Sukob civilizacija - Budućnost Europe (2)
subota , 14.11.2015.
Povodom terorističkih napada u Parizu gdje se broj poginulih iz sata u sat povećava i među kojima je 47-godišnji Milko Jozić, hrvat koji živi u Belgiji, spriječenog terorističkog čina na aerodromu Gattwick (London, Velika Britanija) gdje je uhvaćen državljanin s francuskom putovnicom sa eksplozivom vezanim oko pojasa i za sada samo nagađanja kako bi i izljetanje vlaka u Francuskoj (poginulo 10 osoba) moglo imati veze sa gornjim događajima ponavljam post od neki dan. Inače, jedan od terorista ušao je u Europu 3. listopada ove godine što znači da je prošao kroz Hrvatsku.
Na kraju posta nalazi se @Mekonov komentar iz prethodno objavljenog posta.
Originalni esej koji će se analizirati u sljedećim nastavcima serijala o sukobu civilizacija i budućnosti Europe napisan je još sredinom 2006. On je prijevod Fjorodmanovog originala. U vrijeme kada je taj gotovo proročanski esej napisan mnogi su mu se smijali ali se već danas jasno vidi kako je mnogo od toga što je tad najavljeno i rečeno u međuvremenu postalo ili ovih dana postaje dio stvarnosti.
U nastavku serijala, paralelno s izvornikom daje se i kritički osvrt na esej s refleksijom sadašnjeg stanja i perspektivama za budućnost, pa je tako izvornik izmijenjen i prilagođen potrebi i temi koju raspravlja serijal.
Drugi pad Rima (1. dio)
Povremeno nailazimo na usporedbe Europske Unije i Rimskog Carstva. Većina ih nije posebno umješna, ali jedna je intrigantna. Julije Cezar je ubijen što se želio okruniti za kralja. Time je otvoreno ugrozio uspostavljeni poredak u Rimskoj Republici. Moćna senatorska elita nije to odobravala, pa je Cezara podsjetila na to kako je Rim postao Republika baš zato što se pobunio protiv tiranskih kraljeva prošlosti.
Njegov nasljednik Oktavijan, poznatiji kao Cezar August, vidio je što se Juliju Cezaru dogodilo. Ni on nije bio manje ambiciozan ali … bio je pametniji. Shvatio je kako otvoreni pokušaj zbacivanja starog poretka kod već uspostavljene elite izaziva preveliki otpor. Zato je namjerno umanjio svoj položaj i uzeo tradicionalni oligarhski naslov Principa tj. "prvog građanina". On je također očuvao i vanjsku formu Rimske Republike čime je umirio staru elitu, zamaskirao promjene i tako ih javnosti predstavio manje prijetećima i uznemirujućima. Pa je tako, iako se tako nije nazivao, po svemu bio car.
Neki bi ovdje možda mogli povući paralelu s današnjom Europskom Unijom. U njoj 80% nacionalnih zakona dolazi iz Brusselsa, a mnogi se, baš kao u diktaturama Sjeverne Koreje i Kube, donose u tajnosti.
Kakvu onda svrhu imaju nacionalni izboru EU zemljama i je li Europa još uvijek demokratska?
Jer kao i u Oktavijanovom Rimu, prava moć premještena je drugdje, s nacionalnih parlamenata i vlada na Europske komisije i parlament, ali je, poput smokvinog lista demokracije, stari poredak zadržan kako se javnost ne bi previše uznemirila.
Tu prestaju sve sličnosti. Oktavijanova vladavina označila je početak jednog od najmoćnijih i najdinamičnijih razdoblja u Rimskoj povijesti što teško da će se dogoditi današnjoj Europskoj Uniji. Otvorene džihadističke pobune u Francuskoj više nalikuju na pad Rimskog Carstva nekoliko stoljeća kasnije, vrijeme kada se masovno doseljavaju barbari i uzrokuju da se u velikim dijelovima zapadne Europe oslabljena civilizacija urušava. Migracije kojima svjedočimo najveće su i najbrže u čitavoj ljudskoj povijesti. U Europi to može usporediti jedino s razdobljem koje se obično naziva Velikim Seobama, razdobljem što je rezultiralo raspadom Rimskog Carstva. Međutim, tijekom 4. i 5. stoljeća, ukupno stanovništvo svijeta brojalo je tek 200-njak milijuna ljudi, dok je danas taj broj 35 puta veći i još uvijek nezaustavljivo raste. Također, prometna sredstva i komunikacije danas su takve da se unutar nekoliko sati ljudi mogu prebaciti na bilo koje mjesto na Zemlji, a mediji što prodiru gotovo u najzabitiji kutak planete, običnim ljudima prikazuju život u nekim drugim državama koji je bolji od onog kakvog živi gledatelj. Jednako, Rimljani nisu imali odvjetnike ljudskih prava koji zagovaraju ulazak milijuna Barbara u njihove zemlje kao što to danas maju migranti u zagovornicima koje nazivamo aktivistima, što su financirani posredno preko institucija kojima upravljaju moćnici i bankari (a protiv kojih se ovi kao bune), kojima aktivisti zapravo služe da bi pripremili teren za njihov Novi Svjetski Poredak.
