Novi Svjetski Poredak - Novac (3)

utorak , 13.10.2015.

Kontrola ljudi je preduvjet ropstva

Sve životinje, kao i ljudska bića, žele dominirati i eksploatirati resurse svog okruženja. S početka, ljudi su lovili i pecali, zatim su počeli obrađivali zemlju i time stvorili temelj civilizacije. S “nastankom” civilizacije se s njihovim umovima dogodilo nešto istovremeno i čarobno i užasno. Rođena je religija i ljudi su se počeli plašiti smrti, ozljeđivanja, zarobljeništva, gubitaka, … Pa su tako postali skloni kontroliranju jer … Kontrola pruža neku vrst sigurnosti, a što s vremenom postaje važnije od bilo kog resursa jer ... Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba, te na razini društva zahtijeva organizaciju koja će je provoditi kontrolirajući resurse.

Bez obzira na važnost i značenje koje imaju prirodni (materijalni) resursi, s vremenom su ljudi shvatili kako je za njihovu kontrolu zapravo potrebna druga vrsta kontrole, kontrola nad ljudima jer … Bit je u nečem vrlo praktičnom, bit je u organizaciji. Čovjeka možete plašiti bolom ali ga, ukoliko ustrojite organizaciju koja u kaosu radi neku vrstu reda, ne možete ga uplašiti uskraćivanjem slobode naravno ukoliko je ona preduvjet za dobro organizirani život odnosno, blagostanje. A kako se blagostanje temelji na posjedovanju i barem kontroli resursa, kontroliranjem resursa ne samo da kontrolirate blagostanje već i čovjeka kao takvog. Na primjer, kravi ne možete prijetiti mučenjem ili čak da ćete je ubiti ako ne daje više mlijeka, drvetu možete prijetiti mačem i od njega zahtijevati više plodova ali od njih tim načinom nećete dobiti ono što želite. Jednako, ni od kokoši ne možete dobiti više jaja prijetnjom ali … Možda ćete u svom naumu uspjeti zaprijetite li čovjeku koji ih uzgaja ili posjeduje? Pa je tako “uzgoj”, pardon “odgoj”, ljudi postao jedno od najprofitabilnijih i najdestruktivnijih zanimanja. Dobro ako ne baš zanimanja a ono značajan čimbenik niza zanimanja. I sve to kako bi se vladalo uređenim svijetom odnosno, civilizacijom.

Gotovo svi ste čuli za “Životinjska farma“, knjigu Georga Orwella. Pa ste tako, barem u kratkim crtama, upoznati s njenim sadržajem i mislite kako znate njenu poruku. Neki od vas su je pročitali, a samo vrlo mali dio je (možda) shvatio kako je na ljudsku organizaciju (društvo) vrlo racionalno gledati kao na organizaciju niza farmi. Na tim farmama žive ljudi (životinje) dok se izvan njih nalaze oni (ljudi) koji se brinu se da sve to skupa zajedno, u njihovom vlastitom interesu, funkcionira. A da bi se to moglo ostvariti, organizacijski preduvjet, baš kao na Orwellovoj farmi, jest razdvojiti one koji su jednakiji od onih koji su jednaki. Na taj se način homogena grupa razdvaja na podgrupe između kojih se onda vode borbe, a što oni izvan tog kruga koriste za svoje ciljeve dozirano financirajući obje strane. I pri tome ih, u njihovoj zavjeri (teorija zavjere) zapravo ni ne zanimaju životinje (ljudi) na farmi već isključivo njihov osobni profit.

Znam kako gornje izgleda gotovo nevjerojatno i kao da se uklapa u neku širu teoriju zavjere ali … Sve je to, bez obzira radili li se o zavjeri ili samo o vještom korištenju prirodnih zakonitosti, u suštini upravo tako. Uostalom, za to nam je svjedok povijest čovječanstva na kojoj se doslovce, nije li to ironično, mogu sagledati faze uzgoja “stoke” pardon, “odgoja” ljudi.



