Za supermozak spremni?
petak , 23.10.2015.
Želite li surfati Internetom, obaviti telefonski razgovor ili poslati SMS poruku koristeći samo svoj mozak? Želite li pročitati knjigu od 500 stranica za manje od sekunde? Želite imati izuzetno napredne nanobote koji stalno puze vašim tijelom i sprječavajući i prateći bolesti? Želite li imati mogućnosti trenutnom pristupu bazi kolektivnog znanja čovječanstva gdje god se nalazili?
Ovo možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali to su tehnologije kojima vjeruju neke od najjačih svjetskih high-tech tvrtki i koje su tehnički ostvarive u roku od 5 godina što znači kako bi komercijalna uporaba počela najkasnije za 10 do 15 godina. Međutim, uza sve moguće koristi koje tehnologija donosi, ona donosi i veliku opasnost vezanu za mogućnost tiranije. Razmislite, što su sve vlade ili druge organizacije u svijetu sposobne učiniti ako gotovo svi građani posjeduju moždani implantat spojen na internet? Može li se on koristiti za kontrolu i manipulaciju? Te zastrašujuće mogućnosti bi trebalo razmotriti, ali, za sada, većina znanstvenika koji razvijaju tehnologiju implantaata time se previse ne zabrinjava. Jer oni su pod pritiskom da naprave napredak u području koje se je nekada smatralo nemogućim.
Trenutno oko 100.000 ljudi diljem svijeta u svojim mozgovima ima implantate. Većina njih iz medicinskih razloga ali, to je tek početak. Prema Boston Globe, u razdoblju od sljedećih 5 godina američka vlada planira potrošiti više od 70 milijuna US$ kako bi omogućila prijelaz na sljedeću razinu moždanih implantata. Cilj ovog Systems-Based Neurotechnology for Emerging Therapies (SUBNETS) projekta je pratiti mentalno zdravlje vojnika i veterana.
SUBNET project inspiriran je projektom Deep Brain Stimulation (DBS) koji je uključivao implantiranje moždanog pejsmejkera (brain pacemaker) u lubanju pacijenata sa simptomima epilepsije i Parkinsonove bolesti , sve u cilju ometanja aktivnosti mozga koje ih uzrokuju. DARPA-in je uređaj bit će sličan, ali umjesto ciljanja na jedan specifičan simptom, on će biti u mogućnosti pratiti i analizirati podatke u realnom vremenu i ina temelju toga raditi intervencije u vezi moždanih aktivnosti. Ova generacija neurotehnologije, kao i prethodna, realizira se unutar privatnog sektora. Prema pisanju Scientific American američki znanstvenici sve su više oduševljeni time kako se moždani implantati mogu koristiti za ponovno podizanje sustava osoba koje boluju od depresije ...
Psihološka depresija je više od emocionalnog stanja čovjeka. Dobar dokaz za to dolazi od samih pacijenata koji koriste prethodnu generaciju implantaata u liječenju od Parkinsonove bolesti. Čim više neurolozi i kirurzi uče o podesivosti duboke stimulacije mozga, tim su više uvjereni kako implantirane electrode mogu doslovce pokrenuti moždane krugove povezane s poremećajem raspoloženja.
Biste li željeli imati mozak koji ćete po želji ili potrebi moći rebutati pomoću ugrađenog čipa?
Naravno to je samo mogući primjer kako bi to marketinške kampanje mogle predstaviti javnosti. Bilo kako bilo, takva će se tehnologija zasigurno prodavati ako nešto s enormnim zdravstvenim koristima jer, na primjer, jedna je tvrtka već razvila moždani implantat koji može otkriti i liječiti epileptički napad ...
NeuroPace RNS je prvi implantat koji sluša moždane valove i samostalno odlučuje kada će na njih primjenjivati terapiju kako bi kod pacijenta spriječio epileptični napadaj. Zanimljivo je kako je čip razvila tvrtka s manje od 90 zaposlenika od kojih je 30ak elektroničara, mehaničara i informatičara činilo jezgru inženjerskog tima.