Je li sve to samo slučajna podudarnost? Nikada nismo imali ovakve masovne i dobro organizirane migracije stanovništva dok istovremeno veliki dijelovi Europskog kontinenta dolaskom migranata trpe potpuni civilizacijski slom. Preko 80% migranata potpuno je nesposobno i zapravo ne želi bilo kakav posao. Oni umjesto posla očekuju život na socijalnoj skrbi sredina i država koje su odabrali, namećući se i ne pitajući žele li ih stanovnici tih država za sugrađane. Time zapravo kreiraju savršen obrazac budućeg ponašanja i života. U državama ili područjima iz kojih dolaze morali su krasti i nasilno otimati, a ovdje uz pokoju krađu i otimačinu (ulične bande) mogu legalno pljačkati. To im omogućuje socijalna država dajući im krov nad glavom, plaćajući im stanarine i prijevoz, osiguravajući socijalnu i zdravstvenu skrb i povrh toga dajući im pozamašni mjesečni džeparac za osobne potrebe. Istovremeno za sve to ostali građani te države, koji nisu migranti, moraju raditi. Povrh toga, Njemačka i Švedska su, zamislite, čak uvele zakonske odredbe kojima za prihvat migranata mogu eksproprirati privatnu imovinu vlastitih građana bez njihove volje.
Ne podsjeća li to zapravo možda na već viđene obrasce "legaliteta" koji su se u ovim krajevima uveli i događali u razdoblju nakon WW2?
Prema anketama ciljevi migranata su socijalne države Europske Unije: Njemačka, Švedska i možda još poneka. Ipak, bez obzira gdje na kraju završili, s potpuno drugačijim životnim i civilizacijskim navikama, migranti su uglavnom nespremni uklopiti se u bilo kakvu novu sredinu, a o pravoj integraciji niti ne sanjaju. Potvrdu tome imamo u svim Europskim državama iz prethodnih migracija koje su, kao i ova, dolazile s istih područja. Međutim, čim im se ukaže prilika, a što potvrđuju događaji u izbjegličkim centrima i kasnije, kad migranti odsele izvan njih u državne (socijalne) stanove, oni su itekako spremni nametnuti sve svoje isključivosti, predrasude i netoleranciju (šerijat) kao jedini zakon sredine u koju su došli. Čak i kad su manjina. To govore mnogobrojni primjeri iz svih Europskih država kojih je previše da bi bili iznimke, a ne pravilo.
Zanimljivo je kako sve to zapravo podsjeća na nešto što je Rimska povijest već svojedobno doživjela s Barbarima. Zato se postavlja pitanje, je li ono čemu svjedočimo, početak Drugog Pada Rima?
Situacija u Europi postaje tim gora uzme li se u obzir religijski čimbenik. Islamski svijet je posvuda u ratu sa svima. I Tajland i Filipini, države čija populacija muslimana nije puno veća od populacije nekih zapadnih država, ratuju s dobro organiziranim islamističkim teroristima organiziranim u vojne formacije. Slično se događa i u Africi južno od Saharskog pojasa. U Europi, države poput Francuske, Nizozemske, Švedske, uskoro možda Danske, Njemačke i Italije, u skoroj bi budućnosti mogle doći do točke u kojoj će muslimanska populacija pokrenuti nešto što nalikuje građanskom ratu, kao što se to prethodno ponegdje već ponegdje događa (u malom) odnosno, već se je dogodilo početkom 2013 u Francuskoj (masovna pobuna muslimana u bilalima - predgrađima velikih francuskih gradova). Međutim, čak i kad bi sukob otpočeo kao mali građanski rat, u nekolicini bi se država on vrlo lako mogao oteti kontroli čime bi se ubrzo proširio na većinu kontinenta, uvodeći pri tom u sukob strane borce, spavače, iz arapskog svijeta, uvezene kroz masovne migracije. Islamski svijet danas ratuje i sa svim svjetskim nuklearnim velesilama: SAD, Indija, Rusija, Kina i Europska Unija (EU je ekonomska ali ne i vojna velesila, ipak Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearni arsenal). Zato postoji (mala) mogućnost da ćemo zbog svih ovih događaja možda čak dobiti veliki opći svjetski rat (zapravo on se već vodi kroz niz manjih vojnih sukoba koji su svi vezani za muslimanski svijet). Ipak, bude li i to slučaj, on bi najranije mogao otpočeti tek u sljedećoj generaciji kada i ako Iran ili neka druga arapska država uspije savladati tehnologiju proizvodnje nuklearnog oružja (je li vam promakla činjenica kako je nakon što je pokrenuo program stvaranja nuklearnog oružja u Libiji završio Muammar al-Gaddafi?).
Mark Steyn ističe kako otvoreni jihad na ulicama Francuske (originalni tekst objavljen je 2006 pa se njegova analiza odnosi na razdoblje do tad) sve više nalikuje ranim sukobima nadolazećeg Eurabijskog građanskog rata, uzrokovanog ogromnim useljavanjem muslimana i multikulturalnom glupošću domaćina. Ipak, to nije ograničeno samo na Francusku. Zakon i red polako se slamaju u svakom većem, pa čak i manjem gradu Europskog kontinenta. Ulicama (tih gradova) vladaju agresivne bande muslimanske mladeži dok istovremeno europljani plaćaju najveće poreze u čitavom svijetu.
"Bi li zato trebali podsjetiti svoje vlade kako je najvažniji zadatak svake države održati vladavinu zakona, a to bi trebao biti i njen jedini zadatak, budući da postaje prilično očito kako to više nije slučaj. Također, moramo se zapitati jesu li ti porezi još uvijek legitimni ili su zapravo samo prerušena muslimanska jizya, plaćena u obliku socijalne pomoći muslimanima da ne rade, i našoj novoj EUrokratskoj aristokraciji. Iako to ne bi bila Bostonska čajanka, možda je došlo vrijeme za paneuropsku pobunu protiv poreza:
Nećemo plaćati poreze sve dok vlasti ponovo ne uspostave zakon i red i zatvore granice muslimanskoj imigraciji." zaključuje Steyn.
