Bezuvjetna radost

U moru nemanifestiranog božanskog Izvora, postoji potencijal beskonačnih mogućnosti.
Tu vrijeme ne postoji i mogućnosti postoje sve istovremeno.
Koju ćemo izabrati, naglasiti ili manifestirati u svom iskustvu ovisi o nama!
Fokusiranjem svjesnosti oživljujemo manifestaciju određenog oblika.

To more beskrajnih mogućnosti je statično i tu nema vremenskog kretanja, niti linearnog, spiralnog, niti eksponencijalno cirkularnog.

To je poput kolekcije bezbroja gotovih sličica u moru beskraja mogućnosti.
One sve već postoje istovremeno i to bez pokreta.

Iluzija kretanja i protoka vremena nastane kada zajašimo u iskusvo jedne vremenske linije.

Tako imamo dojam kretanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Mi počinjemo spajati pojedine statične sličice i dobivamo dojam kao da je to pokretna video projekcija ili promjena, kretanje u vremenu.
Potpuno isto kao kada projeciramo film na platnu iz slijeda odvojenih, mirnih sličica.
Tako dojam trčanja nastaje kada spajamo sličice osobe, koje imaju minimalne promjene u položaju ekstremiteta.
Svaka sličica već unaprijed postoji istovremeno, no pokret trčanja nastaje kao iluzorni dojam, kada ih spojimo u linearnom slijedu.

Kada smo u vremenu, onda podliježemo određenim zakonitostima.
Kreacija se odvija na osnovu zamišljenih umnih pravila i odnosa. Na određenoj vremenskoj liniji djeluje zakon uzroka i posljedica i unutar te vremenske linije, to se ne može izbjeći.

Ako je netko kronični pijanac, onda postoji velika vjerovatnost da će njegova jetra biti oštećena u budućnosti. Određene navike dovode do određenih posljedica. Kako bi nekoga proglasili pijancem, on u svojoj prošlosti treba imati puno iskustava ponavljajućih opijanja. Obično se obrasci ponašanja i uvjerenja prenose i u budućnost te je za pretpostaviti da će se osoba i budućnosti slično opijati.

Naša budućnost je satkana od materijala prošlosti. Budućnost je uvjetovana prošlošću, možemo reći, no to vrijedi samo unutar jedne iste vremenske linije !

Sjećanja na negativna iskustva, samo povećavaju vjerovatnost njihovog ponovnog manifestiranja i tako, kao potvrđuju svoju istinitost i neminovnost. To su samoostvarujuća negativna proročanstva.

Ako se sada prebacimo u višu vibraciju i povežemo sa svojom esencijom i esencijom svega što jeste, imamo mogućnost odabrati i drugačiju manifestaciju iz mora mogućnosti.

Tako prekidamo lanac vezanosti i vremenske uvjetovanosti jedne vremenske kolektivne linije.

Nadilazimo zakon karme. Transcediramo vremenske linije.

Ako uskočimo na drugu vremensku liniji ili paralelnu realnost, koja se razlikuje minimalno od sadašnje, onda mi automatski mijenjamo i svoju prošlost i budućnost. Pošto je razlika minimalna skok neće biti drastičan i sve će izgledati gotovo isto ili slično. Povijest napisana u udžbenicima će ostati ista.

U koju liniju ćemo uskoćiti ovisi o našem odabiru !

Ako uskočimo u liniju, gdje smo odlučili popiti čašu vode, naše cjelokupno buduće iskustvo neće drastično biti drugačije, nego ako smo se prebaciji u paralelnu realnost gdje smo odlučili ne popiti tu vodu ili je taj tren nestalo vode u kući.

Svaka odluka i paralelna realnost ima svoj scenario i određeno kretanje u vremenu.

Čudesna iscjeljenja ili drastične promjene u nečijem životu, rezultat su naglijeg skoka u sasvim drugačiju paralelnu realnost. Sve te realnosti i vremenske postoje istovremeno .

Tako smo mi koji ovdije živimo sada, za vrijeme Černobilske katastrofe svi zajedno uskočili kolektivno u vremensku liniju gdje nije došlo do nuklearne kataklizme cijele planete.
I sada postoji vremenska linija gdje je došlo u tom trenu do nuklearne katastrofe i masovnog uništenja na planetu. Neki žive u vremenskoj liniji gdje je još živ Elvis Presly ili gdje još nije izumljen kotač, itd itd.

Pošto smo vezani za kolektivno nesvjesno i zajedničku kolektivnu vremensku liniju, teže su naše drastičnije individualne promjene ili uskakanje na sasvim drugačiju vremensku liniju.
Ogromna energija je vezana uz te kolektivne zajedničke programe. Kažemo da smo zarobljeni u kolektivnom matrixu.
Postajemo robovi društvenog sistema i pravila koja tu vladaju.
Klatno dualnosti tu snažno djeluje i kada god želimo uskočiti na pozitivni pol klatna, onda smo time izazvali još snažnije vraćanje u negativni pol klatna. Vrtimo se u začarnom krugu zatvora i neminovnih cikličkih ponavljanja.