Prva fazu uzgoja simbolizira izravno i brutalno ropstvo (Mezopotamija, Egipat, …) pri čemu se upravlja s pomoću izravne brutalne prinude. Na taj način se kontrolira ljudsko tijelo ali kreativna produktivnost uma ostaje izvan dometa ljudskog bića i okova u kojih ste ga stavili. Zato su robovi nevjerojatno neproduktivni i za održavanje zahtijevaju previše resursa.

Druga faza uzgoja je robovlasnički system Rimskog Carstva gdje robovi mogu pokazati izvjesnu dozu genijalnosti. Model još uvijek funkcionira u okvirima formalno robovlasničkog društva ali se čovjeku dopušta oslobađanje izvjesnog kapaciteta i njegovo usmjeravanje na kreativnost te podizanje produktivnosti sustava. Na taj se način, povećanjem produktivnosti, povećava cjelokupno bogatstvo ali kako se organizacija širi tako rastu i zahtjevi za povećanim poreza koji trebaju osigurati ne samo širenje već i održavanje sustava (organizacije). Pa se tako polako nagriza moć društva što na kraju dovodi do propasti tog civilizacijskog modela uzgoja “stoke” na životinjskoj farmi.

Padom Rima stvara se treći model odnosno treća faza ustroja sustava uzgoja “stoke” na životinjskoj farmi. Umjesto pod izravnim vlasništvom, kmetovi (neka vrst zakupnika) obrađuju zemlju sve dok mogu isplatiti svoje gospodare, vlasteline. Model koji iz početka donosi rezultate, propada zbog kontinuirane podjele produktivnih farmi (ograđivanje unutar sve manjih i manjih posjeda) pri čemu se mnoštvo kmetova izbacuje sa zemlje njihovih predaka jer razvoj novih tehnika omogućuje i veće i produktivnije farme s manje ljudi. Povećana produktivnost srednjeg vijeka stvara višak hrane koja je potrebna za širenje gradova čime nastaje demokratski model vlasništva nad ljudima. Raseljeni seljaci i kmetovi odlaze u gradove gdje industrijalcima u nastajanju postaju jeftin ljudski kapital pa vladajuća klasa tih “farmera” shvaća kako mogu zaraditi još više dopuste li svojoj “stoci” slobodan odabir vlastitog zanimanja.

Pa tako dolazimo do današnje četvrte faze uzgoja “stoke” na životinjskim farmama. Znam, ovo su i ironične i cinične riječi ali nemojte ih shvatiti pejorativno već samo u funkciji argumentacije teorije zavjere. U njemu je model izravnog vlasništva robova zamjenjuje model mafije. Mafija rijetko posjeduje vlastiti biznis već periodično od vlasnika biznisa ubire “reket” odnosno otplatu kredita koga je vlasnik uzeo za pokretanje posla i kontinuirano uzima za njegov nastavak. Naravno, ovdje se ne radi o pravoj mafiji već o bankarima iza kojih stoje ugovori i zakonske odredbe ali … Koja je zapravo razlika između onoga što nazivamo mafijom i bankara? I je li ona uistinu s ove ili one strane zakona s obzirom na to da bankari ionako, vidjeli ste to iz prvog dijela serijala, stvaraju kapital iz ničega jer … Netko im je to pravo dao i uz to ga proglasio zakonom.



Moderno robovlasničko društvo

Zaduživanje i stvaranje vrijednosti koje nema je jedna beskonačna igra brojki. Pretvaranje novca u robu koja se tržišno vrednuje i prodaje ne samo da je bankare učinila bogatim ljudima, već je najveći dio čovječanstva pretvorio u robove. Jer, sa spekulativnim tj. zamišljenim novcem bankari su stotinama godina kupovali realna bogatstva: zemlju, naftu, rudnike, ljudski rad. Pa su tako, dok su širili svoju bankarsku imperiju investirali i u gradnju infrastrukture u brojnim državama svijeta. Posljedica takvih investicija je da zamišljeni novac širom svijeta isisava prave vrijednosti - tuđu robu, rad i sirovine. Naravno, primijetili ste, svugdje se otvaraju isključivo strane banke a cijeli je svijet danas podijeljen na one koji rade i stvaraju istinske vrijednosti i one koji te stvorene vrijednosti bez rada prisvajaju. I ma koliko pojedinci i nacionalne ekonomije radili i stvarali, one i oni uvijek ostaju u dugovima. A bez ekonomske nezavisnosti, nema ni stvarne nezavisnosti društva, a niti ljudskih sloboda.