Povjesničarka Bat Ye’or, koja je skovala pojam “Eurabija”, smatra kako su veze Europe s arapsko-islamskim svijetom već čvrsto uspostavljene, pa je Eurabija nepovratna činjenica. Europa će tako, s vremenom, prestati biti zapadni, kršćanski, demokratski, napredni i slobodoumno-liberalni kontinent koji je čitavom svijetu usprkos mnogih negativnosti donio sveopći civilizacijski napredak. Pa će tako civilizacijski, ali i općenito, postati privjesak retrogradnog arapskog svijeta odnosno, dio islamske civilizacije podložnosti (dhimmitude) u službi daljnjeg širenja jihada i nastavljanja islamskih ciljeva na globalnoj razini.
Tako će prvobitna europska kršćanska populacija u strahu od nasilja, u svojim vlastitim državama postati talac vlastitih iluzija. Građani, kršćani ili ateisti, svejedno jer i jedni i drugi imaju isti civilizacijski kod, postati zapravo Građani Drugog Reda koji će raditi i (porezima) uzdržavati Muslimane (Arape), pri čemu će biti prisiljeni potiskivati, negirati i odricati se čak i vlastitih kulturno-civilizacijskih karakteristika odnosno, nasljeđa.
Naznake toga već vide. Trenutno najočitije u Njemačkoj, državi u koju migranti zapravo tek počinju pristizati, a gdje se u ime "tolerancije" i "političke korektnosti" nijemci ponegdje već počinju sustezati od iskazivanja vlastitih kulturno-identitetskih tradicija. S nekih protestantskih crkava se skidaju križevi kako bi one postale utočište ili samo ne bi frustrirale muslimane. Tradicionalni općenjemački festival "Svetog Martina" proglašava se "Festivalom" kako se ne bi "uznemiravalo" tek pridošle migrante. Učenici u školama dužni su čistiti smeće koje ostavljaju, zapravo bacaju, njihovi vršnjaci, migranti koji su krenuli zajedno s njima u školu i tako dalje i tako dalje.
Prava je istina je kako se već pojedini dijelovi Europe u tom pogledu čine potpuno beznadnim ili su blizu toga. Na primjer, svi najveći nizozemski gradovi (Amsterdam, Roterdam, Den Haag i Utrecht) imaju projiciranu muslimansku većinu unutar jedne generacije. Isto vrijedi i nekolicinu britanskih, francuskih, belgijskih, skandinavskih i španjolskih gradova.
Danas, dok gledamo kako se srednjoeuropske države, a naročito Njemačka, (ne) nose sa invazijom migranata zanimljivo je podsjetiti se kako je to, na primjer, početkom 2013, u vrijeme kada je francuska policija na ulicama gradova otvoreno ratovala s jihad-istima, riješila Velika Britanija. Pozivajući se na tradiciju očuvanja britanskog načina življenja Velika Britanija je donijela zakon po kome se, taksativno, članovima porodica useljenika iz Indije, Srednjeg i Bliskog Istoka i Afrike koji dolaze na rad u Ujedinjeno Kraljevstvo ne dopušta mogućnost doseljenja u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nadalje, svi migranti koji iz tih područja dolaze ili žele doći raditi moraju prethodno dobiti odnosno, osigurati posao a što je preduvjet za dobivanje radne dozvole, a što osiguravaju kompanije gdje se oni zapošljavaju. Sve to strogo nadzire imigrantski ured koji zadržava diskrecijsko pravo da čak i u slučajevima osiguranog posla, migrantu ne dozvoli dolazak. Pa se tako Velika Britanija, s jedne strane formalno štiti zakonom, a s druge kontrolom Eurotunela i danas se zapravo podsmijeva naivnosti srednjoeuropskih država koje se batrgaju s navalom migranata preko granica što podsjeća na već viđeno tijekom razdoblja pada Rimskog Carstva. Slično se ovih dana počinje ponašati Švedska koja imigraciji također zatvara vrata, nakon što je to već učinila Danska.
I dok se u zapadnom, sjevernom i srednjem dijelu Europe migrantima postupno zatvaraju vrata, dok je usprkos milijunu imigranata Španjolska nekako još uvijek po strani, jug Europe stradava. Za razliku od grka (malo je poznato da je u Grčkoj i prije ove krize bilo preko milijun pretežno muslimanskih migranata) koji imaju povijesno iskustvo s Otomanskim carstvom, Talijani takvog iskustva nemaju. Ipak, za sada oni većinu imigranata uspijevaju nekako zadržati na krajnjem jugu Apeninskog poluotoka, Siciliji i Sardiniji, čime “žrtvuju” svoja područja. Zanimljivo je kako su se i Italija i Grčka i za sada, u manjoj mjeri Španjolska počele suočavati s masovnim dolascima migranata tek nakon što je Velika Britanija zakonski ograničila useljavanje migranata što otvara svakakve i ne samo sumnje.