Drugi tim istraživača otkrio je da pomoću moždanih implantata može potaći regeneraciju tkiva mozga u štakora ...
Pacijenti s moždanim udarom i Parkinsonovoj bolesti mogu imati koristi od kontroverznog pokusa u kome se laboratorijskim štakorima ugrađuju implantati s mikročipovima. Znanstvenici kažu kako testovi kod oštećenih mozgova pokazuju učinkovite rezultate.
Štakori oštećenom sivom moždanom tvari pokazuju motoričke funkcije nakon što im je ispod lubanje implementiran neuronski mikročip koji je elektrodama spojen s okolinom. Bez mikročipa, štakori oštećenog moždanog tkiva nisu imali motoričku funkciju. Oboje, moždani udar i Parkinsonova bolest mogu uzrokovati trajno neurološko oštećenje moždanog tkiva pa tako ovo znanstveno istraživanje donosi nadu.
Većina nas iz medicinski razloga neće trebati moždane implantate. Zato se s pravom postavlja pitanje kako nam se ta tehnologija može prodati?
Dobro, ali što ako vam kažu kako vam njome daju "super moć"? Biste li tada poželjeli imati moždani implantat?
Slijedi kratki izvadak iz nedavno objavljenog članka u Scientific American …
“Naš svijet je određen ograničenošću naših pet osjetila. Ne možemo čuti zvukove koji su previsoki ili preniski, niti možemo vidjeti ultraljubičasto ili infracrveno svjetlo bez obzira na to što ti fenomeni u osnovi bitno drugačiji od zvukova i svjetla koje otkrivaju naše uši i naše oči. Ali što bi bilo ako bi bilo moguće proširiti naše osjetilne granice izvan fizičkih ograničenja naše anatomije? U studiji objavljenoj nedavno objavljenoj u Nature Communications, znanstvenici koriste moždani implantat kako bi naučiti štakori vidjeti infracrveno svjetlo, svjetlo koje se obično smatraju nevidljivim. Implikacije su enormne: ako je mozak tako fleksibilan da može naučiti obrađivati nove osjetilne signale, ljudi bi se jednog dana osjetiti dodir kroz protetske udove, pogledati toplinu pomoću infracrvenog svjetla ili čak razviti šesto čulo za magnetsku sjever. Pa tako neke vrlo ugledne internetske tvrtke jednostavno uzeti zdravo za gotovo kako većina nas će na kraju imati moždane implantate koji nas izravnom povezuju s internetom ...”
Google ima plan. Njegov cilj je na kraju izravno ući u vaš mozak.
"Kada razmišljate o nečemu o čemu puno toga neznate, vi ćete automatski dobiti informacije", izjavio je Larry Page, CEO u Google-u u knjizi Stevena Levya: "U Plexu: Kako Google misli, radi i oblikuje naše živote".
"Na kraju ćete imati implantat, s kojim će vam, pomislite li o nečem, automatski stizati odgovor."
Kako vam to zvuči? Fantastično jer ćete odjednom biti u mogućnosti "znati" sve, zastrašujuće jer u situacijama kada ne želite biti ćete po informacijskim terorom ili istovremeno oboje?
U ovom trenutku možda mislite kako se to nikada neće dogoditi, jer ugradnja moždanog implantata je vrlo složen i skup postupak.
Dobro, ali prema članku u Wall Street Journal, to zapravo i nije istina. U stvari, tipičan postupak je vrlo brz i uobičajeno zahtijeva samo jedno noćenje u bolnici ...
Neuronski implantati, koji se nazivaju moždani implantati su medicinski uređaji dizajnirani kako se smjestili na površinu mozga ispod lubanje. Obično mali kao aspirin, implantati koriste tanke metalne elektrode kako bi “slušali" moždane aktivnosti, a u nekim slučajevima te aktivnosti i stimulirali. Usredotočeni na aktivnosti između neurona, neuronski implantat može "slušati" svoju moždanu aktivnost i onda izravno s vašim mozgom “razgovarati”.
