Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blokirani

Marketing

Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacja (2)



Prema popisu putnika u utorak, 30. rujna 2015. u posljednjem vlaku što je tog dana iz Tovarnika prevozio migrante iz Hrvatske u Madžarsku nalazilo se je 1350 osoba od čega 919 muškaraca, 189 žena i 244 djece. Taj se uzorak uklapa u podatke UNHCR-a koji govori o 70-80% muškaraca, 10-15% žena i isto toliko djece. Službene statistike govore i kako ljudi iz ratom ugroženih država Sirije, Iraka i Afganistana čine svega 40-50% migrantske populacije, dok svi ostali potiču iz država u kojima nema (građanskog) rata ali su, koincidencija(?), naseljene pretežito muslimanskim stanovništvom.



HINA - UN-ova agencija za izbjeglice tijekom 2015 i godinu iza toga očekuje oko 1,4 milijuna migranata koji će u Europu stići Sredozemljem, što je puno više u odnosu na početne procjene od 850.000 ljudi.

“UNHCR planira prikupljanje sredstava i procjenjuje da će sigurnost i međunarodnu zaštitu u Europi tijekom 2015. zatražiti oko 700.000 ljudi”, piše u dokumentu agencije te se dodaje da je “…. tijekom 2016 moguć priljev većeg broja migranata, a planovi se temelje na brojkama za 2015.”

UN-ova agencija za izbjeglice je informacije o očekivanom broju migranata objavila 8. rujna. Preliminarne brojke bile su 400.000 ljudi u 2015 i 450.000 u 2016. Samo nekoliko dana nakon službene objave procjena, prema statistikama s terena navedene su brojke premašene. Do 28. rujna u Europu je stiglo 520.957 migranata.

Agencija je od donatora tražila 30,5 milijuna US$ ali s porastom broja migranata iznos je revidiran na 128. UNHCR u dokumentu poziva donatore “da omoguće fleksibilnu dodjelu sredstava s obzirom na vrlo promjenjiv operativni kontekst”.

Kako bi se omogućila pomoć UNHCR-a u što ranijoj fazi njihova putovanja poziv za prikupljanjem donacija se proširio pa uključuje i tranzitne zemlje Bliskog istoka i istočne Afrike.




Shvaćanje Boga u Kršćanstvu i Islamu

Izvjesno je, Islam je opterećen trojstvenom objavom Boga jer autor Kur’ana ne može prihvatiti utjelovljenje. U Kur’anu se to spominje na dva mjesta. Prvo mjesto spominje Isusa kao Boga ali i Mariju kao Boga što je bilo vjerovanje jedne tadašnje kršćanske sekte. Na drugom mjestu trojstvo nije definirano egzaktno ali se cilja na njega i naglašava se kako se Bogu ne smije pridodavati sudruga. Umirući Muhamed na samrti zbog toga proklinje i židove i kršćane iako Kršćanska religija zapravo Bogu nigdje ni ne pridaje sudruga jer … Isus nije utjelovljeni Bog.

Osim što tako kontrira Kršćanskoj objavi utjelovljenja Isusa, Islam također kontrira i Židovskoj vjeri koja u trojstvo uopće ne vjeruje jer ... Zapisano je kako su židovi štovali Boga Ezru (paralela kršćanskom Isusu), u čije “božansko biće” ne vjeruje niti jedan Židov niti nema dokaza kako se je u to uopće vjerovalo.


Implikacije

Iako su na prvi pogled gornje postavke isključivo teološke naravi, ipak njihove implikacije zadiru u temeljne postavke i svjetonazorska načela na kojima se temelji civilizacija i njena evolucija tijekom posljednjih 2000 godina. Uvođenjem Isusa kao neke vrste Božjeg sudruga, Kršćanska civilizacija uz Um (Bog je duhovno i racionalno, biće) u svoj habitus uvodi ljubav i milosrđe koje iz toga prirodno proizlazi. Isus, “Božji sudrug” po Islamu, “u igru” oko bitka uvodi Srce koje u svim zajednicama i civilizacijama otkada je svijeta i vijeka simbolizira ljubav. Pa tako Kršćanska civilizacija počinje promišljati o odnosima Uma i Srca što s vremenom evoluira i otvara vrata promišljanjima odnosno, Filozofiji: teza, antiteza, sinteza, što rezultira konstantnim preispitivanjem Boga kao takvog a što je u Islamskoj civilizaciji nezamislivo i nemoguće odnosno, hereza. Implikacije nastale na toj razini su kasnije promijenile i evoluirale sliku svijeta i de facto unaprijedile njegove mogućnosti jasne su svima i bez posebnog argumentiranja.