Zato je važno kod duhovnih aspiranata da prekinu svoju vezanost za kolektivnu svijest stada i za njegovo odobravanje.
Tako vraćaju sebi svoju energiju i imaju je više za odabire drugačijih vremenskih linija i drugačije scenarije božanske kreacije. To je prvi značajniji korak u evolucijskom duhovnom napredovanju.

Iluzija duhovnih dimenzija su samo drugačije paralelne realnosti i hijerarhija njihovih nivoa, a određene su nivoom određene dominantne vibracije svjesnosti.

Alernativne paralelne realnosti mogu biti arteficijelna kreacija malog ja sa suženom vizijom i za njih kažemo da nisu realne tj. da su iluzorne. Razlog je taj što one nisu povezane sa jednom božanskom voljom i one su samo nepovezan san maloga ja.

Pri tome se malo ja koristi sličicama iz beskrajnog mora božanskih mogućnosti, no on ih samo zamišlja i projecira kao svoju zamišljenu realnost.
Te sličice nisu realne, žive ili stvarne, jer nisu ispunjene jedinstvenom i cjelovitom energijom božanskog.

Ako se nalazimo u vibraciji bezuvjetne ljubavi manja je vjerovatnost da ćemo odabrati mogućnost kroničnog opijanja i nastaviti tako i u budućnosti. Kreirati ćemo neku zdraviju mogućnost kreacije. Ili jedinstvena božanska volja u nama ili kroz nas, kreirati će najvišu moguću varijantu iz beskraja mogućnosti.

Ako smo na visokoj vibraciji bezuvjetne ljubavi, koju možemo dugo zadržati, onda smo zreli da možemo uskočiti u onu vremensku liniju, gdje je prosjećna kolektivna svjesnost na višem nivou.
To onda zovemo dimenzionalnim skokom ili početkom življenja na paralelnoj planeti Zemlji na kojoj postoji naprednije i humanije čovječanstvo.

Isto tako možemo to promatrati i ovako. Kada se na planeti nađe dovoljan broj pojedinaca koji su povisili svoju vibraciju, onda cijela planeta skače na svoju višu vibraciju, tj. svi se prebacuju u drugu paralelnu realnost ili višu dimenziju. Zbog svega toga iluzorna je ideja aktivističkih borbi za promjenu i poboljšanja i kao spas planete.

Nalazimo se na onakvoj planeti zemlji tj. jednoj od bezbroja mogućnosti, kakvo je dominantno stanje naše vibracije.

Trenutno kolektivno živimo na toj vibraciji koja je dovoljno visoka da se izbjegne apokaliptična priča o nuklearnom samouništenju i trećem svjetskom ratu. No naravno svatko od nas bira svojom vibracijom , gdje će biti.
Ne bira željom i dobrim djelima, nego visinom vibracije svoje dominantne svjesnosti.

Sada obrnimo ovu izjavu, kako je sadašnjost satkana od elemenata prošlosti. Pogledajmo sve iz drugačijeg ugla.

„Ti, i samo ti, kreiraš svoju PROŠLOST temeljem vibracije sadašnjosti! „
Srđan Roje


Svaka vremenska linija ima drugačiju prošlost i budućnost.

Mi ništa ne mijenjamo, samo se prebacujemo u paralelnu realnost, gdje je to već postoji kao drugačija varijanta.

Onu vibraciju koju odaberem sada, samo je jedna od mogućih paralelnih realnosti.
Svaka linija paralelnih realnosti ima svoja sjećanja, koja su rezultirala baš takvom sadašnjosti. Iz materijala prošlosti kreiram budućnost. No to je drugačije u svakoj vremenskoj liniji paralelne realnosti.

U jednoj liniji imam određena sjećanja i ako ostanem u toj liniji, onda će i moja budućnost biti satkana od istih elemenata tj programa i uvjerenja.

No,ako preskočim u drugu paralelnu realnost, onda ulazim u područje sa drugačijim sjećanjem na prošlost, imam drugačiju prošlost, koja me dovela do sadašnjeg ishoda.

Ako su odstupanja dviju paralelnih realnosti velika, onda su i prošli događaji drastično drugačiji.
Tako u našem sjećanju više nema nekih osoba, jer njih zaista niti nema više u vremenskoj liniji u kojoj smo sada.

Ako skok nije drastičan, onda će iste osobe iz naše prošlosti postojati i nadalje, samo ćemo imati drugačija sjećanja.
Kada se nađemo na godišnjici mature čuti ćemo sastvim različita sjećanja na iste zajedno doživljene situacije.
Sada više nismo na istoj vremenskoj liniji i nemamo više istu zajedničku prošlost i ista sjećanja.