Mekon, 11.11.2015. 17:11
Nekadašnji osvajački ratovi , prilikom kojih se na osvojenim područjima naseljavala upravo ta osvajačka vojska u cijelosti su ravni današnjoj migraciji islamista na prostor EU. migranti dolaze masovno, to čine i vojske, migranti prodiru granice silom, to rade i vojske, migranti zauzimaju prostor domicilnog naroda, to rade i vojske, migranti postavljaju svoje "zakone", to rade i vojske i još nebrojeno primjera kojima se može izjednačiti ova imigrantska agresija s osvajačkim namjerama. Netko će reći, pa nema žrtava. Ima, svakako ima, to je domicilni narod koji mora mijenjati svoja vjekovna pravila i običaje. Reći će netko, nema mrtvih. E, bit će ih i više nego se može zamisliti, ako se osvrnemo na ono čemu Islam danas stremi i jedino uvažava. Da situacija postaje kritična vidljivo je iz izjava slovenskih političara koji ipak streme raditi fizičke prepreke i zaštitu granice. Tvrdi netko da imigrantima nikakve prepreke ne mogu zaustaviti napredovanje. Mogu, svakako mogu. To je oružje. Pa koji će narod ili nacionalna država, pa konačno i sama EU dopustiti da budu pokorene bez obrane. Dakle, zagovornici rata su u pravu . Rat je na našem pragu ! Današnji imigranti su tek predhodnica ratnih hordi čijih se postupaka užasavamo. Želimo li to u svojem dvorištu ?!.
Oznake: novi svjetski poredak, europa, islam, terorizam
komentiraj (6) * ispiši * #
Sukob civilizacija - Budućnost Europe (1)
četvrtak , 05.11.2015.
Članak koji će se u sljedećim nastavcima, uz komentare i pojašnjenja ubačene direktno na referentna mjesta u tekstu, detaljno analizirati napisan je i objavljen prije desetak godina. Bilo je to vrijeme kad je već otpočela, iz početka tiha, a kasnije sve očitija i jasnija islamizacija Europe. Svojevremeno je članak mnogima izgledao poput nekog Sci-Fi horora međutim, dio toga što se u tekstu spominje tek kao mogućnost, u međuvremenu je postao ili postaje dio Europske stvarnosti. Ljudi uvijek vole pobjeći od loših i neugodnih vijesti odnosno perspektiva. Ipak, povijest čovječanstva, a posebno Europskih civilizacija, već je doživjela slične katastrofe. Razvoj ljudske civilizacije periodički izmjenično prolazi kroz razdoblja “reformacija” i “protureformacija”. Svako razdoblje nastaje kao reakcija na prethodno i uvijek neminovno završava krizom koja je rezultat narušavanja postulata prirodne ravnoteže:
“Moja sloboda prestaje kada počinje ugrožavati tvoju slobodu.”
U određenim okolnostima, u pravilu kao rezultat vanjske agresije, na prvi pogled inferiorne civilizacije (barbari), napadaju superiorne civilizacije (Rimljani). Tako kriza potiče stvaranje novog civilizacijskog modela odnosno, “Novi Svjetski Poredak”, kako danas nazivamo ono što nas čeka u budućnosti. Ne ulazeći u hegelijanske rasprave, činjenica je kako se iz sukoba stvaraju i dalje razvijaju novi, potpuno drugačiji, civilizacijski modeli.
Civilizacijski modeli ne mogu se unaprijed u potpunosti sagledati, ali se mogu analizirati. Pa ako su se neka zbivanja najavljena u nekom prethodnom "scenariju budućnosti" kna neki način kasnije uistinu dogodila, to govori o relevantnosti scenarija. Ipak, bez obzira kako pažljivo kreiran mogući društveni scenarij budućnosti, niti jedan analitičar nikada nije u potpunosti u pravu. Pogotovo ne na dulje vrijeme. Ljudsko društvo rezultanta je mnogih predvidivih i nepredvidivih, sagledivih i nesagledivih zbivanja odnosno, ono je tipičan model na kome funkcionira teorije kaosa. Kada naruši postulat prirodne ravnoteže čime civilizacijski model kreće ka autodestrukciji, uvijek biva “napadnut” izvana. I u pravilu ga napada potpuno njemu suprotan civilizacijski model. Zanimljivo je kako je napadač obično po svemu inferioran. Po svemu izuzev po sposobnosti populacijske reprodukcije i agresivnosti koja potječe iz retrogradnosti i isključivosti. Napadnuti civilizacijski model, obično uljuljkan u svoju superiornost, u početku nije ni svjestan napada. Pa se tako može dogoditi kako je, kad postane svjestan napada, on već preslab (nagrizen iznutra) ili je već sve otišlo predaleko pa je naprosto prekasno promijeniti tijek zbivanja. Bilo kako bilo, u tom sukobu oba modela gube pri čemu uvijek nastaje nešto novo, obično nepredvidivo. Promjene se ne događaju preko noći, već teku postupno, naizgled se događaju prirodno i logično, stvarajući tako tijek ljudske povijesti.
Bez obzira kakvo (visoko) mišljenje o sebi imali, ljudi uvijek ponavljaju iste, (obično) pogrešne obrasce ponašanja. I to bez obzira na to što su u međuvremenu, paralelno s napretkom civilizacije razvili nova tehnička i tehnološka znanja, došli do novih spoznaja i alata koji čovječanstvu pružaju nove mogućnosti i nove nade. Ukratko, u namjeri da sačuva društveno i civilizacijsko okruženje, čovjek ograničen vlastitom prirodom, uvijek iznova ponavlja iste greške i sam sebe izlaže uvijek istoj vrsti destrukcije koja ubija civilizaciju.
Za početak evo uvodnog članka koji brilijantno opisuje opći mehanizam kako civilizacija pada u ruke Barbara.