Iako izgleda zastrašujuće, iznenadili biste se kad bi znali kako je ugradnja implantata neuronske je relativno jednostavna i brza. Pod anestezijom se napravi rez na koži, rupica u lubanji i uređaj je smješten na površini mozga. Dijagnostička komunikacija s uređajem održava se bežično. No kako to nije ambulantni postupak, od pacijenata se obično zahtijeva noćenje u bolnici.
U budućnosti misli većine ljudi bi mogle potencijalno biti spojene na internet 24 sata dnevno. Zamislite slanje elektroničke pošte ili mogućnost da odgovorite na telefon samo razmišljam o tome. Prema New York Times, to bi mogao biti krajnji cilja svega ...
Uskoro bismo s našim pametnih telefonima i računalima mogli jednostavno komunicirati samo pomoću naših misli. U nekoliko godina, mogli bismo paliti svjetlo u kući samo razmišljam o tome ili slanjem elektroničku poštu s našeg smartphone-a čak i bez da ga izvadimo iz džepa. U daljnjoj budućnosti, vaš robot pomoćnik će se pred vama pojaviti s čašom limunade jednostavno zato što zna da ste žedni.
Istraživači u Samsung’s Emerging Technology Lab testirali su tableta koji može kontrolirati svoj mozak, pomoću kape koja podsjeća na skijašku kapu optočenu nadzornim elektrodama, ovog mjeseca je izvijestio MIT Technology Review, znanstveno- tehnološki časopis Massachusetts Institute of Technology.
Tehnologija, često zvana Brain Computer Interface (BCI) zamišljena je kako bi se osobama s paralizom i osobama s drugim posebnim potrebama omogućila interakcija s računalom za interakciju s računalima ili kontrola robotske ruke, sve pomoću jednostavnog razmišljanja o takvim akcijama. Ne tako davno, te su tehnologije upotrebljene i u konzumentskoj elektronici.
.jpg)
Je li ta tehnologija daleka?
Prema članku u Computer World UK Intel vjeruje kako će internet povezan moždanim implantatima u glavama ljudi biti ostvaren do 2020. godine ...
“Kako bi kontrolirali svoje računalo 2020 godine neće vam trebati ni tipkovnica ni miš.” kažu Intelovi istraživači.
“Umjesto toga, korisnici će otvarati dokumente i surfati webom koristeći ništa doli vlastite moždane valove.
Znanstvenici na Intelovu istraživačkom laboratoriju u Pittsburghu rade kako bi pronašli načine čitanja i kako iskoristiti ljudske moždane valove tako da oni mogu koristiti za rad računala, televizora i mobitela. Moždani valovi će biti upregnuti s Intelovim senzorima ugrađenim u ljudski mozak.
Znanstvenici kažu kako taj plan nije scena iz nekog SF filma, Ipak, Big Brother neće u čipovima u mozgu biti ugrađen protiv vaše volje. Istraživači očekuju kako potrošači žele slobodu koju će dobiti pomoću implantata. Međutim ...
No to to će, po običaju, biti samo vrh ledenog brijega. Futurist Ray Kurzweil je zapravo uvjeren kako ćemo svi na kraju imati horde nanobota koje trče našim tijelom prateći naše zdravlje i traže bolesti ...
"Bridge 2 (je) biotehnološka revolucija u kojoj možemo reprogramirati biologiju od bolesti. Ali to nije dakako nije sve. Bridge 3 će krenuti s onu stranu biologije, prema revolucionarnoj nanotehnologiji. Možemo imati male robote, tzv. nanobote, koji pojačavaju vaš imunološki sustav. Možemo stvoriti imunološki sustav koji prepoznaje sve bolesti, a pojavi li se nova, kako bi se moglo baviti njenom patologijom, i to bi se moglo reprogramirati."
Takvi roboti, prema Kurzweil-u pomoći će u borbi protiv bolesti, poboljšanju zdravlja i omogućiti ljudima da dulje ostanu aktivni.
