Marketing
Novi Svjetski Poredak - Novac (2)
Jednog poslijepodneva, glavni direktor banke vraćao se kući svojom luksuznom limuzinom. Opazi dva čovjeka kako jedu travu uz rub ceste. Naredi svom vozaču da zaustavi automobil te izlazeći iz auta, upita jednog od njih:
- Zašto vas dvojica jedete tu prljavu i uvenulu travu?
- Nemamo novaca za hranu - odgovori jadni čovjek.
- Eto, zato moramo jesti travu.
- Dobro, onda idemo mojoj kući i ja ću vam dati jesti - reče bankar.
- Hvala, ali ja imam ženu i dvoje djece sa mnom. Eno ih dolje, ispod onog drveta.
- Nema problema, povedi i njih - reče ponovo bankar pa okrenuvši se drugom čovjeku, reče mu:
- Ti također možeš s nama.
Čovjek tihim glasom progovori:
- Ali, gospodine, i ja isto imam suprugu i šestoro djece.
- Dakle, neka dođu i oni, naravno - odgovori bankar.
I svi oni uđu u ogromnu bankarevu limuzinu.
Vozeći se tako, jedan od dvojice pogleda stidljivo u bankara i reče:
- Gospodin je vrlo ljubazan... Hvala vam što ste nas sve povezli sa sobom!
Bankar mu odgovori:
- Dragi moj, ne morate se sramiti, vrlo sam sretan što ovo činim! Vjerujte mi, vi ćete zaista biti oduševljeni mojom kućom... Trava je tamo lijepa, zelena, zdrava i viša od 20 centimetara pa će tako biti dovoljno za vaše obitelji.
Međunarodni bankari postaju gospodari država
Mi vjerujemo kako papir na kome piše 500 $ ili € što ga držimo u ruci ima vrijednost kojom možemo kupiti robu ili uslugu koja se toliko na tržištu vrednuje. Sve dok ga možemo zamijeniti za robu to nije problem. Problem postaje kada zaboravimo da novac sam po sebi nema vrijednost. On je samo oznaka, mjerilo, neke stvarne vrijednosti. To je isto kao kad biste rekli kako ne možete završiti radove na autoputu jer vam nedostaju kilometri. Međutim, novac stvoren iz ničega ima upravo takvu vrijednost i naziva se spekulativnim kapitalom. Vrijednost mu daju bankari. Taj novac, zapravo papir ili u vrijeme kartičnog poslovanja elektronski zapis, oni prodaju kao robu koju sami "prave" i procjenjuju.
Ovakav način stvaranja vrijednosti iz lažno izdanih priznanica učinio je prve bankare još u srednjem vijeku, vrlo bogatim ljudima. Pa se tako se oni više nisu zadovoljavali zaradom na sitnim depozitima građana, već su tražili više. U 17 stoljeću došlo je do sukoba holandskih bankara sa engleskom dinastijom Stewart. Bogati bankari Europe su se udružili i financirali Williama od Orangea koji je svrgnu Stewarte invazijom na Englesku i postao Kralj William III. Pred kraj 16 stoljeća Engleska je bila financijska ruina. Zalihe zlata i srebra su potrošene, a građanski rat je u sljedećih 50 godina zamijenjen ratom sa Francuskom i Holandijom. Zemlja je bila u bijednom stanju, a William nije mogao platiti vojsku. Hitno mu je bio potreban novac ali, umjesto da ga kreira sam i njime zaduži građane u iznosu od 20 milijuna funti što je komotno kao kralj mogao jer je novac samo usvojena konvencija za trgovinu.
William je prihvatio "pomoć" prijatelja bankara ali je u njenoj pozadini bila "mala" protuusluga. Bankari su tražili da otvore svoju malu privatnu banku koja je dobila status centralne banke. Za uzvrat oni bi u nju položili svoj zlatni depozit i na temelju toga izdavali papirnate vrijednosti, štampali novac i posuđivali ga državi. Tako je 1694 nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavanja novca. U osnivačkoj povelji Bank of England stoji i besmrtna odrednica:
"Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona kreira iz ničega (out of nothing)".