Isus je Božji Sin a Allahu je nezamislivo imati Sina

Mnogi kršćanski teolozi su suglasni - Allah je iskrivljena slika Boga. Jer iako se Islam priziva na Boga Abrahamova, kršćanski Bog je zapravo potpuno suprotan objavi Boga u Kur’anu.

Kur'anu je tako nezamislivo da Allah sebi uzme dijete jer on, kako se izrijekom navodi, nema žene. U Svetom Pismu nigdje ne postoji termin "djeca Božja" kao nešto što bi označavalo kako su to dječica koju Bog vodi za ručicu, već se terminologija koristi za one koji vjeruju u Boga što je nešto sasvim drugo.

Je to nezamislivo? Islamu jest jer po njemu osoba može zamisliti kako je to nezamislivo pa je samim time i Bogu tako nešto nezamislivo. Biblija pak propovijeda suprotno - kako Bogu ništa nije nemoguće, pa čak ni zamisliti nezamislivo što onda može zamisliti i čovjek.


Implikacije

Gornje, temeljne, teološko “zamislivo” – “nezamislivo” razlike između Kršćanstva i Islama neobično su važne za sagledavanje smjera kojem su te civilizacije krenule jer … smjerovi su im dijametralno suprotni.

Kršćani tako bez predrasude o “nazamislivošću”, bivajući Božja djeca, drsko “zamišljaju nezamislivo”. Odvažuju se na (u to vrijeme) daleka i neizvjesna putovanja po Zemlji odnosno, u današnje vrijeme jer to tehnologija dopušta, još dalje. Kršćani (usjpešno ili neuspješno) pokušavaju ili asimiliraju druge kulture iz kojih uvijek preuzimaju ono što je za njih najbolje (i u skladu sa Svetim Pismom), uključujući tu svojedobno arapske (Islamske) vještine u moreplovstvu, zanatstvu, matematici i građevinarstvu koje dalje razvijaju.

Promišljajući “nezamislivo” kršćani su drski ići toliko daleko da čak i negiraju samo Kršćanstvo na način da na njegovom negiranju grade društvenu (svjetonazorsku) ideologiju nihilizma u dvije varijante sa jednim licem: Komunizam odnosno Fašizam.

Polazeći od Biblijski definiranog Deizma upravo su kršćani ti koji mu u svom slobodnom propitivanju stvaraju suprotnost koju Pike (post “Novi Svjetski Poredak – Ljudi i manipulacije”, nedjelja, 27.09.2015.) također naziva nihilizam (jer je u njenom središtu nitko doli sam Lucifer) a koji u danas predvečerje Novog Svjetkog Poretka utjelovljuje kroz djelovanje društveno marginalnih grupa što, svaka na svoj način pokušavaju terorizirati tolerantnu većinsku zajednicu namećući privid nesuglasja (kako bi opravdali svoje postojanje) oko stvari i ideja koje kršćani u svojoj dobrohotnosti toleriraju i od kojih zapravo ni ne prave problem.

Nasuprot Kršćanstvu, Islam nakon početnog zamaha u stotinjak godina silom (jihadom) proširio na njemu, u to vrijeme, civilizacijski i kulturno nadmoćna područja sa kojih “prikupio” početne visoke civilizacijske resurse retrogradno implodira jer … Njegova je teološko - mentalna postavka “nezamislivost” zbog čega zapravo Islamska civilizacijski stagnira. Nekoliko stoljeća kasnije, stjecajem okolnosti, jedan mali ratnički narod (Turci), prodirući iz Azije na područja nastanjena muslimanima, prihvaćajući teologiju Islama. Kao novopridošla svježa krv oni, vješto koristeći resurse, pokreću novi pohod Islama protiv Kršćanstva. Ipak, zbog iste ugrađene “genetske greške” – “zamisliti nezamislivo” – i njihova varijanta ublaženog Islama (ograničena tolerancija prema pravoslavcima i židovima, te otvorena netolerancija prema katolicima na čelu kojih stoji Papa) nakon početnog uzleta civilizacijski opet stagnira. Pa tako po drugi puta Islam doživljava civilizacijsko-retrogradnu imploziju.