Poricanje i pad suvremene civilizacije: 8 jednostavnih koraka svekolikog raspada
Sve velike civilizacije nisu izgrađene u jednom danu niti su odjednom propale. Pogoršanje ide postupno, dakle uočljivo. U zemlji Izraela, Prvi hram uništen je zbog idolopoklonstva. Drugi hram uništen je zbog neutemeljene mržnje. U 21. stoljeću, suptilna kombinacija iracionalnosti i malodušnosti rađa fatalnu spletku. Naš odnos prema očitom identifikator je koji bilježi simptome pada. Svi bi se trebali zabrinuti općim uzrocima jer evo kako sofisticirano gubimo modernu civilizaciju:
1. Kognitivna disonanca – Cerebralna disfunkcija rezultira psihološkim sljepilom. Vidimo savršeno jasno ali svejedno griješimo u prepoznavanju očitog. Mentalna blokada sprječava nas priznati očito.
2. Poricanje - Stvari postaju jasnije jer veo što pokriva stvarnost pada. Ipak, mi i dalje tvrdoglavo odbijamo priznati stvarnost, mjesto koje prihvaćamo sugestiju kako je dokaz samo djelomičan, a pretpostavke ili činjenice su krivotvorene. Zaključci dobiveni u ovom stanju negiraju činjenice. Užas očitog odbacuje se kao nešto nevjerojatno.
3. Ispraznost ideologije – Ideologije su predrasude, a njihova pristranost zamjenjuje činjenice. Prizma predrasuda sprječava devijantne stavove koje stvara ideologizirani um. Ako je nešto vrlo očigledno i ne može se uskladiti s ideološkim svjetonazorima, tada se to sažeto odbacuje i izostavlja.
4. Averzija prema prosudbi - Odlučivanje postaje tabu. Hrane nas na kapaljku, a mi to nekritički gutamo pri čemu odbacujemo odgovornost razmišljanja. Prosudba znači kaznu i smatramo je preoštrom akcijom. Cerebralno razlučivanje tada zamjenjuje neutralnost i nepristranost. Ideje i koncepcije naprasno umiru i rođeno je intelektualno mrtvorođenče. Izdaja postaje odabir. Bježimo od očitog zbog straha da ne bi bili uočeni i stigmatizirani kao neshvatljivi, čime se unaprijed oslobađamo od svake optužbe.
5. Politička korektnost – Zadržana je sposobnost prosudbe, ali kako ne bi nekoga ili nešto uvrijedili, stvari se odbijaju jasno nazvati pravim imenom. Taj se oblik autocenzure krivo povezuje s dobrim ukusom. Smatramo kako smo uglađeni i velikodušni, ali uzdržavamo se od iskrenosti otvoreno odbacujući iskrene kao neotesance i primitivce, a zvijeri koje nas promatraju obično promiču anonimno i neukroćeno. Pretvaramo se kako problemi ne postoje i guramo ih pod tepih. Očigledno se podvodi i preoblikuje u društveno prihvatljivu političku terminologiju.
6. Moralna jednakost – Prepoznajemo i propitkujemo prava pitanja, ali usprkos preciznim i jasnim razlikama, mi ipak izjednačavamo vrijednosti. Relativizam postaje dio svakodnevice. Dobro i zlo, ispravno i pogrešno, nevinost i krivnja - sve ove binarne datoteke namjerno su poremećene kao antipodni ekstremi što na posljetku dovodi do umjetne podudarnosti. Pobrkana je moralna jasnoća, a logika i uvjerljivost su razrijeđeni. U pogrešnom pokušaju postizanja ravnoteže tamo gdje se ona ne može postići, suspendira se svaka urođena sklonost. Očiglednost prerasta u neodlučnost, a vrijednosne skale nisu iskreno uravnotežene.
7. Gubitak identiteta - Kad se oslabe temeljne vrijednosti društva, dovodi se u pitanje njegova ontologija i razlog postojanja. Rezultirajući deficit identiteta smanjenje identitetske cjelovitosti i sve to neminovno uzrokuje raspad civilizacije. Civilizaciju čini hram nadsvođenih mramornih stupova međusobno povezanim lukovima: moral, etika, vrijednosti, vrline i načela. Sve se to pred našim očima rastače i propada. Kad zaboravimo sve one stvari na kojima stojimo, gubimo svaku motivaciju i sposobnost da ih dalje očuvamo. Očigledno postaje neodrživo kad se izgubi iz vida tko smo, što smo i što njegujemo.
8. Predaja - Zbunjeni do razine egzistencijalne dosade i u suštini slabi, padamo kao plijen samodopadnog prihvaćanja statusa quo. Odsustvo volje da se odupremo napadu barbarstva širi se čitavim društvom. Pa se tako barbari samo dodatno hrane našim slabostima i kukavičlukom, što im daje novi zamah čime sami sebe potiču da dolaze iz divljine, preko svih granica hrle prema našoj civilizaciji, gdje ih susreće popustljivost i servilnost prema njihovoj sve većoj brojnosti, izdubljena školjka previše je nagorjela i nema kičmu zadržati ih. Od davnine to znači kako se naša sudbina gasi i predaje u njihove ruke čime postajemo servilni i pobijeđeni.
Povijest pokazuje kako su sve velike civilizacije propale zbog erozije unutarnjih odnosa, a ne radi vanjske invazije. Urođenost korupcije i korozija civilizacije poziva barbare da dolaze iz vana, da pljačkaju, siluju i hvataju svoj plijen. Osvajanje je tako samo kap koja prelijeva čašu, što završava moždanim udarom civilizacije kroz razdoblje produžene agonije, sve do njenog potpunog raspada. Osvajači koji dolaze u većini slučajeva impresioniraju neusporedivo više no što to zapravo zaslužuju. Oni su, premda nesvjesno, osvojili sve samo zato što su im sustavno postavljeni temelji za njihova osvajanja. Magonot linija može odbiti mnoge vrste predatora, ali ne može većinu.