Svaka odluka u sadašnjem trenutku mijenja i prošlost i budućnost.

Ako od svojih roditelja u nasljeđu nosimo mogućnost da obolimo od dijabetesa, možemo uskočiti u vremensku paralelnu realnost, gdje se ta vjerojatnost nije manifestirala ili u liniju gdje naši isti roditelji nemaju dijabetes.
Mi smo tada dijete zdravih roditelja i u našoj prošlosti nema sjećanja kako je npr. majka bolovala od dijabetesa.
Znači nema više sjećanja na bolest majke, jer je naša prošlost drugačija sada kada smo u paralelnoj realnosti, gdje smo zdravi.

Ako smo vezani za određena uvjerenja i programe, onda ćemo teško moći uskoćiti u paralelnu realnost, gdje nema tih uvjerenja. Sjene prošlosti će biti zaljepljene za nas i one nam onda određuju i budućnost.

Tako nije dovoljna želja da budemo zdravi da se prebacimo u paralelnu realnost gdje smo zdravi. To nije lako dok smo zarobljeni u određenom matrixu uvjerenja i uvjetovanosti.

No ako možemo prihvatiti sva sjećanja iz svoje prošlosti sa bezuvjetnom ljubavi, to znači da smo sada u bezuvjetnoj ljubavi. Kada smo sada u bezuvjetnoj ljubavi, onda možemo odabrati bilo koju vremensku liniju i budući ishod i tako smo automatski promijenili i iluzornu prošlost i budućnost.
Pri tome nismo opsjednuti vizualizacijom pozitivne budućnosti ili uputstvima za manifestaciju željene pozitivne budućnosti. Sve se spontano odvija i živimo u trenutku.

Kada kažemo da duhovom ili iscjeliteljskom tehnikom brišemo traumatska sjećanja i sve ono što je iluzija, to nije doslovno tako da mi to zaista brišemo. Sve to ostaje i dalje u svom vremenskom slijedu u staroj vremenskoj liniji. Mi uskačemo samo u drugu paralelnu realnost, gdje više nema traumatskog događaja, pa niti sjećanja na njega.

Ljubičasta svjetlost rastače sve ono što nije direktni realni božanski izraz.
To znači da se nalazimo na vremenskoj liniji realne stvarne božanske kreacije i da se u svakom trenu kreira ono što je jedno s božanskim ili njegov direktni izraz.
Nalazimo se na ljubičastoj vibraciji. koja u sebi ne može sadržavati ništa iluzorno ili odvojeno.
Tako je svaki kreirani objekt usklađen sa cjelokupnom božanskom kreacijom. Mi smo tada na valu ocealna, koji teče direktno iz božanskog izvora.
U ljubičastoj vibraciji ili vibraciji ljubavi, nema negativne prošlosti, jer nema dualnosti.

Ako sam sada u vremenskoj liniji, gdje sam u prošlosti imala ozljedu i taumatsko iskustvo i ako sada uskočim u stanje koje mogu nazvati ljubičasta vibracija ljubavi, onda imam dojam kako je potpuno izbrisano to traumatsko iskustvo ili sjećanje ili bar da ono sada više nema negativni efekt na mene.
Moje sadašnje stanje više vibracije bezuvjetne ljubavi /ljubičasta frekvencija /promijenilo je i sjećanje na moju prošlost. Ona više ne postoji.

To možemo promatrati i kao da moja sadašnja bezuvjetna ljubav prihvaća sve negativno iz prošlosti i da radi toga prestaje vezanost za negativne prorame prošlosti. Mi onda kažemo da smo rastočili iluziju negativnosti. U biti nismo rastočili ili iscjelili, nego se samo nalazimo u svom originalnom božanskom stanju, gdje ne postoji iluzija negativnosti i loša, negativna, traumatska sjećanja. Promijenili smo prošlost, koja je u svakom slućaju iluzija i kada se radi o lijepim sjećanjima.

Ako se nalazimo u paralelnoj realnosti koju je kreiralo naše malo ja, onda živimo u iluziji odvojenosti. Ta kreacija, niti vremenska linija nisu stvarne, jer nisu povezane s božanskim Izvorom. Njihova je svrha da malo ja sanja i zamišlja razne mogućnosti i tako odabire najefikasije varijante. Malo ja ima iskustvo u zamišljenim vremenskim linijama, gdje vladaju zakoni dualnosti. Malo ja zamišlja negativni polaritet ili ono što nije, kako bi moglo imati igru između pozitivnog i negativnog. Njegova ograničena svjesnost iz mora beskrajnih mogućnosti zamišlja ili oživljuje određene scenarije i njihove varijante i pri tome se identificira s njima.

