Novi Svjetski Poredak - Sukob civilizacija (1)

petak , 02.10.2015.

Civilizacija je ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica te u tom smislu predstavlja skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva čime je neupitno u uskoj vezi s Religijom.

Sukob civilizacija je teorija kako civilizacijski identitet predstavlja glavni uzrok podjela u svijetu 21. stoljeća. Teoriju je popularizirao Samuel P. Huntington, u svom članku "Sukob civilizacija” 1993 godine.
Članak je predstavljao svojevrsnu kritiku u to vrijeme popularne Fukoyamine teze o kraju povijesti. Huntington je 1996 tezu proširio u knjizi “Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka”.

Po Huntingtonu svijet je podijeljen na nekoliko glavnih civilizacija. Osim civilizacija Huntington u svoju podjelu uključuje tzv. "usamljene" zemlje koje se raznim kulturnim i drugim specifičnostima ističu među svojim okruženjem (Izrael na Bliskom Istoku; kršćanska Etiopija u Africi) kao i "podijeljene zemlje" čiji dijelovi pripadaju različitim civilizacijama (Ukrajina čiji dijelovi pripadaju zapadnom odnosno pravoslavnom svijetu).

Kao glavno žarište sukoba Huntington navode se tzv. "zemlje razdjelnice", odnosno područja gdje se pojedine civilizacije dodiruju, pri čemu su takvi sukobi najžešći na rubovima Islamskog svijeta s drugim civilizacijama. Po njemu takvi će sukobi vremenom eskalirati u sukobe između tzv. "ključnih zemalja" svakog od tih svjetova.

Iako je u početku teza o sukobu civilizacija imala mali broj pristalica nakon napada 11. rujna i ratova koji nakon toga slijede teza postaje aktualna. Najžešća kritika dolazi uglavnom iz redova multikulturalističkih zanesenjaka, koji je smatraju nespojivom s idealima multikulturalizma.



Kršćanstvo je kao kategorija izbačeno iz većine ustava Europskih zemalja a ne spominju ga ni dokumenti na kojima se temelji Europska Unija. Ipak i bez obzira na to ono je u svojim mnogobrojnim oblicima neraskidivo ugrađeno u temelj Europske odnosno Zapadne civilizacije i Pravoslavnog svijeta.

Udio muslimanske populacije u stanovništvu oba svijeta narasla je i dalje raste: Rusija 11.7% Francuska 7.5%, Belgija 6%, Austrija i Švicarska 5.7%, Nizozemska 5.5%, Njemačka 5%. U nekim gradovima muslimani čine već značajan dio: Malmö i Marseille 25%, Amsterdam 24%, Stockholm 20%, Brussels 17%, Moskva 16%, Birmingham i Haag 14%, Copenhagen i Köln 12%, sveukupno blizu 50 milijuna, cca. 6% ukupne populacije.

Ovih dana i mjeseci svjedoci smo masovne, gotovo nasilne, migracije muslimanskog stanovništva u Europu. Činjenica je kako isključivo i jedino muslimanski migranti (drugih nema) gotovo jednakomjerno dolaze iz ratnih područja kao i područja gdje rata uopće nema.

Ne ulazeći u razloge, ciljeve i metodologiju koja pojedince odnosno grupe organizirano i motivirano pokreću na pješačenje dugo 5000 kilometara prema projiciranoj fikciji zvanoj Zemlja Obećana, cilj ove mini serije postova je prikazati i na neki način dokumentirati, temeljem potpuno različitih civilizacijskih vrijednosti usađenih u temelje dvije velike religije, Kršćanstva i Islama, potencijalna žarišta sukoba.

Razlog ovakvog pristupa je u činjenici kako religija odnosno, civilizacijske vrijednosti koje religija promiče uz ostalo kulturno nasljeđe sredine trajno definira pojedinca i grupe bez obzira na njihova svjetonazorska uvjerenja koja mogu ići čak i do negiranja religije odnosno culture bez obzira bila ona vlastita ili tuđa.

Upravo zato bliski susreti različitih kulturološko-svjetonazorsko-civilizacijskih pojedinaca i grupa uvijek postaju žarišta sukoba i bez obzira na integracije koje kao prirodni proces nastoje te različitosti kanalizirati i civilizacijski usmjeriti u neku novu sintezu.

Sinteza nastupa samo u situacijama kada niti jedna od grupa ne može ostvariti premoć i nadmoć. U suprotnom, bez obzira sve ostale čimbenike koji definiraju nadmoć grupe, povijest ljudskog roda uči kako brojno nadmoćna grupa na kraju uvijek milom ili silom odnosi prevagu i nameće svoj civilizacijski pogled društvu.