Bacite još jedan pogled na prethodnu listu. Učini li vam se nešto poznatim, a vezano je za današnju zapadnu civilizaciju, slobodno komentirajte. Zanima me vaše mišljenje:
Do kojeg je stupnja i u kolikoj mjeri zapadna (kršćanska) civilizacija u rastakanju, te može li se to i kako spriječiti?
Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, europa
komentiraj (4) * ispiši * #
Migranti: Što mediji prešućuju (5)
ponedjeljak , 02.11.2015.
Spuštajući u Siriji muslimane na koljena, Ivan Pavao II bio je prvi papa koji se pomolio u džamiji. Njegov nasljednik, Benedikt XVI, podigao je muslimane na noge kada govoreći studentima u Regensburgu, (Bavarska, Njemačka) rekao “kako Bog djeluje posredstvom logosa, koji je i razbor i riječ … Stoga griješi protiv Boga onaj tko u njegovo ime poziva na džihad.”
Citirao je i bizantskog imperatora Manuela II Paleologa:
“Pokažite ono novo što je donio Muhammed, pa ćete naći samo zlo i neljudsko, poput propovijedi da se vjera širi mačem.”
Iako teološki konzervativac, koji drži kako Islam ima nepremostivi problem - prilagodbu suvremenoj civilizaciji, papa je objasnio da je njegov citat pogrešno shvaćen čime je u stvari on ustuknuo pred očiglednom istinom.
Njegov nasljednik, papa Franjo I, prilikom posjeta Turskoj izjavljuje kako je Kur’an knjiga mira iako svi znaju i svima je jasno kako ta činjenica ne stoji. Papa izjavljuje i kako terorizam nije Islam iako je džihad, rat protiv nevjernika, sveta dužnost svakog dobrog muslimana, što sve crno na bijelo piše u Kur’anu koji je, kako muslimani drže, Alahova riječ. Isti papa poziva kršćane da u svoj dom prime migrante koji u stotinama tisuća, milijunima nasilno ulaze u Europu koja sve to gleda baš kao što su i Rimljani gledali kako dolaze barbari i osvajaju Rim.
Zapravo sve ukazuje i opći je dojam kako je džihad nakon desetljeća šutnje muslimanskog svijeta nova strategija ulema i šeika širom svih džamija ovog svijeta. Činjenica je i kako su sve izjave, koje su stizale ili stižu, prepune islamo-fašizma i prezira prema čovjeku uopće. Činjenica je kako mediji to ili minoriziraju ili prešućuju, a zapravo toleriraju dok u isto vrijeme traže dlaku u jajetu dužnosnicima svih kršćanskih crkvi koje razapinju za gotovo svaku izjavu. Pa se postavlja pitanje radi li se to u ime tolerancije i pokušaja uspostavljanja dijaloga sa “neprijateljem” ili se naprosto radi o umornoj civilizaciji koja uzmiče i nestaje izbjegavajući konflikt već prilično zaoštrenih odnosa?
Zanimljivo je kako se redom u svim džamijama ovog svijeta, pozivajući se na učenje proroka Muhameda, u tekstovima ili tijekom propovijedi na molitvama petkom, poput nekog velikog finala kojom završava predstava, najavljuje neizbježan pobjednički povratak muslimana u Europu i pad Rima. A Europa odnosno, Rim, to čuje, ne reagira i šuti.
Šeik Jusuf al-Karadavi, jedan od najutjecajnijih sunitskih ulema u svojoj fatvi (vjersko razmišljanje) postavljenom na jednom islamskom portalu to prepoznaje kao "znak pobjede Islama", što nalazi i u jednom adetu (kazivanju proroka Muhammeda što je poslije Kur’ana drugi tekstualni autoritet koji oblikuje šariju, Islamsko pravo)..
Proroka pitaju koji će grad islam prvo osvojiti, Konstantinopolis ili Rim?
"Grad Hirkil", odgovara Alahov poslanik podrazumijevajući Konstantinopolis koji je puno kasnije, 1453, osvojio mladi osmanlijski ratnik Muhamed bin Murad, poznatiji kao Muhamed Osvajač.
"Konstantinopolis je osvojen, a drugi dio proročanstva ostaje. To je osvajanje Rima. Nadamo se i vjerujemo kako će i on biti osvojen" piše saudijski šeik.
"To znači da će se Islam u Europu vratiti kao osvajač i pobjednik nakon što je iz nje dva puta protjeran; jednom s juga, iz Andaluzije, a drugi put s istoka, kada je više puta kucao na vrata Atene".
"Možda će sljedeće osvajanje, Alahovom voljom, biti snagom molitve i ideologije" smatra šeik koji svoja zapažanja iznosi pred TV kamerama svake nedjelje na religioznom programu Al-Džazire što se emitira širom svijeta.
”Osvajanja ne moraju bit obavezno mačem. Ni Meka nije osvojena mačem ili ratom već sporazumom i mirom. Možda ćemo te (europske) zemlje osvojiti i bez vojske. Potrebna nam je samo armija propovjednika i učitelja koji će Islam predstaviti na svim jezicima i dijalektima. Europa će uvidjeti kako pati od materijalističke kulture, tražit će alternativu, izlaz, pojas za spašavanje. Pojas neće naći, ali će pronaći poruku Islama, poruku mujezina. Islam će se vratiti u Europu i Europljani će prijeći u islam. To je u Alahovoj moći".
Sudanski šeik Muhamad Abd al-Karim na propovijedi u Kartumu također podsjeća na osvajanje Konstantinopolisa i Istočnog carstva.
