustavi za neurološku komunikaciju postavljeni su kako bi se spriječilo nezavisno mišljenje i kako bi se kontrolirale društvene i političke aktivnosti, društvene mreže, pojedinci, sve i cilju egoističnih privatnih, javnih i vojnih interesa.

Dr. Carl Sanders, elektroinženjer, istraživač i savjetnik različitih vladinih organizacija, kao i savjetnik u IBM-u, General Electric, dobitnik predsjedničke i vladine nagrade za izuzetna otkrića kaže:

“Na mnogim sastancima nastupao sam kao stručnjak za primjenu mikročipa. Bio sam prisutan na jednom od sastanka na kome se raspravljalo o temi:
“Kako je moguće kontrolirati ljude ukoliko se prvo ne identificiraju?”
Ljudi kao što su Henry Kissinger i pripadnici CIA-e posjećivali su takve skupove. Raspravljalo se i na temu:
“Kako navesti ljude da povjeruju u neophodnosti ovih čipova?”
Odgovor se nametnuo – navedemo ih da shvate kako mogu izgubiti djecu ne prihvate li čipove i slično. Na ovim sastancima o ljudima se govorilo kao da su stoka.

1970-tih sudjelovao sam na sastancima “Jedan Svijet” na kojima je razgovarano o čipu i to u Briselu i Luksemburgu gdje se čip pojavio kao tema o svjetskih financija. Jedan od tajnih planova, koji ima “svjetska vlada” kako bi se ostvario Novi Svjetski Poredak, je da svatko dobije svoj mikročip. Svaki ubačeni mikročip sadržavao bi sve detalje osobe uključujući i osobni identifikacijski broj. Mikročipirana osoba može se vrlo lako locirati i pratiti na računalima u službi kontrole savjesti, kojima se rukovodi iz računalnih centara već raspoređenih svugdje po kugli zemaljskoj. Tehnički se to već postiže pomoću mreže mobilne telefonije i antena mobilnih telefona, koje sada pokrivaju i najudaljenije i najzapuštenije dijelove svijeta, a proces pokrivanja je svakim danom sve gušći i veći i već je dosegao alarmantne razmjere.

Ipak, ono što je u ovoj priči možda najvažnije jest kako se mikročipirana osoba može vrlo lako manipulirati i kontrolirati pomoću odašiljanja specifičnih valova na niskim frekvencijama (ELF). Ti valovi utječu na mozak preko mikročipa koji tako može, u potpunosti, izmijeniti uobičajene misli i emocionalne šablone i tako način navesti čovjeka da se ponaša u skladu sa zamislima nekog drugog – onog koji upravlja ovim projektom.”

U rujnu 2007 IBM je potpisao ugovor s američkim “Birom za popis stanovništva”. Vrijednost ugovora iznosi 89,5 milijuna dolara tijekom razdoblja od 9. godina. To je ista kompanija koja je preuzela američki cenzus za 1890-tu, ista kompanija koja je imala ugovore s njemačkim “Trećim Reichom” radi preuzimanja operacija popisa stanovništva i slične napredne tehnologije popisa ljudi i registracije. IBM Njemačka, ne samo da je popisivala populaciju, već je i izumila rasne osjetljivosti. Ne samo da su označavali religijske pripadnosti, već i krvne linije koje su sezale u prošlost pojedinaca.

Tijelo je biološko računalo, stoga u njega žele umetnuti mikročip kako bi preuzeli njegove elektrokemijske sustave te mentalno, emocionalno i fizički nadzirali svako ljudsko biće. Jednom kada im se usadi mikročip, ljude se može natjerati da misle, ili da ne misle, što god im signali diktiraju, a isto se može učiniti i s emocijama.

Mikročipiranim ljudima može se manipulirati da budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani ili seksualno zakočeni, ili pak da osjećaju ekstremni strah svaki puta kad dodirnu dugme ili pritisnu tipku miša. Nadalje, usputna mogućnost je da vas se putem čipa ubije na daljinu počnete li raditi probleme drugima ili odbijete biti dobar mali rob. I ne samo kako se to može učiniti izravno putem čipa, već vas se prije toga upravljanjem putem čipa može usmjeriti da krenete na lokaciju gdje se rade takve likvidacije. Znam kako ovo zvuči zastrašujuće no američka vojska instalira čipove na ciljano područje odnosno na ciljanog čovjeka i taj signal ponekad već koristi za navođenje svojih dalekometnih projektila.

Za razliku od mikročipa u računalu koji služi za ciljanu obradu informacija putem nekog programa, mikročip u čovjeku je sučelje između dva računalna sustava, kompjutera i čovjeka te omogućuje da sustav kojim upravljaju vlasti manipulira onime koga nazivamo ljudskim bićem (tijelo, misli, akcije). Misao proizvodi električne impulse i misaone valove stoga se, idemo li u suprotnom smjeru upute (misli) mogu usaditi u ljudsku psihu tako da ih se putem čipa šalje u njihovom vibracijskom/električkom obliku. U takvom stanju ljudi nisu ništa doli roboti koji misle i osjećaju što njihovi operateri odluče. Mogu izolirati pojedinca putem jedinstvenog koda u svakom čipu i mogu to učiniti masovno. Čip im daje pristup elektro-kemijskom sustavu tjelesnog računala i, u stvari, jednom kad je čip na mjestu mogu činiti što god žele, osim ako njihove upute ne nadjača svijest.

U sljedećem nastavku: Je li BRAIN projekt (SAD, EU) uvod u totalnu kontrolu ljudi?

Oznake: novi svjetski poredak, mikročipirane ljudi

komentiraj (9) * ispiši * #

Mikročipiranje ljudi (1)

utorak , 20.10.2015.

Tijekom proteklih godina u nekoliko navrata u raznim medijima, uključujući i HTV, pisalo se je odnosno govorilo o mikročipiranju ljudi. Neko vrijeme se je govorilo i o mikročipiranju novorođenčadi koje je u svibnju 2014 trebalo započeti u Europi. Zanimljivo je kako je u svim tim slučajevima izostala reakcija javnosti. Kao da se to nikoga ne tiče i kao da se mikročipiranje odigrava na Marsu.

Iako je “na prvu nabačenu loptu” projekt mikročipiranja u Europi odbačen, on ipak nije zaustavljen već je samo odgođen do nekih “boljih vremena”. U čitavoj priči upada u oko kako nakon početnih vijesti, odjednom, vodeći mainstream mediji o tome odjednom šute. Pa se postavlja pitanje nije li upravo ta iznenadna i posvemašnje šutnja znakovita i znači li to kako ova informacija nije točna, štoviše da je izmišljena od “onih koji mrze”, kako se je to moglo pročitati u nekim komentarima.

Žalosno je, zapravo čak i zabrinjavajuće kako ljudi gledaju samo tko je vijest ili informaciju napisao, pa ako vijest dolazi iz njima neprihvatljivih medija, tada to postaje laž. A pri tome se uopće ne uzima u obzir tko je zapravo izvor informacija i što se na tom području u svijetu uopće zbiva. Naravno, i zašto.

Hoće li mikročipiranje novorođenčadi započeti skupa s prvim cijepljenjem diljem Europske unije nije upitno. Pitanje je samo kada i zašto što se sve oko toga drži u strogoj tajnosti. Mikročipiranje ljudi nije neka daleka budućnost i uopće se više ne ubraja u znanstvenu fantastiku jer … Mikročipiranje je već postalo stvarnost.

Dr. Carl W. Sanders, inženjer elektronike, izumitelj, autor brojnih stručnih tekstova i savjetnik u različitim državnim, američkim vladinim organizacijama i institucijama, kao i kompanijama poput IBM, General Electrics i slično, svojedobno je ”kreirao“ je mikročip 666 poznatiji pod nadimkom “žig zvijeri“. U jednom od svojih tekstova iz ožujka 2013 dr. Sanders govori o svome višedesetljetnom radu te ističe učešće u projektu Phoenix. Taj je project trajao tijekom vijetnamskog rata, kada su američki vojnici bili čipirani čipom pod imenom Rambo (sad znate otkud filmskoj industriji ideja za serijal “Rambo”). Glavna uloga tog čipa bila je izazvati pojačano lučenje adrenalina koji u čovjeku pobuđuje dodatnu energiju kad treba izdržati u teškim ratnim situacijama.

On nadalje potvrđuje kako se je kasnije u znanstvene svrhe pomoću čipa vrši(la) kontrola rađanja. Ispitivanje je provedeno u Indiji i u nekim drugim zemljama. Dr. Sanders također pojašnjava kako se “otkrilo da se pomoću mikročipa može zaustaviti fiziološka funkcija hipofize, što kod zdrave mlade ženske osobe omogućuje da se u svakom trenutku izazove menopauza što znači nemogućnost oplodnje i rađanja potomstva. Ovaj znanstveni test proveden je prvo u Indiji.“ navodi dr. Sanders.

“Mikročip se može koristiti i u svrhu spolne odnosno, seksualne stimulacije ili obratno, u svrhu spolne neaktivnosti, zatim kod migrena, 'modificiranja' ponašanja i slično.“ navodi dr. Sanders.

Dr. Sanders to naziva ”elektronskom akupunkturom“ i navodi kako se u mikročipu nalazi 250.000 različitih komponenti, uključujući sićušnu litijevu bateriju. U Boston Medical Center dr. Sanders je razgovarao s jednim liječnikom o problemu litija u organizmu te ga je pitao:
“Što će se dogoditi i koje bi mogle biti posljedice ako se baterija od litija ošteti ili pukne?“
”Tada možete 'zakuhati' ili trpjeti strašne bolove.“ odgovorio mu je liječnik.

Želja za kontrolom ljudi nije nikakva tajna međutim, dakako bi se ljude kontroliralo, prvo ih se treba identificirati. Kako ljude uvjeriti na dobrovoljni pristanak na mikročipiranje? Prvo se je krenulo sa životinjama koje su poslužile kao tehnički test za sam čip ali i kao prvi korak na putu prema čipiranju ljudi. Pa kad su se ljudi zapadne civilizacije na to naviknu i ideju prihvate kao nešto normalno (što se je u međuvremenu dogodilo), javila se ideja:
“Uvjeriti ljude kako će tako zaštititi svoju djecu.“

Da čipiranje ljudi u medicinske svrhe nije daleka budućnost odnosno, da to nije znanstvena fantastika, potvrđuju sljedeći video isječka u kojima o tome kao “prihvatljivom i naprednom” opcijom koja otvara neslućene mogućnosti “boljitka” ljudi govori osobno predsjednik SAD, Barack Obama. Posljednji isječak je pak reklama koja se u SAD već vrti na mnogim TV postajama.

Čipiranje u medicinske svrhe

Brain initiative

Reklama sa američkih TV postaja

Dr. Carl W. Sanders je kao stručnjak i savjetnik za brojne mogućnosti korištenja mikročipa sudjelovao na brojnim kongresima i sastancima diljem svijeta, pa i u Brusselsu i Luxembourgu:
“Često o ljudima govore kao o stoci,“ piše on opisujući tzv. “Health Care Program“ u kome se posebno ističe projekt identifikacije ljudi “Womb to Tomb“ (od maternice pa do groba). Dr. Sanders tvrdi kako predsjednik SAD prema ”Illegal Immigration Reform and Responsibility Act of 1996“, Section 100, ima ovlasti odlučiti o tipu identifikacije: nevidljiva tetovaža ili mikročip pod kožom.
“Ljudi moji dragi, ovo nije neka daleka budućnost ni SF, sve ovo započelo je već davno prije.“ napisao je dr. Sanders na kraju svog teksta.

Na svojoj internet stranici 23. siječnja 2014 dr. Leonard Coldwell je objavio tekst pod naslovom:
“Sva novorođenčad u Europi od svibnja 2014 biti će mikročipirana.“
U tekstu se ističe kako će se sva novorođenčad od svibnja 2014 morati mikročipirati subkutanim, tj. potkožnim RFID (Radio-Frequency Identification) čipom. U tekstu se tvrdi kako su sve klinike diljem EU o tome su već obaviještene, a potvrda o mikročipiranju će se izdati skupa s potvrdom o rođenju (rodni list).

RFID tehnologija dostupna je već više od 50 godina, a primjenjuje se kod životinja, najčešće kod krava i pasa. Mikročip koji će se aplicirati subkutano, tj. pod kožu pomoću specijalne tzv. hipodermalne igle, ujedno je i GPS senzor, a mikro-baterija će se, u državnoj klinici, mijenjati svake dvije godine. Mikročip GPS biti će izravno povezan sa satelitom i pratit će se na 'mrežama.'

“Jeste li spremni za potpuno uklanjanje privatnosti i robotizaciju čovječanstva kao i invaziju svake misli koja prolazi kroz vašu glavu? Jeste li spremni živjeti u svijetu u kome se svaka novorođena beba označava mikročipom? I na kraju, jeste li spremni da se svaki vaš pokret, potez i najintimniji doživljaj prati i bilježi u 'Big Brother' bazi podataka?“ dr. Coldwell postavlja pitanje.

Iako se čini gotovo nemogućim, planovi kako bi se kontrolirao svaki pokret i svaka misao cjelokupne američke populacije jednom kada Novi Svjetski Poredak završi svoje nasilno razdoblje i preuzme potpunu kontrolu, su u tijeku.

Budući američki i europski mediji o tome vrlo malo pišu, pojavio se tekst u finskom časopisu “Spekula“ u kome se svima objašnjava kako smo vrlo blizu ulaska u totalitarni Novi Svjetski Poredak. Prema ovom tekstu distribuiranom liječnicima i studentima medicine, istječe vrijeme za promjenu smjera vojne medicine i tehnologije kontrole uma i osiguranja budućnosti ljudske slobode jer tehnologija za stvaranje totalitarnog Novog Svjetskog poretka već postoji.

“Tajni sustavi neurološke komunikacije u svrhu suzbijanja neovisnog razmišljanja i kontrole društvene i političke aktivnosti kako bi se služilo privatnim i vojnim interesima već postoje.“ ističe Dr. Rauni-Leena Luukanen-Kilde, liječnica i bivša glavna medicinska službenica Finske.
“Kad će uz pomoć radio-implantanata i mikročipova funkcije našeg mozga biti povezane sa super-računalima, tada će već biti prekasno za suprotstavljanje. Ova prijetnja može se pobijediti samo educiranjem javnosti, korištenjem dostupne literature o biotelemetriji i razmjeni informacija na međunarodnim kongresima.“
Zanimljivost u vezi autorice jest kako je ona u međuvremenu, početkom ove godine ubijena a što se sve tako lijepo uklapa u teoriju zavjere oko mikročipiranja ljudi jer … Previše je znala i o tome je javno govorila.

U članku “Microchip Implants, Mind Control and Cybernetics“, dr. Kilde tvrdi kako su SAD glavni krivac za tajno korištenje elektronske opreme i naoružanja, te ističe:
“Jedan od razloga što je ova tehnologija ostala državnom tajnom je raširen 'prestiž' odn. utjecaj psihijatrijskog Priručnika dijagnostičke statistike IV čiji autor je Američko psihijatrijsko udruženje tiskanom na 18 jezika.”

“Psihijatri koji rade za američke obavještajne agencije su bez sumnje sudjelovali u pisanju i revidiranju ovog priručnika. Ova psihijatrijska biblija pokriva tajni razvoj MC tehnologija označavajući neke od njihovih učinaka kao što je simptom paranoidne šizofrenije.“ navodi dr. Kilde te dodaje kao su mediji ostali ušutkani kada je riječ o stvarnoj namjeri mikročipiranja, sve uz navode da se savršeni cyber vojnik može izraditi pomoću sofisticirane opreme i naoružanja što se već koristi u pojedinim NATO zemljama od 1980ih.

Nadalje, dr. Kilde objašnjava:
“Ova tajna tehnologija koristi se u vojnim snagama pojedinih država članica NATO-a od 1980ih, a da civilne i akademske populacije o tome nikada ništa nisu saznale. Upravo stoga je u stručnim i akademskim časopisima vrlo malo informacija dostupno o ovim nadasve invazivnim sustavima kontrole uma. Specijalna obavještajna grupa NSA za signale može daljinski nadzirati informacije iz ljudskog mozga dekodiranjem evociranih potencijala (3.50 Hz, 5 milivata) emitiranih iz mozga.“

Pokusi rađeni na zatvorenicima u Göteborgu i u Beču utvrdili su postojanje oštećenja mozga. Na mjestu implantanta u desnom temporalnom (sljepoočnom) i čeonom režnju mozga javlja se smanjena cirkulacija krvi. Jednako se javlja i u i čeonom režnju. Pokusi u Finskoj su otkrili postojanje atrofije mozga i povremene napadaje nesvijesti radi nedostatka kisika. Tehnike kontrole uma koriste se i u političke svrhe. Glavni cilj kontrolora uma danas je izazivanje određenih ljudi ili skupina da djeluju protiv vlastitih uvjerenja i interesa. Pojedinci pretvoreni zombije mogu se čak programirati za ubojstva nakon čega se neće sjećati apsolutno ničega. Brojni alarmantni primjeri ove pojave mogu se već naći diljem SAD.

Ovaj tihi rat, bez znanja sudionika, vodi se i protiv civila i protiv vojnika. Provode ga vojne i obavještajne službe. ESB - elektronska stimulacija mozga koristi se u tajnosti od 1980ih u svrhu kontrole ljudi bez njihovog znanja i pristanka. Bez obzira na to što svi međunarodni sporazumi o ljudskim pravima zabranjuju manipulacije ljudskim bićima bez njihovog znanja i pristanka čak i u zatvorima, a da ne govorimo o civilnom stanovništvu.

Ciljanje moždanih funkcija pomoću elektromagnetskog polja (iz helikoptera, aviona, satelita, parkiranih vozila, susjednih kuća, telefonskih stupova, električnih aparata, mobilnih telefona, antenskih stupova mobilne telefonije i baznih stanica, TV, radija, …) samo je dio problema radijacije (zračenja) koje bi trebale rješavati sva demokratski izabrana državna tijela. Osim elektronskog MC-a, razvijeni su i kemijski postupci. Lijekovi koji utječu na odnosno, mijenjaju, razmišljanje kao i različiti mirisni plinovi također negativno utječu na funkciju mozga. A ti se lijekovi mogu primijeniti odnosno, ubrizgati, u ventilacijske kanale ili vodovodne cijevi. Na taj su način u nekim državama također testirane pojedine bakterije i virusi.

Što se tiče planova o mikročipiranju novorođenčadi dr. Kilde ističe kako se i SAD u tajnosti priprema za to. Također je istaknula kako je 1973 Olof Palme, tadašnji švedski Premijer, dao dozvolu za stavljanje implantanata zatvorenicima, a od sredine 1980ih implantanti su ugrađivani pacijentima u domovima umirovljenika (podatke otkrio Jan Freese, bivši generalni direktor Inspekcije). Tehnologija je otkrivena u Švedskom državnom izvješću 1972:47.
“Ljudska bića s implantiranim mikročipovima ili drugim implantantima mogu se slijediti uvijek i bilo gdje. Funkcije njihovog mozga mogu se daljinski kontrolirati i pratiti pomoću super-računala i čak se promjenom frekvencija mogu mijenjati “ napisala je dr. Kilde.
“Pokusni zamorci u ovim tajnim pokusima bili su zatvorenici, vojnici, mentalni bolesnici, hendikepirana djeca, gluhe i slijepe osobe, homoseksualci, neudane žene, ljudi starije životne dobi, školska djeca, te svaka druga skupina koja se smatrala marginalnom. Objavljena iskustva zatvorenika iz Državnog zatvora u Utahu za one savjesne su zaista šokantna.“
Dr. Kilde također navodi i izjave dr. Carla Sandersa koji tvrdi kako su se ove tehnologije koristile kod američkih vojnika u Vijetnamu i Iraku.

Super-računala u NSA sa 20 milijardi bitova/sekundi pomoću sustava daljinskog praćenja (RMS) mogu ”vidjeti i čuti“ doživljaje vojnika na bojnom polju. Sustavom daljinskog praćenja kod zdrave osobe može se izazvati pojava halucinacija i “slušanja” glasova u glavi. Profesor biomedicinske etike Sveučilišta Otago, Novi Zeland, Grant Gillett, objavio je o tome 2005. zanimljiv članak “Cyborgs and moral identity“ u časopisu za Medicinsku etiku (Journal of Medical Ethics, Neuroethics).

Autori: Dr. Leonard Coldwell, dr. Carl W. Sanders, dr. Rauni-Leena Luukanen-Kilde

Oznake: novi svjetski poredak, mikročipiranje ljudi

komentiraj (5) * ispiši * #

Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (5)

nedjelja , 18.10.2015.