Kada se vratimo u svjesnost svoje esencije ili u svoju najvišu vibraciju, onda spontano surfamo na valu božanske realne manifestacije.

I dalje stvaramo dojam protoka vremena, jer samo tako je moguća igra kreacije.
No nismo vezani za prošlost i sva pažnja nam je na sadasnjem trenutku, koji kreira uvjek nešto novo i svježe.
Ne planiramo budućnost, nego uživamo u trenutku sada.
Vjerujemo životu i mao ja je samo instrument u kreaciji i on više nema potrebu za kontrolom i predvidljivosti, kao izvoru svoje sigurnosti. Malo ja ne ljepi sekundarna dualna značenja na neutralne događaje.

Vremenski slijed više nije linearan, nego multidimenzionalan. Vrijeme je eksponencijalno, kao kada bacimo kamenčić u vodu. Ono teče u cirkularnim krugovima i jedna akcija ima multidimenzionalne efekte, a ti efekti su svi savršeno uklopljeni jer su izraz jedne božanske volje.

Mnogi egići pucaju u ovim sadašnjim i nadolazećim vremenima, jer malo ja može samo linearno kontrolirati svoju zamišljenu stvarnost. Ne može imati prošireni multidimenzionalni uvid, koji ima naše najviše ja ili božanski izvor u nama.

Možemo čak reći da zakon karme ili uzroka i posljedice postaje multidimenzionalan ili da vlada savršena multidimenzionalna povezanost. Tada to više nije karma, kako je definiramo u dualnoj svjesnosti, nego princip božanske savršene kreacije.
Za nju nije više potreban instrument dualnosti. Sve što je manifestirano je stvarni božanski izraz, a ne igra sa svojom zamišljenom suprotnosti.

Visoka vibracija u kojoj se nalazimo omogućuje spontanu kreaciju i sklad materijalne manifestacije.
Ta materijalna manifestacija nije projekcija ili san uma, nego je svaki izraženi oblik izraz inkarniranog božanskog.
Božansko fizičko tijelo je izraz cjelovitosti. Duh duša i tijelo su jedno.
Bog gleda kroz moje oči i ima iskustvo dodira i kretanja u multidimenzionalnoj igri kreacije.

U tom iskustvu nema arteficijelnih iluzornih paralelnih realnosti maloga ja. Njihova iluzija je rastočena ili bolje reći nepostojeća i energija božanskog izvora se koristi za kreiranje božanske žive kreacije.

Tzv. više ja u trenutku, uz inspiraciju s božanskog izvora u sebi, kreira oblik koji je živ i cjelovito jedinstvo. U sljedećem trenutku energija se fokusira na sljedeći oblik iz mora mogućnosti, gdje ovaj prethodni više ne postoji, jer fokus energije nije više na njemu. Oživio je novi oblik. Kreacija je fluidna i u svakom trenu nova.
Nema ovisničke iluzije zamišljanja istih objekata u linearnom vremenu od prošlosti do budućnosti.
Mi možemo i dalje imati sjećanje na predhodni oblik, no nismo vezani za njega, jer nam je pažnja centrirana na uživanju u kreiranju novog iskustva ili oblika.
Tako smo zadržali dojam pokreta, ali oslobodili smo se vezanosti, koja je izvor ovisnosti i patnje.
Jedinstveno božansko ima iskustvo kreiranja, koje je slavlje u svakom trenu.
Svi oblici su direktni živi božanski izraz, a ne dualna projekcija onoga što nije božansko.
Linearno vrijeme ne postoji, nego eksponencijalno. Zbog toga je i užitak kreiranja mnogostuko umnožen.

U ovom iskustvu nema više eksperimenta paralelnih realnosti, koje je nužno kada malo ja kreira u svom odvojenom snu.
Postoji samo jedna živa božanska planeta zemlja i nema igre duhovne evolucije i napretka.

Paralelne realnosti i razne vremenske linije, su instrument dualnosti pomoću kojih virtualno ispitujemo razne mogućnosti. U tome nam pomaže zamišljanje dualnih polariteta te se tako povećavaju mogućnosti odabira.
Kažemo da malo ja ima slobodnu volju.

Gledano iz perspektive božanskog izvora i jednote, slobodna volja ne postoji, jer je malo ja dio jedinstvene cjeline u činu božanske kreacije. Ne postoji niti duhovna hijerarhija, niti duhovne dimenzije

No dok je većina na nivou svjesnosti odvojenosti, igra raznolikog slobodnog kreiranja uz duhovnu evoluciju postoji i dalje.

Od nivoa svjesnosti u potpunoj zarobljenosti u matrixu, do spoznavanja svoje moći da svjesno možemo mijenjati razne vremenske linije i paralelne realnosti, do potpunog buđenja u jedinstvu s božanskim izvorom, gdje smo mi sami vrhovni božanski kreator.

Oznake: paralelne realnosti, vremenske linije