"U budućnosti muslimani će imati moćnog kralja koji će širiti Islam, i Rim će biti osvojen".
Kako mač otpada, a ostaje samo Kur’an, papi i kršćanima trebalo bi laknuti. Jedino što trebaju je čekati. Protestiraju li, jer baš neće samo tako lako odreći svoje vjere i kulture, onda će biti proglašeni netolerantnim i neciviliziranim. Kako onda tumačiti slobodu vere?
"U vjeri nema prisile" kaže Kur’an, iako se teolozi islama ne slažu oko limita te slobode. Mnogi zato sebi dopuštaju agresivne propovijedi o drugim religijama ili, kao nedavno, zahtijevaju da musliman koji primi kršćanstvo i postane kufr – nevjernik – bude ubijen. Ima i mnogo žešćih reakcija na današnja svjetska zbivanja. Cyber prostor Interneta vrvi od poziva na džihad.
"Kontrolirat ćemo Vatikan, kontrolirat ćemo Rim, predstaviti mu islam. kršćani će nam ponizno plaćati džiziju (porez kog plaćaju nemuslimani pod muslimanskom vlašću) ili će prijeći u islam." prijeti saudijski šeik Muhamed bin Abd al-Rahman al-Arifi, imam džamije saudijske Akademije za obranu "Kralj Fahd".
Je li itko u Europi uopće reagirao na te optužbe i prijetnje? Je li to vjerska tolerancija? Je li to ravnopravnost i izbalansiranost vijesti koje nam prezentiraju mediji? Hoćemo li se samo baviti kršćanskim uvredama Islama ili onime što mislimo da bi mogle biti uvrede? Ili obrnuto ne vrijedi jer uvrede koje potječu od fanatiziranih radikalnih šeika koji, često uz suglasnost svojih država, brane Islam ne ustežući se pri tome širiti mržnju prema drugim religijama, su ono što se mora slijediti?
I tako, dok se na religijsko-kulturološkom planu vodi kampanja, za to vrijeme upravo iz država, gdje svi ti šeici djeluju propovijedajući Islam kroje kulturu i oblikuju um pojedinaca i javnog mnijenja, migrant masovno i nesmetano ulaze u Europu. Jesu li to, kako bi Rimljani rekli, barbarske horde pred kojima padaju granice?
Svi antagonizmi između kultura potječu izravno iz njihovih religija. Zato je poricati razlike i naivno i opasno i glupo, baš kao što je i naivno i opasno i glupo pometanje svih tih konflikta pod tepih, a što rade ateisti. Čitamo li Huntingtona, moramo čuti i šeika Ahmad al-Kubeisija na saudijskom kanalu Al-Resalah:
"Konflikt Zapada s Islamom i muslimanima je vječan, predodređena sudbina kojoj se ne može izbjeći do Sudnjeg dana.”
“U islamu” kaže šeik “džihad se vodi kako bi se širili njegovi principi, pravda i pogledi. Zanimljivo kako je to upravo ono što i dan danas radi SAD kad širi svoju demokraciju. Sve sredstva koja koriste SAD kako bi širile svoju viziju demokracije koja treba pokoriti svijet, sve te međunarodne organizacije, svi ti ljudi i nacije, sva su ona ista kao i ona koje je Islam koristio šireći monoteizam u vremenima kada su se ljudi klanjali idolima. To je isto. Ono što je rečeno tamo, rečeno je i ovde. Ako je ono bilo ispravno, onda je i ovo ispravno. Ako je ono bila greška, onda je i ovo greška".
Što reći za šeika Abd al-Aziz Favzan al-Favzana, profesora islamskog prava na saudijskom sveučilištu Al-Imam, koji promovira tezu o "pozitivnoj mržnji" muslimana prema kršćanima?
Neko će reći kako to nije istinski islam. Smuljam, ali recimo da možda i nije. No dio je stvarnosti u kojoj živimo i na koju umorna kršćanska civilizacija okreće glavu.
Religija nikada ne može biti neutralan faktor u životu vjernika jer svaki vjernik osjeća njeno prisustvo. Ako mu vjera nije težak teret, kreće se slobodno. Religijska tolerancija moguća je samo kad su sve strane tolerantne. Sunitski muslimani Europi nameću šerijatski zakon, napadaju kršćane i šijite.
“Oni su došli u Europu da me ubiju siluju, da dobiju besplatan život pun besposlice i besplatan smještaj. Ja da tome popustim? Možeš misliti! Pitanje je bi li Europljani uopće ostali živi kada bi to isto radili na Bliskom istoku, kada bi se ponašali kao ove izbjeglice, azilanti i imigranti?” pita se najpoznatiji svjetski aktivist Alex Jones.
Povjerljivo izvješće Njemačke obavještajne agencije, koje je ovih dana procurilo, govori kako je 81% punoljetnih migranata koji dolaze u Njemačku potpuno nesposobno za bilo kakav posao ili rad. A to koincidira s populacijom migranata koja je u prethodnom desetljeću naselila Francusku, a koja je bila nesposobna integrirati se u francusko društvo što je 2013 dovelo do velikih uličnih nemira, otvorene pobune i uličnih sukoba u predgrađima svih velikih gradova.
Medijski establišment potpuno ignorira etničko nasilje koje se povećava kako se ilegalni imigranti sve više slijevaju u Europu, piše infowars.com. Najnoviji incident dogodio se u danskom izbjegličkom centru u blizini Kopenhagena gdje je “Palestinac bez državljanstva” u centru za izbjeglice izbo policajca.
Kako stotine tisuća sunitskih muslimanskih migranata preplavljuju kontinent, skupine migranata upuštaju se u sve žešća nasilnička ponašanja slična bandama po čitavoj Europi.