Kamenovanje je pogubljenje kamenjem. Tu su, posebno tešku i sramotnu, smrtnu kaznu poznavali gotovo svi narodi starog vijeka: Egipćani, Perzijanci, Židovi, Grci, Rimljani i Gali. Njome se kažnjavalo ubojstvo roditelja, veleizdaja domovine i preljub. Smaknuća su obično bila izvan grada (naseljenog mjesta) simbolizujući tako isključenje iz zajednice. Kamenje su bacali svi prisutni, a gomila kamenja pod kojom se poslije nalazio krivčev leš predstavljala je mjesto prokletstva. Po šerijatskim se zakonima javno kamenovanje još i danas jedino izvršava samo u nekim muslimanskim zemaljama: Saudijska Arabija, Jemen, UAE, Iran, Pakistan, Sudan i Somalija.

Rusija namjerava podići cijene nafte: Nakon ruske intervencije u Siriji cijena sirove nafte porasla je odmah sa 39 US$ na 50 US$ po barelu (izvor: Oilprice.com).

“Rusija djeluje u Siriji s ciljem podizanja cijene nafte. Cijenu nafte ne određuje odnos ponude i potražnje već financijska tržišta.", objasnio je Volkan Ozdemira, voditelj Instituta za energetska tržišta i politike, EPPEN, u intervjuu agenciji Anadolu.
“Rusija je svjesna te činjenice i želi utjecati na tržišta kako bi se stvorio pritisak na cijene nafte.” rekao je Ozdemira.
“Prodaja nafte i prirodnog plina čini gotovo 70 posto ukupnih ruskih izvoznih prihoda. Uz pad cijene nafte za dolar po barelu Rusija godišnje gubi oko 2 mlrd. US$ prihoda.
Službeni Kremlj je u međuvremenu pomaknuo redovne izbore za Rusku Dumu (ruski parlament) od rujnu za prosinac 2016. Vlada Vladimira Putina pokušava povećati popularnost kroz poboljšanje gospodarstva zahvaljujući višim cijenama nafte koje se očekuju u sljedećih 10 mjeseci.
U odnosu na lipanj 2014. cijena nafte pala je za više od 40% što je ruskoj ekonomiji u prvih 6 mjeseci 2015 donijelo pad od 3%.
U međuvremenu, od početka ruske vojne intervencije u Siriji, cijena sirove nafte porasla je za prosječno oko 8 US$ po barelu.”
Ozdemira je također rekao kako Rusija štiteći Bashara al-Assada nastoji u Siriji steći i stratešku prednost oko granica zemlja ključnih za proizvodnju nafte i plina: Irana, Iraka i Saudijske Arabije.
"Rusija bi mogla u Siriji kontrolirati regiju koja graniči na istočnom Mediteranu i tako dobiti neku vrstu kontrole nad proizvodnjom nafte i plina u čitavoj regiji", dodao je Ozdemira.
Prema trenutnim procjenama, preko 60% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi se na Bliskom istoku. Bez obzira na alternativne obnovljive izvore energije i zelene, današnju razinu eksploatacije 35% ležišta nafte ispod površine (ostatak se ne može ispumpati i trajno ostaje unutar Zemlje) 21 stoljeće će kao i 20 ostati stoljeće energije na fosilna goriva a trenutno se provode projekti koji bi razinu eksploatacije trebali podići za 10-15%.

Borba za vjeru

Musliman je dužan boriti se za svoju vjeru. Ono što je zanimljivo jest kako tako nešto i na takav način nije bilo objavljivano ni židovima niti kršćanima. Kršćansko je geslo: "tko ima uši neka čuje" pa tako iako imaju zadaću krstiti, kršćani imaju i striktne upute napustiti kuće onih koji ih ne žele.

Islam smatra nevjernicima kršćane i sve koji negiraju Allaha. Zato nije slučajno da baš u muslimanskom svijetu postoji toliko terorističkih organizacija koje bez liberalnog utjecaja judeo-kršćanstva, doslovnije tumače Kur'an i hadise te ih se drže. To posebno vrijedi za tzv. šerijatske zemlje.

Pogleda li razlika ratovanja u Starom zavjetu i Kur'anu, vidi se kako je Bog vodio Židove u borbi zbog obećane zemlje i čak dao zapovijed Mojsiju da pobije Midjance. U Kur'anu je pak situacija takva, da se nekoga ubija samo zato što nije musliman. Ono što je tu kontradiktorno je obraćenje: naime dešava se problem dvostruke kazne, jer ispostavlja se da nije dovoljna kazna nekom nevjerniku prokletstvo u paklu, već mu i musliman mora presuditi. Umjesto da mu se da šansa da se obrati, makar da zadnji dan svog života postane musliman. Biblija je tu suprotna Kur'anu:
"tko ima uši neka čuje"
“Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"
Biblija uči kako Bog dopušta na temelju slobode izbora postojanje dobrih i loših ljudi, zlih i pravednih jer On daje:
"da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima"

Da je Islam vrlo netolerantan pokazuje sljedeći hadis:
"Poslanik je rekao, 'Ako musliman napusti svoju vjeru, ubijte ga.' "
Iz Kur'ana izvire netrpeljivost (kada se ovo pokaže prosječnom muslimanu, oni se pozivaju da je to trebalo gledati u kontekstu vremena ili priče da je Muhamed s nekime tada ratovao no s druge strane promoviraju da je Muhamed poslan svim narodima:
“O vi koji vjerujete! Tucite one nevjernike koji su pri vama. Neka' vas vide kao okrutne. Znajte da je Allah s onima koji se njega boje.”

Implikacije

Vrlo kratko i bez velike argumentacije jasno je kako je Islam u borbi za širenje i zaštitu vjere ne samo vrlo agresivan i isključiv već je i krajnje krvoločan. Prema poznatim podacima od početka pa do danas, širenje Islama vezano je za kao nikad u ljudskoj povijesti viđena krvoprolića u kojima je što u izravnim borbama a što u masakrima nemuslimana živote izgubilo (procjene) 270 milijuna ljudi (od početka Islama kao religije) što je više no dvostruko od svih ratova u čitavoj ljudskoj povijesti do danas uključujući masovna ubojstva i genocide u 20. stoljeću u ime ideologija komunizma i nacizma/fašizma. U pogledu terorizma u funkciji islamske borbe protiv "nevjernika" stoji činjanica kako je od 11. rujna 2001 do danas u svijetu, u ime Islama i jihada, izvedeno preko 27.000 terorističkih napada razne vrste.

Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u islamskim zemljama u prošlom stoljeću i danas. A. Socci opet navodi egzaktne podatke. Početkom dvadesetog stoljeća 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. Dakako, nisu umrli od gripe i hunjavice već su brutalno masakrirani u milijunskim pokoljima. “Kršćanska” Europa nikada se nije sjetila snažnije prosvjedovati zbog ovog “holokausta prije holokausta”. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 ili 5 posto. U Siriji je na početku 20. stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak. Ljudi su bili ubijani i proganjani samo zato što su kršćani, no o tome se rijetko govori na Zapadu, kao da se radi o mučenicima drugog reda. I dok broj kršćana u islamskim zemljama drastično opada, broj muslimana u “kršćanskim” zemljama raste…
(I. Šola: Antikršćanski Islam iz Nevjerojatni razmjeri progona i ubijanja kršćana)

Ipak, kako ne bi išli u povijest nabrajajući i opisujući genocide činjene u ime Islama (recimo Armenijski holokaust, svađajući se što je prije bilo, kokoš ili jaje evo nekoliko primjera iz današnjeg svijeta:

ISIS - Nastavlja s ubojstvima kršćana, a Zapad se ne osvrće na vapaje ubijenih, porgonjenih, mučenih i nevinih ljudi.
Džihadisti Daesha (samozvane Islamske države) brutalno su ubili 30 Etiopskih kršćana, uhvaćenih u Libiji.
(detalji u članku)

„Vjerodostojna istraživanja dovela su do šokantnog zaključka da svake godine 100.000 kršćana bude ubijeno zbog svoje vjere (izvor: GSCG)“, izjavio je glasnogovornik Vatikana,nadbiskup Silvano Maria Tomasi obraćajući se Vijeću za ljudska prava UN u svibnju 2015.
Gornji podatak se odnosi na razdoblje 2000-2010). Vatikan je taj broj proglasio vjerodostojnim prikazom.
Zanimljivu raspravu možete naći u članku: "Da li je istina da muslimani godišnje ubiju 100.000 kršćana?"
U raspravi autori nastoje dokazati kako taj broj i nije tako strašan jer se 90% uboijstava odnosi na (u osnovi vjerske) ratove koje muslimanske milicije vode u Africi, DR Kongo. Pa je tako po njima, broj "kršćanskih mučenika" koji su ubijeni zbog njihove vjere "samo" cca. 10.000. Ovaj cinizam ostaje bez komentara.

Dozvoljeno ubijanje za loš tv-program (izvor BBC)
Najviši sudac u Saudijskoj Arabiji šeik Salih Ibn al-Luhajdan izjavio je u programu državnog radija kako je dopušteno ubiti vlasnike tv-kanala koji prikazuju nemoralne programe. Bio je to njegov odgovor na pitanje slušatelja o programima na kojima se može vidjeti žene nepropisno odjevene tijekom muslimanskog praznika Ramazana. Inače, milijuni arapa svakodnevno gledaju program nekoliko desetaka satelitskih tv-programa.

Proklinjanje

U Islamskoj literaturi stoji kako se smije proklinjati židove i kršćane. To se uči na njihovim teološkim studijima jer najbolji primjer u tom pogledu je sam Muhamed. Proklinjanja su ne samo u hadisima gdje su opisana razna djelovanja Muhameda, nego i u Kur'anu:
“Tucite: one koji ne vjeruju u Allaha i u Dan posljednji; one koji ne drže nedopuštenim ono što su Allah i njegov Prorok proglasili nedopuštenim; one koji, među ljudima Knjige, ne primjenjuju istinsku Vjeroispovijest. Tucite ih sve dok ne plate namet nakon što se bijahu ponizili.
Židovi su rekli: « Uzeir je sin Allahov! » Kršćani su rekli:« Mesih je sin Allahov! Takva je riječ koja izlazi iz njihovih usta; Oni ponavljaju ono što su nevjernici govorili prije njih. Neka ih Allah uništi! Oni su toliko glupi!”

Tu se i iščitava kako je ovo Muhamedov govor (očito ne Allahov), budući rečenica glasi "neka ih Allah uništi". Inače bi komotno moglo pisati "uništit ću ih".
Sve ove svoje nelogičnosti Islam negira pravdajući se kako se Allahov govor uopće ne dovodi u pitanje ali sasvim je jasno kako Muhamed nije primao diktirane riječi već se, više no očigledno, nije mogao pomiriti s vjerom drugih. Njegova netolerancija je plod u kojima je prema tim istim Islamskim spisima naređivao ubojstva (literatura koju Islamski svijet jasno priznaje) otkrivaju kako su to Zli plodovi.

Isus pak jasno upozorava učenike kako će se lažni proroci prema Zlim plodovima prepoznati. Upravo to pokazuje kako Zli djeluje u svijetu, a s druge strane Isus zapovijeda da se ne proklinje, nego ljubi neprijatelje i moli za one koji nas progone.

Implikacije

Umjesto komentara, među mnogobrojnim primjerima današnjice u kojima je jasno da Islam kao ideologija i vjera koristi fetvu kako bi se i kroz teroristička djela širio strah i sprječavala sloboda mišljenja i kanalizirao život unutar ali i izvan samog Islamskog svijeta, evo par najpoznatijih proklinjanja u suvremenom svijetu, sve u ime Islama:

Objavljena fetva: Irački džihadisti naredili spolno sakaćenje žena
Fetva Salmanu Rushidiu
Svi smo mi Charlie
Fetva ne ide u zastaru

Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, islam, kršćanstvo

Novi Svjetski Poredak - Poučna priča o švicarcu

petak , 16.10.2015.

U Hrvatskoj je danas švicarski franak (CHF) top tema korisnika kredita, njihovih udruga i svekolikog političkog nadmudrivanja. Iako je to u početku izgledalo drugačije, zanimljivo je kako danas svi polaze od pretpostavke da je priča oko CHF nije slučajna jer … ni jedna aktivnost u društvu koju kontrolira čovjek to ne može ni biti. Kao i u slučajevima velikih svjetskih kriza (1929, 2008) tako ni CHF problem nije slučajan jer iza svih događaja stoji interes pojedinca ili grupe koji planiraju i kreiraju scenarij kako nekažnjeno opljačkati široke mase i pri tome se obogatiti.

Možemo pričati o masonskim ložama, iluminatima, tajnim organizacijama i još o koječem drugom, no sve je to samo slika društvene mreže u kojoj najmoćniji drže vrh i svojim postupcima postaju još moćniji. U biti, iza svega stoje nezasitni pojedinci koji se organiziraju u grupe radi postizanja svog cilja – stjecanja materijalnih dobara jer ona jačaju njihovu društvenu moć. A grupe što organiziraju zavjeru neće nikada biti otkrivene jer su nadnacionalne i vrlo često jače od pojedinih država.

Osnovni postulat kako kreirati zavjera je tako kod nikoga ne izaziva sumnju. A ako i izazove, obično iz raznoraznih razloga nema ni dovoljno snage niti političke volje rasvijetliti ili riješiti slučaj. Toj kategoriji pripada i teorija zavjere oko CHR a temelji se na pitanjima koja dobivaju zadovoljavajući odgovor samo u teoriji zavjere.

Scenarij zavjere oko švicarca

Cilj zavjere bio je jednostavan - opljačkati građane “novonastalih država” od Poljske, preko Mađarske do Hrvatske i šire. Termin “novonastale države” vezan je uz njihovo “porozirno” zakonodavstvo u kojem politika štititi kapital u mjeri da čak ide i na štetu vlastitih građana. Sve to kako bi se pokazala demokratskom pri čemu izjednačava dva međusobno nezavisna pojma: kapital i demokraciju, iako ti pojmovi međusobno nemaju nikakve veze. Sjetimo se samo velike pljačke građana u Hrvatskoj kroz štedionice, pljačke za koju nitko nije odgovarao.

Kao i u prethodnom slučaju, scenarij je bio ponuditi dugoročne kredite sa valutnom klauzulom u CHF pa, kada se plasira dovoljno novca, dignuti tečaj franka i ubrati plodove. Švicarski franak odabran je iz više razloga. Švicarski franak građanima je bio poznat kao pouzdana i stabilna valuta koju se najlakše plasira. Švicarska ekonomija nije toliko velika da je čopor jakih srednjoeuropskih banaka ne bi mogao ugroziti i u konačnici je natjerati na promjenu tečaja, čak i protiv interesa same Švicarske. Sjetimo se samo dogovora između Švicarske i EU da se u cilju očuvanja odnosa € i CHF njihov tečaj "zamrzne" oko odnosa koji je vrijedio kod uvođenja € kao zajedničke valute unutar EU.

Švicarska štampa gomile papirnatih novčanica i deponira ih u svojim trezorima, sve kako bi se očuvao odnos koji ne ugrožava njihove međusobne ekonomske interese. Plasiranje kredita banaka išlo je kroz zagovaranje kredita u CHF i kroz povoljnije uvjete kreditiranja u odnosu na ostale valute. Osnovno pitanje u čitavoj priči je:
“Zašto su uvjeti kreditiranja u švicarskim francima bili povoljniji nego u eurima?”

Odgovor je u zavjeri. Nisam bankar ali sam siguran da je s CHF bilo povezane štednje u €. Oročenje € (kao kune) s kunskom klauzulom imalo je veću kamatu nego oročenje samih €. To je zapravo suprotno interesu banke međutim, banke su to zagovarale, pa ja za pretpostaviti kako su time prikrivale vlastite malverzacije koje su radili s CHF što se naziva “peglanjem” bilance.

Što je za čitavo to vrijeme radila HNB? Ništa. HNB nije reagirala ni na štedionice koje su bile puno očitija pljačka nego ovo. Štedionice su nudile znatno veće kamate nego banke iako je novaca na tržištu bilo dovoljno, pa je svakom jasno kako će onaj tko se polakomi za velikom kamatom, na kraju ostati kratkih rukava. Za stradalog jadnika ništa čudno ali … Postoji država odnosno HNB koja ga treba od toga zaštititi. A to nije činila ni HNB niti država, barem ne Hrvatska.

U završnici ovog plana, banke bi počele kupovati sada prave a ne virtualne CHF (svi krediti su virtualni novac a mehanizam kako on funkcionira objašnjen je u prvom postu bloga Novog Svjetskog Poretka u serijal o novcu) i to od Narodne Banke Švicarske. Švicarska se jedno vrijeme odupirala ali na kraju je ipak slomljena. Tečaj CHF skočio je gotovio dvostruko čime je završna faza zavjere uspješno provedena. I sada treba samo ubirati plodove.

Nepredviđena okolnost u scenariju bila je svjetska ekonomska kriza koju su 2008 kreirali amerikanci na tržištu nekretnina koje su poput balona “napuhivali” sve dok sve oko njih nije “puklo”. Pa kako je US$ temeljna svjetska valuta i predstavlja novčanu rezervu svijeta, propast tržišta u SAD odjeknuo je u čitavom svijetu čime se svjetska ekonomija strmoglavila.

Ukratko, jedna grupa pohlepnika u SAD oko investicijskog konzorcija BlackRock poremetila je planove drugoj grupi pohlepnika oko banaka u srednjoj Europi. Svjetska kriza rezultirala je ekonomskom recesijom, gubitkom zaposlenja i padom plaća čime je broj nenaplativih i rizičnih kredita počeo rasti. Banke koje su sudjelovale u zavjeri s CHF nisu željele odustati od planiranog scenarija pa su nenaplative kredite počele pokrivati povećanom kamatom. Sve je to izazvalo građanski bijes, prvo u Poljskoj, zatim u Mađarskoj a sada i u Hrvatskoj.

Sljedeći nepovoljni moment za korisnike kredita nastupio je početkom 2015 kombinacijom nekoliko faktora.

Kao prvo, Ruska vojna “intervencija” u Ukrajini čime se je ona otvoreno sukobila s interesima SAD. U nemogućnosti zaustavljanja Rusije vojnim putem (što bi izazvalo Treći Svjetski Rat, SAD su krenule posredno, “zaustavljanjem” ruske ekonomije. Nije tajna kako se Ruska ekonomija temelji na izvozu energenata (nafta, plin) koji čine preko 70% izvoza za što rusi dobivaju čiste devize. Rušenjem cijene energenata, koje već odavno ne zavise o odnosu ponude i potražnje već o burzovnim špekulacijama, izazvana je velika šteta i gubitak u Ruskoj ekonomiji što je srušilo fiksni tečaj rublje u odnosu na US$ i €. Ruske tvrtke i oligarsi su zato pohrlili s prebacivanjem deviza na sigurno, u švicarskim banke. Time su oni počeli dodatno puniti Švicarske banke svojim deviznim depozitima, pa je tako odjednom Švicarska Narodna Banka bila prisiljena, kako bi održala odnos dogovorenog tečaja prema €, štampati sve više i više svog papirnatog novca koga drži u svojim trezorima i ne pušta u opticaj na tržište jer bi time stvorila debalans u vlastitoj ekonomiji. I tako su, u jednom trenutku, švicarci rekli dosta – nećemo više štampati papir koji stoji u trezorima i ne ide u opticaj što je,zbog rasta deviznih depozita u Švicarskim bankama, dovelo do daljnjeg uzleta CHF u odnosu na US$ i € koji je zbog deviznih rezervi odjednom počeo jačati, čime je cijena kredita u CHF odletjela “u nebo”.

Nekako u isto vrijeme, javno je obznanjeno kako se u sljedećem srednjoročnom razdoblju planira uspostava zajedničkog slobodnog tržišta EU i SAD. Kako bi tržište funkcioniralo na zadovoljstvo obje ekonomije, tečaj US$ u odnosu na € treba biti konstantan za što je dogovoren omjer 1:1 čime bi obje ekonomije međusobno postale konkurentne na temelju razmjene roba i usluga koje slobodno cirkuliraju unutar zajedničkog tržišta. Razlog tome su cijene u SAD koje su niže nego u EU jer, postoji li razlika u tečaju, tada roba s tržišta sa “jeftinijom” valutom postaje nadmoćna onoj s tržišta “skupljom” valutom. Pa je tako ta “nagodba” EU i SAD dodatno utjecala na tečaj CHF jer su rusi u švicarske banke unosili depozite u obje valute.

Ljudi su na kredit prisiljeni iz raznih motiva: poslovanje ili rješavanje nekog životnog problema. Kredit je od početka bio i ostao jedino u interesu banke i uvijek, bez obzira tko ga uzima, polučuje “dužničko ropstvo” pojedinca, tvrtke ili države. Zato svi oni ili svaki od njih (pojedinac, tvrtka ili država) treba napraviti prvi korak, akumulirati inicijalni kapital, bez kredita za što postoji bezbroj drugih (poštenih) načina. Samo se tako može ostvariti zdravi rast i razvoj odnosno, kako se to danas naziva, “održivi razvoj”. U svijetu u kome je novac Bog i u kome vas uče kako nema alternative, to je moguće samo … Za to treba vremena i strpljivosti. Moderni čovjek je to zaboravio i ponovo treba naučiti kako se “pokrivati pokrivačem koliko je dug i širok” koristeći vlastitu invenciju, sposobnosti i vlastite prednosti mudro i razborito. Vjerovali ili ne ali čak ni Novi Svjetski Poredak koji je neizbježan vas u tome ne može spriječiti.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, teorija zavjere

Novi Svjetski Poredak - Novac (5)

četvrtak , 15.10.2015.

