Marketing
Novi Svjetski Poredak - Poučna priča o švicarcu
U Hrvatskoj je danas švicarski franak (CHF) top tema korisnika kredita, njihovih udruga i svekolikog političkog nadmudrivanja. Iako je to u početku izgledalo drugačije, zanimljivo je kako danas svi polaze od pretpostavke da je priča oko CHF nije slučajna jer … ni jedna aktivnost u društvu koju kontrolira čovjek to ne može ni biti. Kao i u slučajevima velikih svjetskih kriza (1929, 2008) tako ni CHF problem nije slučajan jer iza svih događaja stoji interes pojedinca ili grupe koji planiraju i kreiraju scenarij kako nekažnjeno opljačkati široke mase i pri tome se obogatiti.
Možemo pričati o masonskim ložama, iluminatima, tajnim organizacijama i još o koječem drugom, no sve je to samo slika društvene mreže u kojoj najmoćniji drže vrh i svojim postupcima postaju još moćniji. U biti, iza svega stoje nezasitni pojedinci koji se organiziraju u grupe radi postizanja svog cilja – stjecanja materijalnih dobara jer ona jačaju njihovu društvenu moć. A grupe što organiziraju zavjeru neće nikada biti otkrivene jer su nadnacionalne i vrlo često jače od pojedinih država.
Osnovni postulat kako kreirati zavjera je tako kod nikoga ne izaziva sumnju. A ako i izazove, obično iz raznoraznih razloga nema ni dovoljno snage niti političke volje rasvijetliti ili riješiti slučaj. Toj kategoriji pripada i teorija zavjere oko CHR a temelji se na pitanjima koja dobivaju zadovoljavajući odgovor samo u teoriji zavjere.
Scenarij zavjere oko švicarca
Cilj zavjere bio je jednostavan - opljačkati građane “novonastalih država” od Poljske, preko Mađarske do Hrvatske i šire. Termin “novonastale države” vezan je uz njihovo “porozirno” zakonodavstvo u kojem politika štititi kapital u mjeri da čak ide i na štetu vlastitih građana. Sve to kako bi se pokazala demokratskom pri čemu izjednačava dva međusobno nezavisna pojma: kapital i demokraciju, iako ti pojmovi međusobno nemaju nikakve veze. Sjetimo se samo velike pljačke građana u Hrvatskoj kroz štedionice, pljačke za koju nitko nije odgovarao.
Kao i u prethodnom slučaju, scenarij je bio ponuditi dugoročne kredite sa valutnom klauzulom u CHF pa, kada se plasira dovoljno novca, dignuti tečaj franka i ubrati plodove. Švicarski franak odabran je iz više razloga. Švicarski franak građanima je bio poznat kao pouzdana i stabilna valuta koju se najlakše plasira. Švicarska ekonomija nije toliko velika da je čopor jakih srednjoeuropskih banaka ne bi mogao ugroziti i u konačnici je natjerati na promjenu tečaja, čak i protiv interesa same Švicarske. Sjetimo se samo dogovora između Švicarske i EU da se u cilju očuvanja odnosa € i CHF njihov tečaj "zamrzne" oko odnosa koji je vrijedio kod uvođenja € kao zajedničke valute unutar EU.
Švicarska štampa gomile papirnatih novčanica i deponira ih u svojim trezorima, sve kako bi se očuvao odnos koji ne ugrožava njihove međusobne ekonomske interese. Plasiranje kredita banaka išlo je kroz zagovaranje kredita u CHF i kroz povoljnije uvjete kreditiranja u odnosu na ostale valute. Osnovno pitanje u čitavoj priči je:
“Zašto su uvjeti kreditiranja u švicarskim francima bili povoljniji nego u eurima?”
Odgovor je u zavjeri. Nisam bankar ali sam siguran da je s CHF bilo povezane štednje u €. Oročenje € (kao kune) s kunskom klauzulom imalo je veću kamatu nego oročenje samih €. To je zapravo suprotno interesu banke međutim, banke su to zagovarale, pa ja za pretpostaviti kako su time prikrivale vlastite malverzacije koje su radili s CHF što se naziva “peglanjem” bilance.
Što je za čitavo to vrijeme radila HNB? Ništa. HNB nije reagirala ni na štedionice koje su bile puno očitija pljačka nego ovo. Štedionice su nudile znatno veće kamate nego banke iako je novaca na tržištu bilo dovoljno, pa je svakom jasno kako će onaj tko se polakomi za velikom kamatom, na kraju ostati kratkih rukava. Za stradalog jadnika ništa čudno ali … Postoji država odnosno HNB koja ga treba od toga zaštititi. A to nije činila ni HNB niti država, barem ne Hrvatska.
U završnici ovog plana, banke bi počele kupovati sada prave a ne virtualne CHF (svi krediti su virtualni novac a mehanizam kako on funkcionira objašnjen je u prvom postu bloga Novog Svjetskog Poretka u serijal o novcu) i to od Narodne Banke Švicarske. Švicarska se jedno vrijeme odupirala ali na kraju je ipak slomljena. Tečaj CHF skočio je gotovio dvostruko čime je završna faza zavjere uspješno provedena. I sada treba samo ubirati plodove.