Nedavno su u šatoru u gradu Kasselu-Calden, sjeverno od Frankfurta u Njemačkoj, skupina Pakistanaca i albanskih imigranata napali jedni druge.
“Bilo je između 60 i 70 ljudi. Napali su jedni druge palicama i jedni na druge bacali stvari.” izjavio je, prema Independentu, glasnogovornik policije.
Samo dva dana prije u azilantskom centru u blizini Leipziga 200 sirijskih i afganistanskih imigranata su, nakon svađe o korištenju kupaonice napali jedni druge s nogama stola, okvirima kreveta i palicama.
“Policija je dostigla apsolutnu granicu onoga što se može podnijeti”, rekao je Jörg Radek, zamjenik šefa njemačkog policijskog sindikata.
“Moramo učiniti sve što možemo kako bi se spriječilo daljnje izbijanje nasilja.”
Policija je pozvala na odvajanje migranata po vjerskim i etničkim opredjeljenjima.
Politička segregacija implementirana je u njemačkoj državi Thüringen nakon što su kršćanske doseljenike u centrima za azilante napali suniti pokušavajući nametnuti Šerijatski zakon.
Max Klingberg iz Međunarodnog društva za ljudska prava, rekao je kako veliki broj imigranata koji dolaze u Njemačku zapravo pripada radikalnim islamistima.
“Među pridošlicama nije mali broj vjerskih fanatika, barem na razini Muslimanske braće”, rekao je on.
Još jedan dužnosnik njemačkog policijskog sindikata, Rainer Wendt, rekao je kako je nasilje između skupina ilegalnih migranata u njemačkim hostelima česta pojava.
“Mi ovo nasilje gledamo tjednima, čak i mjesecima” objasnio je Wendt “Skupine udružuju snage na temelju etničke pripadnosti, vjeroispovijesti ili klana i napadaju jedni druge noževima, pa čak i oružjem kojega su sami napravili sami.”
On je rekao: “suniti se bore protiv šijita, postoje i salafisti različitih vrsta (salafisti propagiraju jednu vrstu pra-islama) … žene su prisiljeni nositi burke. Ljudi su prisiljeni moliti se. Islamisti žele nametnuti svoje vrijednosti.”
Ranije prethodnog mjeseca njemačka policija je u gradu Hemer izvijestila kako je alžirski musliman napao eritrejskog kršćanina i njegovu trudnu suprugu s bocom. Trudna žena je hospitalizirana. Eritrejac je nosio križ.
U području izbjegličkog područja u gradu Suhl, Njemačka, afganistanskog čovjeka koji je istrgnuo stranice iz Kurana napala je sirijska rulja. To je rezultiralo neredima, 17 ljudi je ozlijeđeno, uključujući šest policajaca i pripadnika tiska. Razjarena rulja je totalno uništila izbjeglički centar, urede, razbila prozore na automobilima i oštetila imovinu.
Na grčkom otoku Lesbosu početkom rujna, skupina od oko 200 ilegalnih imigranata napala je policiju i bacala kamenje, nakon što se nisu smjeli ukrcati na trajekt za kopno.
Dana 16 rujna, mađarska interventna policija upotrijebila je suzavac i vodeni top kako bi smirila nered 1.500 muslimana koji su na granici pjevali “Allah Hu Akbar”. Nerede muslimana vodio je lider koji im je prenosio upute preko megafona kako i kada da bacaju kamenje, boce i hranu na policiju. Sky News je izvijestio da su oko 70 posto ilegalnih migranata na granici bili muškarci.
U kolovozu se je Francuska interventna policija borila s ilegalnim imigrantima u gradu Calaisu kad su ovi upali u Eurotunel koji vodi u Veliku Britaniju. John Keefe, direktor Eurotunela javnošću je rekao kako je terminal Coquelles bio na meti organizirane skupine ilegalnih migranata koja je djelovala ponoći, piše Daily Mail.
“Osim nasilja između vjerskih i etničkih bandi te napada na policiju, medije i građane, postoji epidemija silovanja u migrantskim logorima, ali policija odbija ići u javnost s podacima o zločinima koji uključuju izbjeglice i migrante, jer oni ne žele dati legitimitet kritičarima masovnih migracija” tvrdi Soeren Kern iz Galestone Instituta.
Socijalni radnici i feminističke grupe u gradu Giessen, sveučilišnom gradu u Njemačkoj, napisali su pismo lokalnom državnom parlamentu koje govori kako su silovanja, prisilna prostitucija i zlostavljanje djece u izbjegličkom kampu česti.
“Mnoge žene osjetile su potrebu spavati u odjeći … ne žele ići na toilet noću, jer se silovanja i napadi događaju baš na putu do ili od tamo. Čak i na dnevnom svjetlu, šetnja kroz kamp puna je straha“ navodi se u pismu.
Socijalni radnik rekao je kako je logor “najveći bordel u gradu” i seks sa ženskom migranticom košta 10€.
Mogućnost da učenice siluju muslimanske bande koje lokalno operiraju u gradu Pocking (Bavarska) je u međuvremenu postala tako velika da ravnatelj jedne gimnazije u gradu informira roditelje da ne dopuštaju njihovim kćerima nositi odjeću koja previše otkriva i izbjegavaju nesporazume s muslimanskim muškarcima koji dolaze kao migrant jer, kako je rekao 80% migranata koji dolaze u Njemačku su muškarci.
Oznake: novi svjetski poredak, Migranti, sukob civilizacija
komentiraj (8) * ispiši * #