Platne kartice kao oružje ropstva

Cilj današnjih privatnih internacionalnih bankara je potpuno eliminirati gotovinu. Građani trebaju koristiti plastični novac - platne kartice. I ne samo to. Sve države članice EU uvele su nove biometrijske osobne iskaznice koje će pored svih podataka smještenih u čipu registrirati i podatke o svim računima vlasnika. Pa će tako bez osobne iskaznice i bez platne kartice biti nemoguća bilo koja financijska transakcija. Na taj način zaduženi ljudi neće moći ništa plaćati, dok ne izmire dug banci. Tako, stanovnik EU, izgubi li slučajno osobnu iskaznicu ili platnu karticu, neće moći kupovati ni hranu. Time će bukvalno život svakog čovjeka zavisiti od kartica. A karticama će raspolagati bankari. Pogledajte što piše na vašoj platnoj kartici - ona je vlasništvo banke. Bankari će tako raspolagati vašom ekonomskom moći po vlastitoj volji. Najteže će biti političkim protivnicima bankara. Kad jednog dana odu u samoposluživanje i otkriju kako im je banka stornirala račun. Ovo moćno oružje međunarodnih bankara, već je odavno postalo sastavni dio naših života. Mnogi građani misle kako je posjedovanje kreditne kartice stvar visokog standard ali nesumljivo, ono nas samo približava zapadnom "ropstvu".

Kome služi “međunarodna zajednica”

Kako bi se sve ovo o čemu se u ovoj seriji članaka govori sprovodilo u praksi u nacionalnim državama je potrebna politička kontrola nacionalnih elita. Puno je država, pa je zato neophodno njihovo ujedinjavanje u sustav koji će imati manje činovnika. Taman onoliko koliko bankari mogu kontrolirati. Zato su izmišljene takozvane "međunarodne institucije".

Pogledajmo kako je pronicljivo i vješto Rotschild preko svojih ljudi planirao kontrolu nad financijama SAD, koje su skoro 100 godina bile britanska kolonija, a možda su to ostale i danas. U jednom svom izvješću pukovnik (samo po nadimku) Edward House, Rotschildov osoba (lobist) za utjecaj na predsjednika SAD-a. Izvješće je datirano 10. srpnja 1919 i tek je nedavno otkriveno (je li se danas nešto promjenilo, zaključite sami). Izvješće je podnijeto tadašnjem britanskom premijeru Davidu Loydu, koji je prije stupanja na funkciju premijera bio odvjetnik Svjetske Cionističke Organizacije.

U izvješću se iznose podaci o tome kako napreduju pripreme za mirno vraćanje Amerike kao kolonije u dominion tajne organizacije koja se zove "Kruna". Sjedište "Krune" je u Londonu, a zamisao "zavjerenika" je da preko formiranja Lige Naroda, nakon Prvog svjetskog rata, ostvare britansku hegemoniju u čitavom svijetu. House tako piše britanskom premijeru:
"Ovaj smo plan upakirali u mirovni ugovor pa ga tako svijet mora prihvatiti radije nego nastavak rata. Liga je u biti Imperija sa Amerikom kao kolonijom prihvaćenom na isti način kao i ostale naše kolonije."
Nadalje House analizira mentalitet Amerikanaca, za koje kaže da su:
"neizlječivo naklonjeni herojstvu i velikim podvizima, te se njima vrlo lako može manipulirati."
Glavni igrač bankarima je nitko drugi doli predsjednik SAD Woodrow Wilson koga savjetuju, vjerovali ili ne, ljudi "Krune".
U izvješću se otkriva i kako je "Kruna" preuzela kontrolu nad SAD još za vrijeme mandata Teodora Roosevelta (1901-1909) kada je bankarska ekipa Rotschild - Morgan već kontrolirala 25% američke ekonomije.
"Mi sada držimo sve američke novine i izoliramo Amerikance, kao da su na drugoj planeti, od svakog neameričkog utjecaja. Ovo realiziramo uz pomoć "Associated pressa" i naših drugi informativnih agencija."
Jednostavno rečeno: kontrola javnog mnijenja u SAD su u potpunosti još tada preuzeli bankari. Današnji globalni mediji su pak svi u njihovom vlasništvu.
House dalje navodi kako SAD "igraju izvana kao nezavisna država, ali potvrda kako rade za nas i da su samo kolonija jest što je predsjednik Wilson otkazao realizaciju velikog plana o izgradnji američke mornarice, i vodstvo na oceanu prepustio Britaniji."
"Nije li tako naša anglo-američka alijansa postala dominantna u financijskom svijetu?" hvalisavo primjećuje svoj uspjeh House.
House dalje navodi kako su bankari "Krune" financirali i izgradnju japanske ratne flote, iste one koja će kasnije ratovati sa SAD. U izgradnji flote korišten je čelik iz Engleske.
"Ne pokazuje li to koliko su SAD i dalje zavisne od nas? Novcem koga smo posuđivali američkoj vladi za ratne ciljeve, iskoristili smo da kupimo naftna polja u Kaliforniji, Meksiku i Južnoj Americi. Tako nas je rat učinio gospodarima najvećeg dijela svjetskih sirovina".
Dakle, osnivanje Lige naroda bio je plan da se suverenost ove moćne države - kolonije transferira pod okrilje "Krune".
Zahvaljujući jakoj oporbi koju su tada u Kongresu činili republikanci, SAD je ovaj "mirovni plan" odbila i osnivanje Lige naroda je propalo. Ipak, zavjera bankara bila je samo privremeno prekinuta.

Judeo-bankari su, sada se to pouzdano zna, kasnije financirali i Hitlera (svaki rat je brat) i izazvali veliku ekonomsku depresiju u SAD. O ljudskim žrtvama i holokaustu nad židovima ne treba ni govoriti jer .. to je za judeo-bankare samo kolateralna šteta. Zanimljivo je kako su prestrašeni europski židovi nakon Drugog Svjetskog Rata prihvatili preseliti u novu državu, državu Izrael, koju su kupovinom palestinskog zemljišta stvorili upravo Rotschildi iako su sve do tada židovi to zapravo odbijali. Isti bankari uveli su svojim lobiranjem SAD u Drugi Svjetski Rat iako SAD kao država nisu zapravo imale nikakav ekonomski interes ratovati u Europi sve dok ih Japan, koji je tada bio u koaliciji sa Njemačkom, nije napao. Prvobitno zamišljena Liga naroda ipak je 1945 saživjela ali ovaj puta kao organzacija Ujedinjenih Nacija.

Bilderberška grupa

Bilderberška konferencija naziv je za neslužbeni godišnji skup zatvorenog tipa sa oko dvjestotinjak gostiju a održava od 1954 na raznim lokacijama radi raspravljanja o budućnosti svijeta. Većinu sudionika predstavljaju međunarodno utjecajne osobe na području poduzetništva, medija i politike. Prema teorijama urote ali i realističnijim procjenama objavljenima u uglednim medijima, Belderberger je najmoćnija politička, medijska i ekonomska poslovna grupa, a sastaje se jednom godišnje. Neki grupu optužuju da potajno vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma ... Članovi grupe su predsjednici država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela ...

U grupi središnju ulogu ima David Rockefeller, bankar koji preko svojih banaka kontrolira US FED koji preko kreditiranja USA kontrolira kompletnu politiku štampanja US$ bilo da se radi o papirnatom i elektronskom novcu. Rockfeller je osnivač i do danas notorno jedini član tzv. "Member Advisory Group", tj. osoba koja ima neprikosnovenu zadnju riječ u odlučivanju koga će se pozvati na Bilderberšku konferenciju.

Neki od poznatijih članova su Henry Kissinger, David Cameron, Carl Bildt, Gari Kasparov, John Kerry, Romano Prodi, Mario Monti, Viviane Reding. U prošlosti, navodni su članovi bili Margaret Thatcher, Cyrus Vance, George Shultz, Helmut Kohl, François Mitterrand. Najnoviji članovi su Bill Clinton, Hillary Rodham Clinton, Tony Blair, Gordon Brown, Paddy Ashdown, …

Bilderberška grupa usko je povezana s Trilateralnom komisijom, čije je članstvo nešto manje od 400 iznimno utjecajnih pojedinaca iz političkog i poslovnog svijeta stalno, za razliku od sastanaka Bilderberške grupe, na koju se ugledne sudionike poziva ad hoc.

Ulazak u bilo koju od tih grupa predstavlja ulaz u jednu te istu internacionalnu elitu, međutim se - prema dostupnim podacima - od članova Trilatelarne komisije traži stalniji angažman preko različitih svjetskih institucija uključujući i Ujedinjene Nacije.

Trilateralna komisija

Trilateralna komisija je privatno udruženje osnovano 1973 godine sa svrhom promoviranja bliskih odnosa između SAD, Europe i Japana. Inicijator osnivanja bio je David Rockfeller, jedan od vodećih članova i obitelji Rockfeller. Danas komisija ima nešto manje od četiristo članova koji dolaze iz reda najviđenijih osoba iz poslovnog i političkog života. Komisija izdaje razne izvještaje kojima se želi utjecati na globalna kretanja. Na samom početku djelovanja Trilateralne komisije nalazimo izvještaj "The Crisis of Democracy: On the Governability of Democracies čiji autor je Samuel P. Huntington u kojem se autor zalaže za demokraciju s manje sudionika i procedura, ali više autoriteta vlasti.

Među najutjecajnijim pripadnicima Trilateralne komisije su nalazimo primjere Henry Kissinger (bivši državni tajnik SAD), Mario Monti bivši clan Europske komisije i bivši premijer Italije, Madeleine Albright (bivša američka državna tajnica tj. Ministrica inozemnih poslova) za vrijeme predsjedništva Billa Clintona; Carla Bildta, bivšeg premijera i potom ministra vanjskih poslova Švedske, svojedobno Visokog predstavnika za BiH; Alana Greenspana, dugogodišnjeg (1987-2006) šefa Sustava federalnih rezervi (FED); Paula Volckera, šefa FED-a (2009-2011) i rukovodioca u tvrtkama iz konglomerata Rockefellerovih, poput Chase Manhattan Bank i Rockefeller Group, Inc.); Jeana-Claudea Trichettea, bivšeg šefa Europske središnje banke (2003-2011).

Iz Hrvatske su u članstvo Trilateralne komisije primljeni Kolinda Grabar-Kitarović, bivša ministrica inozemnih poslova i europskih integracija RH, potom pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, a od 2015 četvrta predsjednica RH (ove godine je brisana jer je članstvo u Trilaterali nespojivo sa funkcijama obnašanja izvršne vlasti), Franjo Luković, predsjednik uprave Zagrebačke banke i odvjetnik Marijan Hanžeković.

Trilateralna komisija zalaže se za globalnu dominaciju načina organizacija gospodarstva i društva kakva postoje u vodećim zemljama Zapada (kapitalizam i demokracija). Brojni kritičari smatraju Trilateralnu komisiju opasnom koncentracijom moći te smatraju kako doseg njihovih dogovora mora nadilaziti ono što su voljni podijeliti sa javnošću. Na razini teorije urote, pokušava se dokumentirati kako njihovi potencijali utječu na svjetska kretanja mimo demokratskih izbora i drugih načina formiranja legitimne vlasti, te veze sa tajnim društvima.

Zanimljiv video isječak u kome David Knight raščlanjuje ulogu Pape Franje I i njegovo zalaganje za stvaranje jedinstvene svjetske religije koja bi trebala biti u funkciji promocije kreiranja svjetske vlade. Video isječak snimljen je u memorijalnom parku izgrađenom na mjestu gdje se do 11. rujna 2001 nalazio Word Trade Center. Obratite pažnju na fontanu sa spomenikom koji tako neodoljivo podsjeća na logotip Trilaterale. Je li to slučajnost, zaključite sami jer Trilaterala je utemeljena 1973.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, Bilderberger, Trilaterala

Novi Svjetski Poredak - Novac (4)

srijeda , 14.10.2015.

Cilj bankara je svjetska vlada

Mogu li vlade država, koje su građani na demokratskim izborima izabrali, spriječiti bankare da gospodare našim životima? To se, uostalom, od vlade i očekuje, zar ne? Odgovor je, mogle bi kad bi pojedinci koji imaju moć o nečemu odlučivati bili izvan kontrole bankara. Vidjeli smo kako su završili oni koji nisu bili pod kontrolom, a kako su radili oni koji su bili pod kontrolom. Kako bi spriječili svaki takav čin nacionalnih vlada, bankari su shvatili da je važno uništiti sve nacionalne centralne banke i osloboditi države granica, sve kako bi cirkulirao fiktivni kapital, kako bi obesmisliti i ukinuti nacionalne vlade, te umjesto država stvorili međunarodne organizacije, multinacionalne korporacije i bankarske institucije. I naravno, međunarodne monete, poput eura. Ključne odluke bi tako donosili političari u međunarodnim organizacijama kao što su EU, UN, NATO, MMF... A to bankari puno lakše kontroliraju.

Cilj tako stvorenog Novog Svjetskog Poretka (NWO) je, dakle, globalizacija, odnosno smanjivanje broja mjesta na kojima se donose političke i ekonomske odluke. Stožer oko koga se NWO okuplja nije SAD kao takozvana "najmoćnija sila svijeta", već je to zapravo međunarodna bankarska elita.

Vještina umnožavanja novca

Odakle tolika moć bankarima? Jesu li sve to uspjeli postići samo štampanjem novca? Naravno, da nisu. Specifičan smisao za kreiranje novca iz ničega dopunjen je i specifičnim shvaćanjem biznisa. Taj specifičan smisao za posao ogledao se u shvaćanju da se određeni događaji koji mogu utjecati na tržišna kretanja spriječe ili još bolje umjetno i pod kontrolom izazovu. A najbolji posao za bankare je rat kao i svaka druga krizna situacija, gdje se preko noći mijenjaju ekonomske vrijednosti. Pa su se tako bankari izvještili u četiri najunosnija posla:
- financiranju ratova,
- igri na burzi,
- kontroli informacija (medija), i
- trgovini strateškim sirovinama.
Sve ove vještine i poslove bankari su njegovali i razvijali stoljećima. Ipak, tako je bilo u nekad, u početku. A danas se je i to promijenilo. Kako to izgleda možete detaljnije pročitati na spojci.

Rotschildi su napravili prvu obavještajnu mrežu

Saznanje o tome koja bi dinastija u Europskim državicama i grofovijama mogla imati najjači utjecaj, tko bi koga mogao svrgnuti s vlasti i doći na prijestolje, gdje se priprema rat, kome eventualno pomoći novčanom pozajmicom, gdje investirati, sve je to bilo od neprocjenjive vrijednosti i bankarska porodica Rotschild marljivo je skupljala takve podatke. Pa su tako Rotschildi prije dvjesto godina napravili svoje trgovačke agenture u svim glavnim europskim prijestolnicama i centrima trgovine. Bila je to prava obavještajna mreža koja je prikupljala podatke o mogućima previranjima na dvorovima.

Amschel Rotschild, utemeljitelj te bankarske dinastije, organizirao je tako kurirsku mrežu i poštansku službu, preko koje je dobivao informacije gdje se što događa. Njihove poštanske kočije putovale su cestama, a preko La Manchea poštu su prevozili brodovi. Njihovi su agenti u liku sitnih trgovaca i poštara bili na ulicama, na tržnicama i na burzama. Prenosili su gotovinu, obveznice, pisma i vijesti. Obratite pažnju na posljednje - vijesti. Vijesti koje su njihovi glasnici prenosili pokretale su burzu. Od tih informacija zavisila je cijena mnogih dionica.

U vrijeme bitke kod Waterlooa nije bilo dragocjenije vijesti nego kakav će biti ishod bitke. Od toga je zavisila budućnost čitavog europskog kontinenta. Pobijedi li, Napoleon bi postao neosporiv gospodar čitavog europskog kontinenta. Izgubi li, Engleska bi održavala balans utjecaja u Europi i s vremenom bi ga mogla proširiti. Rotschildi su kredit u zlatu dali i jednoj i drugoj strani - i Napoleonu, koga su financirali i doveli na prijestolje i Wellingtonu, da opremi vojsku i sukobi se sa Napoleonovim carstvom. Od ishoda bitke zavisilo je tko će što dobiti, a tko što izgubiti. U igri je bilo čitavo bogatstvo.

Tog se dana Londonska burzae grozničavo punila. Trgovci i bankari čekali su vijesti o ishodu bitke. Izgubi li, Engleske državne obveznice izgubile bi vrijednost. Pobijedi li, vrijednost bi im vrtoglavo narasla. Nathan Rotschild je imao povjerenike koji su radili na obje strane linije fronta. Drugi njegovi agenti imali su zadatak biti na raspolaganju i prenijeti kratak izvještaj specijalnoj komandi koja je bila smještena u blizini. Kasno popodne, 15. lipnja 1815 Rotschldov je pismonoša požurio preko kanala u Englesku sa vrhunskom tajnom. Sutradan, u zoru, susreo se osobno sa samim Rotschildom. Nathan je kratko analizirao dobivene informacije i odmah se uputio na Londonsku burzu.

Atmosfera na burzi bila je fanatična. Svi su čekali vesti. Rotschild, koga suvremenici opisuju kao hladnokrvnog, pronicljivog i izopačenog čovjeka, čovjeka bez trunke emocija, ledenog pogleda i bez duše, došao je na burzu i stao pokraj svog stuba. Bez ikakve čitljive emocije na licu, dao je svojim brokerima vrlo diskretni znak. Istog trenutka oni su počeli da prodavati engleske konzule. Stotine tisuća dolara vrijedni konsuli našli su se na burzi i njihova vrijednost je počela vrtoglavo padati. Nathan se lagano naginjao na stup gledajući reakcije prisutnih jer … Prodavao je, prodavao i prodavao engleske državne obveznice. Vrijednost konsula potpuno je pala, a prisutni su se uskomešali. Na usnama im se sve češće se čitalo: "Rotschild zna", Englezi su izgubili kod Waterloos, Rotschild to sigurno zna.". I u trenutku je nastala panika i ljudi su jurnuli osloboditi se sada skoro potpuno bezvrijednih konsula i da taj papirnati novac zamijene za zlato ili srebro, sve kako bi povratili makar dio njihove vrijednosti.

Nakon nekoliko sati grozničave trgovine jedan konzul se prodavao po cijeni od pet centi za dolar. Rotschild je i dalje hladnokrvno stajao pored svog stupa. Sasvim diskretno ponovo je dao znak svojim brokerima, ovaj put drugačiji. Istog časa desetine njegovih brokera krenule su ka pultu za kupovinu i kupile svaki obezvrijeđeni konsul. Samo nekoliko trenutaka poslije stigle su poštanske kočije i donijele službene vijesti sa bojišta. Engleska je bila pobjednik i postala je novi gospodar Europe. U sekundi je engleski konsul ponovno dobio cijenu, ovaj puta daleko veću no što jeikada ranije imao. Rotschildovo je bogatstvo tako preko noći uvećano dvadeset puta i on je tad postao glavni kontrolor britanske ekonomije i ostao, vjeruje se, do danas.

Iako je 1946 Bank of England formalno nacionalizirana, to nije značajno promijenilo utjecaj privatnih bankara na britansku ekonomiju jer se guverner i vlada pitaju samo o tome koliko će novčanica i kovanog novca biti pušteno u opticaj svake godine. Međutim, u ukupnim financijskim transakcijama gotovina se odavno samo neznatno koristi, pa je tako nacionalizacija centralne banke u Britaniji građanima dala samo utisak kako je državna ekonomija u rukama države. Većina financijskih transakcija danas se obavlja samo preko računalnih ekrana, sa apstraktnim računima i brojkama i, naravno, sa spekulativnim kapitalom. A to nema veze sa stvarnom ekonomskom moći društva i pojedinaca. Štoviše, to ne smanjuje ni kamatu koju vlada treba platiti u ime starih dugova Banci. Prije samo nekoliko godina objavljeno je kako je tek sada splaćen dug iz vremena Napoleonovih ratova. Eto, gdje ide novac od poreznih obveznika u Britaniji i zašto se vjeruje kako je moć Rotschildovih nesmanjena.

Iz sljedećeg nastavka:

Kako bi se sve ovo o čemu se u ovoj seriji članaka govori sprovodilo, u nacionalnim državama je potrebna politička kontrola nacionalnih elita. Puno je država, pa je zato neophodno njihovo ujedinjavanje u sustav koji će imati manje činovnika. Taman onoliko koliko bankari mogu kontrolirati. Zato su izmišljene takozvane "međunarodne institucije".

Oznake: novi svjetski poredak, novac, svjetska vlada, tajne službe

komentiraj (6) * ispiši * #

Novi Svjetski Poredak - Novac (3)

utorak , 13.10.2015.