Jeste li spremni za takvu budućnost?
Sve se te tehnologije razvijaju upravo sada i oni će biti entuzijastički osvojiti najveći dio javnosti.
U nekom trenutku u budućnosti, imati moždani implantat može biti uobičajeno kao što je to danas korištenje pametnih telefona.
Naravno mainstream mediji će nam svima reći kako je divno imati moždani implantat. Sumnjate li u to, samo provjeriti sljedeće izvješće NBC News, gdje je rečeno kako možemo očekivati mikročip implantat do 2017 godine ...
NBC predviđa kako će svi do 2017 ispod kože imati RFID čip.
Dakle, jeste li spremni za vrli novi svijet?
Hoćete li ikada popustiti i staviti čip u glavu?
Podijelite svoja mišljenja o tome u komentarima.
Oznake: novi svjetski poredak, mozak, neurotehnologije
komentiraj (3) * ispiši * #
Hakiranje mozga
četvrtak , 22.10.2015.
Godina je 2035. Prije odlaska na posao, kako bi vam glava bila osigurana, prije odlaska na posao na nju stavljate svoj Brain Security Hat (BSH). U međuvremenu ta je kapa postala dio kulturne slike svakoga tko radi u polju osjetljivih signala jer štiti podatke vlasnika mozga od hakera.
Čini li vam se gornji detalj poput kakve uvodne scene distopijskog SF romana? Ipak, obzirom na nedavne, gotovo revolucionarne, događaje u tehnologiji očitavanja moždanih valova, ideju o budućnosti u kojoj ljudski mozak može biti hakiran valja ozbiljno razmotriti.
Zašto? Posljednjih godina istraživanje moždanih valova strelovito postaje glavna aktivnost modernog društva. EEG tehnologija postoji već godinama ali kakva je stvarna priroda moždanih aktivnosti i elektroničkog potpisa koga proizvodi lubanja svakog pojedinog čovjeka? Kod svakog čovjeka taj ee potpis drugačiji čime to postaje sigurna identifikacija svakog pojedinca, recimo nešto ao današnji elektronički potpis ili još bolje kao OIB.
Ukoliko signale mogu otkriti metalne elektrode pitanje je zašto ih ne bi mogao otkriti i neki daljinski uređaj?
Pitanje je i što ti signali govore o tome o pojedincu, što radi, što misli ili kakve su mu namjere?
Kako bi bolje razumjeli potencijalnu prijetnju u budućnosti kad gdje hakeri jednog dana na daljinu pokušaju hakirati vaš mozak i integrirati ga u svoj mozak, u ovom ćemo nastavku iznijeti zanimljive razgovore s neurolozima, stručnjacima za informacijske sustava kao i bivšim CIA neurologom.
Pogađate, pretpostavka je kako netko na daljinu može hakirati vaš mozak, pa ako se odlučile pročitati čitav tekst shvatit ćete i zašto.
Kontrola predmeta pomoću mozga
Vjerovali ili ne ali industrija već danas koristi moždane valove za kontrolu ne samo dječjih igrački već i bespilotnih letjelica, dronova. Savršen primjer ove tehnologije je mozgom kontroliran helikopter "Orbit" koga proizvodi tvrtka "Puzzlebot".
Dok gledate kako netko kontrolira igračku stječete dojam kako osoba letjelicu kontrolira mislima.
“Stvarnost je zapravo slična jer igračka čita jednostavne moždane valove i ravna se koordinatama kako se osoba koncentrira i prenosi pažnju na okolinu.” objasnio je Steve Castellotti CEO tvrtke Puzzlebox u Huffington Post-u .
