Sukob civilizacija - Budućnost Europe (2)
subota , 14.11.2015.
Povodom terorističkih napada u Parizu gdje se broj poginulih iz sata u sat povećava i među kojima je 47-godišnji Milko Jozić, hrvat koji živi u Belgiji, spriječenog terorističkog čina na aerodromu Gattwick (London, Velika Britanija) gdje je uhvaćen državljanin s francuskom putovnicom sa eksplozivom vezanim oko pojasa i za sada samo nagađanja kako bi i izljetanje vlaka u Francuskoj (poginulo 10 osoba) moglo imati veze sa gornjim događajima ponavljam post od neki dan. Inače, jedan od terorista ušao je u Europu 3. listopada ove godine što znači da je prošao kroz Hrvatsku.
Na kraju posta nalazi se @Mekonov komentar iz prethodno objavljenog posta.
Originalni esej koji će se analizirati u sljedećim nastavcima serijala o sukobu civilizacija i budućnosti Europe napisan je još sredinom 2006. On je prijevod Fjorodmanovog originala. U vrijeme kada je taj gotovo proročanski esej napisan mnogi su mu se smijali ali se već danas jasno vidi kako je mnogo od toga što je tad najavljeno i rečeno u međuvremenu postalo ili ovih dana postaje dio stvarnosti.
U nastavku serijala, paralelno s izvornikom daje se i kritički osvrt na esej s refleksijom sadašnjeg stanja i perspektivama za budućnost, pa je tako izvornik izmijenjen i prilagođen potrebi i temi koju raspravlja serijal.
Drugi pad Rima (1. dio)
Povremeno nailazimo na usporedbe Europske Unije i Rimskog Carstva. Većina ih nije posebno umješna, ali jedna je intrigantna. Julije Cezar je ubijen što se želio okruniti za kralja. Time je otvoreno ugrozio uspostavljeni poredak u Rimskoj Republici. Moćna senatorska elita nije to odobravala, pa je Cezara podsjetila na to kako je Rim postao Republika baš zato što se pobunio protiv tiranskih kraljeva prošlosti.
Njegov nasljednik Oktavijan, poznatiji kao Cezar August, vidio je što se Juliju Cezaru dogodilo. Ni on nije bio manje ambiciozan ali … bio je pametniji. Shvatio je kako otvoreni pokušaj zbacivanja starog poretka kod već uspostavljene elite izaziva preveliki otpor. Zato je namjerno umanjio svoj položaj i uzeo tradicionalni oligarhski naslov Principa tj. "prvog građanina". On je također očuvao i vanjsku formu Rimske Republike čime je umirio staru elitu, zamaskirao promjene i tako ih javnosti predstavio manje prijetećima i uznemirujućima. Pa je tako, iako se tako nije nazivao, po svemu bio car.
Neki bi ovdje možda mogli povući paralelu s današnjom Europskom Unijom. U njoj 80% nacionalnih zakona dolazi iz Brusselsa, a mnogi se, baš kao u diktaturama Sjeverne Koreje i Kube, donose u tajnosti.
Kakvu onda svrhu imaju nacionalni izboru EU zemljama i je li Europa još uvijek demokratska?
Jer kao i u Oktavijanovom Rimu, prava moć premještena je drugdje, s nacionalnih parlamenata i vlada na Europske komisije i parlament, ali je, poput smokvinog lista demokracije, stari poredak zadržan kako se javnost ne bi previše uznemirila.
Tu prestaju sve sličnosti. Oktavijanova vladavina označila je početak jednog od najmoćnijih i najdinamičnijih razdoblja u Rimskoj povijesti što teško da će se dogoditi današnjoj Europskoj Uniji. Otvorene džihadističke pobune u Francuskoj više nalikuju na pad Rimskog Carstva nekoliko stoljeća kasnije, vrijeme kada se masovno doseljavaju barbari i uzrokuju da se u velikim dijelovima zapadne Europe oslabljena civilizacija urušava. Migracije kojima svjedočimo najveće su i najbrže u čitavoj ljudskoj povijesti. U Europi to može usporediti jedino s razdobljem koje se obično naziva Velikim Seobama, razdobljem što je rezultiralo raspadom Rimskog Carstva. Međutim, tijekom 4. i 5. stoljeća, ukupno stanovništvo svijeta brojalo je tek 200-njak milijuna ljudi, dok je danas taj broj 35 puta veći i još uvijek nezaustavljivo raste. Također, prometna sredstva i komunikacije danas su takve da se unutar nekoliko sati ljudi mogu prebaciti na bilo koje mjesto na Zemlji, a mediji što prodiru gotovo u najzabitiji kutak planete, običnim ljudima prikazuju život u nekim drugim državama koji je bolji od onog kakvog živi gledatelj. Jednako, Rimljani nisu imali odvjetnike ljudskih prava koji zagovaraju ulazak milijuna Barbara u njihove zemlje kao što to danas maju migranti u zagovornicima koje nazivamo aktivistima, što su financirani posredno preko institucija kojima upravljaju moćnici i bankari (a protiv kojih se ovi kao bune), kojima aktivisti zapravo služe da bi pripremili teren za njihov Novi Svjetski Poredak.
Je li sve to samo slučajna podudarnost? Nikada nismo imali ovakve masovne i dobro organizirane migracije stanovništva dok istovremeno veliki dijelovi Europskog kontinenta dolaskom migranata trpe potpuni civilizacijski slom. Preko 80% migranata potpuno je nesposobno i zapravo ne želi bilo kakav posao. Oni umjesto posla očekuju život na socijalnoj skrbi sredina i država koje su odabrali, namećući se i ne pitajući žele li ih stanovnici tih država za sugrađane. Time zapravo kreiraju savršen obrazac budućeg ponašanja i života. U državama ili područjima iz kojih dolaze morali su krasti i nasilno otimati, a ovdje uz pokoju krađu i otimačinu (ulične bande) mogu legalno pljačkati. To im omogućuje socijalna država dajući im krov nad glavom, plaćajući im stanarine i prijevoz, osiguravajući socijalnu i zdravstvenu skrb i povrh toga dajući im pozamašni mjesečni džeparac za osobne potrebe. Istovremeno za sve to ostali građani te države, koji nisu migranti, moraju raditi. Povrh toga, Njemačka i Švedska su, zamislite, čak uvele zakonske odredbe kojima za prihvat migranata mogu eksproprirati privatnu imovinu vlastitih građana bez njihove volje.
Ne podsjeća li to zapravo možda na već viđene obrasce "legaliteta" koji su se u ovim krajevima uveli i događali u razdoblju nakon WW2?
Prema anketama ciljevi migranata su socijalne države Europske Unije: Njemačka, Švedska i možda još poneka. Ipak, bez obzira gdje na kraju završili, s potpuno drugačijim životnim i civilizacijskim navikama, migranti su uglavnom nespremni uklopiti se u bilo kakvu novu sredinu, a o pravoj integraciji niti ne sanjaju. Potvrdu tome imamo u svim Europskim državama iz prethodnih migracija koje su, kao i ova, dolazile s istih područja. Međutim, čim im se ukaže prilika, a što potvrđuju događaji u izbjegličkim centrima i kasnije, kad migranti odsele izvan njih u državne (socijalne) stanove, oni su itekako spremni nametnuti sve svoje isključivosti, predrasude i netoleranciju (šerijat) kao jedini zakon sredine u koju su došli. Čak i kad su manjina. To govore mnogobrojni primjeri iz svih Europskih država kojih je previše da bi bili iznimke, a ne pravilo.
Zanimljivo je kako sve to zapravo podsjeća na nešto što je Rimska povijest već svojedobno doživjela s Barbarima. Zato se postavlja pitanje, je li ono čemu svjedočimo, početak Drugog Pada Rima?
Situacija u Europi postaje tim gora uzme li se u obzir religijski čimbenik. Islamski svijet je posvuda u ratu sa svima. I Tajland i Filipini, države čija populacija muslimana nije puno veća od populacije nekih zapadnih država, ratuju s dobro organiziranim islamističkim teroristima organiziranim u vojne formacije. Slično se događa i u Africi južno od Saharskog pojasa. U Europi, države poput Francuske, Nizozemske, Švedske, uskoro možda Danske, Njemačke i Italije, u skoroj bi budućnosti mogle doći do točke u kojoj će muslimanska populacija pokrenuti nešto što nalikuje građanskom ratu, kao što se to prethodno ponegdje već ponegdje događa (u malom) odnosno, već se je dogodilo početkom 2013 u Francuskoj (masovna pobuna muslimana u bilalima - predgrađima velikih francuskih gradova). Međutim, čak i kad bi sukob otpočeo kao mali građanski rat, u nekolicini bi se država on vrlo lako mogao oteti kontroli čime bi se ubrzo proširio na većinu kontinenta, uvodeći pri tom u sukob strane borce, spavače, iz arapskog svijeta, uvezene kroz masovne migracije. Islamski svijet danas ratuje i sa svim svjetskim nuklearnim velesilama: SAD, Indija, Rusija, Kina i Europska Unija (EU je ekonomska ali ne i vojna velesila, ipak Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearni arsenal). Zato postoji (mala) mogućnost da ćemo zbog svih ovih događaja možda čak dobiti veliki opći svjetski rat (zapravo on se već vodi kroz niz manjih vojnih sukoba koji su svi vezani za muslimanski svijet). Ipak, bude li i to slučaj, on bi najranije mogao otpočeti tek u sljedećoj generaciji kada i ako Iran ili neka druga arapska država uspije savladati tehnologiju proizvodnje nuklearnog oružja (je li vam promakla činjenica kako je nakon što je pokrenuo program stvaranja nuklearnog oružja u Libiji završio Muammar al-Gaddafi?).
Mark Steyn ističe kako otvoreni jihad na ulicama Francuske (originalni tekst objavljen je 2006 pa se njegova analiza odnosi na razdoblje do tad) sve više nalikuje ranim sukobima nadolazećeg Eurabijskog građanskog rata, uzrokovanog ogromnim useljavanjem muslimana i multikulturalnom glupošću domaćina. Ipak, to nije ograničeno samo na Francusku. Zakon i red polako se slamaju u svakom većem, pa čak i manjem gradu Europskog kontinenta. Ulicama (tih gradova) vladaju agresivne bande muslimanske mladeži dok istovremeno europljani plaćaju najveće poreze u čitavom svijetu.
"Bi li zato trebali podsjetiti svoje vlade kako je najvažniji zadatak svake države održati vladavinu zakona, a to bi trebao biti i njen jedini zadatak, budući da postaje prilično očito kako to više nije slučaj. Također, moramo se zapitati jesu li ti porezi još uvijek legitimni ili su zapravo samo prerušena muslimanska jizya, plaćena u obliku socijalne pomoći muslimanima da ne rade, i našoj novoj EUrokratskoj aristokraciji. Iako to ne bi bila Bostonska čajanka, možda je došlo vrijeme za paneuropsku pobunu protiv poreza:
Nećemo plaćati poreze sve dok vlasti ponovo ne uspostave zakon i red i zatvore granice muslimanskoj imigraciji." zaključuje Steyn.