Kontrola ljudi je preduvjet ropstva

Sve životinje, kao i ljudska bića, žele dominirati i eksploatirati resurse svog okruženja. S početka, ljudi su lovili i pecali, zatim su počeli obrađivali zemlju i time stvorili temelj civilizacije. S “nastankom” civilizacije se s njihovim umovima dogodilo nešto istovremeno i čarobno i užasno. Rođena je religija i ljudi su se počeli plašiti smrti, ozljeđivanja, zarobljeništva, gubitaka, … Pa su tako postali skloni kontroliranju jer … Kontrola pruža neku vrst sigurnosti, a što s vremenom postaje važnije od bilo kog resursa jer ... Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba, te na razini društva zahtijeva organizaciju koja će je provoditi kontrolirajući resurse.

Bez obzira na važnost i značenje koje imaju prirodni (materijalni) resursi, s vremenom su ljudi shvatili kako je za njihovu kontrolu zapravo potrebna druga vrsta kontrole, kontrola nad ljudima jer … Bit je u nečem vrlo praktičnom, bit je u organizaciji. Čovjeka možete plašiti bolom ali ga, ukoliko ustrojite organizaciju koja u kaosu radi neku vrstu reda, ne možete ga uplašiti uskraćivanjem slobode naravno ukoliko je ona preduvjet za dobro organizirani život odnosno, blagostanje. A kako se blagostanje temelji na posjedovanju i barem kontroli resursa, kontroliranjem resursa ne samo da kontrolirate blagostanje već i čovjeka kao takvog. Na primjer, kravi ne možete prijetiti mučenjem ili čak da ćete je ubiti ako ne daje više mlijeka, drvetu možete prijetiti mačem i od njega zahtijevati više plodova ali od njih tim načinom nećete dobiti ono što želite. Jednako, ni od kokoši ne možete dobiti više jaja prijetnjom ali … Možda ćete u svom naumu uspjeti zaprijetite li čovjeku koji ih uzgaja ili posjeduje? Pa je tako “uzgoj”, pardon “odgoj”, ljudi postao jedno od najprofitabilnijih i najdestruktivnijih zanimanja. Dobro ako ne baš zanimanja a ono značajan čimbenik niza zanimanja. I sve to kako bi se vladalo uređenim svijetom odnosno, civilizacijom.

Gotovo svi ste čuli za “Životinjska farma“, knjigu Georga Orwella. Pa ste tako, barem u kratkim crtama, upoznati s njenim sadržajem i mislite kako znate njenu poruku. Neki od vas su je pročitali, a samo vrlo mali dio je (možda) shvatio kako je na ljudsku organizaciju (društvo) vrlo racionalno gledati kao na organizaciju niza farmi. Na tim farmama žive ljudi (životinje) dok se izvan njih nalaze oni (ljudi) koji se brinu se da sve to skupa zajedno, u njihovom vlastitom interesu, funkcionira. A da bi se to moglo ostvariti, organizacijski preduvjet, baš kao na Orwellovoj farmi, jest razdvojiti one koji su jednakiji od onih koji su jednaki. Na taj se način homogena grupa razdvaja na podgrupe između kojih se onda vode borbe, a što oni izvan tog kruga koriste za svoje ciljeve dozirano financirajući obje strane. I pri tome ih, u njihovoj zavjeri (teorija zavjere) zapravo ni ne zanimaju životinje (ljudi) na farmi već isključivo njihov osobni profit.

Znam kako gornje izgleda gotovo nevjerojatno i kao da se uklapa u neku širu teoriju zavjere ali … Sve je to, bez obzira radili li se o zavjeri ili samo o vještom korištenju prirodnih zakonitosti, u suštini upravo tako. Uostalom, za to nam je svjedok povijest čovječanstva na kojoj se doslovce, nije li to ironično, mogu sagledati faze uzgoja “stoke” pardon, “odgoja” ljudi.

Prva fazu uzgoja simbolizira izravno i brutalno ropstvo (Mezopotamija, Egipat, …) pri čemu se upravlja s pomoću izravne brutalne prinude. Na taj način se kontrolira ljudsko tijelo ali kreativna produktivnost uma ostaje izvan dometa ljudskog bića i okova u kojih ste ga stavili. Zato su robovi nevjerojatno neproduktivni i za održavanje zahtijevaju previše resursa.

Druga faza uzgoja je robovlasnički system Rimskog Carstva gdje robovi mogu pokazati izvjesnu dozu genijalnosti. Model još uvijek funkcionira u okvirima formalno robovlasničkog društva ali se čovjeku dopušta oslobađanje izvjesnog kapaciteta i njegovo usmjeravanje na kreativnost te podizanje produktivnosti sustava. Na taj se način, povećanjem produktivnosti, povećava cjelokupno bogatstvo ali kako se organizacija širi tako rastu i zahtjevi za povećanim poreza koji trebaju osigurati ne samo širenje već i održavanje sustava (organizacije). Pa se tako polako nagriza moć društva što na kraju dovodi do propasti tog civilizacijskog modela uzgoja “stoke” na životinjskoj farmi.

Padom Rima stvara se treći model odnosno treća faza ustroja sustava uzgoja “stoke” na životinjskoj farmi. Umjesto pod izravnim vlasništvom, kmetovi (neka vrst zakupnika) obrađuju zemlju sve dok mogu isplatiti svoje gospodare, vlasteline. Model koji iz početka donosi rezultate, propada zbog kontinuirane podjele produktivnih farmi (ograđivanje unutar sve manjih i manjih posjeda) pri čemu se mnoštvo kmetova izbacuje sa zemlje njihovih predaka jer razvoj novih tehnika omogućuje i veće i produktivnije farme s manje ljudi. Povećana produktivnost srednjeg vijeka stvara višak hrane koja je potrebna za širenje gradova čime nastaje demokratski model vlasništva nad ljudima. Raseljeni seljaci i kmetovi odlaze u gradove gdje industrijalcima u nastajanju postaju jeftin ljudski kapital pa vladajuća klasa tih “farmera” shvaća kako mogu zaraditi još više dopuste li svojoj “stoci” slobodan odabir vlastitog zanimanja.

Pa tako dolazimo do današnje četvrte faze uzgoja “stoke” na životinjskim farmama. Znam, ovo su i ironične i cinične riječi ali nemojte ih shvatiti pejorativno već samo u funkciji argumentacije teorije zavjere. U njemu je model izravnog vlasništva robova zamjenjuje model mafije. Mafija rijetko posjeduje vlastiti biznis već periodično od vlasnika biznisa ubire “reket” odnosno otplatu kredita koga je vlasnik uzeo za pokretanje posla i kontinuirano uzima za njegov nastavak. Naravno, ovdje se ne radi o pravoj mafiji već o bankarima iza kojih stoje ugovori i zakonske odredbe ali … Koja je zapravo razlika između onoga što nazivamo mafijom i bankara? I je li ona uistinu s ove ili one strane zakona s obzirom na to da bankari ionako, vidjeli ste to iz prvog dijela serijala, stvaraju kapital iz ničega jer … Netko im je to pravo dao i uz to ga proglasio zakonom.

Moderno robovlasničko društvo

Zaduživanje i stvaranje vrijednosti koje nema je jedna beskonačna igra brojki. Pretvaranje novca u robu koja se tržišno vrednuje i prodaje ne samo da je bankare učinila bogatim ljudima, već je najveći dio čovječanstva pretvorio u robove. Jer, sa spekulativnim tj. zamišljenim novcem bankari su stotinama godina kupovali realna bogatstva: zemlju, naftu, rudnike, ljudski rad. Pa su tako, dok su širili svoju bankarsku imperiju investirali i u gradnju infrastrukture u brojnim državama svijeta. Posljedica takvih investicija je da zamišljeni novac širom svijeta isisava prave vrijednosti - tuđu robu, rad i sirovine. Naravno, primijetili ste, svugdje se otvaraju isključivo strane banke a cijeli je svijet danas podijeljen na one koji rade i stvaraju istinske vrijednosti i one koji te stvorene vrijednosti bez rada prisvajaju. I ma koliko pojedinci i nacionalne ekonomije radili i stvarali, one i oni uvijek ostaju u dugovima. A bez ekonomske nezavisnosti, nema ni stvarne nezavisnosti društva, a niti ljudskih sloboda.

Ne sliči li nekome sve ovo gornje na davno ukinut robovlasnički sustav? Ne, ne samo da sliči, već današnje društvo upravo to i jest. Čitav svijet se danas i formalno ustrojava upravo ka takvom sustavu, sustavu gdje će najveći dio čovječanstva raditi i stvarati za malu i odabranu elitu bankara i njihovih izvršnih upravitelja, koje modernim rječnikom zovemo menadžeri. Jeste li primijetili koliko škola za internacionalne menadžere i takozvane financijske eksperte danas bankari otvaraju?

Očito, ako je svaki građanin na planeti zadužen, ako je svaka tvrtka zadužena, ako je svaka država zadužena, gdje su onda ti bankari našli taj novac kojim nas kreditiraju? Nisu ga našli nigdje. Oni su ga izmislili:
"Dajte mi kontrolu novčanih tijekova u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone."

Gornje je shvatio Amschel Mayer von Rothschild (1773–1885, Frankfurt, Njemačka), osnivač dinastije koja već tri vijeka drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i svih njenih (bivših) kolonija, od kojih je SAD najveća. Još 1913 američki kongresmen Charles Lindberg proročanski je upozorio predsjednika Wilsona i Kongres što će donijeti njihova odluka o davanju prava privatnoj banci (FED) da kreira novac:
"Kada predsjednik potpiše tu odluku, legalizirati će nevidljivu vladu koju čine monetarni moćnici."

Uzalud. Nisu ga poslušali. Charles Lindberg i Thomas Jefferson shvatili su kakva se opasnost sprema Americi:
"Vjerujem kako su privatne banke opasnije za našu slobodu nego najjače armije. One su već podigle novčanu aristokraciju koja poništava moć vlade. Ova moć bankarima mora biti oduzeta i mora biti vraćena narodu." uzalud je govorio.

"Tko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji, apsolutni je gospodar gospodarstva. Kada shvatimo da je tako čitav sustav vrlo jednostavno, na ovaj ili onaj način, kontroliran od nekolicine moćnih ljudi na vrhu, nećete biti upozoreni kako nastaju razdoblja inflacije i depresije." riječi su Jamesa Garfielda, američkog predsjednika.

Samo nekoliko tjedana nakon ove izjave na njega je izvršen atentat. Bilo je to 12. srpnja 1818.

Predsjednici Abraham Lincoln i John F. Kennedy pokušali su izvesti monetarne reforme kojima bi povratili izdavanje novca u okvire državnih institucija. Obojica su u ovome spriječeni na isti način - atentatom. A njihovi nasljednici odmah su najavljene reforme obustavili.

I genijalni izumitelj Thomas Edison primijetio je zavisnost države od bankara i to izrazio čistom logikom:
"Ako naša država može izdati dolarsku obveznicu, može izdati i dolarsku mjenicu. Elementi koji obveznicu čine dobrom, čine dobrom i mjenicu …Apsurdno je kako naša zemlja može izdati 30 milijuna u obveznicama, a ne može 30 milijuna u novcu. I jedno i drugo obavezuju na plaćanje, ali jedna bogati zelenaša, a druga pomaže ljudima."
Uzalud.

O tome što proizlazi iz gornjih priča i kako se to sve uklapa u Novi Svjetski Poredak u sljedećem nastavku serijala o novcu.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, društvo, Životinjska farma

komentiraj (6) * ispiši * #

Novi Svjetski Poredak - Novac (2)

ponedjeljak , 12.10.2015.

Jednog poslijepodneva, glavni direktor banke vraćao se kući svojom luksuznom limuzinom. Opazi dva čovjeka kako jedu travu uz rub ceste. Naredi svom vozaču da zaustavi automobil te izlazeći iz auta, upita jednog od njih:
- Zašto vas dvojica jedete tu prljavu i uvenulu travu?
- Nemamo novaca za hranu - odgovori jadni čovjek.
- Eto, zato moramo jesti travu.
- Dobro, onda idemo mojoj kući i ja ću vam dati jesti - reče bankar.
- Hvala, ali ja imam ženu i dvoje djece sa mnom. Eno ih dolje, ispod onog drveta.
- Nema problema, povedi i njih - reče ponovo bankar pa okrenuvši se drugom čovjeku, reče mu:
- Ti također možeš s nama.
Čovjek tihim glasom progovori:
- Ali, gospodine, i ja isto imam suprugu i šestoro djece.
- Dakle, neka dođu i oni, naravno - odgovori bankar.
I svi oni uđu u ogromnu bankarevu limuzinu.
Vozeći se tako, jedan od dvojice pogleda stidljivo u bankara i reče:
- Gospodin je vrlo ljubazan... Hvala vam što ste nas sve povezli sa sobom!
Bankar mu odgovori:
- Dragi moj, ne morate se sramiti, vrlo sam sretan što ovo činim! Vjerujte mi, vi ćete zaista biti oduševljeni mojom kućom... Trava je tamo lijepa, zelena, zdrava i viša od 20 centimetara pa će tako biti dovoljno za vaše obitelji.

Međunarodni bankari postaju gospodari država

Mi vjerujemo kako papir na kome piše 500 $ ili € što ga držimo u ruci ima vrijednost kojom možemo kupiti robu ili uslugu koja se toliko na tržištu vrednuje. Sve dok ga možemo zamijeniti za robu to nije problem. Problem postaje kada zaboravimo da novac sam po sebi nema vrijednost. On je samo oznaka, mjerilo, neke stvarne vrijednosti. To je isto kao kad biste rekli kako ne možete završiti radove na autoputu jer vam nedostaju kilometri. Međutim, novac stvoren iz ničega ima upravo takvu vrijednost i naziva se spekulativnim kapitalom. Vrijednost mu daju bankari. Taj novac, zapravo papir ili u vrijeme kartičnog poslovanja elektronski zapis, oni prodaju kao robu koju sami "prave" i procjenjuju.

Ovakav način stvaranja vrijednosti iz lažno izdanih priznanica učinio je prve bankare još u srednjem vijeku, vrlo bogatim ljudima. Pa se tako se oni više nisu zadovoljavali zaradom na sitnim depozitima građana, već su tražili više. U 17 stoljeću došlo je do sukoba holandskih bankara sa engleskom dinastijom Stewart. Bogati bankari Europe su se udružili i financirali Williama od Orangea koji je svrgnu Stewarte invazijom na Englesku i postao Kralj William III. Pred kraj 16 stoljeća Engleska je bila financijska ruina. Zalihe zlata i srebra su potrošene, a građanski rat je u sljedećih 50 godina zamijenjen ratom sa Francuskom i Holandijom. Zemlja je bila u bijednom stanju, a William nije mogao platiti vojsku. Hitno mu je bio potreban novac ali, umjesto da ga kreira sam i njime zaduži građane u iznosu od 20 milijuna funti što je komotno kao kralj mogao jer je novac samo usvojena konvencija za trgovinu.

William je prihvatio "pomoć" prijatelja bankara ali je u njenoj pozadini bila "mala" protuusluga. Bankari su tražili da otvore svoju malu privatnu banku koja je dobila status centralne banke. Za uzvrat oni bi u nju položili svoj zlatni depozit i na temelju toga izdavali papirnate vrijednosti, štampali novac i posuđivali ga državi. Tako je 1694 nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavanja novca. U osnivačkoj povelji Bank of England stoji i besmrtna odrednica:
"Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona kreira iz ničega (out of nothing)".

I tako umjesto da vrijednost koju predstavlja novac bude temeljena na radu, proizvodnji i razvijanju u skladu s time vlastite ekonomije. Engleska je tako počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama. U Bank of England to je registrirano kao nacionalni dug.

Nacionalni dug

Kamate i dugove registrirane u Bank of England zapravo su otplaćivali građani porezima, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su zatezne kamate, pa je država morala povećavati poreze i još više kažnjavati narod. Naziv "Bank of England" uzet je zapravo kako bi se građanima ulilo povjerenje asocirajući ih na nešto nacionalno, iako je to bila privatna banka. (Imena njenih najvećih dioničara nikada nisu otkrivena, ali se zna kako su preuzeli obvezu uplatiti 1,4 milijuna funti u zlatu i tako kupili svoj udjel. Međutim, uplatili su samo tri četvrtine ili jedan milijun. Bez obzira na tu "malu tehničku manjkavost" banka je 1704 počela prodavati akcije kako bi uvećala početni kapital i naravno, odmah počela davati novčane pozajmice.

I američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je "pomoć" od bankara. Prvo su mu pomogli postati predsjednik financiranjem izborne kampanje. Potom onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno, ucjenu iz mladosti. Da se oduži, Woodrow Wilson 1913 u Kongresu "protura" zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, Federal Reserve (FED), može štampati novac bez zlatne podloge odnosno, novac kreirati iz ničega. Od tada pa do danas, američka vlada posuđuje dolare od ove moćne grupe financijskih mahera i stvara ogroman nacionalni dug.

Tako privatna centralna banka (FED) kreira milijardu dolara koje sa kamatom od tri posto daje vladi SAD i stvara nacionalni dug. Taj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa kamatom od 5% koje prodaju građanima i tvrtkama sa kamatom 7% ili više. Dakle, svatko je u lancu napravio dug na temelju iste sume novca kreiranog iz ničega. To je kao neispravan kalkulator koji ima ugrađenu grešku, na primjer stalno upisuje broj sedam pa bilo koji broj da se upiše, on se množi sa sedam. Tako kalkulator uvijek daje pogrešan rezultat. Dva puta dva postaje 28, tri plus četiri postaje 49 i tako dalje. Koristi li operator ovakav kalkulator za izradu svojih proračuna ili za računanje kamate ubrzo će se naći na vrtuljku tražeći neki smisao. A na ovom financijskom vrtuljku danas okreće čitav svijet. Prije 50ak godina u svjetskim financijskim tijekovima bilo je samo oko 5% spekulativnog novca dok je danas spekulativno cirkulira 97% kapitala. Nacionalni dug u Velikoj Britaniji 1996 iznosio je 380 mlrd. funti, od čega su kamate 30 mlrd. Zajedno sa dugovima komercijalnih banaka danas on iznosi preko jedan trilijun funti (18 nula).

SAD, najmoćnija i "najbogatija" država svijeta, danas ima ukupni dug od preko 40 trilijuna dolara, a nacionalni iznosi blizu 9 trilijuna (američki trilijun ima 12 nula). Japan, druga svjetska najbogatija ekonomija i ima nacionalni dug 3 trilijuna dolara. Dugove imaju i sve ostale države u svijetu. I to je najveća legalna prijevara u povijesti čovječanstva. Pa tako jedna grupa lihvara u razdoblju od 300 godina postaje ugledna svjetska bankarska elita, a danas su praktično gospodari svijeta.

Doslovce, nema države, nema čovjeka na planeti, nema tvrtke koja njima ne duguje novac. I taj je dug toliki da nikada ne može biti otplaćen! Jer ako bi neka država i htjela da ga otplati, morala bi iz novčanih tokova povući sav novac i sve vrijednosnice odnosno obveznice što bi je dovelo do potpunog sloma.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, nacionalni dug

Novi Svjetski Poredak - Novac (1)

nedjelja , 11.10.2015.

Kako je nastao novac

Svi smo učili kako je direktna robna razmjena bila prvi vid trgovine. Ljudi su direktno razmjenjivali: ovcu za kravu, kravu za kukuruz, kukuruz za rajčicu, ugljen za drvo, drvo za cigle itd. Kada je roba u razmjeni postala veća, bilo je nezgodno sa sobom nositi veliku količinu robe pa su se umjesto toga ljudi složili da nađu neku sporazumnu vrijednost koja bi u razmjeni posredovala. Moglo se prihvatiti bilo što - komad kože ili kosti ili metala. Sve je bila stvar dogovora i opće suglasnosti unutar društva.

U početku su kao najčešće jamstvo u trgovini korištene kovanice od postojanog metala - zlata, srebra, nikla, bakra … Vrijednost određene kovanice bila je opće prihvaćena konvencija. Nju je jamčio vladar države ili posjeda. Uvjet za ovakvu trgovinu podrazumijeva povjerenje svih u vladara i njihovu spremnost prihvaćanja konvencije. Tako je nastao sistem robne razmjene gdje se vrijednost svake robe predstavljala određenom količinom kovanica, a kovanice su predstavljale zamjenu za vrijednost robe koja bi se mogla razmijeniti. Dakle, same po sebi kovanice nisu imale vrijednost osim one koju im je davala roba za koju su se mogle zamijeniti. Nisu se mogle jesti, obući, koristiti za gradnju, grijanje ili prijevoz. Korištenje kovanica stvorilo je i potražnju za metalom od kojih su se one kovale, pa je tako određeni metal imao veću ili manju vrijednost na tržištu, što je zavisilo od njegove potražnje.