“... radiš li domaću zadaću iz matematike ili prevodiš li na strani jezik ili u glavi imaš bilo kakav kontinuiran tijek misli. To se može poput ritma koga udara bubanj može prezentirati na snimci moždanih valova. Pa tako možeš izabrati da se isti električni signal koristi i za upravljanje leta helikopterom. Dakle, nije važno ono što misliš, važno je samo da su ti misli vrlo usredotočene na jednu središnju stvar …”
Najkasije do 2020 s računalom ćete komunicirati isključivo pomoću misli
Tijekom 2012 i 2013 spomenuti koncept koristi povišene moždane valove signalizirajući “usmjereno razmišljanje" koje kontrolira igračka što su na tržštu u međuvremenu postale pravi hit. Navedimo samo nekoliko primjera igračaka izbačenih u tom razdoblju na tržište:
• Star Wars Science Force Trainer ili Mindflex toys collection – oboje dopuštaju kontrolu kretanja male lagane lopte.
• Neural Impulse Actuator razvio OCZ Technology koji omogućuje programerima igara na Windows PC tehnologiji direktno sučelje mozga i računala, sve pomoću moždanih valova uključenih u računalni softver.
• MindSet tvrtke NeuroSky je EEG set slušalica koji programerima dozvoljava razvoj softvera koji se temelji na moždanim valovima.
Neurosky, proizvođač MindSeta, također je realizirao čitav niz pomalo smiješnih igračaka kao što je npr. Necomini, smiješne fuzzy mačje uši koje se pokreću pomoću nositeljovih "emocije" (bez kojih se uši ne možete podići na gore).
I dok noviteti na tržištu igračaka zabavljaju djecu i odrasle, zapitajmo se kakve su njihove posljedice za budućnost?
Jesu li moždani valovi upotrebljivi za nešto više od pukog utvrđivanja proživljava li netko iskustvo fokusiranih misli i može li se s takvim senzorima saznati više o osobi koja ih koristi?
Psihologija osjeta i emocija
Prema dr Decontee Jimmeh, zajednica certificiranih neurologa na neurološkoj klinici Norwood Medical Center, na temelju EEG osjetljivih električnih aktivnosti ljudskog mozga, mogu se otkriti zanimljivi podaci o osobi i njenoj osobnosti. Međutim, umjesto jednostavnim slušanjem moždanih signala koje emitira osoba, dr Jimmeh objašnjava kako se promatranjem obrazaca prepoznavanja moždanih valova mogu prikupljati i važni podaci o "neurološkom ponašanju" osobe u specifičnim situacijama.
Kao i kod EEGa, u mozgu se pobuđuju potencijali i snimaju se njegove električne aktivnosti. Međutim, potencijali tako pobuđenog mozga proizvode novi poticaj (npr vizualni ili slušni podražaj) koji nema veze s prvobitnom spontanom snimkom dobivenom EEGom. Snimke tih novih poticaja zaključane su u vremenske valne oblike i nastavljaju se novim poticajem i njegovim odgovarajućim neurobihevioralnim odgovorom.
Jednom riječju, to znači kako svaki takav vanjski podražaj u mozgu stvara i uzastopno ponavlja niz aktivnosti koje nemaju veze sa stvarnom situacijom okoline u kojoj se osoba nalazi, što znači da tako pobuđena osoba razmišlja o nekim posve drugim stvarima i situacijama.
Iako vam sve ove informacije neće točno reči što osoba razmišlja, niti će otkriti određene psihološke profile, one vam ipak mogu pomoći predvidjeti kako će osoba vjerojatno djelovati prema određenim podražajima. Pa bi vam takvo vanjsko upravljanje moglo pružiti čitav niz informacija o osobini ličnosti koje će vam omogućiti da točno predvidite kako će osoba reagirati u nekoj situaciji. Ukratko, tako zapravo dobivate psihološki profil osobnosti određene osobe.
“... Postoje dokazi kako bolesnici s depresijom imaju snimke s nižom amplitudom. Emocije potječu iz dubljih, primitivnijih, dijelova mozga, kao što je limbski sustav. ali do naše svijesti dolaze preko korteksa. Dakle, teorijski gledano, elektrode unutar lubanje bi mogle snimiti valne oblike koji se odnose na emocije.
Trenutno se snimanje moždanih valova radi elektrodama smještenima na kožu ali … Što bi trebalo napraviti da se sve ove moždane aktivnosti snimaju na daljinu?