Povjesničarka Bat Ye’or, koja je skovala pojam “Eurabija”, smatra kako su veze Europe s arapsko-islamskim svijetom već čvrsto uspostavljene, pa je Eurabija nepovratna činjenica. Europa će tako, s vremenom, prestati biti zapadni, kršćanski, demokratski, napredni i slobodoumno-liberalni kontinent koji je čitavom svijetu usprkos mnogih negativnosti donio sveopći civilizacijski napredak. Pa će tako civilizacijski, ali i općenito, postati privjesak retrogradnog arapskog svijeta odnosno, dio islamske civilizacije podložnosti (dhimmitude) u službi daljnjeg širenja jihada i nastavljanja islamskih ciljeva na globalnoj razini.
Tako će prvobitna europska kršćanska populacija u strahu od nasilja, u svojim vlastitim državama postati talac vlastitih iluzija. Građani, kršćani ili ateisti, svejedno jer i jedni i drugi imaju isti civilizacijski kod, postati zapravo Građani Drugog Reda koji će raditi i (porezima) uzdržavati Muslimane (Arape), pri čemu će biti prisiljeni potiskivati, negirati i odricati se čak i vlastitih kulturno-civilizacijskih karakteristika odnosno, nasljeđa.
Naznake toga već vide. Trenutno najočitije u Njemačkoj, državi u koju migranti zapravo tek počinju pristizati, a gdje se u ime "tolerancije" i "političke korektnosti" nijemci ponegdje već počinju sustezati od iskazivanja vlastitih kulturno-identitetskih tradicija. S nekih protestantskih crkava se skidaju križevi kako bi one postale utočište ili samo ne bi frustrirale muslimane. Tradicionalni općenjemački festival "Svetog Martina" proglašava se "Festivalom" kako se ne bi "uznemiravalo" tek pridošle migrante. Učenici u školama dužni su čistiti smeće koje ostavljaju, zapravo bacaju, njihovi vršnjaci, migranti koji su krenuli zajedno s njima u školu i tako dalje i tako dalje.
Prava je istina je kako se već pojedini dijelovi Europe u tom pogledu čine potpuno beznadnim ili su blizu toga. Na primjer, svi najveći nizozemski gradovi (Amsterdam, Roterdam, Den Haag i Utrecht) imaju projiciranu muslimansku većinu unutar jedne generacije. Isto vrijedi i nekolicinu britanskih, francuskih, belgijskih, skandinavskih i španjolskih gradova.
Danas, dok gledamo kako se srednjoeuropske države, a naročito Njemačka, (ne) nose sa invazijom migranata zanimljivo je podsjetiti se kako je to, na primjer, početkom 2013, u vrijeme kada je francuska policija na ulicama gradova otvoreno ratovala s jihad-istima, riješila Velika Britanija. Pozivajući se na tradiciju očuvanja britanskog načina življenja Velika Britanija je donijela zakon po kome se, taksativno, članovima porodica useljenika iz Indije, Srednjeg i Bliskog Istoka i Afrike koji dolaze na rad u Ujedinjeno Kraljevstvo ne dopušta mogućnost doseljenja u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nadalje, svi migranti koji iz tih područja dolaze ili žele doći raditi moraju prethodno dobiti odnosno, osigurati posao a što je preduvjet za dobivanje radne dozvole, a što osiguravaju kompanije gdje se oni zapošljavaju. Sve to strogo nadzire imigrantski ured koji zadržava diskrecijsko pravo da čak i u slučajevima osiguranog posla, migrantu ne dozvoli dolazak. Pa se tako Velika Britanija, s jedne strane formalno štiti zakonom, a s druge kontrolom Eurotunela i danas se zapravo podsmijeva naivnosti srednjoeuropskih država koje se batrgaju s navalom migranata preko granica što podsjeća na već viđeno tijekom razdoblja pada Rimskog Carstva. Slično se ovih dana počinje ponašati Švedska koja imigraciji također zatvara vrata, nakon što je to već učinila Danska.
I dok se u zapadnom, sjevernom i srednjem dijelu Europe migrantima postupno zatvaraju vrata, dok je usprkos milijunu imigranata Španjolska nekako još uvijek po strani, jug Europe stradava. Za razliku od grka (malo je poznato da je u Grčkoj i prije ove krize bilo preko milijun pretežno muslimanskih migranata) koji imaju povijesno iskustvo s Otomanskim carstvom, Talijani takvog iskustva nemaju. Ipak, za sada oni većinu imigranata uspijevaju nekako zadržati na krajnjem jugu Apeninskog poluotoka, Siciliji i Sardiniji, čime “žrtvuju” svoja područja. Zanimljivo je kako su se i Italija i Grčka i za sada, u manjoj mjeri Španjolska počele suočavati s masovnim dolascima migranata tek nakon što je Velika Britanija zakonski ograničila useljavanje migranata što otvara svakakve i ne samo sumnje.
Mekon, 11.11.2015. 17:11
Nekadašnji osvajački ratovi , prilikom kojih se na osvojenim područjima naseljavala upravo ta osvajačka vojska u cijelosti su ravni današnjoj migraciji islamista na prostor EU. migranti dolaze masovno, to čine i vojske, migranti prodiru granice silom, to rade i vojske, migranti zauzimaju prostor domicilnog naroda, to rade i vojske, migranti postavljaju svoje "zakone", to rade i vojske i još nebrojeno primjera kojima se može izjednačiti ova imigrantska agresija s osvajačkim namjerama. Netko će reći, pa nema žrtava. Ima, svakako ima, to je domicilni narod koji mora mijenjati svoja vjekovna pravila i običaje. Reći će netko, nema mrtvih. E, bit će ih i više nego se može zamisliti, ako se osvrnemo na ono čemu Islam danas stremi i jedino uvažava. Da situacija postaje kritična vidljivo je iz izjava slovenskih političara koji ipak streme raditi fizičke prepreke i zaštitu granice. Tvrdi netko da imigrantima nikakve prepreke ne mogu zaustaviti napredovanje. Mogu, svakako mogu. To je oružje. Pa koji će narod ili nacionalna država, pa konačno i sama EU dopustiti da budu pokorene bez obrane. Dakle, zagovornici rata su u pravu . Rat je na našem pragu ! Današnji imigranti su tek predhodnica ratnih hordi čijih se postupaka užasavamo. Želimo li to u svojem dvorištu ?!.
Oznake: novi svjetski poredak, europa, islam, terorizam
komentiraj (6) * ispiši * #
MIgranti: Što mediji prešućuju (3)
utorak , 27.10.2015.
Što drugi govore o migrantskoj krizi u Europskoj Uniji - Alex Jones
Širenje islama - Muslimanska braća
Širenje islama nije novi fenomen. Muhammedovi su ga ratnici počeli globalno širiti u 7. stoljeću iz Meke. Ipak širenje islama u zapadnim demokracijama je novi trend kojim širenje dobiva novi zamah. Širenje islama u zapadnim zemljama vode Muslimanska braća i druge međunarodne islamske skupina nastojeći maksimizirati širenje Šerijatskog zakona i islama u točno ciljanim zemljama, istovremeno nastojeći prikriti otkrivanje planova kako bi čuvali svoja leđa. Program se provodi u pet faza:
Faza 1- Dolazak
Kad u neku zapadnu demokraciju dođu prvi muslimani, oni djeluju sa tzv. niskim profilom što znači da su prikriveni. Tihi studenti, poduzetnici, profesori, liječnici, inženjeri, programeri i slično, paze da ostave dobre dojmove i steknu poštovanje struke i okoline.
Faza 2 - Priznavanje
Kad se na nekom homogenom području okupi dovoljan broj muslimana, oni će tad zatražiti priznavanje prava Šerijatskog zakona kako bi ga primjenjivali unutar vlastite zajednice. Kako bi otklonili sumnje i otpor svojim namjerama, oni tada javno osuđuju radikalni Islam, čak putem javnih okupljanja traže publicitet kako bi se ostvario dijalog između vjera. Pri tome oni pozicioniraju Islam kao religiju mira čiji Šerijatski zakon nije prijetnja domaćinu, pogotovo jer se nikada ne primjenjuje na nemuslimanske zajednice. Svoja će motrišta čak argumentirati pozivajući se na političke i druge lidere države domaćina i Ujedinjene Nacije znajući kako lideri u svakoj državi žele biti uočeni kao posebni i progresivni.
Faza 3 - Penetracija
Kad muslimani steknu kritičnu masu u nekoliko gradova počinju prodirati u društvo domaćina. Tada počinju ostvarivati svoje isturene i krovne organizacije kojima napuhuju svoj doseg i jedinstvo, te ih koriste pri lobiranju kod vlasti kroz podršku promuslimanskim političkim kandidatima, vođenju odnosa s javnošću, provođenje kampanja i tužbe protiv navodne islamofobije, pritisak na javne škole s muslimanskim studentima za održavanje masovnih molitvi prema Meki, financiranju islamskih odjela studija na sveučilištima, uvođenja imama kao “kapelana” u oružanim snagama i zatvorskim jedinicama.
Faza 4 - Sučeljavanje
Kad muslimani postanu značajna manjina u zemlji domaćinu, oni traže priznavanje i uključenje svog pravnog sustava s elementima Šerijatskog zakona. Često se taj zahtjev kombinira s prijetnjama koje domaćem stanovništvu dolaze od “skitnica” koji su članovi muslimanske zajednica i prijete ili sudjeluju u nasilju i terorizmu prema stanovništvu domaćina.
Faza 5: Izricanje
Kad muslimansko stanovništvo postane većinsko i/ili Islam zadobije kontrolu nacije (npr. talibani u Afganistanu), Šerijatski zakon nametnut je društvu domaćina, koje se potom potpuno zaključava prema neislamskim utjecajima, uključujući i kršćanstvo. U tom je smislu Saudijska Arabija idealna islamska država u kojoj je Šerijatski zakon jedini zakon u državi i provodi se bez milosti.
Religijska tolerancija vrijedi samo onda kada su sve strane tolerantne. Sunitski muslimani u Europi nameću šerijatski zakon, napadaju kršćane i šijite. “Oni su došli u Europu da me ubiju siluju, da dobiju besplatan život i smještaj i da ću se ja tome prepustiti? Možeš misliti! Pitanje je bi li Europljani ostali živi kada bi to isto radili na Bliskom istoku kada bi se ponašali kao izbjeglice, azilanti i imigranti u Europi”, pita se najpoznatiji svjetski aktivist Alex Jones
Medijski establišment potpuno ignorira etničko nasilje koje se povećava kako se ilegalni imigranti slijevaju u Europu, piše infowars.com. Najnoviji incident dogodio se u danskom izbjegličkom centru u blizini Kopenhagena gdje je “Palestinac bez državljanstva” u centru za izbjeglice izbo policajca. Kako stotine tisuća sunitskih muslimanskih migranata preplavljuju kontinent, skupine migranata upuštaju se u nasilnička ponašanja slična bandama po čitavoj Europi.