Kako se s vremenom količina roba u razmjeni povećavala, trebalo je sve više kovanica, pa je njihovo nošenje s vremenom postalo nepraktično. Trgovac na veliko morao bi nositi čitav sanduk ili teške kese zlatnika i srebrnjaka, što je bilo i opasno zbog pljačkaša.(Tada su na scenu stupili zlatari nudeći svoje usluge. Oni su imali dobro osiguranje i iskovane sanduke u kojima su čuvali zlato. Pa su ljudi svoje zlatne kovanice sve češće ostavljali na čuvanje kod njih u sanducima. Ovi su im tu uslugu naplaćivali pokojim zlatnim ili srebrnim novčićem, a za količinu deponiranog zlata ili drugih kovanica izdavali su papirnatu potvrdu – priznanicu - na kojoj je pisalo koliko i kojih kovanica vlasnik ima na raspolaganju.

S vremenom je u opticaju, kao sredstvo u razmjeni robe, ovakvih priznanica bilo sve više pa su se one sve češće koristile kao sredstvo za razmjenu robe. Umjesto da svaki čas dolazi i podiže svoje zlato, vlasnik deponiranog zlata davao bi trećem licu u zamjenu za robu priznanicu. Pa je ovaj sa tom priznanicom opet mogao u svakom trenutku podići kovanice kod istog zlatara.(Priznanica se tako pokazala puno praktičnijom i postala je vrlo popularna, pa su kovanice sve više bile na čuvanju kod zlatara, a sve manje u kesama i sanducima samog vlasnika.

A kako je to izgledalo kod zlatara? Na primjer, izvjesni Petar bi deponirao 20 funti zlata i za to uzeo priznanicu na 20 funti. Ali prošlo bi i godinu dana kako se Petar ne bi pojavio da podigne svoje zlato. Jednostavno, Petar je trgovao samo priznanicama. Za to vrijeme njegovo zlato je stajalo. Kod zlatara se u međuvremenu pojavio Toma i pitao može da posuditi 20 funti zlata na šest mjeseci i tu pozajmicu platiti sa kamatom. Kao jamstvo da će platiti, Toma je ponudio svoju kuću.(Zlatar je tada procijenio da bi Tomi mogao posuditi Petrovo zlato jer se Petar već godinu dana ne pojavljuje i ne podiže svoje zlato, pa se možda se neće pojaviti ni sljedećih šest mjeseci. I tako se zlatar odlučio na rizik i posuđuje Petrovo zlato Tomi uz dogovorene kamate.(Međutim zlatar mu ga nije dao fizički, već mu je samo izdao potvrdu da Toma kod njega ima založeno 20 funti zlata. Pa je sada realno stanje postalo da su u opticaju bile dvije potvrde koje jamče postojanje 40 funti zlata, iako je u stvarnosti zlata bilo samo 20 funti.

Naravno, bila je to prijevara, jer je zlatar znao kako jednu priznanicu izdaje za nepostojeće zlato. I ne samo to, Toma je vjerovao kako od tog trenutka zaista kod zlatara ima 20 funti zlata, a ne samo obični komad papira - priznanicu. Međutim, glavni dio prijevare tek slijedi. Izdavanjem druge priznanice Tomi na 20 funti kreirana je nova zamjena za vrijednost, zapravo stavljena je u opticaj potvrda o postojanju vrijednosti koja realno ne postoji. Ta se vrijednost vodila kao dug stavljen na teret Tomi, a koji će postati stvarna vrijednost onda kad on taj dug otplati stvarnim radom i stvarnom robom koju će morati prodati.

Kada je Toma zlataru vratio dug i donio pravo zlato u iznosu od 20 funti plus 10% kamate, on je zlataru dao pravu vrijednost od 22 funte stvarnog zlata koje je kupio prodajom svog stvarnog rada i stvarne robe.(Zlatar je, međutim, došao u posjed 22 funte zlata bez ikakvog stvarnog rada i bez prodane robe. Jer, napisati nekom priznanicu, i nije nikakav rad već samo rizik da se prijevara ne otkrije. Nakon što se zlatar uvjerio kako uspješno i lako zaradio 22 funte zlata, odlučio je istu sumu, od deponiranih Petrovih 20 funti, izdati na zajam još za još tri priznanice. Tako su se u opticaju za istih 20 funti zlata našle četiri papirnate priznanice koje donosiocu jamče po 20 funti zlata, što je ukupno 80 funti zlata. Tako je zlatar in ničega kreirao još 60 funti zlata plus kamata po 10% što znači 66 funti. Tako će zlatar kada se taj dug izmiri imati 88 funti zlata stvorenih bez rada – iz ničega. Ukoliko mu dužnici ne vrate dug sa kamatom, zlatar će preuzeti njihovu založenu imovinu - zemlju ili kuću. a to je stvarna vrijednost.

Tako je komad papira, obična priznanica, donosila zlataru stvarne materijalne vrijednosti bez ikakvog rada. Bio je to početak bankarstva, a sustav kreditiranja kojeg danas poznajemo počiva upravo na tome - na kreiranju novca iz ničega. A taj se novac se naziva dug.(Što se događa kada vu banci uzimate kredit na 100.000 € na 25 godina? Banka vam na račun upiše 100.000 € plus 15% kamata - pa još klizne – i na kraju možda ispadne ukupno 200.000 €. I sve se to proglasi vašim dugom banci. Dug otplaćujete svojim radom koji zaista stvara neku vrijednost. Ali, ako nakon 25 godina ne uspijete vratiti kredit, vaš rad i vaša kuća koju ste kupili pripada bankarima.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, kontrola

Novi Svjetski Poredak - Teorija zavjere u teoriji i praksi

subota , 10.10.2015.

Teorija zavjere je pokušaj objašnjavanja krajnjeg razloga nekog (političkog, socijalnog ili povijesnog) događaja kao tajni, obično zavaravajući, plan tajnog udruženja moćnih osoba (moćna elita) negirajući činjenicu kako je događaj izravni rezultat određene aktivnosti ili pak prirodni događaj. Iako u povijesti nerijetko postoje kriminalna djela koja su uistinu počinile skupine ljudi (urotnici) izraz se obično koristi u akademskim krugovima ali i u popularnoj kulturi.

Teorija zavjere ima uvijek određene standardne uzorke, obično nastale kroz metodološke pogreške. Termin se obično koristi u negativnim konotacijama kada se želi objasniti i odbaciti neispravan, paranoičan i nevjerojatan trač. Većina ljudi koji nazivaju svoje teorije konspirativnim odbijaju kako se njihova teorija može svrstati u takvu vrstu negativnih konotacija.

Međutim, u mnogim slučajevima, sigurnosno-obavještajne službe usko povezane sa politikom koju zastupaju određene države odnosno financijsko-političko-interesne skupine unutar ili između njih, baš kao i terorističke skupine, namjerno šire razne zavjere sve kako bi u okviru određene koncepcije lansirali gomilu nepovezanih informacija kojima će pozornost “protivnika” usmjeriti na krivu stranu omogućivši time vlastito djelovanje u postizavanju (pri)(s)krivenog cilja odnosno, probitka.

Slično ponašanje nalazimo i kod nekih duševnih bolesnika koji svoje paranoje uistinu argumentiraju vrlo logičnim (ali odabranim) činjenicama na temelju kojih izvode vrlo racionalne i nadasve više no logične (ponekad čak i genijalne) zaključke.

Bilo kako bilo, bez obzira na područje na koje se pojedina teorija fokusira, sve se to prepoznaje po tome što se u činjenicama ne razaznaje jasna interesna logika međusobno nepovezanih objekata odnosno, a ako se i razaznaje ona je uvijek podložna određenoj interpretaciji sa logički vrlo definiranim ciljem. Povijest čovječanstva prepuna je događaja u kojima su ljudi nastojali kontrolirati okolinu kako bi mogli zadovoljiti sve svoje potrebe. Niz uspjeha naveli su čovjeka na deterministički način razmišljanja. Međutim, kada bi svijet uistinu bio deterministički tada bi se mogao predvidjeti i mogao bi se razviti sustav učinkovite kontrole. No to nikome nije uspjelo. Kaos, koji postoji i oduvijek je postojao u svakodnevnom životu obično se ne primjećuje pa su tako ljudi kaotično ponašanje (teorija kaosa) pokušavaju objasniti na deterministički način odnosno, pripisivali utjecaju smetnji na sustav ali … Slom takvog načina razmišljanja nastupa kada se za nemjerljivo male razlike u početnim uvjetima dobije različit ishod (recimo udio muslimanske populacije u katoličkoj sredini). U teoriji kaosa ova se ekstremna osjetljivost na početne uvjete naziva se leptirov učinak:
"Zamahne li leptir krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi".
Međutim, to ne znači da vjetar koji nastaje mahanjem leptirovih krila uzrokuje uragan, već mahanje leptirovih krila može promijeniti slijed događaja koji bi se zbio da leptir nije mahao krilima jer … Svi smo mi bitni. Također bi se moglo reći i kako će zamah leptirovih krila spriječiti pojavu uragana na Floridi. Međutim, kada bi u početne uvijete uspjelo uvrstiti sve moguće utjecaje, i dalje bi se pokazalo kako se buduća zbivanja ne mogu u potpunosti predvidjeti. Zanimljivo kako bez obzira na to jesu li stvarne ili fiktivne, sve teorije zavjere imaju svoje prirodno objašnjenje koje suvremena fizika naziva “čudnim atraktorima” koji definiraju mehanizme zakonitosti Svemira i sveukupnost međusobnih odnosa materije i energije. Naravno, područje fizike nije čovjek i njegovo društveno okruženje ali se, u principu, kada su u pitanju (među)zavisni društveno-ekonomski procesi, radi o identičnom mehanizmu.

Mnogi teoretičari zavjere suvremeno društvo dovode u vezu sa skupinama ljudi koji na tajni način upravljaju događajima nastojeći ostvariti raznorazne ciljeve. Govori li se o teoriji zavjere kroz prizmu tzv. Novog Svjetskog Poretka, mora se priznati kako uistinu postoje i stremljenja i činjenice koje mogu navesti na takvo (pro)(raz)mišljanje. Na primjer:
- stvaranje “globalne države” pod kontrolom “svjetske vlade”,
- kreiranje ratnih sukoba i svjetski terorizam,
- kontrola prirasta stanovništva,
- širenje novih smrtonosnih zaraznih bolesti,
- utjecaj i kontrola nad medijima koji definiraju (ne)prihvatljivu sliku svijeta kroz kanaliziranje činjenica,
- kontrola kretanja i utjecaj na raspoloženje ljudi (čipiranje ljudi),
- “novo roditeljstvo” kroz odbacivanje tradicionalnih vrijednosti u obitelji karakteristično za ljudske zajednice koje se tradicionalno definiraju pojmom civilizacije, kroz izjednačavanje ili čak negiranje uloge roditelja iz čega slijedi oduzimanje – prenošenje - roditeljskih prava na druge entitete.
I još puno toga.

Sve navedeno, kao i puno toga ostalog sa čime se (ne)posredno susrećemo u vlastitom (svakodnevnom) životu u izravnoj je vezi sa u biti sa kaotičnim, zapravo antidemokratskim, općim ustrojem svijeta. U tom smislu zagovornici postojanja tzv. “iluminata” ističu kako “iluminati” mogu izravno ili neizravno utjecati na povijesne događaje, bilo kroz posjedovanje ili čuvanje tajnih znanja odnosno kroz drugačije vidove kontrole, na primjer kroz kontrolu putem stvaranja novca.

Mnogi bankarski i ekonomski eksperti, a posebno političari barataju danas pojmovima kao što su: kupovna moć, potrošačka košarica, inflacija, hiper inflacija, devalvacija, kamatna stopa, zatezna kamata, prezaduženost, dužničko ropstvo, anuiteti, reprogramiranje duga, MMF, Pariški i Londonski Klub, Svjetska banka, IDA programi, donacije, investicije, klizni tečaj, devizne rezerve …

Znate li što sve to uistinu znači? Ne, nemojte se trudite razmišljati. Svi ti pojmovi služe jedino kako biste manje znali i manje shvaćali da ste okrutno i perfidno prevareni. Opljačkani ste za čitav život i uz to pretvoreni u roba.(Ne shvaćate? Naravno, to vam nitko nije rekao. O tome nije bilo rasprave u parlamentu, na televiziji, u novinama …

Logično, jer da je bilo, tada pljačka ne bi bila uspješna. Ali kako je pljačka izvedena savršeno i sada ne možete ništa promijeniti, konačno možete saznati što je najveća prijevara na svijetu. Zato slobodno i bez straha pročitajte kako su vas prevarili. Ako ništa ostaje vam utjeha kako je ono što ćete pročitati uistinu zanimljivo i edukativno, a zvuči poput napetog trilera.

U sljedećem nastavku - kako je nastao novac i kako ste postali robovi.

Oznake: novi svjetski poredak, teorija kaosa, novac

Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (4)

četvrtak , 08.10.2015.

Franjevački svećenik poručio: 'Islam je gore zlo od nacizma'

Župni vikar župe svetog Nikole u Hrvatskoj Kostajnici, franjevac Danijel Maljur, umjesto dijaloga i ekumenizma, na društvenim mrežama promiče govor mržnje.

Umjesto besmislene polemike s new age-ovcima (siromasi duhom) evo izvornika pa sami prosudite tko je u pravu: stanari kraljevstva nebeskog ili fra Danijel Maljur koji se drznuo jednostavnim riječima reći istinu.

Franklin Graham: Je li islam uistinu religija mira?

Točno godinu dana nakon što je stajao ispred Opće skupštine Ujedinjenih Naroda i tražio ih smjenu sirijskog predsjednika Bashara Assada, predsjednik Obama ponovno je u rujnu spomenuo nasilni sukob na Bliskom Istoku – ovaj put pozivajući na udružene globalne napore u borbi protiv islamskog terorizma u toj regiji.

U ovom govoru predsjednik Obama je izgovorio zbunjujuću izjavu o islamu: „Islam naučava mir. Muslimani diljem svijeta nastoje živjeti dostojanstveno i pravedno. A kad je riječ o islamu i Americi, nema „nas“ ili „njih“ – samo „mi“, jer su milijuni muslimana u Americi dio tkiva naše države.“

Dok pohvaljujem predsjednika Obamu za raspoređivanje američkih vojnih snaga koje se bore protiv ove podle i opake prijetnje, također vjerujem da je naš predsjednik potpuno i u temelju u krivu što se tiče netolerantne i nasilne prirode čvrstih islamskih sljedbenika.

Dan nakon predsjednikova govora stajao sam na trgu Lafayette – odmah preko puta Bijele kuće –govorio sam na molitvenom bdjenju za Saeeda Abedinija, iranskog Amerikanca koji je bio uhapšen u Iranu prije dvije godine.
Saeed je bio uhapšen samo zbog svoje kršćanske vjere, tučen i mučen radi Isusa od strane neprijateljskog islamskog režima.

Islamistički teroristi neselektivno i brutalno ubijaju sve koji im stoje na putu, dokaz za to su jezive demonske fotografije nedavnih ubojstava američkih i britanskih novinara. Za muslimane mir dolazi tek kroz podčinjenost islamu. Kada oni govore o miru, misle na podčinjenost njihovoj religiji. Što se tiče svijeta, desetci tisuća muškaraca, žena i djece ubijeni su u ima Alaha, pod krvavom zastavom islama.

Zato sam, dok smo molili za oslobođenje Saeeda i ostalih progonjenih kršćana, razgovarao s predsjednikom putem medija i zvučnika u parku Lafayette:
„Gospodine predsjedniče — sljedbenici mirotvorne religije ne obezglavljuju nevine ljude na barbarski način, kojem je svijet nedavno svjedočio.“
„Gospodine predsjedniče — sljedbenici mirotvore religije ne otimaju 300 mladih školarki, kao što je to učinila grupa Boko Haram u sjeveroistočnoj Nigeriji u travnju i navodno ih prodala muškarcima kao seksualno roblje.“
„Gospodine predsjedniče — ljudi koji prakticiraju mirotvornu religiju ne detoniraju bombe na američkim ulicama tijekom maratonske utrke kako bi ubili i osakatili nevine ljude.“
„Gospodine predsjedniče — nitko tko pripada mirotvornoj religiji ne bi ni uzeo u obzir otmicu aviona i ne bi se njima zabio u zgrade pune nevinih ljudi, na početku njihova radnog dana, kao što se to dogodilo u ovoj državi 11. rujna.“
„Gospodine predsjedniče — niti jedna mirotvorna religija ne bi tolerirala, a kamoli prakticirala, obrezivanje žena, tražila od žena muževo odobrenje za izlazak iz kuće ili prijavu na posao, i ograničila njezinu mogućnost da pravda bude zadovoljena u slučaju seksualnih zločina.“
„Gospodine predsjedniče — mirotvorna religija ne bi oprostila i dopustila ocu da utopi svoju kćer u bazenu ispred cijele obitelji u ime obiteljske časti jer je ona možda ostala kasno kod svog dečka.“
„Gospodine predsjedniče — zašto 3,5 milijuna muslimana u Sjevernoj Americi nisu osudili ovo odvratno barbarsko ponašanje pripadnika njihove religije na američkom tlu?“

Čak je predsjednik Bush u prošloj vlasti islam nazvao mirotvornom religijom. Obojica predsjednika načinila su veliku protuuslugu američkoj javnosti nerazumijevanjem islama i njegova učenja u Kur’anu.

Sada razumijem da ove stravične događaje nisu počinili mirotvorni muslimani, koji mirno koegzistiraju s pripadnicima drugih vjeroispovijesti, već radikalni ekstremisti. Zasigurno postoji mnogo muslimana koji mirno žive u suživotu s pripadnicima drugih religija.

Pa ipak, moje je pitanje: zašto mnogi, ako ne i većina, od 1,6 milijardi muslimana diljem svijeta nisu osudili ove nasilne zločine protiv nevinog ljudstva kad su se prvi put pojavili? Zašto bi 23% svjetskog stanovništva stajalo u pozadini i dopustilo pripadnicima iste religije da ih definiraju svojim nasilnim ponašanjem ako je to uistinu religija mira?

Ako netko tko za sebe tvrdi da je kršćanin počini neki nasilan čin, većina kršćana se brzo i jednoglasno udruže kako bi osudili taj čin i ogradili se od njega. Ne mogu se prisjetiti niti jednog primjera nasilnog ponašanja navodno učinjenog u ime kršćanstva, a da nije odmah odbačen od strane kršćanske zajednice.

Predsjednik Obama rekao je da su grupe poput al-Kaide i Boko Harama vođene ideologijom koja „će jednostavno usahnuti i umrijeti ako je konstantno izložena, suočavana i opovrgavana na svjetlu dana.“

To jednostavno nije slučaj. Islam nije samo ideologija ili filozofija. To je kriva religija. I dok možda sadrži neke elemente ljudskog morala, nije ništa drugo nego vođena i karakterizirana podmuklom prijevarom.

Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14:6) Svaka religija ili vjera koja odbija priznati božanstvo Isusa Krista – islam, budizam, hinduizam – i traži spasenje na bilo koji način osim kroz vjeru u Njega, kriva je religija.

Đavlove zasljepljujuće laži su mračna i zlobna sila koja se , na kraju krajeva, nalazi iza svake krive religije. Kada su farizeji sumnjali u Isusovu izjavu kao vječnu istinu, Isus im je odgovorio potresnim ukorom: „Vi imate đavla za oca. On je bio ubojica ljudi od početka..on je lažac i otac laži.“ (Ivan 8:44-45)
Nemoguće je da religija bude ujedno i kriva religija i religija mira, pošto nikako ne može pomiriti svetog Boga i grešnog čovjeka, i nikad ne može donijeti stalan mir između ljudi ili nacija.

Očito je da nije svaka lažna religija obilježena barbarskim ponašanjem kakvom svjedočimo u današnje vrijeme. Neke se na površini čine spokojnim i bezopasnim, no nijedna ne može osloboditi ljude od snage grijeha. Samo Krist, Sin Božji, spašava od grijeha, đavla i smrti. On je umro na križu za naše grijehe, bio pokopan i uskrsnuo od mrtvih.

Moja iskrena molitva je da Gospodin iskoristi ove kaotične i zastrašujuće događaje kojima svjedočimo na svijetu kako bi potaknuo ljude, uključujući i pripadnike islama, na jedino rješenje – osobnu, transformirajuću vjeru u Gospodina Isusa Krista, Princa mira.

Preneseno sa www.rijeczivota.hr

Pripadnost religiji u Islamu i Kršćanstvu

Kada se radi o učenju o spasenju, muslimani vjeruju kako se spašavaju samo vjernici muslimani. Kršćanstvo uči kako spas mogu pronaći i "anonimni kršćani", ljudi kojima su povjerene druge istine, ako iskreno traže Boga i ne bore se protiv njega u njegovim osnovnim istinama. Isto učenje ističe kako u spasenje ne mogu ući oni koji za Istinu znaju i ne žele ući u istinitost ali dopušta kako urođenik iz Amazone koji nikada nije čuo za Isusa ne može biti jednako suđen jer i sam Isus kaže:
"kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati".