Hakiranje mozga
Kako biste dobili ideju o tehnologiji uređaja kojim se danas čitaju moždani valovi, istoj onoj koju danas koriste proizvođači igračaka, razgovarali smo s dr Adriane Randolph, profesoricom na Kennesaw State University, osnivačem i ravnateljicom BrainLab University. Na BrainLab, Dr. Randolph je istraživala sučelje između mozga i računala – Brain Control Interface (BCI) i koje tom komunikacijom upravlja. Istraživala je kako se ono može iskoristiti da bi se pomoglo ljudima vezanima za kuću i osobama koje imaju amiotrofičnu lateralnu sklerozu - amyotrophic lateral sclerosis (ALS).
Dr Adrian Randoph je na BrainLab nedavno razvila Brain Control Interface za Google Glass koji korisnicima omogućuje aktiviranje ciklusa brisanja i odabira događaja direktno pomoću misli.
U 2011 TEDx govor, dr. Adrian Randolph opisuje ljudski mozak kao "konačni daljinski upravljač".
Dr. Randolph objasnila je kako već postoje istraživanja pod nazivom "neuro-marketing" u kojima tvrtke pomoću neuroloških pokazatelja žele kod potrošača stvoriti bolji osjećaj o proizvodima, sve kako bi konzumirali reklamirane proizvode, čime cilj nije ono što želi potrošač i što on govori o proizvodu.
U osnovi, koristi se neuro-fiziološki alat kako bi se ušlo u način razmišljanja potrošača.
“Tradicionalno, stavit ćemo vas u fokus grupe i postavljati vam hrpu pitanja u kojima sadrže mnoštvo pristranosti, a koje će tada vaš svjesni dio mozga koristiti pri kreiranju vaših odgovora. Istu reakciju možemo postići praćenjem vaših moždanih valova, nadzorom vaših očiju koje prate gdje ste ili kamo gledate, prateći vaš puls i sve druge načine koje nam nudi naše tijelo.”
Dr. Randolph objasnila je kako ta istraživačko stupnjeva tehnologija koristi kapu za plivanje na kojoj se nalazi aparat prekriven elektroda koje dodiruju kožu lubanje, a sve je to preko serijskog kabla povezano sa bio-pojačalom.
Bio-pojačalo je ono što istraživačima pruža čišću verziju vrlo niske amplitude moždanih signala pokupljenih uz kožu. Dr. Randolph opisuje kako znanstvenici mogu identificirati određene radnje ili ponašanja gledajući na kojim se frekvencijama moždani valovi mijenjaju u bilo kojem trenutku.
Na primjer signal povezan sa pokretom manje, MU [val] iznosi oko osam do trinaest herca.
Prema Dr. Randolph, jedan od najznačajnijih problema povezan s niskim amplitudama signala iz glave je to što su senzori vrlo osjetljivi, pa će tako oni pokupiti električne aktivnosti u sobi na drugim frekvencijama, kao što je 60 Hz signal koji dolazi iz zaslonu računala ili električne utičnice. Zato taj signal treba filtrirati pomoću hardware-a i software-a koji se koristi u analizi moždanih valova.
Neki istraživači idu tako daleko da koriste tzv. Faraday-ev kavez, ali mi radimo na stvarnom svijetu aplikacija, a većina od nas ne ide okolo nosio bakreni kavez ...
Pružaju li moždani valovi korisne informacije?
Važnije je pitanje, naravno, je li ili nije moguće za bilo koga izvan sistema - bio to futuristički haker moždanih valova ili neka vladina agencija koja koristi hakiranje moždanih valova - očitavanje moždanih valova jedne osobe i kako zapravo izvući korisne podatke o namjerama osobe ili o njegovim mislima?