Nedavno su u šatoru u gradu Kasselu-Calden, sjeverno od Frankfurta u Njemačkoj, skupina Pakistanaca i albanskih imigranata napali jedni druge.
“Bilo je između 60 i 70 ljudi. Napali su jedni druge palicama i jedni na druge bacali stvari.” izjavio je, prema Independentu, glasnogovornik policije.
Samo dva dana prije u azilantskom centru u blizini Leipziga, 200 sirijskih i afganistanskih imigranata su, nakon svađe o uporabe kupaonice, napali jedni druge s nogama stola, okvirima kreveta i palicama.
“Policija je dostigla apsolutnu granicu onoga što se može podnijeti”, rekao je Jörg Radek, zamjenik šefa njemačkog policijskog sindikata.
“Moramo učiniti sve što možemo kako bi se spriječilo daljnje izbijanje nasilja.”
Policija je pozvala na odvajanje migranata po vjerskim i etničkim opredjeljenjima.
Politička segregacija implementirana je u njemačkoj državi Thüringen nakon što su kršćanske doseljenike u centrima za azilante napali suniti pokušavajući nametnuti Šerijatski zakon.
Max Klingberg iz Međunarodnog društva za ljudska prava, rekao je kako veliki broj imigranata koji dolaze u Njemačku zapravo pripada radikalnim islamistima.
“Među pridošlicama nije mali broj vjerskih fanatika, barem na razini Muslimanske braće”, rekao je on.
Još jedan dužnosnik njemačkog policijskog sindikata, Rainer Wendt, rekao je kako je nasilje između skupina ilegalnih migranata u njemačkim hostelima česta pojava.
“Mi ovo nasilje gledamo tjednima, čak i mjesecima” objasnio je Wendt “Skupine udružuju snage na temelju etničke pripadnosti, vjeroispovijesti ili klana i napadaju jedni druge noževima, pa čak i oružjem kojega su sami napravili sami.”
On je rekao: “suniti se bore protiv šijita, postoje i salafisti različitih vrsta (salafisti propagiraju jednu vrstu pra-islama) … žene su prisiljeni nositi burke. Ljudi su prisiljeni moliti se. Islamisti žele nametnuti svoje vrijednosti.”
Ranije ovog mjeseca njemačka policija je u gradu Hemer izvijestila kako je alžirski musliman napao eritrejskog kršćanina i njegovu trudnu suprugu s bocom. Trudna žena je hospitalizirana. Eritrejac je nosio križ.
U području izbjegličkog područja u gradu Suhl, Njemačka, afganistanskog čovjeka koji je istrgnuo stranice iz Kurana napala je sirijska rulja. To je rezultiralo neredima, 17 ljudi je ozlijeđeno, uključujući šest policajaca i pripadnika tiska. Razjarena rulja je totalno uništila izbjeglički centar, urede, razbila prozore na automobilima i oštetila imovinu.
Na grčkom otoku Lesbosu početkom rujna, skupina od oko 200 ilegalnih imigranata napala je policiju i bacala kamenje, nakon što se nisu smjeli ukrcati na trajekt za kopno.
Dana 16 rujna, mađarska interventna policija upotrijebila je suzavac i vodeni top kako bi smirila nered 1.500 muslimana koji su na granici pjevali “Allah Hu Akbar”. Nerede muslimana vodio je lider koji im je prenosio upute preko megafona, tako su oni bacali kamenje, boce i hranu na policiju. Sky News je izvijestio da su oko 70 posto ilegalnih migranata na granici bili muškarci.
U kolovozu se je Francuska interventna policija borila s ilegalnim imigrantima u gradu Calaisu kad su ovi upali u Tunnel koji vodi u Veliku Britaniju. John Keefe, direktor Eurotunnela javnošću je rekao kako je terminal Coquelles bio na meti organizirane skupine ilegalnih migranata koja je djelovala ponoći, piše Daily Mail.
“Osim nasilja između vjerskih i etničkih bandi te napada na policiju, medije i građane, postoji epidemija silovanja u migrantskim logorima, ali policija odbija ići u javnost s podacima o zločinima koji uključuju izbjeglice i migrante, jer oni ne žele dati legitimitet kritičarima masovnih migracija.” tvrdi Soeren Kern iz Galestone Instituta.
Socijalni radnici i feminističke grupe u gradu Giessen, sveučilišnom gradu u Njemačkoj, napisali su pismo lokalnom državnom parlamentu koje govori kako su silovanja, prisilna prostitucija i zlostavljanje djece u izbjegličkom kampu česti.
“Mnoge žene osjetile su potrebu spavati u odjeći … ne žele ići na toilet noću, jer se silovanja i napadi događaju baš na putu do ili od tamo. Čak i na dnevnom svjetlu, šetnja kroz kamp puna je straha“ navodi se u pismu.
Socijalni radnik rekao je kako je logor “najveći bordel u gradu” i seks sa ženskom migranticom košta 10 eura.
Mogućnost silovanja od ruku muslimanskih bandi u Bavarskoj je tako velika da ravnatelj jedne gimnazije u gradu Pocking informira roditelje kako ne dopuštaju njihovim kćerima da nose odjeću koja previše otkriva i izbjgavaju nesporazume s muslimanskim muškarcima koji dolaze kao migranti, kako je rekao 80 posto muškarci koji dolaze u Njemačku.
Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, islam
komentiraj (2) * ispiši * #
Propast islamskog svijeta
ponedjeljak , 19.10.2015.
Njegove teze su provokativne, njegove formulacije drastične. Islam, kaže Hamed Abdel-Samad, je dio problema u islamskom svijetu jer je to nazadna religija, koja se ne može reformirati, tvrdi ovaj politolog.
"Kad bi islam bio neka tvrtka, davno bi bankrotirala", piše Hamed Abdel-Samad u svojoj knjizi "Propast islamskog svijeta". Knjiga ovog politologa, rođenog 1972. godine u Egiptu, objavljena je u Münchenu na njemačkom i Kairu na arapskom. Njegova teza je da islamskom svijetu prijeti totalni slom: "Nafta je pri kraju, klimatski uvjeti se zaoštravaju ..., duhovna ukrućenost je sve češća pojava i sve je više pristaša koji se izoliraju od svijeta." .
Samo je pitanje vremena, dodaje autor, kad će arapski i islamski svijet u konačnici propasti.
"Glavni razlog za ovaj fatalni razvoj je obrazovanje", navodi Abdel-Samad u intervjuu za arapski program Deutsche Wellea, "jer ono društvu ništa ne nudi što je potrebno za budućnost.".
Abdel-Samad u jednom od poglavlja svoje knjige analizira egipatske školske udžbenike i dolazi do jasnog rezultata da oni šire mržnju prema drugome, te da pojačavaju potpunu lojalnost prema domovini i religiji. No, ovaj autor ne prešućuje ni svoje kritike prema fatalnim greškama zapadnjačke politike, koje se iskazuju u križarskim pohodima i kolonijalizmu, kao i u savezima s arapskim diktatorima, navodi Abdel-Samad.
Islam na mrtvačkoj postelji?
Mnogi ljudi na Zapadu smatraju da se islam trenutačno nalazi u nekoj vrsti pobjedonosnog pohoda. Abdel-Samad, međutim, smatra da islam ustvari uzmiče, unatoč demografskom rastu, ili čak možda upravo zbog toga. "Pustinja i stanovništvo rastu, ali nafte, vode i hrane je sve manje", kaže on. "To rezultira jednom eksplozivnom mješavinom, koja slabi svaku državu." Islam se nalazi na mrtvačkoj postelji, nakon što je doživio zlatnu epohu u Srednjem vijeku, tvrdi Abdel-Samad.
Ovaj politolog u svojoj knjizi, međutim, naginje generalizaciji i paušalizaciji. Zabavnim tonom opisuje probleme, koji se zbog toga prikazuju dijelom jako pojednostavljeno. A ni termini nisu dovoljno jasni: kad govori o "islamskom svijetu", često misli na "arapski svijet". Svoja iskustva i doživljaje kao muslimana u Egiptu prenosi na cijeli islamski svijet, od Indonezije, preko Irana, do Maroka. Tako piše o obrezivanju svoje rodice u jednom egipatskom selu, kako bi time osudio kršenja prava žena u islamskim zemljama, a pritom je obrezivanje djevojaka poznato samo u nekolicini afričkih islamskih zemalja poput Egipta i Sudana.
Nije problem imidž, nego suživot
Unatoč ovim propustima, vrijedi pročitati knjigu "Propast islamskog svijeta", koja se prije svega obraća samim muslimanima. Posebice europski muslimani su ti koji se više zanimaju za obranu islama, nego za rješavanje problema muslimana, smatra Abdel-Samad. Navodi da su muslimani u Egiptu njegovu knjigu bolje prihvatili nego oni u Europi.
"Muslimani u Njemačkoj žive u blagostanju i misle da islam ima samo jedan problem – problem svoga imidža u Europi. Ne, to nije naš problem. Problem je suživot ljudi", kaže Abdel-Samad, navodeći u tom kontekstu povodom napada na koptske kršćane u Aleksandriji u novogodišnjoj noći.
Abdel-Samad bi želio da muslimani na Zapadu izvoze "prosvjećivanje" u islamske zemlje. Ali se događa suprotno:
"Europski muslimani uvoze zastarjela razmišljanja iz Saudijske Arabije, Turske ili Egipta. Oni onda pokušavaju ta razmišljanja nametati, ne samo muslimanima, nego i drugim Europljanima."
I time je konflikt već programiran, kaže Abdel-Samad.
Doprinos raspravi o islamu
Hamed Abdel-Samad je dobio već više prijetnji smrću. Iako je odrastao kao sin imama, u Egiptu mu predbacuju - kao i ostalim kritičarima islama - da je samo jedan glas više u kanonu islamofobije. Abdel-Samad je hrabar i izgovara mnoge neugodne istine. Zalaže se za to da religija u islamskom svijetu postane privatna stvar.
Čitatelji od knjige "Propast islamskog svijeta" ne smiju očekivati povijesne ili sociološke studije. To nije ni bila autorova namjera. Ta knjiga je jednostavno Abdel-Samadova osobna analiza. I ukoliko njegova knjiga u arapskom i islamskom svijetu pokrene kontroverznu raspravu, kao što je to slučaj u Njemačkoj, onda je ipak Hamed Abdel-Samad njome dosta postigao.
Oznake: islam
komentiraj (1) * ispiši * #
Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (5)
nedjelja , 18.10.2015.