Ne sliči li nekome sve ovo gornje na davno ukinut robovlasnički sustav? Ne, ne samo da sliči, već današnje društvo upravo to i jest. Čitav svijet se danas i formalno ustrojava upravo ka takvom sustavu, sustavu gdje će najveći dio čovječanstva raditi i stvarati za malu i odabranu elitu bankara i njihovih izvršnih upravitelja, koje modernim rječnikom zovemo menadžeri. Jeste li primijetili koliko škola za internacionalne menadžere i takozvane financijske eksperte danas bankari otvaraju?

Očito, ako je svaki građanin na planeti zadužen, ako je svaka tvrtka zadužena, ako je svaka država zadužena, gdje su onda ti bankari našli taj novac kojim nas kreditiraju? Nisu ga našli nigdje. Oni su ga izmislili:
"Dajte mi kontrolu novčanih tijekova u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone."

Gornje je shvatio Amschel Mayer von Rothschild (1773–1885, Frankfurt, Njemačka), osnivač dinastije koja već tri vijeka drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i svih njenih (bivših) kolonija, od kojih je SAD najveća. Još 1913 američki kongresmen Charles Lindberg proročanski je upozorio predsjednika Wilsona i Kongres što će donijeti njihova odluka o davanju prava privatnoj banci (FED) da kreira novac:
"Kada predsjednik potpiše tu odluku, legalizirati će nevidljivu vladu koju čine monetarni moćnici."



Uzalud. Nisu ga poslušali. Charles Lindberg i Thomas Jefferson shvatili su kakva se opasnost sprema Americi:
"Vjerujem kako su privatne banke opasnije za našu slobodu nego najjače armije. One su već podigle novčanu aristokraciju koja poništava moć vlade. Ova moć bankarima mora biti oduzeta i mora biti vraćena narodu." uzalud je govorio.

"Tko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji, apsolutni je gospodar gospodarstva. Kada shvatimo da je tako čitav sustav vrlo jednostavno, na ovaj ili onaj način, kontroliran od nekolicine moćnih ljudi na vrhu, nećete biti upozoreni kako nastaju razdoblja inflacije i depresije." riječi su Jamesa Garfielda, američkog predsjednika.

Samo nekoliko tjedana nakon ove izjave na njega je izvršen atentat. Bilo je to 12. srpnja 1818.

Predsjednici Abraham Lincoln i John F. Kennedy pokušali su izvesti monetarne reforme kojima bi povratili izdavanje novca u okvire državnih institucija. Obojica su u ovome spriječeni na isti način - atentatom. A njihovi nasljednici odmah su najavljene reforme obustavili.

I genijalni izumitelj Thomas Edison primijetio je zavisnost države od bankara i to izrazio čistom logikom:
"Ako naša država može izdati dolarsku obveznicu, može izdati i dolarsku mjenicu. Elementi koji obveznicu čine dobrom, čine dobrom i mjenicu …Apsurdno je kako naša zemlja može izdati 30 milijuna u obveznicama, a ne može 30 milijuna u novcu. I jedno i drugo obavezuju na plaćanje, ali jedna bogati zelenaša, a druga pomaže ljudima."
Uzalud.



O tome što proizlazi iz gornjih priča i kako se to sve uklapa u Novi Svjetski Poredak u sljedećem nastavku serijala o novcu.

Oznake: novi svjetski poredak, novac, društvo, Životinjska farma