“Mnogi puno pametniji ljudi od mene već su prije identificirali područja mozga povezana sa kretanjem, vizualnom pažnjom, prosudbama i sličnoi, ali to je tek prvi sloj. Drugi sloj dolazi od ljudi koji su godinama radili na obradi signala, filtriranju i različitim algoritmima. Zato, znate li gdje treba tražiti ne trebate nužno sami kreirati neku od tih stvari (algoritme) već ih jednostavno možete koristiti.”
Međutim, dr Randolph također objašnjava kako nije tako jednostavno izvaditi tu informaciju iz nečijeg cjelokupnog profila moždanih valova.
Istraživačima još uvijek treba ciljani pristup kako bi skenirali pravo područje u mozgu, te kako bi dobili detaljnije informacije o tome što se tamo događa.
“Napravit ću istraživanje gdje ću skenirati čitav mozak dok netko nešto radi, na primjer gleda video i tada ću pogledati osvijetljena područja. Na temelju toga mogu reći:
Dobro, to su područja povezana s jezikom, pažnjom, kognitivnim opterećenjima ili pokretom, pa ću potom pokušati smisliti što je njihov misaoni proces. Ipak, kako je sve povezano ne može se reći da je s obzirom na osvijetljena područje, to onda što osoba radi ili što osoba misli. To je vjerojatno povezano s radom prethodnih algoritama o kojima sam govorila ali sve je to vrlo osjetljivo pitanje jer te stvari ne znamo sa sigurnošću.”
Dr. Randolph opisala je svoj pristup kao pokušaj raspoznavanja signala osobe na stadionu punom ljudi:
“Postavite li mikrofon u sredini stadiona, zbog ostale buke jedva možete čuti osobu, ali date li osobi mikrofon da govori, možete je jasno čuti.”
Slično tome je i pitanje gdje na tjemenu postaviti senzore, kako bi se jasno izdvojio signal određenog područja u mozgu i koja je vrijednost informacija koje sun a taj način uhvaćene.
Poanta svega je kako trenutno stanje tehnologije zahtijeva onoliko elektroda koliko je moguće fizički postaviti što bliže području mozga u kome se aktivnost događa. Nadalje što možete iz mozga dobiti jer je količinu korisnih informacija vrlo mala. Upitana zna li bilo koje istraživanje prijenosa na daljinu koje daje iste podatke kao elektroda i kabel, dr Randolph je rekla kako vjerojatno postoji znatan interes za tu vrstu današnje tehnologije.
“Ne sumnjam kako ljudi o tome razmišljaju, ali smatram kako je sada ipak osnovno pitanje završetka strujnog kruga. Da biste pročitali tu električnu aktivnost, najvažnije je dobiti temelj kako bi se dovršio taj put. Dakle, morate nekako kontaktirati kožu.”
“Guger Tech posjeduje tehnologiju "Sahara" koja koristi sustav suhih elektroda, ali je još uvijek potreban kontakt s kožom. Nemam još informacije kontaktira li se s tjemenom na neki drugi način.”
Upitana postoji li tehnologija koja bi na tjemenu mogla osjetiti električne impulse na daljinu, dr Randolph je odgovorila:
“Morali bi razgovarati s elektroničarom, ali na rubu mojih saznanja je da postoje različite vrste voltmetara i elektronskih spektrometra koje možete držati u sobi i vidjeti postoji li električna aktivnost. No takav način očitanja je za sada pregrub. Ipak, osjećam kako nije teško pročistiti signal kako bi se on učinio osjetljivijim. Ne kažem da to nije moguće ali ne vjerujem kako su moji napori usmjereni u tom pravcu.“
Uvjet za tako što bilo bi mapiranje bazom podataka koja sadrži popis svih aktivnosti uzoraka mozga povezanih s određenim osjećajima i mislima, ali prema dr Randolph, to je sljedeći korak koji se još nije dogodilo.
