Novi Svjetski Poredak - Sukob civlizacija (3)

utorak , 06.10.2015.

“Šetao sam bazilikom. Sjećam se kako sam nehotice zastao pred Michelangelovim djelom – Pietŕ. Gledajući Gospin pogled upravljen na Sinovo lice, tisuću je pitanja nahrupilo u moju glavu. Tad sam u sebi rekao: ‘Ovo je Bog, ne može ne biti Bog’. Reći u Islamu da se Bog utjelovio velika je hereza, ali u tom trenutku iščezle su sve moje sumnje. Ljepota i ozračje toga spektakla u meni su učinili preokret.”, tako piše Ilyas Khan, engleski filantrop, vlasnik nogometnog kluba i predsjednik najveće svjetske organizacije za potporu hendikepiranima.

“Odgoj do četvrte godine uvelike je označio moju vjeru. Majka je bila teško bolesna, stoga se moja baka, praktična katolkinja, skrbila o meni čime sam u prvim godinama, iako nisam bio kršten, zadojen kršćanskim duhom.“ piše Khan i dodaje:

“Od četvrte pa do sedamnaeste godine odgajan sam i živio sam kao musliman. Kada sam se upisao na sveučilište, Providnost je htjela da boravim u studentskom domu Opus Dei” tvrdi Khan ističući da se u tom razdoblju približio duhovnosti katoličke vjere.

“Ne mogu tvrditi da sam slučajno pristupio katoličkoj vjeri, dapače u sedamnaestoj i osamnaestoj godini otkrio sam likove poput Hansa Ursa Von Balthasara i od tada sam počeo čitati teološku literaturu te se susreo s djelima svetoga Augustina i Origena” piše Khan.

“Ključni trenutak, bio je porast svijesti o mojem životu i mojim moralnim temeljima. Svom dušom želio sam napustiti islam, ali u konačnici Krist je učinio svoje.” pripovijeda Khan.

Maknimo sad aureole religiozne mistike mistike i zapitajmo se što je u gornjoj priči bio stvarni razlog, zašto je Khan odlučio sa Islama prijeći na Kršćanstvo?



U Kur'anu vjernik je rob dok je u Bibliji on dijete Božje odnosno Slobodan čovjek

Kur’an je ovdje vrlo jasan. Allah ne može imati dijete pa je za muslimana velika blasfemija bilo koga nazvati djetetom Božjim. Kako bi ta dogma bila nedvojbena, muslimanima je dodatno zapisano kako su i oni robovi Božji. Biblija je tu vrlo jasna – kršćani su primili duh posinstva čime su postali slobodni i tako se oslobodili ropstva.

Muslimani često optužuju kršćane kako su onda oni isto Bog kao i Isus ali … to naprosto ne stoji. Kršćanstvo, a što se vidi iz Biblije, je na stanovištu kako Isus oduvijek postoji što on i sam otkriva. Muslimani to negiraju sve uslijed nemogućnosti Muhamedovog poimanja utjelovljenja Boga Živoga.



Implikacije

Ova temeljna razlike o položaju čovjeka unutar religije bitno su odredile kasnije civilizacijske tokove Islama i Kršćanstva jer … Iz postavke o čovjeku kao biću kome je Bog dao slobodu proistekla je civilizacija koja je definitivno promijenila svijet – moralno, kulturološki, materijalno, civilizacijski. Jer kao slobodno biće, čovjek zapravo ima Božji blagoslov razmišljati i promišljati, raditi, duhovno i materijalno napredovati, razvijati se često puta čak i nauštrb samog Kršćanstva. Kao slobodno biće, čovjek je dobio Božji blagoslov i da griješi ali i da se pokaje. U Islamu, naprotiv, svega toga nema. Čovjek je tu izrijekom rob Božji i jedina mu je ovozemaljska funkcija vegetirati u službi Allaha poslušno i slijepo slušajući te bez slobodne volje reći ne izvršavajući što mu ovozemaljski gospodar naloži.