Implikacije

Činjenica je kako učenje o spasenju nadilazi čisto teološko značenje jer ono je zapravo jedno od temeljnih pitanja čovjeka kao pojedinca, pitanja koje propituje same temelje čovjeka kao takvog. Ovozemaljski ljudski život je konačan pa se, prije ili kasnije, čovjek nalazi sam sa sobom, suočen s ograničenošću svog ljudskog vijeka te se u tim situacijama pita o mnogim stvarima uključujući i pitanje svih pitanja, pitanje kojeg svaka rreligija i svako vjerovanje (a vjerovanje jest jedan od temelja čovjeka) naziva spasenjem. Ukratko, dok je tu Kršćanstvo na tragu razumne općeljudske tolerancije, Islam je i tu izuzetno netolerantan i isključiv odnosno, kako bi neki rekli, necivilizacijski, jer ide direktno kontra ljudskog habitusa zapravo navodeći na zaključak kako ljudi nisu jednaki jer postoje jednakiji, postoje muslimani.

“Sve su životinje jednake samo su neke jednakije.”
George Orwell

Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

P.S.
Ovo je odgovor na posljednji komentar a molio bi uredništvo bloga da mi odblokira komentare kako bi mogao komentirati.

U suvremenom se svijetu unutar i u ime Zapadne civilizacije već odavno ne vode vjerski ratovi. Čak ni Križarski ratovi nisu u suštini bili vjerski već su bili motivirani ekonomskim razlozima a kako bi se lakše "pokrenula masa"
korišteni su vjerski simboli jer 75% križara se nikada nisu vratili - poginuli su.

Što se zbivanja u proteklim godinama tiče - odnosi se na val masovne emigracije koji je zapljusnuo Europu, vjera je ovdje tek u drugom ili trećem planu. Sve se pokrenulo tzv. Arapskim proljećem koje je trebalo biti "čišćenje" ekstremizma u muslimanskom svijetu oko Sredozemlja odnosno postavljanje na vlast "modernih struja" unutar arapskih država. No ono nije uspjelo i sve je pošlo po krivu:

http://dedzal.info/index.php?option=com_content&view=article&id=133:iluzija-i-stvarnost-arapskog-proljea&catid=20:bez-kategorije&Itemid=51

Razlog zašto je sve pošlo po krivu jest kako se u obzir nisu uzele civilizacijske razlike i srž kojih se pojedina religija i njeno učenje o čovjeku, svijetu i Bogu drži jer je to ono bitno za analizu kako će neka politika reagirati na novonastalu situaciju (religija govori o mentalitetu). U tom smislu ovaj serijal na temelju razlika Kršćanstva i Islama zapravo govori o suštinskim i nepomirljivim razlikama u pogledu temeljnih životnih lstavova o čovjeku koje proizlaze iz tih religija a koje su kreatori doktrine Arapskog proljeća u Zapadnoj civilizaciji (SAD, Velika Britanija) ispustili iz vida ipa je ispalo kako je ispalo. Zanimljivo u svemu tome jest kako je sve to rođeno u "kuhinjama" grupa koje rade na Novom Svjetskom Poretku, čiji članovi uglavnom potječu iz tih država, čiji članovi su bili na odgovornim dužnosničkim funkcijama u politici i čiji članovi na taj način "kanaliziraju" inozemnu politiku tih država a i šire (Bilderberg grupa, Trilaterala, ...) .

Migrantska kriza sa kojoj se i mi u Hrvatskoj na svoj način susrećemo je samo posljedica takve politike. Jednako, može se reći kako je ona posljedica i drugih politika (nikada jedan čimbenik ne djeluje sam) odnosno posljedica općieg kaosa koji se zove Novi Svjetski Poredak. Svijet funkcionira na odnosu uzrok posljedica ali to je pojednostavljeni model izvučen iz opće prihvaćene Teorije kaosa na kojoj funkcionira cjelokupan Svemir a i šire. Sve se to u fizici da lijepo objasniti matematičlkim modelom no taj model uvijek ima beskonačno puno rješenja jer minimalne promjene u naizgled čvrsto definiranim početnim i graničnim uvjetima daju potpuno drugačija matematička rješenja.

Primjenimo li iste postavke na društveno-ekonomska zbivanja, koja se također mogu opisati matematičko logičkim modelom teorije kaosa (i pripadajućih "čudnih atraktora") dolazimo do raznih učinaka na koje kreatori politike nisu računali jer nisu u obzir uzeli dovoljno čimbenika kako bi stvar kanalizira.
Alternativa jest da jesu pa onda čitava priča postaje smislena i dobiva dimenzije urote koja je stara tristotinjak godina. Urota se temelji na ekonomiji i novcu - kako novcem kontrolirati svijet.

O tome pak govori jedna nova serija članaka koja je započela i koja će ići paralalno sa ovom.

Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, kršćanstvo, islam

Novi Svjetski Poredak - Sukob civlizacija (3)

utorak , 06.10.2015.

“Šetao sam bazilikom. Sjećam se kako sam nehotice zastao pred Michelangelovim djelom – Pietŕ. Gledajući Gospin pogled upravljen na Sinovo lice, tisuću je pitanja nahrupilo u moju glavu. Tad sam u sebi rekao: ‘Ovo je Bog, ne može ne biti Bog’. Reći u Islamu da se Bog utjelovio velika je hereza, ali u tom trenutku iščezle su sve moje sumnje. Ljepota i ozračje toga spektakla u meni su učinili preokret.”, tako piše Ilyas Khan, engleski filantrop, vlasnik nogometnog kluba i predsjednik najveće svjetske organizacije za potporu hendikepiranima.

“Odgoj do četvrte godine uvelike je označio moju vjeru. Majka je bila teško bolesna, stoga se moja baka, praktična katolkinja, skrbila o meni čime sam u prvim godinama, iako nisam bio kršten, zadojen kršćanskim duhom.“ piše Khan i dodaje:

“Od četvrte pa do sedamnaeste godine odgajan sam i živio sam kao musliman. Kada sam se upisao na sveučilište, Providnost je htjela da boravim u studentskom domu Opus Dei” tvrdi Khan ističući da se u tom razdoblju približio duhovnosti katoličke vjere.

“Ne mogu tvrditi da sam slučajno pristupio katoličkoj vjeri, dapače u sedamnaestoj i osamnaestoj godini otkrio sam likove poput Hansa Ursa Von Balthasara i od tada sam počeo čitati teološku literaturu te se susreo s djelima svetoga Augustina i Origena” piše Khan.

“Ključni trenutak, bio je porast svijesti o mojem životu i mojim moralnim temeljima. Svom dušom želio sam napustiti islam, ali u konačnici Krist je učinio svoje.” pripovijeda Khan.

Maknimo sad aureole religiozne mistike mistike i zapitajmo se što je u gornjoj priči bio stvarni razlog, zašto je Khan odlučio sa Islama prijeći na Kršćanstvo?

U Kur'anu vjernik je rob dok je u Bibliji on dijete Božje odnosno Slobodan čovjek

Kur’an je ovdje vrlo jasan. Allah ne može imati dijete pa je za muslimana velika blasfemija bilo koga nazvati djetetom Božjim. Kako bi ta dogma bila nedvojbena, muslimanima je dodatno zapisano kako su i oni robovi Božji. Biblija je tu vrlo jasna – kršćani su primili duh posinstva čime su postali slobodni i tako se oslobodili ropstva.

Muslimani često optužuju kršćane kako su onda oni isto Bog kao i Isus ali … to naprosto ne stoji. Kršćanstvo, a što se vidi iz Biblije, je na stanovištu kako Isus oduvijek postoji što on i sam otkriva. Muslimani to negiraju sve uslijed nemogućnosti Muhamedovog poimanja utjelovljenja Boga Živoga.

Implikacije

Ova temeljna razlike o položaju čovjeka unutar religije bitno su odredile kasnije civilizacijske tokove Islama i Kršćanstva jer … Iz postavke o čovjeku kao biću kome je Bog dao slobodu proistekla je civilizacija koja je definitivno promijenila svijet – moralno, kulturološki, materijalno, civilizacijski. Jer kao slobodno biće, čovjek zapravo ima Božji blagoslov razmišljati i promišljati, raditi, duhovno i materijalno napredovati, razvijati se često puta čak i nauštrb samog Kršćanstva. Kao slobodno biće, čovjek je dobio Božji blagoslov i da griješi ali i da se pokaje. U Islamu, naprotiv, svega toga nema. Čovjek je tu izrijekom rob Božji i jedina mu je ovozemaljska funkcija vegetirati u službi Allaha poslušno i slijepo slušajući te bez slobodne volje reći ne izvršavajući što mu ovozemaljski gospodar naloži.

Jest, istina je kako Islam, baš kao i Kršćanstvo, uči čovjeka biti dobar odnosno uči ga općeljudskim moralnim vrlinama koje su svojstvene i ljudima svih oblika zajednica od kada je svijet ai vijeka ali … Kako onda objasniti da tijekom čitave povijesti Islamske civilizacije, do dana današnjeg, unutar te civilizacijske zajednice nikad nije niti se je mogla slobodno razviti ideja o bratstvu, slobodi i jednakosti kao što se je razvila unutar Kršćanstva? Jest, nekom će argument možda biti suvremena situacija kad uslijed silnih prirodnih resursa muslimanskih država (prvenstveno nafta i rudna bogatstva) u nekim državama dolazi do relativnog socijalnog blagostanja ali … Ostaje činjenica kako u čitavom Islamskom svijetu tijekom povijesti, suvremenosti a vrlo vjerojatno i u budućnosti nije bilo, nema, niti će biti odnosno, može biti osobnih sloboda, ljudskih prava i općeljudskih ozakonjenih sloboda za sve jer … Kur’an kao retrogradni i represivan “zakonski aparat” izrijekom uči kako je čovjek rob. Za razliku od Svetog Pisma koje uči kako je čovjek slobodno biće čime izlazi iz religijskih okvira i prerasta u općeljudske okvire stalnog i neprestanog preispitivanja samog sebe i društva u kojem čovjek živi. Uglavnom, biti Rob jednostavno je dok je biti Slobodan čovjek uvijek predstavlja izazov. Prethodna rečenica sažima jednu, možda najbitniju civilizacijsko-duhovno razliku između Kršćanstva i Islama.

Svi su bili prije muslimani

Islam uči kako su prije svi bili muslimani pa je tako on prirodna vjera koju prihvaća čovjek. Ipak nije tako jer da jest, svi bi obavljali post ramazanom, klanjali se u smjeru kamo i muslimani, znali bi odmah i za Isusa odmah i za Muhameda, hadise, Kur'an, …
Ni za vrijeme nastanka judaizma, religije starije od kršćanstva, ljudi bi to isto radili a radili bi čak i sada, u 21 stoljeću. No to ne stoji.
Dapače, sam Islam uči kako je Abraham bio prave vjere, no Abrahamu se objavio Jahve. U Bibliji je zapisano kako su u poganske bogove vjerovali neki Abrahamovi pretci što sve dodatno objašnjava … istinitost Biblije:
“Abrahamu objavio Bog te ga naočigled prihvatio, objavljivao mu kako će dobiti potomstvo, kako mora žrtvovati Izaka ... Sve je to Bog objavljivao na temelju poznavanja a nepoznavanja i navodnog slijepog vjerovanja da su svi ljudi muslimani.

Implikacije

Na Bliskom Istoku bijesni građanski rat. Ostavimo sad po strani njegove razloge i koncentrirajmo se na njegove vanjske manifestacije. Zaboravimo na trenutak kako se Islam sadistički odnosi(o) prema kršćanima i židovima. Pogledajmo na trenutak kako se zagovornici čistog Islama odnose prema svemu što ne pripada njihovom kulturnom nasljeđu, kako se odnose prema artefaktima koji pripadaju puno starijim civilizacijama što su obitavale odnosno, razvijale su se i umirale na tim prostorima na kojima se danas vodi jihad? I zapitajmo se u kakvoj je vezi taj kulturocid, barbarizam, odnosno, kako ga neki nazivaju “resetiranje memorije čitavog čovječanstva” (kroz djela kakva još nikad nisu viđena u povijesti svekolikog ljudskog roda u posljednjih 2 do 3 tisuće godina) sa pokušajem nasilnog zatiranja odnosno uspostavljanja sintagme “svi su prije bili muslimani” jer … Doslovno uništavanje svih nemuslimanskih kulturno-materijalnih dobara zapravo je na tragu baš te sintagme Kur’ana. Krajnja konsekvenca takvog stava jet činjenice kako čovjek u Islamu može biti jedino musliman. Toga u Kršćanstvu nema, ono jasno dijeli čovjeka kao takvog i njegovu pripadnost religiji. Konačne implikacije ovavkvog stava prema čovjeku u Islamu je i bez elaboriranja definitivno nešto od čega se ježi koža.

Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, kršćanstvo, islam

Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacja (2)

subota , 03.10.2015.

Prema popisu putnika u utorak, 30. rujna 2015. u posljednjem vlaku što je tog dana iz Tovarnika prevozio migrante iz Hrvatske u Madžarsku nalazilo se je 1350 osoba od čega 919 muškaraca, 189 žena i 244 djece. Taj se uzorak uklapa u podatke UNHCR-a koji govori o 70-80% muškaraca, 10-15% žena i isto toliko djece. Službene statistike govore i kako ljudi iz ratom ugroženih država Sirije, Iraka i Afganistana čine svega 40-50% migrantske populacije, dok svi ostali potiču iz država u kojima nema (građanskog) rata ali su, koincidencija(?), naseljene pretežito muslimanskim stanovništvom.

HINA - UN-ova agencija za izbjeglice tijekom 2015 i godinu iza toga očekuje oko 1,4 milijuna migranata koji će u Europu stići Sredozemljem, što je puno više u odnosu na početne procjene od 850.000 ljudi.

“UNHCR planira prikupljanje sredstava i procjenjuje da će sigurnost i međunarodnu zaštitu u Europi tijekom 2015. zatražiti oko 700.000 ljudi”, piše u dokumentu agencije te se dodaje da je “…. tijekom 2016 moguć priljev većeg broja migranata, a planovi se temelje na brojkama za 2015.”

UN-ova agencija za izbjeglice je informacije o očekivanom broju migranata objavila 8. rujna. Preliminarne brojke bile su 400.000 ljudi u 2015 i 450.000 u 2016. Samo nekoliko dana nakon službene objave procjena, prema statistikama s terena navedene su brojke premašene. Do 28. rujna u Europu je stiglo 520.957 migranata.

Agencija je od donatora tražila 30,5 milijuna US$ ali s porastom broja migranata iznos je revidiran na 128. UNHCR u dokumentu poziva donatore “da omoguće fleksibilnu dodjelu sredstava s obzirom na vrlo promjenjiv operativni kontekst”.

Kako bi se omogućila pomoć UNHCR-a u što ranijoj fazi njihova putovanja poziv za prikupljanjem donacija se proširio pa uključuje i tranzitne zemlje Bliskog istoka i istočne Afrike.

Shvaćanje Boga u Kršćanstvu i Islamu

Izvjesno je, Islam je opterećen trojstvenom objavom Boga jer autor Kur’ana ne može prihvatiti utjelovljenje. U Kur’anu se to spominje na dva mjesta. Prvo mjesto spominje Isusa kao Boga ali i Mariju kao Boga što je bilo vjerovanje jedne tadašnje kršćanske sekte. Na drugom mjestu trojstvo nije definirano egzaktno ali se cilja na njega i naglašava se kako se Bogu ne smije pridodavati sudruga. Umirući Muhamed na samrti zbog toga proklinje i židove i kršćane iako Kršćanska religija zapravo Bogu nigdje ni ne pridaje sudruga jer … Isus nije utjelovljeni Bog.

Osim što tako kontrira Kršćanskoj objavi utjelovljenja Isusa, Islam također kontrira i Židovskoj vjeri koja u trojstvo uopće ne vjeruje jer ... Zapisano je kako su židovi štovali Boga Ezru (paralela kršćanskom Isusu), u čije “božansko biće” ne vjeruje niti jedan Židov niti nema dokaza kako se je u to uopće vjerovalo.

Implikacije

Iako su na prvi pogled gornje postavke isključivo teološke naravi, ipak njihove implikacije zadiru u temeljne postavke i svjetonazorska načela na kojima se temelji civilizacija i njena evolucija tijekom posljednjih 2000 godina. Uvođenjem Isusa kao neke vrste Božjeg sudruga, Kršćanska civilizacija uz Um (Bog je duhovno i racionalno, biće) u svoj habitus uvodi ljubav i milosrđe koje iz toga prirodno proizlazi. Isus, “Božji sudrug” po Islamu, “u igru” oko bitka uvodi Srce koje u svim zajednicama i civilizacijama otkada je svijeta i vijeka simbolizira ljubav. Pa tako Kršćanska civilizacija počinje promišljati o odnosima Uma i Srca što s vremenom evoluira i otvara vrata promišljanjima odnosno, Filozofiji: teza, antiteza, sinteza, što rezultira konstantnim preispitivanjem Boga kao takvog a što je u Islamskoj civilizaciji nezamislivo i nemoguće odnosno, hereza. Implikacije nastale na toj razini su kasnije promijenile i evoluirale sliku svijeta i de facto unaprijedile njegove mogućnosti jasne su svima i bez posebnog argumentiranja.

Isus je Božji Sin a Allahu je nezamislivo imati Sina

Mnogi kršćanski teolozi su suglasni - Allah je iskrivljena slika Boga. Jer iako se Islam priziva na Boga Abrahamova, kršćanski Bog je zapravo potpuno suprotan objavi Boga u Kur’anu.

Kur'anu je tako nezamislivo da Allah sebi uzme dijete jer on, kako se izrijekom navodi, nema žene. U Svetom Pismu nigdje ne postoji termin "djeca Božja" kao nešto što bi označavalo kako su to dječica koju Bog vodi za ručicu, već se terminologija koristi za one koji vjeruju u Boga što je nešto sasvim drugo.

Je to nezamislivo? Islamu jest jer po njemu osoba može zamisliti kako je to nezamislivo pa je samim time i Bogu tako nešto nezamislivo. Biblija pak propovijeda suprotno - kako Bogu ništa nije nemoguće, pa čak ni zamisliti nezamislivo što onda može zamisliti i čovjek.

Implikacije

Gornje, temeljne, teološko “zamislivo” – “nezamislivo” razlike između Kršćanstva i Islama neobično su važne za sagledavanje smjera kojem su te civilizacije krenule jer … smjerovi su im dijametralno suprotni.

Kršćani tako bez predrasude o “nazamislivošću”, bivajući Božja djeca, drsko “zamišljaju nezamislivo”. Odvažuju se na (u to vrijeme) daleka i neizvjesna putovanja po Zemlji odnosno, u današnje vrijeme jer to tehnologija dopušta, još dalje. Kršćani (usjpešno ili neuspješno) pokušavaju ili asimiliraju druge kulture iz kojih uvijek preuzimaju ono što je za njih najbolje (i u skladu sa Svetim Pismom), uključujući tu svojedobno arapske (Islamske) vještine u moreplovstvu, zanatstvu, matematici i građevinarstvu koje dalje razvijaju.

Promišljajući “nezamislivo” kršćani su drski ići toliko daleko da čak i negiraju samo Kršćanstvo na način da na njegovom negiranju grade društvenu (svjetonazorsku) ideologiju nihilizma u dvije varijante sa jednim licem: Komunizam odnosno Fašizam.

Polazeći od Biblijski definiranog Deizma upravo su kršćani ti koji mu u svom slobodnom propitivanju stvaraju suprotnost koju Pike (post “Novi Svjetski Poredak – Ljudi i manipulacije”, nedjelja, 27.09.2015.) također naziva nihilizam (jer je u njenom središtu nitko doli sam Lucifer) a koji u danas predvečerje Novog Svjetkog Poretka utjelovljuje kroz djelovanje društveno marginalnih grupa što, svaka na svoj način pokušavaju terorizirati tolerantnu većinsku zajednicu namećući privid nesuglasja (kako bi opravdali svoje postojanje) oko stvari i ideja koje kršćani u svojoj dobrohotnosti toleriraju i od kojih zapravo ni ne prave problem.

Nasuprot Kršćanstvu, Islam nakon početnog zamaha u stotinjak godina silom (jihadom) proširio na njemu, u to vrijeme, civilizacijski i kulturno nadmoćna područja sa kojih “prikupio” početne visoke civilizacijske resurse retrogradno implodira jer … Njegova je teološko - mentalna postavka “nezamislivost” zbog čega zapravo Islamska civilizacijski stagnira. Nekoliko stoljeća kasnije, stjecajem okolnosti, jedan mali ratnički narod (Turci), prodirući iz Azije na područja nastanjena muslimanima, prihvaćajući teologiju Islama. Kao novopridošla svježa krv oni, vješto koristeći resurse, pokreću novi pohod Islama protiv Kršćanstva. Ipak, zbog iste ugrađene “genetske greške” – “zamisliti nezamislivo” – i njihova varijanta ublaženog Islama (ograničena tolerancija prema pravoslavcima i židovima, te otvorena netolerancija prema katolicima na čelu kojih stoji Papa) nakon početnog uzleta civilizacijski opet stagnira. Pa tako po drugi puta Islam doživljava civilizacijsko-retrogradnu imploziju.