Kamenovanje je pogubljenje kamenjem. Tu su, posebno tešku i sramotnu, smrtnu kaznu poznavali gotovo svi narodi starog vijeka: Egipćani, Perzijanci, Židovi, Grci, Rimljani i Gali. Njome se kažnjavalo ubojstvo roditelja, veleizdaja domovine i preljub. Smaknuća su obično bila izvan grada (naseljenog mjesta) simbolizujući tako isključenje iz zajednice. Kamenje su bacali svi prisutni, a gomila kamenja pod kojom se poslije nalazio krivčev leš predstavljala je mjesto prokletstva. Po šerijatskim se zakonima javno kamenovanje još i danas jedino izvršava samo u nekim muslimanskim zemaljama: Saudijska Arabija, Jemen, UAE, Iran, Pakistan, Sudan i Somalija.
Rusija namjerava podići cijene nafte: Nakon ruske intervencije u Siriji cijena sirove nafte porasla je odmah sa 39 US$ na 50 US$ po barelu (izvor: Oilprice.com).
“Rusija djeluje u Siriji s ciljem podizanja cijene nafte. Cijenu nafte ne određuje odnos ponude i potražnje već financijska tržišta.", objasnio je Volkan Ozdemira, voditelj Instituta za energetska tržišta i politike, EPPEN, u intervjuu agenciji Anadolu.
“Rusija je svjesna te činjenice i želi utjecati na tržišta kako bi se stvorio pritisak na cijene nafte.” rekao je Ozdemira.
“Prodaja nafte i prirodnog plina čini gotovo 70 posto ukupnih ruskih izvoznih prihoda. Uz pad cijene nafte za dolar po barelu Rusija godišnje gubi oko 2 mlrd. US$ prihoda.
Službeni Kremlj je u međuvremenu pomaknuo redovne izbore za Rusku Dumu (ruski parlament) od rujnu za prosinac 2016. Vlada Vladimira Putina pokušava povećati popularnost kroz poboljšanje gospodarstva zahvaljujući višim cijenama nafte koje se očekuju u sljedećih 10 mjeseci.
U odnosu na lipanj 2014. cijena nafte pala je za više od 40% što je ruskoj ekonomiji u prvih 6 mjeseci 2015 donijelo pad od 3%.
U međuvremenu, od početka ruske vojne intervencije u Siriji, cijena sirove nafte porasla je za prosječno oko 8 US$ po barelu.”
Ozdemira je također rekao kako Rusija štiteći Bashara al-Assada nastoji u Siriji steći i stratešku prednost oko granica zemlja ključnih za proizvodnju nafte i plina: Irana, Iraka i Saudijske Arabije.
"Rusija bi mogla u Siriji kontrolirati regiju koja graniči na istočnom Mediteranu i tako dobiti neku vrstu kontrole nad proizvodnjom nafte i plina u čitavoj regiji", dodao je Ozdemira.
Prema trenutnim procjenama, preko 60% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi se na Bliskom istoku. Bez obzira na alternativne obnovljive izvore energije i zelene, današnju razinu eksploatacije 35% ležišta nafte ispod površine (ostatak se ne može ispumpati i trajno ostaje unutar Zemlje) 21 stoljeće će kao i 20 ostati stoljeće energije na fosilna goriva a trenutno se provode projekti koji bi razinu eksploatacije trebali podići za 10-15%.
Borba za vjeru
Musliman je dužan boriti se za svoju vjeru. Ono što je zanimljivo jest kako tako nešto i na takav način nije bilo objavljivano ni židovima niti kršćanima. Kršćansko je geslo: "tko ima uši neka čuje" pa tako iako imaju zadaću krstiti, kršćani imaju i striktne upute napustiti kuće onih koji ih ne žele.
Islam smatra nevjernicima kršćane i sve koji negiraju Allaha. Zato nije slučajno da baš u muslimanskom svijetu postoji toliko terorističkih organizacija koje bez liberalnog utjecaja judeo-kršćanstva, doslovnije tumače Kur'an i hadise te ih se drže. To posebno vrijedi za tzv. šerijatske zemlje.
Pogleda li razlika ratovanja u Starom zavjetu i Kur'anu, vidi se kako je Bog vodio Židove u borbi zbog obećane zemlje i čak dao zapovijed Mojsiju da pobije Midjance. U Kur'anu je pak situacija takva, da se nekoga ubija samo zato što nije musliman. Ono što je tu kontradiktorno je obraćenje: naime dešava se problem dvostruke kazne, jer ispostavlja se da nije dovoljna kazna nekom nevjerniku prokletstvo u paklu, već mu i musliman mora presuditi. Umjesto da mu se da šansa da se obrati, makar da zadnji dan svog života postane musliman. Biblija je tu suprotna Kur'anu:
"tko ima uši neka čuje"
“Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"
Biblija uči kako Bog dopušta na temelju slobode izbora postojanje dobrih i loših ljudi, zlih i pravednih jer On daje:
"da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima"
Da je Islam vrlo netolerantan pokazuje sljedeći hadis:
"Poslanik je rekao, 'Ako musliman napusti svoju vjeru, ubijte ga.' "
Iz Kur'ana izvire netrpeljivost (kada se ovo pokaže prosječnom muslimanu, oni se pozivaju da je to trebalo gledati u kontekstu vremena ili priče da je Muhamed s nekime tada ratovao no s druge strane promoviraju da je Muhamed poslan svim narodima:
“O vi koji vjerujete! Tucite one nevjernike koji su pri vama. Neka' vas vide kao okrutne. Znajte da je Allah s onima koji se njega boje.”
Implikacije
Vrlo kratko i bez velike argumentacije jasno je kako je Islam u borbi za širenje i zaštitu vjere ne samo vrlo agresivan i isključiv već je i krajnje krvoločan. Prema poznatim podacima od početka pa do danas, širenje Islama vezano je za kao nikad u ljudskoj povijesti viđena krvoprolića u kojima je što u izravnim borbama a što u masakrima nemuslimana živote izgubilo (procjene) 270 milijuna ljudi (od početka Islama kao religije) što je više no dvostruko od svih ratova u čitavoj ljudskoj povijesti do danas uključujući masovna ubojstva i genocide u 20. stoljeću u ime ideologija komunizma i nacizma/fašizma. U pogledu terorizma u funkciji islamske borbe protiv "nevjernika" stoji činjanica kako je od 11. rujna 2001 do danas u svijetu, u ime Islama i jihada, izvedeno preko 27.000 terorističkih napada razne vrste.
Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u islamskim zemljama u prošlom stoljeću i danas. A. Socci opet navodi egzaktne podatke. Početkom dvadesetog stoljeća 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. Dakako, nisu umrli od gripe i hunjavice već su brutalno masakrirani u milijunskim pokoljima. “Kršćanska” Europa nikada se nije sjetila snažnije prosvjedovati zbog ovog “holokausta prije holokausta”. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 ili 5 posto. U Siriji je na početku 20. stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak. Ljudi su bili ubijani i proganjani samo zato što su kršćani, no o tome se rijetko govori na Zapadu, kao da se radi o mučenicima drugog reda. I dok broj kršćana u islamskim zemljama drastično opada, broj muslimana u “kršćanskim” zemljama raste…
(I. Šola: Antikršćanski Islam iz Nevjerojatni razmjeri progona i ubijanja kršćana)
Ipak, kako ne bi išli u povijest nabrajajući i opisujući genocide činjene u ime Islama (recimo Armenijski holokaust, svađajući se što je prije bilo, kokoš ili jaje evo nekoliko primjera iz današnjeg svijeta:
ISIS - Nastavlja s ubojstvima kršćana, a Zapad se ne osvrće na vapaje ubijenih, porgonjenih, mučenih i nevinih ljudi.
Džihadisti Daesha (samozvane Islamske države) brutalno su ubili 30 Etiopskih kršćana, uhvaćenih u Libiji.
(detalji u članku)
„Vjerodostojna istraživanja dovela su do šokantnog zaključka da svake godine 100.000 kršćana bude ubijeno zbog svoje vjere (izvor: GSCG)“, izjavio je glasnogovornik Vatikana,nadbiskup Silvano Maria Tomasi obraćajući se Vijeću za ljudska prava UN u svibnju 2015.
Gornji podatak se odnosi na razdoblje 2000-2010). Vatikan je taj broj proglasio vjerodostojnim prikazom.
Zanimljivu raspravu možete naći u članku: "Da li je istina da muslimani godišnje ubiju 100.000 kršćana?"
U raspravi autori nastoje dokazati kako taj broj i nije tako strašan jer se 90% uboijstava odnosi na (u osnovi vjerske) ratove koje muslimanske milicije vode u Africi, DR Kongo. Pa je tako po njima, broj "kršćanskih mučenika" koji su ubijeni zbog njihove vjere "samo" cca. 10.000. Ovaj cinizam ostaje bez komentara.
Dozvoljeno ubijanje za loš tv-program (izvor BBC)
Najviši sudac u Saudijskoj Arabiji šeik Salih Ibn al-Luhajdan izjavio je u programu državnog radija kako je dopušteno ubiti vlasnike tv-kanala koji prikazuju nemoralne programe. Bio je to njegov odgovor na pitanje slušatelja o programima na kojima se može vidjeti žene nepropisno odjevene tijekom muslimanskog praznika Ramazana. Inače, milijuni arapa svakodnevno gledaju program nekoliko desetaka satelitskih tv-programa.
Proklinjanje
U Islamskoj literaturi stoji kako se smije proklinjati židove i kršćane. To se uči na njihovim teološkim studijima jer najbolji primjer u tom pogledu je sam Muhamed. Proklinjanja su ne samo u hadisima gdje su opisana razna djelovanja Muhameda, nego i u Kur'anu:
“Tucite: one koji ne vjeruju u Allaha i u Dan posljednji; one koji ne drže nedopuštenim ono što su Allah i njegov Prorok proglasili nedopuštenim; one koji, među ljudima Knjige, ne primjenjuju istinsku Vjeroispovijest. Tucite ih sve dok ne plate namet nakon što se bijahu ponizili.
Židovi su rekli: « Uzeir je sin Allahov! » Kršćani su rekli:« Mesih je sin Allahov! Takva je riječ koja izlazi iz njihovih usta; Oni ponavljaju ono što su nevjernici govorili prije njih. Neka ih Allah uništi! Oni su toliko glupi!”
Tu se i iščitava kako je ovo Muhamedov govor (očito ne Allahov), budući rečenica glasi "neka ih Allah uništi". Inače bi komotno moglo pisati "uništit ću ih".
Sve ove svoje nelogičnosti Islam negira pravdajući se kako se Allahov govor uopće ne dovodi u pitanje ali sasvim je jasno kako Muhamed nije primao diktirane riječi već se, više no očigledno, nije mogao pomiriti s vjerom drugih. Njegova netolerancija je plod u kojima je prema tim istim Islamskim spisima naređivao ubojstva (literatura koju Islamski svijet jasno priznaje) otkrivaju kako su to Zli plodovi.
Isus pak jasno upozorava učenike kako će se lažni proroci prema Zlim plodovima prepoznati. Upravo to pokazuje kako Zli djeluje u svijetu, a s druge strane Isus zapovijeda da se ne proklinje, nego ljubi neprijatelje i moli za one koji nas progone.