Prema Islamu Bog je retrogradan

Uzroke cikličnih retrogradno-civilizacijskih implozija u Islamu treba tražiti u retrogradnosti Boga. Prema Islamu, Bog je retrogradan. Muslimani nemaju objašnjenja za ono za što Kršćanstvo ima, Pavlovo obraćenje. Obraćenjem Pavao počinje svjedočiti Krista kao Boga, a zbog toga Islam ide tako daleko da tvrdi kako se Pavlu zapravo objavio Sotona a ne Isus jer Pavao naučava o Kristu kao o Bogu. Naime, Pavao je do preobraćenja bio ubojica i progonitelj kršćana, da bi se nakon obraćenja (u tri dana) posvetio, čak živio u celibatu Bogu Živome. Time Pavao postaje svjedok Duha Svetoga kojega mu šalje Isus. Upravo on otkriva veliku Božju milost koja nadilazi Zakon tako da sav Zakon postaje Život u Duhu. Budući da Islam u činjenju dobrih djela teži pokoravanju Bogu, ispada kako se tako Bog, umjesto prema Kršćanstvu u Novi zavjet, prema Islamu vraća u Stari zavjet gdje stoje stroge zapovijedi koje čovjeka pokoravaju Božjoj volji. Pa taj Zakon, iako sam po sebi savršen u smislu da tko ga izvršava je savršen, zapravo ne pridonosi savršenosti budući da se ljudi (tadašnji židovi) tog Zakona ne drže što je i glavni razlog dolaska Sina Božjeg na Zemlju.

A da je Isus zaista došao i zbog Zakona kojega su neki izvršavali licemjerno, dokazuje kako je Isus namjerno liječio subotom iako je židovu subota bila dan kada je nedopušteno bilo što raditi a ako se i radilo, raditi mogu robovi i ostali koji nisu židovske vjere. Naučavanjem u Hramu, Isus čini djela nauštrb tadašnjih pismoznanaca (poznavatelja Starog zavjeta) i farizeja. S učenicima jede neopranih ruku što licemjerni izvršavatelji Zakona vide a Isus im tad objašnjava kako čovjeka pred Bogom onečišćuje ono što ne izlazi iz srca, a ne jesti neopranih ruku. Iako formalno gledajući (Levitski) Zakonik i primjenjujući ga bez razuma su farizeji i pismoznanci u pravu, očigledno je kako oni ne shvaćaju da Zakon treba izvršavati sa srcem, a ne bezglavo kao robot.

Na taj način Isus objašnjava cijelu bit izvršavanja Zakona - da se prilikom izvršavanja, mora uzeti u obzir i milosrđe, jer ako je čovjek milosrdan, i Bog koji je čovjeku dao milosrđe i sam zna što je milosrđe, i ne traži od čovjeka robotsko izvršavanje Zakona na pogrešan način (propuštajući činiti djela ljubavi), nego traži da i čovjek bude milosrdan kada je to potrebno. U svom otkrivanju, Isus dakle poziva na otvaranje Srca.

Islam, naprotiv, sve ove komponente ne pozna. Ono što Islam naučava, je stoga na neki način vraćanje u Stari zavjet. Milost koju Isus donosi, tako više nije bitna. Po islamu, potrebno je izvršavati zakon (zapovijedi), postove poput ramazana, pet puta dnevno obavljati namaz, boriti se za Islam (jihad), boriti se protiv nevjernika (što liberalni muslimani tumače samo kao duhovnu borbu). Ovime Islam iskazuje svoje vraćanje na isto što imaju Židovi koji Isusa, za razliku od Islama, ne priznaju, u čemu se zapravo i očituje retrogradnost Boga u Islamu koja za posljedicu ima konstantne civilizacijsko-retrogradne implozije unutar kojih se Islam kreće.




Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.




Post je objavljen 03.10.2015. u 16:32 sati.