Postojeća (tinjajuća) žarišta civilizacijskih sukoba unutar Europe u temelju čega su upravo sukobi oko integracija, kao i nova koja će nastati u budućnosti, tako postaju potencijalna žarišta budućih sukoba unutar Europe.



Filozofske razlike Kršćanstva i Islama

Govore kako su Kršćanstvo i Islam slične religije: (1) vjera u jednoga Boga, (2) Isus poslan od Boga (ali ne i Bog u Islamu), (3) uznesenje Isusovo (ali ne i smrt i uskrsnuće te iskup od grijeha u Islamu), (4) uznesenje Marijino i još ponešto.

Katekizam Katoličke Crkve vidi Islam kao religiju koja se priziva na Abrahamovog Boga, kako sama kaže, težnju koju “treba gledati s poštovanjem da se služi jedinom Bogu” jer … Katolička Crkva ne odbacuje ništa što bi u nekršćanskim religijama moglo biti istinito i sveto ako to potvrđuje i Sveto Pismo.

Ipak, iako se religije na izgled čine bliskima, činjenica je kako je Kur'an izravno kontradiktoran Svetom Pismu pa je tako Islam isključiv i prema drugim religijama i svjetonazorima a što Kršćanstvo nije.

Na primjer, muslimani vjeruju kako je melek Džibril (anđeo Gabrijel) diktirao objavu proroku Muhamedu iz čega je proistekao Islam. Pa tako ispada kako je Kur'an, odnosno Islam ovisan o prijašnjim objavama, budući da teologija Islama u svojim korijenima doziva i židovsku i kršćansku religiju kao i njihove objave - iste povijesne objave, isti anđeli ali … Istina se u njima dijametralno razlikuje.

Muhamed je bio trgovac. Žena mu je bila kršćanka. U svom poslu susretao je mnoge ljude i upotpunjavao svoja znanja o religijama. Iako se na prvi pogled zato može činiti kako je Kur'an kritika odnosno, neslaganje, s prijašnjim objavama, pravo pitanje je u čemu leži i što je osnovni problem ratobornosti i netolerancije muslimana i njihovih sukoba sa židovima i kršćanima jer … Problem je očigledno puno puno dublji.

Muslimanima je zapisano kako je Isus primio indžil (evanđelje) ali se mnogi s pravom pitaju gdje je taj indžil jer … Jedina Biblija koju imamo pa i sve gnostičke objave, sve one suprotne su Islamskoj tezi koja je u Kršćanstvu hereza.

Islam se na to brani pa je na nekim mjestima u Kur'anu zapisano kako su u prijašnje objave (na koje se Islam oslanja) ubacivane laži pa tako piše kako kršćani uče nešto što ne stoji a što ukazuje kako se ipak zna za pravu objavu jer je oni, kršćani, namjerno krivo uče.

Kako je to samo po sebi kontradiktorno, tako musliman kršćanina želi uvjeriti kako on zapravo pogrešno shvaća Bibliju i želi ga u to uvjeriti negirajući činjenice koje predstavljaju temeljne Kršćanske istine:
Isus nije Bog. Isus nije umro ni uskrsnuo već se to samo nekome "pričinilo". Isus ne odnosi sve grijehe svijeta.



Moguće implikacije civilizacijskog sraza

Bez obzira na moguća ušminkavanja o toleranciji, činjenice je kako će, temeljem samo do sad iznesenih razlika, širenje Islama u Kršćanskoj Europi dovesti do žarišta koja vrlo lako mogu eskalirati u otvorene sukobe kojih je u Europi tijekom proteklih godina već bilo jer … Musliman uvjerava kršćanina kako je njegova religija a time i njegov način života i kultura temeljena na “laži”.

Zato uzimajući u obzir do sad argumentirane temeljne razlike, kao i dužnost muslimana da u ime Allaha a sukladno dužnostima propisanim u Kur’anu širi jihad za što mu je čak obećana i nagrada, ovaj puta u njegovoj “kršćanskoj kući”, dovesti do sukoba. Da je tome tako, treba sagledati činjenici kako se, prema Islamu, nitko od ljudi smije usuditi dati drukčiji smisao izrekama Kurana, “Božje” riječi. A opasnost je tim veća s obzirom na to kako se velika većina migranata koji su se proteklih godina doselili u Europu ni nakon pet i više godina unatoč svih napora nije uspjela integrirati u sredine u koje je došla već je, naprotiv tim sredinama, u situacijama kad se je počela osjećati brojčano nadmoćno tim sredinama počela postupno nametati svoja pravila, uključujući čak i formiranje “šerijatske policije” unutar EUrope:

Detalje o tome za njemački “slučaj” možete pročitati u izvorniku:
http://www.gatestoneinstitute.org/6423/germany-muslim-demographic



Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, kršćanstvo, islam, sukob civilizacija