Prema Islamu Bog je retrogradan

Uzroke cikličnih retrogradno-civilizacijskih implozija u Islamu treba tražiti u retrogradnosti Boga. Prema Islamu, Bog je retrogradan. Muslimani nemaju objašnjenja za ono za što Kršćanstvo ima, Pavlovo obraćenje. Obraćenjem Pavao počinje svjedočiti Krista kao Boga, a zbog toga Islam ide tako daleko da tvrdi kako se Pavlu zapravo objavio Sotona a ne Isus jer Pavao naučava o Kristu kao o Bogu. Naime, Pavao je do preobraćenja bio ubojica i progonitelj kršćana, da bi se nakon obraćenja (u tri dana) posvetio, čak živio u celibatu Bogu Živome. Time Pavao postaje svjedok Duha Svetoga kojega mu šalje Isus. Upravo on otkriva veliku Božju milost koja nadilazi Zakon tako da sav Zakon postaje Život u Duhu. Budući da Islam u činjenju dobrih djela teži pokoravanju Bogu, ispada kako se tako Bog, umjesto prema Kršćanstvu u Novi zavjet, prema Islamu vraća u Stari zavjet gdje stoje stroge zapovijedi koje čovjeka pokoravaju Božjoj volji. Pa taj Zakon, iako sam po sebi savršen u smislu da tko ga izvršava je savršen, zapravo ne pridonosi savršenosti budući da se ljudi (tadašnji židovi) tog Zakona ne drže što je i glavni razlog dolaska Sina Božjeg na Zemlju.

A da je Isus zaista došao i zbog Zakona kojega su neki izvršavali licemjerno, dokazuje kako je Isus namjerno liječio subotom iako je židovu subota bila dan kada je nedopušteno bilo što raditi a ako se i radilo, raditi mogu robovi i ostali koji nisu židovske vjere. Naučavanjem u Hramu, Isus čini djela nauštrb tadašnjih pismoznanaca (poznavatelja Starog zavjeta) i farizeja. S učenicima jede neopranih ruku što licemjerni izvršavatelji Zakona vide a Isus im tad objašnjava kako čovjeka pred Bogom onečišćuje ono što ne izlazi iz srca, a ne jesti neopranih ruku. Iako formalno gledajući (Levitski) Zakonik i primjenjujući ga bez razuma su farizeji i pismoznanci u pravu, očigledno je kako oni ne shvaćaju da Zakon treba izvršavati sa srcem, a ne bezglavo kao robot.

Na taj način Isus objašnjava cijelu bit izvršavanja Zakona - da se prilikom izvršavanja, mora uzeti u obzir i milosrđe, jer ako je čovjek milosrdan, i Bog koji je čovjeku dao milosrđe i sam zna što je milosrđe, i ne traži od čovjeka robotsko izvršavanje Zakona na pogrešan način (propuštajući činiti djela ljubavi), nego traži da i čovjek bude milosrdan kada je to potrebno. U svom otkrivanju, Isus dakle poziva na otvaranje Srca.

Islam, naprotiv, sve ove komponente ne pozna. Ono što Islam naučava, je stoga na neki način vraćanje u Stari zavjet. Milost koju Isus donosi, tako više nije bitna. Po islamu, potrebno je izvršavati zakon (zapovijedi), postove poput ramazana, pet puta dnevno obavljati namaz, boriti se za Islam (jihad), boriti se protiv nevjernika (što liberalni muslimani tumače samo kao duhovnu borbu). Ovime Islam iskazuje svoje vraćanje na isto što imaju Židovi koji Isusa, za razliku od Islama, ne priznaju, u čemu se zapravo i očituje retrogradnost Boga u Islamu koja za posljedicu ima konstantne civilizacijsko-retrogradne implozije unutar kojih se Islam kreće.

Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, kršćanstvo, islam, sukob civilizacija

Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (1)

petak , 02.10.2015.

Civilizacija je ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica te u tom smislu predstavlja skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva čime je neupitno u uskoj vezi s Religijom.

Sukob civilizacija je teorija kako civilizacijski identitet predstavlja glavni uzrok podjela u svijetu 21. stoljeća. Teoriju je popularizirao Samuel P. Huntington, u svom članku "Sukob civilizacija” 1993 godine.
Članak je predstavljao svojevrsnu kritiku u to vrijeme popularne Fukoyamine teze o kraju povijesti. Huntington je 1996 tezu proširio u knjizi “Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka”.

Po Huntingtonu svijet je podijeljen na nekoliko glavnih civilizacija. Osim civilizacija Huntington u svoju podjelu uključuje tzv. "usamljene" zemlje koje se raznim kulturnim i drugim specifičnostima ističu među svojim okruženjem (Izrael na Bliskom Istoku; kršćanska Etiopija u Africi) kao i "podijeljene zemlje" čiji dijelovi pripadaju različitim civilizacijama (Ukrajina čiji dijelovi pripadaju zapadnom odnosno pravoslavnom svijetu).

Kao glavno žarište sukoba Huntington navode se tzv. "zemlje razdjelnice", odnosno područja gdje se pojedine civilizacije dodiruju, pri čemu su takvi sukobi najžešći na rubovima Islamskog svijeta s drugim civilizacijama. Po njemu takvi će sukobi vremenom eskalirati u sukobe između tzv. "ključnih zemalja" svakog od tih svjetova.

Iako je u početku teza o sukobu civilizacija imala mali broj pristalica nakon napada 11. rujna i ratova koji nakon toga slijede teza postaje aktualna. Najžešća kritika dolazi uglavnom iz redova multikulturalističkih zanesenjaka, koji je smatraju nespojivom s idealima multikulturalizma.

Kršćanstvo je kao kategorija izbačeno iz većine ustava Europskih zemalja a ne spominju ga ni dokumenti na kojima se temelji Europska Unija. Ipak i bez obzira na to ono je u svojim mnogobrojnim oblicima neraskidivo ugrađeno u temelj Europske odnosno Zapadne civilizacije i Pravoslavnog svijeta.

Udio muslimanske populacije u stanovništvu oba svijeta narasla je i dalje raste: Rusija 11.7% Francuska 7.5%, Belgija 6%, Austrija i Švicarska 5.7%, Nizozemska 5.5%, Njemačka 5%. U nekim gradovima muslimani čine već značajan dio: Malmö i Marseille 25%, Amsterdam 24%, Stockholm 20%, Brussels 17%, Moskva 16%, Birmingham i Haag 14%, Copenhagen i Köln 12%, sveukupno blizu 50 milijuna, cca. 6% ukupne populacije.

Ovih dana i mjeseci svjedoci smo masovne, gotovo nasilne, migracije muslimanskog stanovništva u Europu. Činjenica je kako isključivo i jedino muslimanski migranti (drugih nema) gotovo jednakomjerno dolaze iz ratnih područja kao i područja gdje rata uopće nema.

Ne ulazeći u razloge, ciljeve i metodologiju koja pojedince odnosno grupe organizirano i motivirano pokreću na pješačenje dugo 5000 kilometara prema projiciranoj fikciji zvanoj Zemlja Obećana, cilj ove mini serije postova je prikazati i na neki način dokumentirati, temeljem potpuno različitih civilizacijskih vrijednosti usađenih u temelje dvije velike religije, Kršćanstva i Islama, potencijalna žarišta sukoba.

Razlog ovakvog pristupa je u činjenici kako religija odnosno, civilizacijske vrijednosti koje religija promiče uz ostalo kulturno nasljeđe sredine trajno definira pojedinca i grupe bez obzira na njihova svjetonazorska uvjerenja koja mogu ići čak i do negiranja religije odnosno culture bez obzira bila ona vlastita ili tuđa.

Upravo zato bliski susreti različitih kulturološko-svjetonazorsko-civilizacijskih pojedinaca i grupa uvijek postaju žarišta sukoba i bez obzira na integracije koje kao prirodni proces nastoje te različitosti kanalizirati i civilizacijski usmjeriti u neku novu sintezu.

Sinteza nastupa samo u situacijama kada niti jedna od grupa ne može ostvariti premoć i nadmoć. U suprotnom, bez obzira sve ostale čimbenike koji definiraju nadmoć grupe, povijest ljudskog roda uči kako brojno nadmoćna grupa na kraju uvijek milom ili silom odnosi prevagu i nameće svoj civilizacijski pogled društvu.

Postojeća (tinjajuća) žarišta civilizacijskih sukoba unutar Europe u temelju čega su upravo sukobi oko integracija, kao i nova koja će nastati u budućnosti, tako postaju potencijalna žarišta budućih sukoba unutar Europe.

Filozofske razlike Kršćanstva i Islama

Govore kako su Kršćanstvo i Islam slične religije: (1) vjera u jednoga Boga, (2) Isus poslan od Boga (ali ne i Bog u Islamu), (3) uznesenje Isusovo (ali ne i smrt i uskrsnuće te iskup od grijeha u Islamu), (4) uznesenje Marijino i još ponešto.

Katekizam Katoličke Crkve vidi Islam kao religiju koja se priziva na Abrahamovog Boga, kako sama kaže, težnju koju “treba gledati s poštovanjem da se služi jedinom Bogu” jer … Katolička Crkva ne odbacuje ništa što bi u nekršćanskim religijama moglo biti istinito i sveto ako to potvrđuje i Sveto Pismo.

Ipak, iako se religije na izgled čine bliskima, činjenica je kako je Kur'an izravno kontradiktoran Svetom Pismu pa je tako Islam isključiv i prema drugim religijama i svjetonazorima a što Kršćanstvo nije.

Na primjer, muslimani vjeruju kako je melek Džibril (anđeo Gabrijel) diktirao objavu proroku Muhamedu iz čega je proistekao Islam. Pa tako ispada kako je Kur'an, odnosno Islam ovisan o prijašnjim objavama, budući da teologija Islama u svojim korijenima doziva i židovsku i kršćansku religiju kao i njihove objave - iste povijesne objave, isti anđeli ali … Istina se u njima dijametralno razlikuje.

Muhamed je bio trgovac. Žena mu je bila kršćanka. U svom poslu susretao je mnoge ljude i upotpunjavao svoja znanja o religijama. Iako se na prvi pogled zato može činiti kako je Kur'an kritika odnosno, neslaganje, s prijašnjim objavama, pravo pitanje je u čemu leži i što je osnovni problem ratobornosti i netolerancije muslimana i njihovih sukoba sa židovima i kršćanima jer … Problem je očigledno puno puno dublji.

Muslimanima je zapisano kako je Isus primio indžil (evanđelje) ali se mnogi s pravom pitaju gdje je taj indžil jer … Jedina Biblija koju imamo pa i sve gnostičke objave, sve one suprotne su Islamskoj tezi koja je u Kršćanstvu hereza.

Islam se na to brani pa je na nekim mjestima u Kur'anu zapisano kako su u prijašnje objave (na koje se Islam oslanja) ubacivane laži pa tako piše kako kršćani uče nešto što ne stoji a što ukazuje kako se ipak zna za pravu objavu jer je oni, kršćani, namjerno krivo uče.

Kako je to samo po sebi kontradiktorno, tako musliman kršćanina želi uvjeriti kako on zapravo pogrešno shvaća Bibliju i želi ga u to uvjeriti negirajući činjenice koje predstavljaju temeljne Kršćanske istine:
Isus nije Bog. Isus nije umro ni uskrsnuo već se to samo nekome "pričinilo". Isus ne odnosi sve grijehe svijeta.

Moguće implikacije civilizacijskog sraza

Bez obzira na moguća ušminkavanja o toleranciji, činjenice je kako će, temeljem samo do sad iznesenih razlika, širenje Islama u Kršćanskoj Europi dovesti do žarišta koja vrlo lako mogu eskalirati u otvorene sukobe kojih je u Europi tijekom proteklih godina već bilo jer … Musliman uvjerava kršćanina kako je njegova religija a time i njegov način života i kultura temeljena na “laži”.

Zato uzimajući u obzir do sad argumentirane temeljne razlike, kao i dužnost muslimana da u ime Allaha a sukladno dužnostima propisanim u Kur’anu širi jihad za što mu je čak obećana i nagrada, ovaj puta u njegovoj “kršćanskoj kući”, dovesti do sukoba. Da je tome tako, treba sagledati činjenici kako se, prema Islamu, nitko od ljudi smije usuditi dati drukčiji smisao izrekama Kurana, “Božje” riječi. A opasnost je tim veća s obzirom na to kako se velika većina migranata koji su se proteklih godina doselili u Europu ni nakon pet i više godina unatoč svih napora nije uspjela integrirati u sredine u koje je došla već je, naprotiv tim sredinama, u situacijama kad se je počela osjećati brojčano nadmoćno tim sredinama počela postupno nametati svoja pravila, uključujući čak i formiranje “šerijatske policije” unutar EUrope:

Detalje o tome za njemački “slučaj” možete pročitati u izvorniku:
http://www.gatestoneinstitute.org/6423/germany-muslim-demographic

Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, kršćanstvo, islam, sukob civilizacija

Novi Svjetski Poredak – Ljudi i manipulacije

nedjelja , 27.09.2015.

“Eine schädliche Wahrheit ist besser als eine nützliche Lüge.”
Thomas Mann

Albert Pike bez mistifikacije

Albert Pike, vrhovni zapovjednik Škotskog obreda slobodnih zidara u Americi, navodno je Giuseppeu Mazziniju, talijanskom revolucionaru, 1871. godine poslao pismo. Tvrdi se kako je u tom pismu Pike detaljno objasnio pozadinu triju svjetskih ratova koje vođe loža slobodnih zidara pokrenuti kako bi ostvarili svoju globalnu dominaciju. Pismo se u izvornom obliku čuva u British Museum-u. Mediji su ga u cilju senzacionalizma tijekom vremena prilagođavali situacijama i terminologiji koju Pike nije ni u snu mogao sanjati ali je svojim rječnikom, na neki način, ipak najavio Prva dva svjetska rata dogodila su se baš kako je Pike predvidio:

“Prvi Svjetski Rat mora se ostvariti kako bi se omogućilo da s položaja moći zbace ruske careve i time Rusiju učine tvrđavom ateističkog komunizma. Neslaganja i razilaženja između britanskog i njemačkog carstva treba iskoristiti kako bi se taj rat potakao. Na kraju rata uspostavit će se komunizam kako bi se preko njega uništilo i druge vlade te oslabili utjecaji religija.“

Poznavatelji povijesti prepoznaju da su politički savezi Engleske s jedne strane i Njemačke s druge strane, sklopljeni između 1871 i 1898, bili instrument uspostave Prvog Svjetskog Rata…

“Za Drugi Svjetski Rat treba iskoristiti cioniste. Rat treba inicirati tako da se cionizam ojača u mjeri kako bi omogućio uspostavljanje suverene države Izrael u Palestini. Tijekom drugog svjetskog rata međunarodni komunizam mora postati toliko jak da bude protuteža kršćanstvu koje će tako biti obuzdano i držano u pozadini sve do momenta kada će biti potrebno za konačnu socijalnu kataklizmu.“

Nakon Drugog Svjetskog Rata komunizam je načinjen dovoljno jakim da počne preuzimati slabije vlade. Na Potsdamskoj konferenciji 1945 godine, Trumann, Churchill i Staljin jednostavno veliki dio Europe prepustili Rusiji (Sovjetskom Savezu) dok je na drugoj strani svijeta ostavština rata s Japanom pomogla da val komunizma prodre u Kinu.

“Treći svjetski rat mora se potaći iskorištavanjem različitosti između političkih cionista i vođa islamskog svijeta. Rat se treba voditi tako da se Islam i politički Cionizam međusobno unište. U međuvremenu će ostale nacije, još jednom podijeljene po tom pitanju, biti prisiljene boriti se do točke potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti …
Nahuškat ćemo nihiliste i ateiste; isprovocirat ćemo ogromnu socijalnu kataklizmu koja će u svojim strahotama narodima jasno pokazati učinak potpunog ateizma, izvor divljaštva i najkrvavijeg previranja.
Tada će širom svijeta građani, prinuđeni braniti se od revolucionarnih svjetskih manjina, istrijebiti te uništavače civilizacije, i gomile razočarane Kršćanstvom čiji će deistički duh od tog trenutka biti bez smjera i cilja, žudeći za idealom, ali ne znajući na što bi usmjerili svoje obožavanje, primit će istinsko svjetlo kroz univerzalnu objavu čistog Luciferovog nauka koji će napokon biti iznesen pred javnost. Ta će objava biti rezultat općeg pokreta koji će uslijediti nakon uništenja i Kršćanstva i Ateizma, oba istovremeno pobijeđena i iskorijenjena.”

Ono što piše u pismu je ono što se je (pokušalo) planirati – ekonomska i socijalna katastrofa u kojoj će se ljudi potom okomiti jedni na druge. U njihovom umjetno izazvanom očaju pokopat će se svaki moral u masovnoj borbi za prividno preživljavanje.

Bilo kako bilo, bilo istinito ili lažno, pismo je puno starije od 11. rujna 2001. ali …
Zapitajte se, jesmo li ikad bili bliži Trećem Svjetskom Ratu nego danas, upravo u ovom trenutku?
U kakvoj je vezi arapska (muslimanska) migrantska invazija što se ovih dana događa pred našim očima u EUropi?
Može li se sve objasniti samo ”željom za odlazak u sredinu gdje će bolje živjeti” ili je dobar dio istine i u tome kako je sve to planirao neki vješti strateg koji želi u svijetu ponovo napraviti kaos?
Jer …
Većina ljudi pada na točki po kojoj uopće ne mogu zamisliti kako političke struje mogu opstati stoljećima i po točki veličini urote na globalnoj razini jednako kao i na općim pitanjima "dobra" i " zla" u čovjeku, pojedincu.

Definicija pojma “nihilizam” upotrijebljenog u Pike-ovom pismu:
“Odbacivanje svih razlika u moralnoj ili religijskoj vrijednosti i spremnost na pobijanje svih ranijih teorija o moralnosti ili religijskim uvjerenjima.
Vjerovanje da je razaranje postojećih političkih ili socijalnih institucija nužno za buduća poboljšanja.”

Luciferov učinak ili kako dobri ljudi postaju zli

Gdje je granica između dobra i zla? Jesu li neki ljudi zaista na strani dobra, a drugi na uistinu strani zla? Može li se ta granica prijeći i ako može, pod kojim se uvjetima ona prelazi? Tim se pitanjima bavio poznati psiholog Philip Zimbardo.

Uvriježeno mišljenje je kako je granica između dobra i zla vrlo jasna i nepromjenjiva te da su neki ljudi na strani dobra, dok su drugi na strani zla. Povijest svjedoči kako je puno događa u kojima su ljudi bili spremni učiniti zlo i nepravdu jedni drugima. Veliki broj ljudi smatra kako se u takvim situacijama radi jednostavno o ljudima koji su zli tj. radi se o osobinama ličnosti ili karakteru ali često se zaboravljaju i drugi faktori koji mogu rezultirati takvim ponašanjem i učiniti prosječno dobrog pojedinca (a to smo zapravo svi mi) koji se pridržava društvenih i moralnih vrijednosti, zlim.

The Stanford Prison Experiment

Zimbardo se odlučio provesti pokus kako bi dokazao da je granica između dobra i zla ustvari vrlo tanka i kako situacija može navesti ”dobre“ ljude da prijeđu granicu i postanu “zli”. Pokus je izveden 1971 a smatra se istovremeno jednim od najpoznatijih i najozloglašenijih pokusa u psihologiji uopće čija su saznanja uzdrmala i stručnjake i javnost.

Sudionici pokusa su bili studenti u dobi od 24 godine, dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja, emocionalno stabilni, iznadprosječne inteligencije i bez povijesti ranije zlouporabe psihoaktivnih sredstava i sudjelovanja u kriminalnim radnjama. Prijavili su se putem oglasa u novinama kome su se tražili volonteri za sudjelovanje u psihologijskom istraživanju učinaka zatvorskog života. Sudjelovanjem u pokusu zaradili su 15 US$ dnevno. Mladići su nasumično podijeljeni u dvije grupe – zatvorenici i stražari.

Svrha pokusa bila je provjeriti hoće li doći do promjene u ponašanju sudionika s obzirom na dodijeljene uloge te u kojem će smjeru teći te promjene. Kako bi pokus bio što vjerodostojniji, Zimbardo je simulirao stvarno zatvorsko okruženje u podrumu zgrade Stanfordskog odsjeka za psihologiju. Pokus je išao toliko daleko da je sudionike – zatvorenike prava policija (za njih nenajavljeno) uhitila u njihovim domovima pod optužbom da su počinili oružanu pljačku i provalu. Nakon što su im pročitana prava, obavljeno pretraživanje i stavljene lisice, policijskim automobilom odvezeni su u policijsku postaju gdje je obavljena standardna identifikacija osumnjičenih.