“To je još uvijek veliki korak koga moramo napraviti a tamo stižemo preradom i skladištenjem podataka jer to je potrebno da bi izgradili takav veliki sustav prepoznavanja sistema. Međutim, smatram kako trenutno putovanje do tog cilja i nije tako daleko. Mislim, kako bi baš zbog toga potencijalni haker mogao imati dodatnu motivaciju. Kada dođemo do točke da iz nečijeg mozga možemo zaista dobiti sve te informacije, tada to može imati velike posljedice. Obzirom, da Predsjednik koristi takav sustav i šalje signale putem nekog senzora, samim time netko zaista postaje zainteresiran da sve to hakira.“
Špijunski san o čitanju misli
Tamo gdje završava akademska znanost, običnu počinju znanstvenici okupljeni oko državnih laboratorija širom svijeta.. A to je itekako istinito u vezi sa istraživanjima moždanim valovima.
Prema dr Christopher Green, profesor neuroznanosti i suradniku klinike na Wayne State School of Medicine, bivši znanstveni analitičar u CIA, tvrdi kako već postoje istraživanja koja pokazuju uspješnu ekstrakciju realnih podataka iz mozga osobe na temelju analize moždanih valova.
Dr. Green ukazuje na pokuse u istraživanjima na Oxford-u, Berkley-u i Sveučilištu u Genevi u 2012 pod nazivom: On the Feasibility of Side-Channel Attacks with Brain-Computer Interfaces, gdje su istraživači bili u mogućnosti uspješno ekstrahirati ATM pin kod iz subjekta uma. Dr. Green objašnjava:
“Kratki sažetak: ATM & i dekodiranje PIN koda bankovne kartice.
Subjekt stoji kod bankomata i razmišlja o broju svoje bankovne kartice. Te signale presreće i čita "Side Channel" (elektrofiziološki žargon) - špijunski kanal za snimanje informacija.
Fatalni tok: postoji puno lakši način da se učini isto ... ovo se radi samo ako netko posjeduje prethodne EEG podatke o cilju ... "čitanje" ili "potraga" na poznatom popisu riječi, brojeva, i tako dalje. Međutim, takav korak je nepotreban ukoliko dođe do navedenog istraživanja.”
Prema dr Green, materijal iz prethodno navedene studije vrlo je brzo proslijeđen agencijama poput DARPA i CIA, a istraživanje je iznimno dobro prihvaćeno.
Ono što impresionira je koliko se takvo rubno istraživanje čini bliskim jer … sve se temelji i odvija na analizi sirovih moždanih valova subjekta i interpolaciji doslovnih misli na temelju poznatih uzoraka. Prema Dr. Green to nije daleka budućnost, potrebno je samo 20 do 30 godina.
“Sigurna sam kako je istraživanje u određenoj mjeri nastavljeno, ali u kojoj, ne znam. Mogu samo reći da po mom mišljenju treba daljnje istraživanje od najviše 5 godina i par milijuna dolara . A rad na tom području se odvija ubrzano i u drugim laboratorijima, ne samo na Oxfordu, Berkeleyu i Ženevi ... i na njega se može utjecati. Pitanje je samo tko to želi i koja bi tada bila njegova stvarna vrijednost?”
U stvari, to se može povezati s tezom dr Randolph kako komercijalizacija takve tehnologije može biti puno brža no što se očekuje, pogotovo ako netko tamo može identificirati svaku realnu vrijednost u sposobnosti da uđe u um pojedine osobe. Za sada se možda čini kako stvarna vrijednost nije u komercijalnoj sferi već samo u svijetu inteligencije međutim ...
Sve te trenutno postojeće tehnologije istovremeno su i briljantne i zastrašujuće Za sada one mogu samo zamisliti što uistinu postoji u svijetu tajnih istraživanja iz području ekstrakcije podataka moždanih valova i što bi to moglo značiti za privatnost mozga u budućnosti.
Mislite li kako će jednom istraživači mozga biti u stanju razumjeti specifične misli iz obrazaca mozga te će to predstavljati sigurnosnu prijetnju?
Je li takvo fino podešavanje analize moždanih valova uopće moguće?
Podijelite svoja mišljenja o tome u komentarima.
Oznake: novi svjetski poredak, mozak, hakiranje
komentiraj (3) * ispiši * #