Implikacije
Umjesto komentara, među mnogobrojnim primjerima današnjice u kojima je jasno da Islam kao ideologija i vjera koristi fetvu kako bi se i kroz teroristička djela širio strah i sprječavala sloboda mišljenja i kanalizirao život unutar ali i izvan samog Islamskog svijeta, evo par najpoznatijih proklinjanja u suvremenom svijetu, sve u ime Islama:
Objavljena fetva: Irački džihadisti naredili spolno sakaćenje žena
Fetva Salmanu Rushidiu
Svi smo mi Charlie
Fetva ne ide u zastaru
Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, islam, kršćanstvo
komentiraj (1) * ispiši * #
Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (4)
četvrtak , 08.10.2015.
Franjevački svećenik poručio: 'Islam je gore zlo od nacizma'
Župni vikar župe svetog Nikole u Hrvatskoj Kostajnici, franjevac Danijel Maljur, umjesto dijaloga i ekumenizma, na društvenim mrežama promiče govor mržnje.
Umjesto besmislene polemike s new age-ovcima (siromasi duhom) evo izvornika pa sami prosudite tko je u pravu: stanari kraljevstva nebeskog ili fra Danijel Maljur koji se drznuo jednostavnim riječima reći istinu.
Franklin Graham: Je li islam uistinu religija mira?
Točno godinu dana nakon što je stajao ispred Opće skupštine Ujedinjenih Naroda i tražio ih smjenu sirijskog predsjednika Bashara Assada, predsjednik Obama ponovno je u rujnu spomenuo nasilni sukob na Bliskom Istoku – ovaj put pozivajući na udružene globalne napore u borbi protiv islamskog terorizma u toj regiji.
U ovom govoru predsjednik Obama je izgovorio zbunjujuću izjavu o islamu: „Islam naučava mir. Muslimani diljem svijeta nastoje živjeti dostojanstveno i pravedno. A kad je riječ o islamu i Americi, nema „nas“ ili „njih“ – samo „mi“, jer su milijuni muslimana u Americi dio tkiva naše države.“
Dok pohvaljujem predsjednika Obamu za raspoređivanje američkih vojnih snaga koje se bore protiv ove podle i opake prijetnje, također vjerujem da je naš predsjednik potpuno i u temelju u krivu što se tiče netolerantne i nasilne prirode čvrstih islamskih sljedbenika.
Dan nakon predsjednikova govora stajao sam na trgu Lafayette – odmah preko puta Bijele kuće –govorio sam na molitvenom bdjenju za Saeeda Abedinija, iranskog Amerikanca koji je bio uhapšen u Iranu prije dvije godine.
Saeed je bio uhapšen samo zbog svoje kršćanske vjere, tučen i mučen radi Isusa od strane neprijateljskog islamskog režima.
Islamistički teroristi neselektivno i brutalno ubijaju sve koji im stoje na putu, dokaz za to su jezive demonske fotografije nedavnih ubojstava američkih i britanskih novinara. Za muslimane mir dolazi tek kroz podčinjenost islamu. Kada oni govore o miru, misle na podčinjenost njihovoj religiji. Što se tiče svijeta, desetci tisuća muškaraca, žena i djece ubijeni su u ima Alaha, pod krvavom zastavom islama.
Zato sam, dok smo molili za oslobođenje Saeeda i ostalih progonjenih kršćana, razgovarao s predsjednikom putem medija i zvučnika u parku Lafayette:
„Gospodine predsjedniče — sljedbenici mirotvorne religije ne obezglavljuju nevine ljude na barbarski način, kojem je svijet nedavno svjedočio.“
„Gospodine predsjedniče — sljedbenici mirotvore religije ne otimaju 300 mladih školarki, kao što je to učinila grupa Boko Haram u sjeveroistočnoj Nigeriji u travnju i navodno ih prodala muškarcima kao seksualno roblje.“
„Gospodine predsjedniče — ljudi koji prakticiraju mirotvornu religiju ne detoniraju bombe na američkim ulicama tijekom maratonske utrke kako bi ubili i osakatili nevine ljude.“
„Gospodine predsjedniče — nitko tko pripada mirotvornoj religiji ne bi ni uzeo u obzir otmicu aviona i ne bi se njima zabio u zgrade pune nevinih ljudi, na početku njihova radnog dana, kao što se to dogodilo u ovoj državi 11. rujna.“
„Gospodine predsjedniče — niti jedna mirotvorna religija ne bi tolerirala, a kamoli prakticirala, obrezivanje žena, tražila od žena muževo odobrenje za izlazak iz kuće ili prijavu na posao, i ograničila njezinu mogućnost da pravda bude zadovoljena u slučaju seksualnih zločina.“
„Gospodine predsjedniče — mirotvorna religija ne bi oprostila i dopustila ocu da utopi svoju kćer u bazenu ispred cijele obitelji u ime obiteljske časti jer je ona možda ostala kasno kod svog dečka.“
„Gospodine predsjedniče — zašto 3,5 milijuna muslimana u Sjevernoj Americi nisu osudili ovo odvratno barbarsko ponašanje pripadnika njihove religije na američkom tlu?“
Čak je predsjednik Bush u prošloj vlasti islam nazvao mirotvornom religijom. Obojica predsjednika načinila su veliku protuuslugu američkoj javnosti nerazumijevanjem islama i njegova učenja u Kur’anu.
Sada razumijem da ove stravične događaje nisu počinili mirotvorni muslimani, koji mirno koegzistiraju s pripadnicima drugih vjeroispovijesti, već radikalni ekstremisti. Zasigurno postoji mnogo muslimana koji mirno žive u suživotu s pripadnicima drugih religija.
Pa ipak, moje je pitanje: zašto mnogi, ako ne i većina, od 1,6 milijardi muslimana diljem svijeta nisu osudili ove nasilne zločine protiv nevinog ljudstva kad su se prvi put pojavili? Zašto bi 23% svjetskog stanovništva stajalo u pozadini i dopustilo pripadnicima iste religije da ih definiraju svojim nasilnim ponašanjem ako je to uistinu religija mira?
Ako netko tko za sebe tvrdi da je kršćanin počini neki nasilan čin, većina kršćana se brzo i jednoglasno udruže kako bi osudili taj čin i ogradili se od njega. Ne mogu se prisjetiti niti jednog primjera nasilnog ponašanja navodno učinjenog u ime kršćanstva, a da nije odmah odbačen od strane kršćanske zajednice.
Predsjednik Obama rekao je da su grupe poput al-Kaide i Boko Harama vođene ideologijom koja „će jednostavno usahnuti i umrijeti ako je konstantno izložena, suočavana i opovrgavana na svjetlu dana.“
To jednostavno nije slučaj. Islam nije samo ideologija ili filozofija. To je kriva religija. I dok možda sadrži neke elemente ljudskog morala, nije ništa drugo nego vođena i karakterizirana podmuklom prijevarom.
Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14:6) Svaka religija ili vjera koja odbija priznati božanstvo Isusa Krista – islam, budizam, hinduizam – i traži spasenje na bilo koji način osim kroz vjeru u Njega, kriva je religija.
Đavlove zasljepljujuće laži su mračna i zlobna sila koja se , na kraju krajeva, nalazi iza svake krive religije. Kada su farizeji sumnjali u Isusovu izjavu kao vječnu istinu, Isus im je odgovorio potresnim ukorom: „Vi imate đavla za oca. On je bio ubojica ljudi od početka..on je lažac i otac laži.“ (Ivan 8:44-45)
Nemoguće je da religija bude ujedno i kriva religija i religija mira, pošto nikako ne može pomiriti svetog Boga i grešnog čovjeka, i nikad ne može donijeti stalan mir između ljudi ili nacija.
Očito je da nije svaka lažna religija obilježena barbarskim ponašanjem kakvom svjedočimo u današnje vrijeme. Neke se na površini čine spokojnim i bezopasnim, no nijedna ne može osloboditi ljude od snage grijeha. Samo Krist, Sin Božji, spašava od grijeha, đavla i smrti. On je umro na križu za naše grijehe, bio pokopan i uskrsnuo od mrtvih.
Moja iskrena molitva je da Gospodin iskoristi ove kaotične i zastrašujuće događaje kojima svjedočimo na svijetu kako bi potaknuo ljude, uključujući i pripadnike islama, na jedino rješenje – osobnu, transformirajuću vjeru u Gospodina Isusa Krista, Princa mira.
Preneseno sa www.rijeczivota.hr
Pripadnost religiji u Islamu i Kršćanstvu
Kada se radi o učenju o spasenju, muslimani vjeruju kako se spašavaju samo vjernici muslimani. Kršćanstvo uči kako spas mogu pronaći i "anonimni kršćani", ljudi kojima su povjerene druge istine, ako iskreno traže Boga i ne bore se protiv njega u njegovim osnovnim istinama. Isto učenje ističe kako u spasenje ne mogu ući oni koji za Istinu znaju i ne žele ući u istinitost ali dopušta kako urođenik iz Amazone koji nikada nije čuo za Isusa ne može biti jednako suđen jer i sam Isus kaže:
"kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati".
Implikacije
Činjenica je kako učenje o spasenju nadilazi čisto teološko značenje jer ono je zapravo jedno od temeljnih pitanja čovjeka kao pojedinca, pitanja koje propituje same temelje čovjeka kao takvog. Ovozemaljski ljudski život je konačan pa se, prije ili kasnije, čovjek nalazi sam sa sobom, suočen s ograničenošću svog ljudskog vijeka te se u tim situacijama pita o mnogim stvarima uključujući i pitanje svih pitanja, pitanje kojeg svaka rreligija i svako vjerovanje (a vjerovanje jest jedan od temelja čovjeka) naziva spasenjem. Ukratko, dok je tu Kršćanstvo na tragu razumne općeljudske tolerancije, Islam je i tu izuzetno netolerantan i isključiv odnosno, kako bi neki rekli, necivilizacijski, jer ide direktno kontra ljudskog habitusa zapravo navodeći na zaključak kako ljudi nisu jednaki jer postoje jednakiji, postoje muslimani.
“Sve su životinje jednake samo su neke jednakije.”
George Orwell
Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.
P.S.
Ovo je odgovor na posljednji komentar a molio bi uredništvo bloga da mi odblokira komentare kako bi mogao komentirati.
U suvremenom se svijetu unutar i u ime Zapadne civilizacije već odavno ne vode vjerski ratovi. Čak ni Križarski ratovi nisu u suštini bili vjerski već su bili motivirani ekonomskim razlozima a kako bi se lakše "pokrenula masa"
korišteni su vjerski simboli jer 75% križara se nikada nisu vratili - poginuli su.
