Marketing
Migranti: Što mediji prešućuju (2)
Uvod
Klišeizirana slika migranta kojom mediji peru mozak javnosti je student medicine iz Damaska koji samo želi završiti fakultet i potom liječiti ljude, poštivati zakone i plaćati poreze. Tik uz njega tumara izmučena žena što uza sebe privija malo dijete lijepih okruglastih očiju, izgladnjelo i premoreno od puta, čiji je jedini cilj popiti čašu toplog mlijeka ili igrati se loptom. Te slike predstavljaju ono što bismo željeli da migranti jesu međutim, mi to ne znamo, dok u isto vrijeme puno indikacija upućuju kako se radi o nečem sasvim drugom. U Europu puštamo ljude čiju narav, namjere i sposobnosti opće ne poznajemo. Zapitajte se, jeste li ikada igdje pročitali reportažu novinara koji je proveo šest mjeseci s tim izbjeglicama na putu iz Turske preko grčkog Lezbosa, Đevđelije, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Austrije i Njemačke? Niste. Jer takva reportaža i analiza nikada nije napravljena, vjerojatno niti neće. A tako se u proteklih 10 i više godina u Europu puštaju milijuni ljudi s Bliskog i Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike, svi odreda muslimani.
I dok ih se tako benevolentno pušta, uopće ne znamo o čemu ti ljudi pričaju, o čemu maštaju, što zapravo planiraju i na što su spremni kako bi to ostvarili. Kako gledaju na policiju na granicama koje prolaze gotovo uvijek silom i uvijek ilegalno? Imaju li uopće poštovanje prema državama i društvima čiji ih organi reda uopće ne mogu kontrolirati i čije su granice prešli bez pitanja? Drže li oni ta društva, države i njihove zakone ozbiljnim? Drže li ih oni nešto čega se trebaju plašiti i što moraju poštivati? Već su se na dolasku uvjerili kako su ta pravila za njih preslaba i za njih uopće ne vrijede jer ... Oni imaju snagu, brojnost i spremnost ići do kraja. Svugdje kuda su prošli naišli su na policiju koja je pred njima ustuknula, naišli su na sustave koji im podilaze i daju sve samo kako bi oni što prije prošli. Što ti ljudi, dakle, mogu zaključiti, doli kako ih se ti sustavi, te države i ti ljudi plaše. Pri tome utrenirani generacijama iz okruženja gdje stoljećima humanizam ne znači apsolutno ništa, navikli na život pun grubosti i sile, što oni sa tim svojim stečenim životnim i kulturnim iskustvima i uvjerenjima o svemu tome mogu zaključiti? Ti ljudi iz Pakistana, Afganistana, Iraka, Sirije i tko zna otkud sve ne, nisu glupi naprotiv, vrlo su proračunati i promućurni, takvima ih je učinio život. Zato je pitanje hoće li oni europski humanizam doživjeti kao znak slabosti ili, kao što to u svom svojem nihilizmu naivno vjeruju europski humanisti da je to poruka snage?
Okruženje u kome ti ljudi odrastaju vrlo je surovo, okrutno i brutalno, ali ne za njih, njima je to normalno, već za europske standarde. Za prosječnog europljana njihova je svakodnevnica specijalistička obuka zelenih beretki i podsjeća na filmski serijal Rambo. U rasponu od vještina preživljavanja, samoobrane, agresivnosti, kao i sposobnosti simulacije jadnika i nevoljnika, sve to prema potrebi. Europe jezik tih ljudi ne razumije dok mnogi od njih ipak natucaju par riječi engleskog, a neki, predvodnici, i puno više. Pa tako oni znaju što im Europa sprema, kako ih doživljava i koliko ih se zapravo boji, dok u obrnutom smjeru informacija uopće ne postoji.
Upozorenje: Video o okrutnom kamenovanju ljudi po Šerijatskom zakonu gledate na vlastitu odgovornost.
Šerijatski zakon
Šerijatski zakon jedini je zakon koji priznaje Islam. Potječe iz Muhammedovih djelovanja i riječi koje se nazivaju Sunneti te Kur'ana, kojega je on “autor”. Kao Allahova riječ, Šerijatski zakon se sam po sebi ne može mijenjati, ali je imamima u tumačenju zakona Šerijata (figha) dozvoljeno odstupanje.
Kao “pravni” sustav, Šerijatski zakon pokriva vrlo širok raspon tema. Dok svi drugi pravni kodovi svih civilizacija uglavnom govore o javnom ponašanju, Šerijatski zakon se odnosi na javno ali i privatno ponašanje te osobna uvjerenja. U odnosu na sve ostale pravne sustave svijeta, Šerijatski zakon je izuzetno nametljiv, isključiv i strog, što se posebno odnosi na žene jer one u Islamu kategorizirane u manje vrijedna i niža ljudska bića. Prema Šerijatskom zakonu:
• Krađa se kažnjava amputacijom desne ruke.
• Kritiziranje ili negiranje bilo kog dijela Kur'ana kažnjava se smrću.
• Kritiziranje ili odricanje proročkih sposobnosti Muhammedu kažnjava se smrću.
• Kritiziranje ili negiranje Allaha kažnjava se smrću.
• Musliman koji postaje ne-musliman kažnjava se smrću.
• Ne-musliman koji odvraća muslimana od Islama kažnjava se smrću.