Nepredviđena okolnost u scenariju bila je svjetska ekonomska kriza koju su 2008 kreirali amerikanci na tržištu nekretnina koje su poput balona “napuhivali” sve dok sve oko njih nije “puklo”. Pa kako je US$ temeljna svjetska valuta i predstavlja novčanu rezervu svijeta, propast tržišta u SAD odjeknuo je u čitavom svijetu čime se svjetska ekonomija strmoglavila.
Ukratko, jedna grupa pohlepnika u SAD oko investicijskog konzorcija BlackRock poremetila je planove drugoj grupi pohlepnika oko banaka u srednjoj Europi. Svjetska kriza rezultirala je ekonomskom recesijom, gubitkom zaposlenja i padom plaća čime je broj nenaplativih i rizičnih kredita počeo rasti. Banke koje su sudjelovale u zavjeri s CHF nisu željele odustati od planiranog scenarija pa su nenaplative kredite počele pokrivati povećanom kamatom. Sve je to izazvalo građanski bijes, prvo u Poljskoj, zatim u Mađarskoj a sada i u Hrvatskoj.
Sljedeći nepovoljni moment za korisnike kredita nastupio je početkom 2015 kombinacijom nekoliko faktora.
Kao prvo, Ruska vojna “intervencija” u Ukrajini čime se je ona otvoreno sukobila s interesima SAD. U nemogućnosti zaustavljanja Rusije vojnim putem (što bi izazvalo Treći Svjetski Rat, SAD su krenule posredno, “zaustavljanjem” ruske ekonomije. Nije tajna kako se Ruska ekonomija temelji na izvozu energenata (nafta, plin) koji čine preko 70% izvoza za što rusi dobivaju čiste devize. Rušenjem cijene energenata, koje već odavno ne zavise o odnosu ponude i potražnje već o burzovnim špekulacijama, izazvana je velika šteta i gubitak u Ruskoj ekonomiji što je srušilo fiksni tečaj rublje u odnosu na US$ i €. Ruske tvrtke i oligarsi su zato pohrlili s prebacivanjem deviza na sigurno, u švicarskim banke. Time su oni počeli dodatno puniti Švicarske banke svojim deviznim depozitima, pa je tako odjednom Švicarska Narodna Banka bila prisiljena, kako bi održala odnos dogovorenog tečaja prema €, štampati sve više i više svog papirnatog novca koga drži u svojim trezorima i ne pušta u opticaj na tržište jer bi time stvorila debalans u vlastitoj ekonomiji. I tako su, u jednom trenutku, švicarci rekli dosta – nećemo više štampati papir koji stoji u trezorima i ne ide u opticaj što je,zbog rasta deviznih depozita u Švicarskim bankama, dovelo do daljnjeg uzleta CHF u odnosu na US$ i € koji je zbog deviznih rezervi odjednom počeo jačati, čime je cijena kredita u CHF odletjela “u nebo”.
Nekako u isto vrijeme, javno je obznanjeno kako se u sljedećem srednjoročnom razdoblju planira uspostava zajedničkog slobodnog tržišta EU i SAD. Kako bi tržište funkcioniralo na zadovoljstvo obje ekonomije, tečaj US$ u odnosu na € treba biti konstantan za što je dogovoren omjer 1:1 čime bi obje ekonomije međusobno postale konkurentne na temelju razmjene roba i usluga koje slobodno cirkuliraju unutar zajedničkog tržišta. Razlog tome su cijene u SAD koje su niže nego u EU jer, postoji li razlika u tečaju, tada roba s tržišta sa “jeftinijom” valutom postaje nadmoćna onoj s tržišta “skupljom” valutom. Pa je tako ta “nagodba” EU i SAD dodatno utjecala na tečaj CHF jer su rusi u švicarske banke unosili depozite u obje valute.
Ljudi su na kredit prisiljeni iz raznih motiva: poslovanje ili rješavanje nekog životnog problema. Kredit je od početka bio i ostao jedino u interesu banke i uvijek, bez obzira tko ga uzima, polučuje “dužničko ropstvo” pojedinca, tvrtke ili države. Zato svi oni ili svaki od njih (pojedinac, tvrtka ili država) treba napraviti prvi korak, akumulirati inicijalni kapital, bez kredita za što postoji bezbroj drugih (poštenih) načina. Samo se tako može ostvariti zdravi rast i razvoj odnosno, kako se to danas naziva, “održivi razvoj”. U svijetu u kome je novac Bog i u kome vas uče kako nema alternative, to je moguće samo … Za to treba vremena i strpljivosti. Moderni čovjek je to zaboravio i ponovo treba naučiti kako se “pokrivati pokrivačem koliko je dug i širok” koristeći vlastitu invenciju, sposobnosti i vlastite prednosti mudro i razborito. Vjerovali ili ne ali čak ni Novi Svjetski Poredak koji je neizbježan vas u tome ne može spriječiti.
Post je objavljen 16.10.2015. u 09:07 sati.