I tako umjesto da vrijednost koju predstavlja novac bude temeljena na radu, proizvodnji i razvijanju u skladu s time vlastite ekonomije. Engleska je tako počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama. U Bank of England to je registrirano kao nacionalni dug.
Nacionalni dug
Kamate i dugove registrirane u Bank of England zapravo su otplaćivali građani porezima, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su zatezne kamate, pa je država morala povećavati poreze i još više kažnjavati narod. Naziv "Bank of England" uzet je zapravo kako bi se građanima ulilo povjerenje asocirajući ih na nešto nacionalno, iako je to bila privatna banka. (Imena njenih najvećih dioničara nikada nisu otkrivena, ali se zna kako su preuzeli obvezu uplatiti 1,4 milijuna funti u zlatu i tako kupili svoj udjel. Međutim, uplatili su samo tri četvrtine ili jedan milijun. Bez obzira na tu "malu tehničku manjkavost" banka je 1704 počela prodavati akcije kako bi uvećala početni kapital i naravno, odmah počela davati novčane pozajmice.
I američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je "pomoć" od bankara. Prvo su mu pomogli postati predsjednik financiranjem izborne kampanje. Potom onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno, ucjenu iz mladosti. Da se oduži, Woodrow Wilson 1913 u Kongresu "protura" zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, Federal Reserve (FED), može štampati novac bez zlatne podloge odnosno, novac kreirati iz ničega. Od tada pa do danas, američka vlada posuđuje dolare od ove moćne grupe financijskih mahera i stvara ogroman nacionalni dug.
Tako privatna centralna banka (FED) kreira milijardu dolara koje sa kamatom od tri posto daje vladi SAD i stvara nacionalni dug. Taj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa kamatom od 5% koje prodaju građanima i tvrtkama sa kamatom 7% ili više. Dakle, svatko je u lancu napravio dug na temelju iste sume novca kreiranog iz ničega. To je kao neispravan kalkulator koji ima ugrađenu grešku, na primjer stalno upisuje broj sedam pa bilo koji broj da se upiše, on se množi sa sedam. Tako kalkulator uvijek daje pogrešan rezultat. Dva puta dva postaje 28, tri plus četiri postaje 49 i tako dalje. Koristi li operator ovakav kalkulator za izradu svojih proračuna ili za računanje kamate ubrzo će se naći na vrtuljku tražeći neki smisao. A na ovom financijskom vrtuljku danas okreće čitav svijet. Prije 50ak godina u svjetskim financijskim tijekovima bilo je samo oko 5% spekulativnog novca dok je danas spekulativno cirkulira 97% kapitala. Nacionalni dug u Velikoj Britaniji 1996 iznosio je 380 mlrd. funti, od čega su kamate 30 mlrd. Zajedno sa dugovima komercijalnih banaka danas on iznosi preko jedan trilijun funti (18 nula).
SAD, najmoćnija i "najbogatija" država svijeta, danas ima ukupni dug od preko 40 trilijuna dolara, a nacionalni iznosi blizu 9 trilijuna (američki trilijun ima 12 nula). Japan, druga svjetska najbogatija ekonomija i ima nacionalni dug 3 trilijuna dolara. Dugove imaju i sve ostale države u svijetu. I to je najveća legalna prijevara u povijesti čovječanstva. Pa tako jedna grupa lihvara u razdoblju od 300 godina postaje ugledna svjetska bankarska elita, a danas su praktično gospodari svijeta.
Doslovce, nema države, nema čovjeka na planeti, nema tvrtke koja njima ne duguje novac. I taj je dug toliki da nikada ne može biti otplaćen! Jer ako bi neka država i htjela da ga otplati, morala bi iz novčanih tokova povući sav novac i sve vrijednosnice odnosno obveznice što bi je dovelo do potpunog sloma.
Post je objavljen 12.10.2015. u 10:03 sati.