• Ne-musliman koji oženi muslimanku kažnjava se smrću.
• Čovjek može oženiti dijete - djevojčicu i konzumirati brak kad ona navrši 9 godina.
• Klitoris u djevojaka treba smanjiti (Muhamedove riječi u knjizi 41, Kitab al-Adab, hadis 5251).
• Žena može imati jednog muža, ali muškarac može imati do četiri žene. Muhammed može imati više.
• Muškarac se može jednostrano razvesti od žene, ali žena treba mužev pristanak za razvod.
• Muškarac može isprebijati svoju ženu zbog neposluha.
• Silovanje žene moraju dokazati svjedočenja četiri muškarca.
• Silovana žena na sudu ne može svjedočiti protiv silovatelja.
• Ženi se svjedočenje na sudu dopušta samo u slučaju vlasništva i vrijedi pola svjedočenja muškarca.
• Ženski nasljednik nasljeđuje polovinu onog što nasljeđuje muški nasljednik.
• Žena ne može voziti automobil, jer to dovodi do fitne (prevrat).
• Žena smije govoriti samo sa mužem i rođacima.
• Meso za jelo mora poticati od životinja koje su žrtve Allahu odnosno, biti halal.
• Muslimani trebaju sudjelovati u Taqiyya i lagati nemuslimanima o prednostima Islama.
I tako dalje …
Austrija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Španjolska su na mala vrata uvele šerijatske zakone dopuštajući muslimanskim imigrantima šerijatsku policiju.
Šerijatski zakon se u Europi pojavio nakon Drugog svjetskog rata, kad su se oslabljeni europski kolonijalisti povukli iz njihovih kolonija iz kojih su poslije dovlačili izbjeglice i jeftinu radnu snagu muslimanskih naroda Pakistana (UK), Turske (Njemačka) te Alžira, Maroka i Tunisa (Francuska). U početku se Šerijatski zakon primjenjivao diskretno unutar malih muslimanskih enklava. Ali već nakon dvije generacije zbog visokog nataliteta i imigracije u Europu, enklave su počele rasti i narasle do mjere u kojoj Šerijatski zakon izaziva judeo-kršćanske temelje domaćina u europskim zemljama.
Šerijatski zakon se gotovo otpora širio u državama njemačkog govornog područja kojima je zbog zaostale krivnje za Drugi Svjetski Rat i holokaust Njemačkoj nametnuta odredba kako Šerijatski zakon štiti druge vjerske manjine. Šerijatski sudovi na čelu kojih su postavljeni muslimanska "mirovni suci". Jednako im je nametnuto kako nemuslimanski suci u njemačkim državnim sudovima moraju uvažavati Šerijatski zakon, citate iz Kur'ana, podržati poligamiju i muževljevo 'pravo da tuku žene kada sude slučajeve koji uključuju muslimane.
U Austriji se otišlo čak i korak dalje pa se u slučajevima kada je u process umiješan nemusliman, sudi čak nemuslimanima. Godine 2011 je tako u Beču, Visoki sud potvrdio odluku nižih sudova za osobno uvjerenje Elisabeth Sabaditsch-Wolff, izrečeno u vezi Muhameda:
“Svi znamo kako je Muhammed oženio Aišu kad je imala 6 godina i da su konzumirali brak kada je navršila 9 godina. Danas mi takvo ponašanje nazivamo pedofilijom.”
Francuska je u međuvremenu postala dom za 13 milijuna muslimana, Vlada više ne kontrolira banelije, gusto naseljena gradska područja veličine Venecije, koja su uglavnom muslimanska geta i okružuju većinu glavnih francuskih gradova i u koja francuska policija rijetko kada zalazi. Kada bi to promijenili, muslimansko stanovništvo bi u francuskim dijelovima naraslo i više od trenutnih 70%. Zanimljivo je kako je sve meso koje se danas prodaje u Parizu halal.
U Danskoj, područje nastanjeno muslimanima je Kopenhaški Tingbjerg kojim, po uzoru na Saudijsku Arabiju, patrolira muslimanska vjerska policija (muttawa) i uhićuje sve koji krše Šerijatske zakone.
Slična muslimanska policija već postoji u Španjolskoj, gdje Šerijatski sudovi prijete ženama zbog vožnje automobila ili rada izvan kuće. Nedavno je tako žena optužena za preljub, koju je Šerijatski sud osudio na smrt, zatražila utočište u policijskoj postaji vlade.
U Nizozemskoj, u kojoj je "Muhammed" postao najčešće ime za dječake rođene u četiri najveća grada: Amsterdam, Rotterdam, Den Haag i Utrecht), a već su i izvršavane smrtne kazne u skladu sa Šerijatskim zakonom. Tako su Pim Fortuyn i Theo van Gogh ubijeni su zbog kritiziranja samoproglašene "Religija mira", kako to Islam voli sebe nazivati.
U 2013 godini izrečena je smrtna osuda protiv karikaturista Charlie Hebdo i Jyllands Posten, francuskih i danskih novinara, zbog crtanja slika Muhammedovih karikatura i izrugivanja, kako su to u tim novinama nedvosmisleno napisali, “lažnom proroku”. Karikaturist Charlie Hebdo ubijen je 2015 dok karikaturist Jyllands Posten živi pod zaštitom policije koja je do sada onemogućila više pokušaja ubojstva.
Post je objavljen 26.10.2015. u 16:23 sati.