Po dolasku u zatvorsko okruženje, upoznati su s upraviteljem, detaljno pretraženi, oduzeta im je odjeća i zaprašeni su praškom protiv ušiju. Zatim su dobili uniforme (kombinezone bez donjeg rublja na kojima se nalazio identifikacijski broj), kape te lance s lokotom koje su nosili oko desnog gležnja. Navedeno je trebalo izazvati osjećaj poniženja, demaskuliniziranosti, potlačenosti i deindividualizacije tj. funkcionalno simulirati zatvorske uvjete. Sudionici – stražari nisu prošli nikakvu obuku. Imali su potpunu slobodu učiniti što god smatraju potrebnim (fizičko nasilje bilo je zabranjeno) kako bi u zatvoru održali red. Svi su imali zelenosmeđu uniformu, pendrek, zviždaljku i sunčane naočale (kako bi ostali anonimni).

U početku se ni zatvorenici niti stražari nisu mogli uživjeti u uloge. Zatvorenici nisu ozbiljno shvaćali zaduženja, a stražari nisu znali kako nametnuti autoritet. Prvi dan prošao je bez incidenta ali nakon par dana zatvorenici su organizirali pobunu. Nakon toga stražari su postali nasilniji i nehumaniji. Iz početka su neposluh i neprikladno ponašanje kažnjavali sklekovima ali nakon pobune nekolicinu su stavili u samicu, oduzeli su im odjeću i krevete. Okrutnost stražara čak išla je čak dotle da su zatvorenicima kontrolirali i obavljanje nužde i prisiljavali ih da je obavljaju u kantama u ćelijama. Također, stražari su počeli izazvati sukobe i nepovjerenje među zatvorenicima tako što su nekolicinu stavili u ćeliju s privilegijama.

Nakon nekog vremena moglo se jasno razlikovati tri vrste stražara: stroge ali poštene, stražare koji nikada nisu kažnjavali i neprijateljski raspoložene stražare sklone nasilju i ponižavanju. Zatvorenici su se nosili s navedenom situacijom na razne načine. Nekoliko zatvorenika napustilo je pokus zbog emocionalnog sloma, neki su se bunili i borili protiv stražara, a neki su bili dobri zatvorenici i time nastojali biti u milosti stražara. Do kraja pokusa nije više bilo jedinstva zatvorenika. Ostala je samo hrpa izoliranih pojedinaca, poput ratnih zarobljenika ili mentalnih bolesnika. Stražari su preuzeli potpunu kontrolu u zatvoru, te su od zatvorenika tražili slijepu poslušnost.

Tijekom pokusa organizirane su i posjete za roditelje i prijatelje. Također, organiziran je i posjet katoličkog svećenika koji je razgovarao sa svim zatvorenicima te je u pojedinim slučajevima išao čak tako daleko da ih savjetuje kako da potraže pravnu pomoć jer … Bio je to jedini način da izađu iz zatvora. Time se dodatno zamaglila slika sudionika o čemu se radi – pokusu ili stvarnoj situaciji. Gdje završava uloga koju igra pojedinac i počinje njihov vlastiti identitet.

Tijekom pokusa čak je organiziran i Odbor za uvjetni otpust pred koji je dovedeno nekoliko zatvorenika. Kako bi bili pomilovani i pušteni iz zatvora, neki zatvorenici su išli toliko daleko da su čak bili spremni odreći se dosad zarađenih novaca te da niti jedan od zatvorenik nije tada zatražio da napusti pokus iako bi time sačuvao stečeni novac. Očigledno, njihov je osjećaj realnosti bio pomaknut i navedenu situaciju nisu više doživljavali kao pokus.

Prvi sudionik napustio je pokus nakon manje od 36 sati jer počeo je pokazivati znakove akutnog stresa. Zbog lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja, još je jedan sudionik napustio pokus a njegovo je stanje bilo toliko loše da je Zimbardu trebalo neko vrijeme uvjeriti ga kako nije u pravom zatvoru već samo sudjeluje u istraživanju. Tijekom pokusa sve je više zatvorenika počelo pokazivati znakove psihološkog stresa pa je dodatnih pet zatvorenika jednostavno otpušteno prije završetka pokusa.

Zimbardo je pokus prekinuo 20. kolovoza 1971 godine. Planirani dvotjedni pokus završio je ranije zbog narušenog psihičkog zdravlja grupe zatvorenika i iznimno nasilnog i sadističkog ponašanja grupe stražara koje se je događalo tijekom noći, kada su stražari mislili da ih nitko ne vidi. Zadnjeg dana održan je niz susreta sa svakom grupom (zatvorenici, stražari, osoblje) posebno a na kraju zajedno. Tijekom tog susreta svatko je bio u mogućnosti izraziti svoje osjećaje i iskustva te raspravljalo se o mogućim alternativama za određena ponašanja koja su se pojavila.

Rezultati

Navedenim pokusom Zimbardo je došao do nekoliko važnih zaključaka. Ukazao je na velik utjecaj situacije na ponašanje pojedinca. Unatoč uvriježenom mišljenju da su ”zli“ ljudi jednostavno takvi zbog svojih osobina ličnosti ili karaktera, ovim pokusom pokazao je kako postoje određeni uvjeti koji mogu izazvati u ljudima ono najgore. Što se ustvari dogodilo tijekom tog pokusa da su određeni sudionici, inače mirni ljudi i pojedinci neskloni nasilju, postali nasilni i nehumani?

Prvo, došlo je do deindividuacije određenih pojedinaca. Deindividuacija se odnosi na promijenjeno ponašanje i doživljavanje sebe kao pojedinca u nekoj grupnoj situaciji. Pod utjecajem socijalne situacije osoba se ponaša na način koji nije tipičan za nju odnosno ne ponaša se u skladu s prethodno usvojenim društvenim i moralnim vrijednostima. Posljedica deindividuacije manifestira se ponašanjem koje je neprimjereno ili neprihvatljivo, recimo nasiljem. Kada dođe do deindividuacije, ponašanje pojedinca najčešće nije određeno vlastitim izborom već situacijom i zahtjevima koje ona pred njega stavlja. U navedenom pokusu deindividuaciji je pridonio osjećaj anonimnosti (zatvorenici su imali kute i kape, stražari uniforme i naočale), difuzija odgovornosti (stražari su znali da postoje eksperimentatori koji nadziru samu provedbu i očekivali su da će intervenirati ako oni sami neprikladno reagiraju) te sama prisutnost drugih sudionika.

Drugi važan faktor bio je utjecaj uloga: zatvorenik i stražar, koje su sudionicima dodijeljene. Naime, uloga određuje doživljavanje i ponašanje koje se očekuje od nekog pojedinca. Tako su se i sudionici u eksperimentu ponašali onako kako su smatrali da je prihvatljivo i očekivano, s obzirom na njihovu ulogu pa čak i na načine koji im inače nisu svojstveni s obzirom na njihove osobine ličnosti i pojedinačni karakter. Ovo istraživanje jasan je pokazatelj kako uloga može preuzeti osobu i potisnuti osobne i etičke norme na drugo mjesto.

U psihologiji je ovaj fenomen nazvan Luciferovim učinkom i odnosi se na drastičnu promjenu ljudskog karaktera, kada se dobri ljudi, pod utjecajem određene situacije, ponašaju nasilno, devijantno ili destruktivno. Izloženost određenoj socijalnoj situaciji potiskuje ranije usvojene društvene i moralne vrijednosti, što pogoduje manifestaciji neprilagođenih oblika ponašanja.

Oznake: novi svjetski poredak, manipulacije, Luciferov učinak

Novi Svjetski Poredak i EUropa (2. dio)

subota , 26.09.2015.

Die Menschen wollen nicht die Wahrheit hören, weil sie nicht wollen, dass ihre Illusionen zerstört.
F. Nitzche

George Bush, Sr., New World Order, 6.3.1991.

George Bush, Sr., New World Order, 11.9.1991.

France Press, 14.9.2006.
Henry Kissinger, bivši državni tajnik SAD-a upozorio je Europu i SAD da se moraju ujediniti u ratu civilizacija koji se zahuktava na nuklearnim oružjem naoružanom Bliskom Istoku …

"Zahvalni smo Washington Post-u, New York Times-u, Time Magazine-u i drugim velikim publikacijama čiji su direktori prisustvovali našim sastancima i poštivali svoja obećanja o diskreciji za sljedećih 40 godina. Bilo bi nemoguće razviti naš plan za svijet da smo tijekom svih tih godina bili pod lupom javnosti. Ali svijet je sada sofisticiraniji i spreman je marširati prema svjetskoj vladi. Super nacionalni suverenitet intelektualne elite svjetskih bankara sigurno je poželjniji nego onaj sa samopotvrđivanjem nacionalnog identiteta prakticiranog u prošlim stoljećima."
David Rockfeller, Baden-Baden, Bilderberg konferencija, Baden-Baden, 6-9 rujna 2015.

Promatrajući danas nepreglednu gomilu koja preko Turske i Mediterana, gazeći sve pred sobom, ulazi u Europu poput hordi što su i ne samo tijekom proteklih 2000 godina migrirale u Europu, kako vam izgledaju gornje riječi?
Radi li se ovdje uistinu samo o ekonomskim migrantima ili je posrijedi nešto puno dublje i esencijalno drugačije? Recimo nešto kao seoba naroda.

U svakom slučaju nije daleko od istine kako je sve počelo ss tzv “arapskim proljećem”, procesom koji je inicirala jedna civilizacija kako bi drugoj nametnula ono što drži vlastitim vrijednostima.
Pod različitim izlikama rušile su se i uništavale ekonomski jake, uređene i (štogod mi mislili ipak) socijalne države. Države izgrađene na temelju drugačijih civilizacijskih vrijednosti ss drugačijim shvaćanjima i poimanjima života, njegove vrijednosti i ulozi čovjeka kao takvog.
Rezultat toga je poput otvaranja Pandorine kutije, poražavajući.

Henry Kissinger, Washington Post, 03.04.2012.
“Arapsko proljeće je dovelo islamiste i otjeralo moderne grupe.”

Cilj dakle nije postignut, stvoreni su milijuni beskućnika, pokrenuti su novi i pojačani postojeći prirodni migracijski procesi. Zapravo, umjesto metka koji precizno pogađa cilj, krivo je bačen bumerang koji, umjesto da se vrati onom koji ga baca, vraća se zapravo pogađa nekog drugog. Baš kako je to, ako ne uvijek a ono često, u životu jer ... Svijet je međusobno povezan.
Međutim, kao i uvijek postoje sumnje:
Radi li se o slučajnosti, običnoj kratkovidnosti i nepromišljenosti koju je napravila glupost ili o dobro proračunatoj i tempiranoj namjeri da se nekog natjera, uputi prema Novom Svjetskom Poretku?
Jer …

Ma mogao bi ali neću sad već drugi puta. Želio bi prvo čuti vas i vaše mišljenje.

U novom nastavku: Je li pomolu sukob civilizacija?

Oznake: novi svjetski poredak, migracije, Arapsko proljeće

Novi Svjetski Poredak i EUropa (1. dio)

nedjelja , 20.09.2015.

"Znači li sloboda išta, to je prije svega pravo reći drugim ljudima ono što oni ne žele čuti."
George Orwell

"Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku.”
Iz službenog dokumenta sa prvog zasjedanja AVNOJ-a u studenome 1942. Autor: Moša Pijade.

“Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira."
Iz dokumenta u arhivi Vojnoistorijskog iIstituta u Beogradu, oznaka K-12, 30/12.

Tako su to nekad radili komunisti. Danas je to sistem koji funkcionira na Srednjem i Bliskom Istoku: Sirija, Irak, Afganistan, …
Zamijenite riječ “komunist” sa “terorist“ i razmislite, postoji li uopće razlika?

Prije desetak godina Al Quaida, danas ISIL.
Naoko slično a opet tako različito jer …
ISIL ima “regularnu vojsku”, ISIS, što Al Quaida nikad nije imala niti je o tome uopće mogla sanjati.
Al Quaida nije nikada teror kao oružje koristila protiv vlastitog, arapskog, naroda (na stranu umjetna podjela na države ju kojima svi govore istim jezikom, pišu istim pismom i imaju istu kulturu i tradicije). ISIL, naprotiv, to sustavno koristi.
Al Quaida se financirala na razne načine, uglavnom preko ilegalnih “kanala”. ISIL se uglavnom financira kroz regularne “kanale”.
Vijeće Sigurnosti UN je 11.02.2015. usvojilo rezoluciju o blokiranju financiranja džihadističkih grupa, kao što je organizacija ISIL ili Front al-Nusra. Međutim novci i dalje vrlo organizirano pristižu, uglavnom preko oceana
Dokazi?
Provjerite ovu spojku.

U kakvoj je to vezi s NWO – Novim Svjetskim Poretkom?

Programirana slika svih migranata je Njemačka, Švedska, Nizozemska, Danska, … redom sve bogate i uspješne EU države.
Migranti u Europu pristižu iz nekad bogatih arapskih država. Financiraju ih druge bogate arapske države. Migranitima na pamet ne pada mir i sreću potražiti u bogatim državama arapskog svijeta koje ih financiraju jer … Te ih države zapravo ne žele ali ih trebaju. Zašto?
Budite bez brige, arapski prinčevi i šeici, kakve god namjere i računice imali, ne bi se sve to usudili raditi da ih netko na to ne potiče s one strane Atlantika jer … u suprotnom bi im se moglo dogoditi da US aktivira i na svjetsko tržište počne isporučivati naftu iz svojih bogatih prirodnih rezervi koje su proračunato 70ih godina prestali eksploatirati rušeći time cijenu nafte koja je temeljni i jedini izvor njihovog blagostanja.
No ne bojte se, nije samo nafta u pitanju. U pitanju je izgrađen i uspješan wellness turizam koji je tamo postao veliki biznis čak i u svjetskim razmjerima a nitko se ne želi ići trošiti novce na zabavu u područja gdje je sve prepuno izbjeglica.

Sjećate li se prošlogodišnjih velikih demonstracija, incidenata i divljaštva na otvaranju novog poslovnog tornja Europske Banke u Frankfurtu?
Radi se o istoj banci koja je u međuvremenu krenula s planom dodatnog štampanja eura kako bi gospodarstvu omogućila svježi novac za financiranje novih poslovnih projekata i tako potakla EUropsku ekonomiju na rast nezavisan od štampanja kreditnog novca kojim činom razbija monopol što dolazi s druge strane Atlantika iz banaka u prethodnom postu koje posluju na Wall Streetu i Westminsteru u Londonu.
Podsjetimo se, FED banci po ugovoru s Kongresom US uskoro istječe ekskluzivni monopol štampanja US$ koji je od kraja WWI pokretač svjetske ekonomije. Istog US$ za koga oni ku svoju prihodovnu stranu računaju kamate koje im za odštampani papirnati i elektronski novac plaćaju sve ostale banke ovog svijeta.
Treba li u tom kontekstu promatrati ovogodišnju migrantsku krizu u EUropi?
Zanimljiva “koincidencija” u čitavoj priči je što je prije dvije godine, u proljeće 2013. Velika Britanija promijenila zakon o imigrantskoj politici i više ne prima imigrante koji dolaze iz područja iz kojih danas u EUropu (samo)organizirano nadiru migranti koje mediji programirano opisuju kao izbjeglice.
Kako se to poklapa sa migrantskom krizom koja se od tada u Europi intenzivira?
Je li to slučajno ili programirano zaključite sami. Pri tome uzmite u obzir činjenicu kako ti novi migranti Britaniju nemaju u niti jednom planu svojih zapravo naivnih predodžbi i planova o sredini gdje bi našli svoj novi život. Njihova programirana uvjerenja znaju da tamo za njih mjesta jednostavno nema.

Toliko za ovaj put povodom situacije koja eskalira u Hrvatskoj.

Novi nastavci u skladu s najavama iz prvog posta (od 16. rujna) slijede …

Oznake: novi svjetski poredak, europa, Izbjeglice, Migranti, srednji i bliski Istok, amerika, svjetska banka

NWO - Novi Svjetski Poredak

srijeda , 16.09.2015.

FED ili Sustav Federalnih Rezervi je privatna institucija ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u US. FED je privatna banka osnovana 1913. od strane Kongresa i u vlasništvu je:
- Rothschild Banks of London and Berlin (Rothschild),
- Lazard Brothers Bank of Paris, France,
- Israel Moses Sieff Banks of Italy,
- Warburg Bank of Hamburg, Germany and Amsterdam, Netherland,
- Kuhn Loeb Bank of New York, US,
- Lehman Brothers Bank of New York, US,
- Goldman Sachs Bank of New York, US,
- Chase Manhattan Bank of New York (Rockefeller), US.

J.F. Kennedy potpisao je Izvršnu Naredbu # 11110 na temelju koje je odštampao 4.292.893.815 dolara sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Na taj način želio je praktički izbrisati javni dug koji je nastao zbog novca koga Privatna Centralna Banka - Federal Reserve izdaje iz ničega a posuđuje državi uz kamate.
Ubrzo nakon potpisane naredbe JFK je ubijen a novčanice su povučene iz opticaja. Ubojstvom JFK lihvari su spriječili stvaranje nekreditnog novca.
Važno je napomenuti kako Akt o Federalnim rezervama ima rok trajanja od sto godina te istječe za kratko vrijeme.
Treba li u toj činjenici treba tražiti povode narasloj nervozi New Word Ordera?

Poljska je jedina država EU koja nije ušla u recesiju već je u razdoblju najveće krize čitavog Europskog okruženja bilježila gospodarski rast. U čemu je bila poljska tajna?
Otpisali su 18% nenaplativih kredita i tako istu količinu novca zapravo poklonili svojim poduzećima i građanima. Umjesto da ulete u recesiju poput ostatka EU, sve kako bi pokazali da su nacionalne države nesposobne same odolijevati tržištu, Poljaci su se usudili pokloniti novac vlastitim građanima i tako izbjeći recesiju.
Nakon toga je srušen zrakoplov u Katinskoj šumi u kome se nalazilo gotovo čitavo poljsko rukovodstvo koje je putovalo na komemoraciju pokolja gotovo svih poljskih viđenijih intelektualaca i vojnika kog je napravila Sovjetska Crvena Armija što je u savezu sa nacističkom Njemačkom 1939. okupirala Poljsku.
Kina takvih kredita ima 50%.
Argentina ih također oko 50%. Zamislite, Argentina je poput Poljske ispratila MMF stručnjake nogom u guzicu iz svoje države.

Većina obiteljskih kuća u Hrvatskoj, u socijalizmu za bivše države, izgrađena je kreditnim novcem. Međutim, zbog visoke inflacije i nevezivanja kredita za konvertibilne valute, vraćeno je tek manje od 20% posuđenog novca. Ostatak je bio poklon.
"Društveni stanovi" su početkom 90-ih "privatizirani" otkupom za manje od 20% realne vrijednosti. Ostatak je bio poklon građanima koji su u njima živjeli dobivši ih od poduzeća.
Zahvaljujući posljedicama još tad poklonjenog novca, hrvatski građani još uvijek odolijevaju krizi bez obzira što vlast u predizborne svrhe tvrdi kako je kriza prošla i tek što nije započelo blagostanje.
Dakle, mi i te kako dobro znamo što je to novac na poklon. Znaju to i pretvorbeni tajkuni koje nitko ne smije pitati otkud im prvi milijun jer baš taj prvi milijun je nekreditni novac. Novac koji je poslužio kao odskočna daska ne samo navedenim poduzetnicima već i mnogim nenavedenima bilo za njihove potrebe bilo za posao.
Hrvatska država i danas poklanja novac. To su poticaji u poljoprivredi i druge subvencije u raznim gospodarskim granama. Ali, iako poklonjen, taj novac nije nekreditni jer je stvoren kao kredit i ne povlači za sobom sve one dobre posljedice koje nosi pravi nekreditni novac.

Jedini način stvaranja novca u svijetu danas je dug. U cijeni svakog proizvoda sadržana je kamata koju plaćaju svi u lancu:
- Seljak u Ekvadoru digao je kredit kako bi pobrao banane,
- Otkupljivač je digao kredit kako bi ih otkupio,
- Brodar je digao kredit kako bi izgradio brod,
- Uvoznik je digao kredit kako bi platio banane,
- Trgovac je digao kredit kako bi ih kupio od uvoznika a prije toga i kredit kako bi izgradio trgovački centar.
I tako dalje …
Zato je zapravo gotovo nemoguće utvrditi realnu cijenu bilo kojeg proizvoda.

Kada se novac ne bi stvarao kao dug, imali bismo realne cijene roba koje bi bile višestruko niže ali bi onda onih osam banaka s početka price ostalo bez zarade. A to je u međuvremenu postao i glavni i najveći problem ćitave planete koju zovemo Zemlja.

O tome kakvu vezu ima NWO sa 11.09.2001, slomom američkih burza, svjetskom ekonomskom krizom 2008/2009, međunarodnim terorizmom i izbjegličkom krizom muslimanskih zemalja Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike, Crkvom (vjerom i religijom), nevladinim ljevičarskim aktivizmom i još o mnogo čemu u sljedećim nastavacima serijala Novi Svjetski Poredak.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, krediti, zaduživanje