Što se zbivanja u proteklim godinama tiče - odnosi se na val masovne emigracije koji je zapljusnuo Europu, vjera je ovdje tek u drugom ili trećem planu. Sve se pokrenulo tzv. Arapskim proljećem koje je trebalo biti "čišćenje" ekstremizma u muslimanskom svijetu oko Sredozemlja odnosno postavljanje na vlast "modernih struja" unutar arapskih država. No ono nije uspjelo i sve je pošlo po krivu:
http://dedzal.info/index.php?option=com_content&view=article&id=133:iluzija-i-stvarnost-arapskog-proljea&catid=20:bez-kategorije&Itemid=51
Razlog zašto je sve pošlo po krivu jest kako se u obzir nisu uzele civilizacijske razlike i srž kojih se pojedina religija i njeno učenje o čovjeku, svijetu i Bogu drži jer je to ono bitno za analizu kako će neka politika reagirati na novonastalu situaciju (religija govori o mentalitetu). U tom smislu ovaj serijal na temelju razlika Kršćanstva i Islama zapravo govori o suštinskim i nepomirljivim razlikama u pogledu temeljnih životnih lstavova o čovjeku koje proizlaze iz tih religija a koje su kreatori doktrine Arapskog proljeća u Zapadnoj civilizaciji (SAD, Velika Britanija) ispustili iz vida ipa je ispalo kako je ispalo. Zanimljivo u svemu tome jest kako je sve to rođeno u "kuhinjama" grupa koje rade na Novom Svjetskom Poretku, čiji članovi uglavnom potječu iz tih država, čiji članovi su bili na odgovornim dužnosničkim funkcijama u politici i čiji članovi na taj način "kanaliziraju" inozemnu politiku tih država a i šire (Bilderberg grupa, Trilaterala, ...) .
Migrantska kriza sa kojoj se i mi u Hrvatskoj na svoj način susrećemo je samo posljedica takve politike. Jednako, može se reći kako je ona posljedica i drugih politika (nikada jedan čimbenik ne djeluje sam) odnosno posljedica općieg kaosa koji se zove Novi Svjetski Poredak. Svijet funkcionira na odnosu uzrok posljedica ali to je pojednostavljeni model izvučen iz opće prihvaćene Teorije kaosa na kojoj funkcionira cjelokupan Svemir a i šire. Sve se to u fizici da lijepo objasniti matematičlkim modelom no taj model uvijek ima beskonačno puno rješenja jer minimalne promjene u naizgled čvrsto definiranim početnim i graničnim uvjetima daju potpuno drugačija matematička rješenja.
Primjenimo li iste postavke na društveno-ekonomska zbivanja, koja se također mogu opisati matematičko logičkim modelom teorije kaosa (i pripadajućih "čudnih atraktora") dolazimo do raznih učinaka na koje kreatori politike nisu računali jer nisu u obzir uzeli dovoljno čimbenika kako bi stvar kanalizira.
Alternativa jest da jesu pa onda čitava priča postaje smislena i dobiva dimenzije urote koja je stara tristotinjak godina. Urota se temelji na ekonomiji i novcu - kako novcem kontrolirati svijet.
O tome pak govori jedna nova serija članaka koja je započela i koja će ići paralalno sa ovom.
Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, kršćanstvo, islam
komentiraj (4) * ispiši * #
Novi Svjetski Poredak - Sukob civlizacija (3)
utorak , 06.10.2015.
“Šetao sam bazilikom. Sjećam se kako sam nehotice zastao pred Michelangelovim djelom – Pietŕ. Gledajući Gospin pogled upravljen na Sinovo lice, tisuću je pitanja nahrupilo u moju glavu. Tad sam u sebi rekao: ‘Ovo je Bog, ne može ne biti Bog’. Reći u Islamu da se Bog utjelovio velika je hereza, ali u tom trenutku iščezle su sve moje sumnje. Ljepota i ozračje toga spektakla u meni su učinili preokret.”, tako piše Ilyas Khan, engleski filantrop, vlasnik nogometnog kluba i predsjednik najveće svjetske organizacije za potporu hendikepiranima.
“Odgoj do četvrte godine uvelike je označio moju vjeru. Majka je bila teško bolesna, stoga se moja baka, praktična katolkinja, skrbila o meni čime sam u prvim godinama, iako nisam bio kršten, zadojen kršćanskim duhom.“ piše Khan i dodaje:
“Od četvrte pa do sedamnaeste godine odgajan sam i živio sam kao musliman. Kada sam se upisao na sveučilište, Providnost je htjela da boravim u studentskom domu Opus Dei” tvrdi Khan ističući da se u tom razdoblju približio duhovnosti katoličke vjere.
“Ne mogu tvrditi da sam slučajno pristupio katoličkoj vjeri, dapače u sedamnaestoj i osamnaestoj godini otkrio sam likove poput Hansa Ursa Von Balthasara i od tada sam počeo čitati teološku literaturu te se susreo s djelima svetoga Augustina i Origena” piše Khan.
“Ključni trenutak, bio je porast svijesti o mojem životu i mojim moralnim temeljima. Svom dušom želio sam napustiti islam, ali u konačnici Krist je učinio svoje.” pripovijeda Khan.
Maknimo sad aureole religiozne mistike mistike i zapitajmo se što je u gornjoj priči bio stvarni razlog, zašto je Khan odlučio sa Islama prijeći na Kršćanstvo?
U Kur'anu vjernik je rob dok je u Bibliji on dijete Božje odnosno Slobodan čovjek
Kur’an je ovdje vrlo jasan. Allah ne može imati dijete pa je za muslimana velika blasfemija bilo koga nazvati djetetom Božjim. Kako bi ta dogma bila nedvojbena, muslimanima je dodatno zapisano kako su i oni robovi Božji. Biblija je tu vrlo jasna – kršćani su primili duh posinstva čime su postali slobodni i tako se oslobodili ropstva.
Muslimani često optužuju kršćane kako su onda oni isto Bog kao i Isus ali … to naprosto ne stoji. Kršćanstvo, a što se vidi iz Biblije, je na stanovištu kako Isus oduvijek postoji što on i sam otkriva. Muslimani to negiraju sve uslijed nemogućnosti Muhamedovog poimanja utjelovljenja Boga Živoga.
Implikacije
Ova temeljna razlike o položaju čovjeka unutar religije bitno su odredile kasnije civilizacijske tokove Islama i Kršćanstva jer … Iz postavke o čovjeku kao biću kome je Bog dao slobodu proistekla je civilizacija koja je definitivno promijenila svijet – moralno, kulturološki, materijalno, civilizacijski. Jer kao slobodno biće, čovjek zapravo ima Božji blagoslov razmišljati i promišljati, raditi, duhovno i materijalno napredovati, razvijati se često puta čak i nauštrb samog Kršćanstva. Kao slobodno biće, čovjek je dobio Božji blagoslov i da griješi ali i da se pokaje. U Islamu, naprotiv, svega toga nema. Čovjek je tu izrijekom rob Božji i jedina mu je ovozemaljska funkcija vegetirati u službi Allaha poslušno i slijepo slušajući te bez slobodne volje reći ne izvršavajući što mu ovozemaljski gospodar naloži.
Jest, istina je kako Islam, baš kao i Kršćanstvo, uči čovjeka biti dobar odnosno uči ga općeljudskim moralnim vrlinama koje su svojstvene i ljudima svih oblika zajednica od kada je svijet ai vijeka ali … Kako onda objasniti da tijekom čitave povijesti Islamske civilizacije, do dana današnjeg, unutar te civilizacijske zajednice nikad nije niti se je mogla slobodno razviti ideja o bratstvu, slobodi i jednakosti kao što se je razvila unutar Kršćanstva? Jest, nekom će argument možda biti suvremena situacija kad uslijed silnih prirodnih resursa muslimanskih država (prvenstveno nafta i rudna bogatstva) u nekim državama dolazi do relativnog socijalnog blagostanja ali … Ostaje činjenica kako u čitavom Islamskom svijetu tijekom povijesti, suvremenosti a vrlo vjerojatno i u budućnosti nije bilo, nema, niti će biti odnosno, može biti osobnih sloboda, ljudskih prava i općeljudskih ozakonjenih sloboda za sve jer … Kur’an kao retrogradni i represivan “zakonski aparat” izrijekom uči kako je čovjek rob. Za razliku od Svetog Pisma koje uči kako je čovjek slobodno biće čime izlazi iz religijskih okvira i prerasta u općeljudske okvire stalnog i neprestanog preispitivanja samog sebe i društva u kojem čovjek živi. Uglavnom, biti Rob jednostavno je dok je biti Slobodan čovjek uvijek predstavlja izazov. Prethodna rečenica sažima jednu, možda najbitniju civilizacijsko-duhovno razliku između Kršćanstva i Islama.
Svi su bili prije muslimani
Islam uči kako su prije svi bili muslimani pa je tako on prirodna vjera koju prihvaća čovjek. Ipak nije tako jer da jest, svi bi obavljali post ramazanom, klanjali se u smjeru kamo i muslimani, znali bi odmah i za Isusa odmah i za Muhameda, hadise, Kur'an, …
Ni za vrijeme nastanka judaizma, religije starije od kršćanstva, ljudi bi to isto radili a radili bi čak i sada, u 21 stoljeću. No to ne stoji.
Dapače, sam Islam uči kako je Abraham bio prave vjere, no Abrahamu se objavio Jahve. U Bibliji je zapisano kako su u poganske bogove vjerovali neki Abrahamovi pretci što sve dodatno objašnjava … istinitost Biblije:
“Abrahamu objavio Bog te ga naočigled prihvatio, objavljivao mu kako će dobiti potomstvo, kako mora žrtvovati Izaka ... Sve je to Bog objavljivao na temelju poznavanja a nepoznavanja i navodnog slijepog vjerovanja da su svi ljudi muslimani.
Implikacije
Na Bliskom Istoku bijesni građanski rat. Ostavimo sad po strani njegove razloge i koncentrirajmo se na njegove vanjske manifestacije. Zaboravimo na trenutak kako se Islam sadistički odnosi(o) prema kršćanima i židovima. Pogledajmo na trenutak kako se zagovornici čistog Islama odnose prema svemu što ne pripada njihovom kulturnom nasljeđu, kako se odnose prema artefaktima koji pripadaju puno starijim civilizacijama što su obitavale odnosno, razvijale su se i umirale na tim prostorima na kojima se danas vodi jihad? I zapitajmo se u kakvoj je vezi taj kulturocid, barbarizam, odnosno, kako ga neki nazivaju “resetiranje memorije čitavog čovječanstva” (kroz djela kakva još nikad nisu viđena u povijesti svekolikog ljudskog roda u posljednjih 2 do 3 tisuće godina) sa pokušajem nasilnog zatiranja odnosno uspostavljanja sintagme “svi su prije bili muslimani” jer … Doslovno uništavanje svih nemuslimanskih kulturno-materijalnih dobara zapravo je na tragu baš te sintagme Kur’ana. Krajnja konsekvenca takvog stava jet činjenice kako čovjek u Islamu može biti jedino musliman. Toga u Kršćanstvu nema, ono jasno dijeli čovjeka kao takvog i njegovu pripadnost religiji. Konačne implikacije ovavkvog stava prema čovjeku u Islamu je i bez elaboriranja definitivno nešto od čega se ježi koža.
Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.
Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, kršćanstvo, islam
komentiraj (3) * ispiši * #
Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacja (2)
subota , 03.10.2015.
Prema popisu putnika u utorak, 30. rujna 2015. u posljednjem vlaku što je tog dana iz Tovarnika prevozio migrante iz Hrvatske u Madžarsku nalazilo se je 1350 osoba od čega 919 muškaraca, 189 žena i 244 djece. Taj se uzorak uklapa u podatke UNHCR-a koji govori o 70-80% muškaraca, 10-15% žena i isto toliko djece. Službene statistike govore i kako ljudi iz ratom ugroženih država Sirije, Iraka i Afganistana čine svega 40-50% migrantske populacije, dok svi ostali potiču iz država u kojima nema (građanskog) rata ali su, koincidencija(?), naseljene pretežito muslimanskim stanovništvom.
HINA - UN-ova agencija za izbjeglice tijekom 2015 i godinu iza toga očekuje oko 1,4 milijuna migranata koji će u Europu stići Sredozemljem, što je puno više u odnosu na početne procjene od 850.000 ljudi.
“UNHCR planira prikupljanje sredstava i procjenjuje da će sigurnost i međunarodnu zaštitu u Europi tijekom 2015. zatražiti oko 700.000 ljudi”, piše u dokumentu agencije te se dodaje da je “…. tijekom 2016 moguć priljev većeg broja migranata, a planovi se temelje na brojkama za 2015.”
UN-ova agencija za izbjeglice je informacije o očekivanom broju migranata objavila 8. rujna. Preliminarne brojke bile su 400.000 ljudi u 2015 i 450.000 u 2016. Samo nekoliko dana nakon službene objave procjena, prema statistikama s terena navedene su brojke premašene. Do 28. rujna u Europu je stiglo 520.957 migranata.
Agencija je od donatora tražila 30,5 milijuna US$ ali s porastom broja migranata iznos je revidiran na 128. UNHCR u dokumentu poziva donatore “da omoguće fleksibilnu dodjelu sredstava s obzirom na vrlo promjenjiv operativni kontekst”.
Kako bi se omogućila pomoć UNHCR-a u što ranijoj fazi njihova putovanja poziv za prikupljanjem donacija se proširio pa uključuje i tranzitne zemlje Bliskog istoka i istočne Afrike.
Shvaćanje Boga u Kršćanstvu i Islamu
Izvjesno je, Islam je opterećen trojstvenom objavom Boga jer autor Kur’ana ne može prihvatiti utjelovljenje. U Kur’anu se to spominje na dva mjesta. Prvo mjesto spominje Isusa kao Boga ali i Mariju kao Boga što je bilo vjerovanje jedne tadašnje kršćanske sekte. Na drugom mjestu trojstvo nije definirano egzaktno ali se cilja na njega i naglašava se kako se Bogu ne smije pridodavati sudruga. Umirući Muhamed na samrti zbog toga proklinje i židove i kršćane iako Kršćanska religija zapravo Bogu nigdje ni ne pridaje sudruga jer … Isus nije utjelovljeni Bog.
Osim što tako kontrira Kršćanskoj objavi utjelovljenja Isusa, Islam također kontrira i Židovskoj vjeri koja u trojstvo uopće ne vjeruje jer ... Zapisano je kako su židovi štovali Boga Ezru (paralela kršćanskom Isusu), u čije “božansko biće” ne vjeruje niti jedan Židov niti nema dokaza kako se je u to uopće vjerovalo.
Implikacije
Iako su na prvi pogled gornje postavke isključivo teološke naravi, ipak njihove implikacije zadiru u temeljne postavke i svjetonazorska načela na kojima se temelji civilizacija i njena evolucija tijekom posljednjih 2000 godina. Uvođenjem Isusa kao neke vrste Božjeg sudruga, Kršćanska civilizacija uz Um (Bog je duhovno i racionalno, biće) u svoj habitus uvodi ljubav i milosrđe koje iz toga prirodno proizlazi. Isus, “Božji sudrug” po Islamu, “u igru” oko bitka uvodi Srce koje u svim zajednicama i civilizacijama otkada je svijeta i vijeka simbolizira ljubav. Pa tako Kršćanska civilizacija počinje promišljati o odnosima Uma i Srca što s vremenom evoluira i otvara vrata promišljanjima odnosno, Filozofiji: teza, antiteza, sinteza, što rezultira konstantnim preispitivanjem Boga kao takvog a što je u Islamskoj civilizaciji nezamislivo i nemoguće odnosno, hereza. Implikacije nastale na toj razini su kasnije promijenile i evoluirale sliku svijeta i de facto unaprijedile njegove mogućnosti jasne su svima i bez posebnog argumentiranja.
Isus je Božji Sin a Allahu je nezamislivo imati Sina
Mnogi kršćanski teolozi su suglasni - Allah je iskrivljena slika Boga. Jer iako se Islam priziva na Boga Abrahamova, kršćanski Bog je zapravo potpuno suprotan objavi Boga u Kur’anu.
Kur'anu je tako nezamislivo da Allah sebi uzme dijete jer on, kako se izrijekom navodi, nema žene. U Svetom Pismu nigdje ne postoji termin "djeca Božja" kao nešto što bi označavalo kako su to dječica koju Bog vodi za ručicu, već se terminologija koristi za one koji vjeruju u Boga što je nešto sasvim drugo.
Je to nezamislivo? Islamu jest jer po njemu osoba može zamisliti kako je to nezamislivo pa je samim time i Bogu tako nešto nezamislivo. Biblija pak propovijeda suprotno - kako Bogu ništa nije nemoguće, pa čak ni zamisliti nezamislivo što onda može zamisliti i čovjek.
Implikacije
Gornje, temeljne, teološko “zamislivo” – “nezamislivo” razlike između Kršćanstva i Islama neobično su važne za sagledavanje smjera kojem su te civilizacije krenule jer … smjerovi su im dijametralno suprotni.
Kršćani tako bez predrasude o “nazamislivošću”, bivajući Božja djeca, drsko “zamišljaju nezamislivo”. Odvažuju se na (u to vrijeme) daleka i neizvjesna putovanja po Zemlji odnosno, u današnje vrijeme jer to tehnologija dopušta, još dalje. Kršćani (usjpešno ili neuspješno) pokušavaju ili asimiliraju druge kulture iz kojih uvijek preuzimaju ono što je za njih najbolje (i u skladu sa Svetim Pismom), uključujući tu svojedobno arapske (Islamske) vještine u moreplovstvu, zanatstvu, matematici i građevinarstvu koje dalje razvijaju.
Promišljajući “nezamislivo” kršćani su drski ići toliko daleko da čak i negiraju samo Kršćanstvo na način da na njegovom negiranju grade društvenu (svjetonazorsku) ideologiju nihilizma u dvije varijante sa jednim licem: Komunizam odnosno Fašizam.
Polazeći od Biblijski definiranog Deizma upravo su kršćani ti koji mu u svom slobodnom propitivanju stvaraju suprotnost koju Pike (post “Novi Svjetski Poredak – Ljudi i manipulacije”, nedjelja, 27.09.2015.) također naziva nihilizam (jer je u njenom središtu nitko doli sam Lucifer) a koji u danas predvečerje Novog Svjetkog Poretka utjelovljuje kroz djelovanje društveno marginalnih grupa što, svaka na svoj način pokušavaju terorizirati tolerantnu većinsku zajednicu namećući privid nesuglasja (kako bi opravdali svoje postojanje) oko stvari i ideja koje kršćani u svojoj dobrohotnosti toleriraju i od kojih zapravo ni ne prave problem.
Nasuprot Kršćanstvu, Islam nakon početnog zamaha u stotinjak godina silom (jihadom) proširio na njemu, u to vrijeme, civilizacijski i kulturno nadmoćna područja sa kojih “prikupio” početne visoke civilizacijske resurse retrogradno implodira jer … Njegova je teološko - mentalna postavka “nezamislivost” zbog čega zapravo Islamska civilizacijski stagnira. Nekoliko stoljeća kasnije, stjecajem okolnosti, jedan mali ratnički narod (Turci), prodirući iz Azije na područja nastanjena muslimanima, prihvaćajući teologiju Islama. Kao novopridošla svježa krv oni, vješto koristeći resurse, pokreću novi pohod Islama protiv Kršćanstva. Ipak, zbog iste ugrađene “genetske greške” – “zamisliti nezamislivo” – i njihova varijanta ublaženog Islama (ograničena tolerancija prema pravoslavcima i židovima, te otvorena netolerancija prema katolicima na čelu kojih stoji Papa) nakon početnog uzleta civilizacijski opet stagnira. Pa tako po drugi puta Islam doživljava civilizacijsko-retrogradnu imploziju.
Prema Islamu Bog je retrogradan
Uzroke cikličnih retrogradno-civilizacijskih implozija u Islamu treba tražiti u retrogradnosti Boga. Prema Islamu, Bog je retrogradan. Muslimani nemaju objašnjenja za ono za što Kršćanstvo ima, Pavlovo obraćenje. Obraćenjem Pavao počinje svjedočiti Krista kao Boga, a zbog toga Islam ide tako daleko da tvrdi kako se Pavlu zapravo objavio Sotona a ne Isus jer Pavao naučava o Kristu kao o Bogu. Naime, Pavao je do preobraćenja bio ubojica i progonitelj kršćana, da bi se nakon obraćenja (u tri dana) posvetio, čak živio u celibatu Bogu Živome. Time Pavao postaje svjedok Duha Svetoga kojega mu šalje Isus. Upravo on otkriva veliku Božju milost koja nadilazi Zakon tako da sav Zakon postaje Život u Duhu. Budući da Islam u činjenju dobrih djela teži pokoravanju Bogu, ispada kako se tako Bog, umjesto prema Kršćanstvu u Novi zavjet, prema Islamu vraća u Stari zavjet gdje stoje stroge zapovijedi koje čovjeka pokoravaju Božjoj volji. Pa taj Zakon, iako sam po sebi savršen u smislu da tko ga izvršava je savršen, zapravo ne pridonosi savršenosti budući da se ljudi (tadašnji židovi) tog Zakona ne drže što je i glavni razlog dolaska Sina Božjeg na Zemlju.
A da je Isus zaista došao i zbog Zakona kojega su neki izvršavali licemjerno, dokazuje kako je Isus namjerno liječio subotom iako je židovu subota bila dan kada je nedopušteno bilo što raditi a ako se i radilo, raditi mogu robovi i ostali koji nisu židovske vjere. Naučavanjem u Hramu, Isus čini djela nauštrb tadašnjih pismoznanaca (poznavatelja Starog zavjeta) i farizeja. S učenicima jede neopranih ruku što licemjerni izvršavatelji Zakona vide a Isus im tad objašnjava kako čovjeka pred Bogom onečišćuje ono što ne izlazi iz srca, a ne jesti neopranih ruku. Iako formalno gledajući (Levitski) Zakonik i primjenjujući ga bez razuma su farizeji i pismoznanci u pravu, očigledno je kako oni ne shvaćaju da Zakon treba izvršavati sa srcem, a ne bezglavo kao robot.