Jest, istina je kako Islam, baš kao i Kršćanstvo, uči čovjeka biti dobar odnosno uči ga općeljudskim moralnim vrlinama koje su svojstvene i ljudima svih oblika zajednica od kada je svijet ai vijeka ali … Kako onda objasniti da tijekom čitave povijesti Islamske civilizacije, do dana današnjeg, unutar te civilizacijske zajednice nikad nije niti se je mogla slobodno razviti ideja o bratstvu, slobodi i jednakosti kao što se je razvila unutar Kršćanstva? Jest, nekom će argument možda biti suvremena situacija kad uslijed silnih prirodnih resursa muslimanskih država (prvenstveno nafta i rudna bogatstva) u nekim državama dolazi do relativnog socijalnog blagostanja ali … Ostaje činjenica kako u čitavom Islamskom svijetu tijekom povijesti, suvremenosti a vrlo vjerojatno i u budućnosti nije bilo, nema, niti će biti odnosno, može biti osobnih sloboda, ljudskih prava i općeljudskih ozakonjenih sloboda za sve jer … Kur’an kao retrogradni i represivan “zakonski aparat” izrijekom uči kako je čovjek rob. Za razliku od Svetog Pisma koje uči kako je čovjek slobodno biće čime izlazi iz religijskih okvira i prerasta u općeljudske okvire stalnog i neprestanog preispitivanja samog sebe i društva u kojem čovjek živi. Uglavnom, biti Rob jednostavno je dok je biti Slobodan čovjek uvijek predstavlja izazov. Prethodna rečenica sažima jednu, možda najbitniju civilizacijsko-duhovno razliku između Kršćanstva i Islama.



Svi su bili prije muslimani

Islam uči kako su prije svi bili muslimani pa je tako on prirodna vjera koju prihvaća čovjek. Ipak nije tako jer da jest, svi bi obavljali post ramazanom, klanjali se u smjeru kamo i muslimani, znali bi odmah i za Isusa odmah i za Muhameda, hadise, Kur'an, …
Ni za vrijeme nastanka judaizma, religije starije od kršćanstva, ljudi bi to isto radili a radili bi čak i sada, u 21 stoljeću. No to ne stoji.
Dapače, sam Islam uči kako je Abraham bio prave vjere, no Abrahamu se objavio Jahve. U Bibliji je zapisano kako su u poganske bogove vjerovali neki Abrahamovi pretci što sve dodatno objašnjava … istinitost Biblije:
“Abrahamu objavio Bog te ga naočigled prihvatio, objavljivao mu kako će dobiti potomstvo, kako mora žrtvovati Izaka ... Sve je to Bog objavljivao na temelju poznavanja a nepoznavanja i navodnog slijepog vjerovanja da su svi ljudi muslimani.



Implikacije

Na Bliskom Istoku bijesni građanski rat. Ostavimo sad po strani njegove razloge i koncentrirajmo se na njegove vanjske manifestacije. Zaboravimo na trenutak kako se Islam sadistički odnosi(o) prema kršćanima i židovima. Pogledajmo na trenutak kako se zagovornici čistog Islama odnose prema svemu što ne pripada njihovom kulturnom nasljeđu, kako se odnose prema artefaktima koji pripadaju puno starijim civilizacijama što su obitavale odnosno, razvijale su se i umirale na tim prostorima na kojima se danas vodi jihad? I zapitajmo se u kakvoj je vezi taj kulturocid, barbarizam, odnosno, kako ga neki nazivaju “resetiranje memorije čitavog čovječanstva” (kroz djela kakva još nikad nisu viđena u povijesti svekolikog ljudskog roda u posljednjih 2 do 3 tisuće godina) sa pokušajem nasilnog zatiranja odnosno uspostavljanja sintagme “svi su prije bili muslimani” jer … Doslovno uništavanje svih nemuslimanskih kulturno-materijalnih dobara zapravo je na tragu baš te sintagme Kur’ana. Krajnja konsekvenca takvog stava jet činjenice kako čovjek u Islamu može biti jedino musliman. Toga u Kršćanstvu nema, ono jasno dijeli čovjeka kao takvog i njegovu pripadnost religiji. Konačne implikacije ovavkvog stava prema čovjeku u Islamu je i bez elaboriranja definitivno nešto od čega se ježi koža.



Toliko za ovaj put. Nastavak s argumentiranjem ostalih razlika između Kršćanstva i Islama slijedi.

Oznake: novi svjetski poredak, sukob civilizacija, kršćanstvo, islam