Na taj način Isus objašnjava cijelu bit izvršavanja Zakona - da se prilikom izvršavanja, mora uzeti u obzir i milosrđe, jer ako je čovjek milosrdan, i Bog koji je čovjeku dao milosrđe i sam zna što je milosrđe, i ne traži od čovjeka robotsko izvršavanje Zakona na pogrešan način (propuštajući činiti djela ljubavi), nego traži da i čovjek bude milosrdan kada je to potrebno. U svom otkrivanju, Isus dakle poziva na otvaranje Srca.
Islam, naprotiv, sve ove komponente ne pozna. Ono što Islam naučava, je stoga na neki način vraćanje u Stari zavjet. Milost koju Isus donosi, tako više nije bitna. Po islamu, potrebno je izvršavati zakon (zapovijedi), postove poput ramazana, pet puta dnevno obavljati namaz, boriti se za Islam (jihad), boriti se protiv nevjernika (što liberalni muslimani tumače samo kao duhovnu borbu). Ovime Islam iskazuje svoje vraćanje na isto što imaju Židovi koji Isusa, za razliku od Islama, ne priznaju, u čemu se zapravo i očituje retrogradnost Boga u Islamu koja za posljedicu ima konstantne civilizacijsko-retrogradne implozije unutar kojih se Islam kreće.
Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.
Oznake: novi svjetski poredak, kršćanstvo, islam, sukob civilizacija
komentiraj (1) * ispiši * #
Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (1)
petak , 02.10.2015.
Civilizacija je ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica te u tom smislu predstavlja skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva čime je neupitno u uskoj vezi s Religijom.
Sukob civilizacija je teorija kako civilizacijski identitet predstavlja glavni uzrok podjela u svijetu 21. stoljeća. Teoriju je popularizirao Samuel P. Huntington, u svom članku "Sukob civilizacija” 1993 godine.
Članak je predstavljao svojevrsnu kritiku u to vrijeme popularne Fukoyamine teze o kraju povijesti. Huntington je 1996 tezu proširio u knjizi “Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka”.
Po Huntingtonu svijet je podijeljen na nekoliko glavnih civilizacija. Osim civilizacija Huntington u svoju podjelu uključuje tzv. "usamljene" zemlje koje se raznim kulturnim i drugim specifičnostima ističu među svojim okruženjem (Izrael na Bliskom Istoku; kršćanska Etiopija u Africi) kao i "podijeljene zemlje" čiji dijelovi pripadaju različitim civilizacijama (Ukrajina čiji dijelovi pripadaju zapadnom odnosno pravoslavnom svijetu).
Kao glavno žarište sukoba Huntington navode se tzv. "zemlje razdjelnice", odnosno područja gdje se pojedine civilizacije dodiruju, pri čemu su takvi sukobi najžešći na rubovima Islamskog svijeta s drugim civilizacijama. Po njemu takvi će sukobi vremenom eskalirati u sukobe između tzv. "ključnih zemalja" svakog od tih svjetova.
Iako je u početku teza o sukobu civilizacija imala mali broj pristalica nakon napada 11. rujna i ratova koji nakon toga slijede teza postaje aktualna. Najžešća kritika dolazi uglavnom iz redova multikulturalističkih zanesenjaka, koji je smatraju nespojivom s idealima multikulturalizma.
Kršćanstvo je kao kategorija izbačeno iz većine ustava Europskih zemalja a ne spominju ga ni dokumenti na kojima se temelji Europska Unija. Ipak i bez obzira na to ono je u svojim mnogobrojnim oblicima neraskidivo ugrađeno u temelj Europske odnosno Zapadne civilizacije i Pravoslavnog svijeta.
Udio muslimanske populacije u stanovništvu oba svijeta narasla je i dalje raste: Rusija 11.7% Francuska 7.5%, Belgija 6%, Austrija i Švicarska 5.7%, Nizozemska 5.5%, Njemačka 5%. U nekim gradovima muslimani čine već značajan dio: Malmö i Marseille 25%, Amsterdam 24%, Stockholm 20%, Brussels 17%, Moskva 16%, Birmingham i Haag 14%, Copenhagen i Köln 12%, sveukupno blizu 50 milijuna, cca. 6% ukupne populacije.
Ovih dana i mjeseci svjedoci smo masovne, gotovo nasilne, migracije muslimanskog stanovništva u Europu. Činjenica je kako isključivo i jedino muslimanski migranti (drugih nema) gotovo jednakomjerno dolaze iz ratnih područja kao i područja gdje rata uopće nema.
Ne ulazeći u razloge, ciljeve i metodologiju koja pojedince odnosno grupe organizirano i motivirano pokreću na pješačenje dugo 5000 kilometara prema projiciranoj fikciji zvanoj Zemlja Obećana, cilj ove mini serije postova je prikazati i na neki način dokumentirati, temeljem potpuno različitih civilizacijskih vrijednosti usađenih u temelje dvije velike religije, Kršćanstva i Islama, potencijalna žarišta sukoba.
Razlog ovakvog pristupa je u činjenici kako religija odnosno, civilizacijske vrijednosti koje religija promiče uz ostalo kulturno nasljeđe sredine trajno definira pojedinca i grupe bez obzira na njihova svjetonazorska uvjerenja koja mogu ići čak i do negiranja religije odnosno culture bez obzira bila ona vlastita ili tuđa.
Upravo zato bliski susreti različitih kulturološko-svjetonazorsko-civilizacijskih pojedinaca i grupa uvijek postaju žarišta sukoba i bez obzira na integracije koje kao prirodni proces nastoje te različitosti kanalizirati i civilizacijski usmjeriti u neku novu sintezu.
Sinteza nastupa samo u situacijama kada niti jedna od grupa ne može ostvariti premoć i nadmoć. U suprotnom, bez obzira sve ostale čimbenike koji definiraju nadmoć grupe, povijest ljudskog roda uči kako brojno nadmoćna grupa na kraju uvijek milom ili silom odnosi prevagu i nameće svoj civilizacijski pogled društvu.
Postojeća (tinjajuća) žarišta civilizacijskih sukoba unutar Europe u temelju čega su upravo sukobi oko integracija, kao i nova koja će nastati u budućnosti, tako postaju potencijalna žarišta budućih sukoba unutar Europe.
Filozofske razlike Kršćanstva i Islama
Govore kako su Kršćanstvo i Islam slične religije: (1) vjera u jednoga Boga, (2) Isus poslan od Boga (ali ne i Bog u Islamu), (3) uznesenje Isusovo (ali ne i smrt i uskrsnuće te iskup od grijeha u Islamu), (4) uznesenje Marijino i još ponešto.
Katekizam Katoličke Crkve vidi Islam kao religiju koja se priziva na Abrahamovog Boga, kako sama kaže, težnju koju “treba gledati s poštovanjem da se služi jedinom Bogu” jer … Katolička Crkva ne odbacuje ništa što bi u nekršćanskim religijama moglo biti istinito i sveto ako to potvrđuje i Sveto Pismo.
Ipak, iako se religije na izgled čine bliskima, činjenica je kako je Kur'an izravno kontradiktoran Svetom Pismu pa je tako Islam isključiv i prema drugim religijama i svjetonazorima a što Kršćanstvo nije.
Na primjer, muslimani vjeruju kako je melek Džibril (anđeo Gabrijel) diktirao objavu proroku Muhamedu iz čega je proistekao Islam. Pa tako ispada kako je Kur'an, odnosno Islam ovisan o prijašnjim objavama, budući da teologija Islama u svojim korijenima doziva i židovsku i kršćansku religiju kao i njihove objave - iste povijesne objave, isti anđeli ali … Istina se u njima dijametralno razlikuje.
Muhamed je bio trgovac. Žena mu je bila kršćanka. U svom poslu susretao je mnoge ljude i upotpunjavao svoja znanja o religijama. Iako se na prvi pogled zato može činiti kako je Kur'an kritika odnosno, neslaganje, s prijašnjim objavama, pravo pitanje je u čemu leži i što je osnovni problem ratobornosti i netolerancije muslimana i njihovih sukoba sa židovima i kršćanima jer … Problem je očigledno puno puno dublji.
Muslimanima je zapisano kako je Isus primio indžil (evanđelje) ali se mnogi s pravom pitaju gdje je taj indžil jer … Jedina Biblija koju imamo pa i sve gnostičke objave, sve one suprotne su Islamskoj tezi koja je u Kršćanstvu hereza.
Islam se na to brani pa je na nekim mjestima u Kur'anu zapisano kako su u prijašnje objave (na koje se Islam oslanja) ubacivane laži pa tako piše kako kršćani uče nešto što ne stoji a što ukazuje kako se ipak zna za pravu objavu jer je oni, kršćani, namjerno krivo uče.
Kako je to samo po sebi kontradiktorno, tako musliman kršćanina želi uvjeriti kako on zapravo pogrešno shvaća Bibliju i želi ga u to uvjeriti negirajući činjenice koje predstavljaju temeljne Kršćanske istine:
Isus nije Bog. Isus nije umro ni uskrsnuo već se to samo nekome "pričinilo". Isus ne odnosi sve grijehe svijeta.
Moguće implikacije civilizacijskog sraza
Bez obzira na moguća ušminkavanja o toleranciji, činjenice je kako će, temeljem samo do sad iznesenih razlika, širenje Islama u Kršćanskoj Europi dovesti do žarišta koja vrlo lako mogu eskalirati u otvorene sukobe kojih je u Europi tijekom proteklih godina već bilo jer … Musliman uvjerava kršćanina kako je njegova religija a time i njegov način života i kultura temeljena na “laži”.
Zato uzimajući u obzir do sad argumentirane temeljne razlike, kao i dužnost muslimana da u ime Allaha a sukladno dužnostima propisanim u Kur’anu širi jihad za što mu je čak obećana i nagrada, ovaj puta u njegovoj “kršćanskoj kući”, dovesti do sukoba. Da je tome tako, treba sagledati činjenici kako se, prema Islamu, nitko od ljudi smije usuditi dati drukčiji smisao izrekama Kurana, “Božje” riječi. A opasnost je tim veća s obzirom na to kako se velika većina migranata koji su se proteklih godina doselili u Europu ni nakon pet i više godina unatoč svih napora nije uspjela integrirati u sredine u koje je došla već je, naprotiv tim sredinama, u situacijama kad se je počela osjećati brojčano nadmoćno tim sredinama počela postupno nametati svoja pravila, uključujući čak i formiranje “šerijatske policije” unutar EUrope:
Detalje o tome za njemački “slučaj” možete pročitati u izvorniku:
http://www.gatestoneinstitute.org/6423/germany-muslim-demographic
Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.
Oznake: novi svjetski poredak, kršćanstvo, islam, sukob civilizacija
komentiraj (3) * ispiši * #
