Bezuvjetna radost

Možda se predhodni tekst čini prezahtjevan, jer se od nas traži skok u prazno i nepoznato.

No skok ne mora biti jedan veliki, nego puno malih poskoka, skokića, tijekom dana, ali redovito !

Mi ne poznajemo drugačije motive osim potrebitosti i zahtjevnosti prema vanjskoj okolini, pa možda brzo odustanemo u traženju tih motiva, jer su oni gotovo svugdje i jer je to preteško, a osim toga i ruši sve poznato.

No ipak,ne treba brzo odustati, jer darovi su ogromni, ako se oslobodimo svoje potrebitosti i zahtjevnosti usmjerene na van.

U tom procesu je bitno osvijestiti tren kada nismo autentični.

Možemo iskoristiti našu sklonost uvjetovanju i tako sebe uvjetovati na stalno vraćanje svijesti prema esenciji.
Tako instrument uvjetovanja postaje naš sluga !

To je već dovoljan dar ove namjere, da svjesno lovimo trenutke, kada smo samo robotski programi.

Možda ćete reći: „To je sve lijepo teoretski, no ja trebam živjeti u 3 D. Zaraditi za stan, poreze, kredite, hranu, planirati godišnji, dogovarati se sa drugima prema linearnom vremenu itd. Želim imati partnera koji me voli i koji brine za mene itd. „

Da, naravno to sve stoji, no ključno pitanje je odakle to sve radite ili tko to radi ?

Ili malo ja koje to uspijeva sve izbalansirati kroz veliki trud, napor i patnju ili vaše cjelovito ja, koje nije više vezano za ishode u vanjskom svijetu, pa su oni direktni božanski spontani izraz.
Tada se sve dešava u božjem tajmingu i puno bolje nego što malo ja to može planirati i zamisliti.
A tako-zvani neuspjesi i problemi tada više nisu etiketirani kao takvi i integralni su dio cjelovitog iskustva.

Svaki plan i program malog ja je blokada, koju stavlja na spontani fluidni tijek božanskog izričaja, koji bi se mogao manifestirati u njegovoj percepciji i iskustvu.

U stvari ako pogledamo dublje ta blokada postoji samo u doživljaju maloga ja, jer je ona dio sna ili iluzije. Malo ja zamišlja u umu određeni ishod, očekuje ga, brine radi njega i pažnja mu je na tome.
Pri tome propušta ono što je ispod vela iluzije i što je živi božanski izričaj. Taj božanski izričaj za tu individualnost nije njeno iskustvo, zato što mu je pažnja na njegovom očekivanju i to očekivanje ga blokira da vidi dublje.

San čovjeka nikada ne može blokirati božansko, može samo sebe zakinuti za direktno iskustvo božanskog izričaja jedne volje.

Božanski direkni živi izričaj za tu osobu ostaje samo kao neiskorišten potencijal, jer se vezao za svoje površno vanjsko iskustvo i program.

Dok spavam i sanjam da sam u pustinji, nisam svjesna da pored moga prozora teče rijeka i buja život oko nje. Moj san ne može zaustaviti tu rijeku i život oko nje, no može mi stvoriti iluziju da umirem od žeđi u pustinji. No mogu se probuditi i otiči u šetnju svojom stvarnom rijekom.

Znači kada se ne izrazimo autentično na tom mjestu se izrazio neki naš program ili uvjerenje ili san.

Taj program ima ograničenu količinu energije i vezuje svu naš pažnju na sebe.
To postaje naša stvarnost.
Dok pokušavamo kontrolirati svoju stvarnost, sve se više kontrahiramo i postajemo gušći i sve dalje smo od fluidnog i autentičnog izraza.

Sve smo dalje od svoje žive rijeke i bujne prirode uz nju.

Sve se više zapličemo i kada smo svjesni kako je to matrix ili san, nemamo snage pustiti to, jer se bojimo da će se onda čitav naš život raspasti.

To je razlog zašto ljudi teško mijenjaju svoje obasce i onda kada kognitivno sve razumiju.

Tako možda prepoznajemo da smo u matrix programu, kad u 8 moramo biti na sastanku, no ne odustajemo od brige, napetosti i razmišljanja sa stresom, vezano za pripremu tog sastanka.

Teško nam je reći STOP i svjesno proširiti svoju svjesnost, kako bi dobili pravo vodstvo i ostajemo u brizi i planiranju, jer je već 7 sati, a toliko toga treba još riješiti i izkontrolirati.
Nemamo sada vremena za božansko i njegovo vodstvo
. Možda pomislimo, ići ću u meditaciju kada prođe sastanak i ovaj stres i onda se mogu posvetiti duhovnosti i sebi.

Ne da se malo ja i uporno želi kontrolirati sve i shodno tome i ima takvo iskustvo.
Troši puno ograničene energije za plivanje protiv božanske struje.

Ako sastanak prođe dobro tj prema očekivanju malog ja , to mu je dokaz kako je uspio i kako tako treba stalno funkcionirati.

Za to isto vrijeme njegov maksimalni božanski potencijal nije iskorišten i osoba je bila gluha i slijepa za darove, koji su neiskorišteni ostali ispod njegovog vela sna.

Što znači prepustiti se ?
Imati bar toliko povjerenja u božansko i u 7 sati reći :“ Ok, Stop, obratiti pažnju na tijelo i buru emocija u njemu i u mentalu, disati svjesno i promatrati uz svjesno proširenje fokusa i disperziju pažnje.
Promatrati agresivni zov i buku malog ja :“Obrati pažnju na to da se još moraš lijepo obući, našminkati, provjeriti imaš li sve dokumente.......jesi li zvala gosp NN........ ako zabrljam na sastaku, neću dobiti povišicu, a ovisim o njoj i šefu.........“ i ponovo svjesno vraćati pažnju na mir i tišinu svoje esencije.

Vi koji čitate ovi, znam da to radite......no koliko često i uporno ?

Ako nema više ovako očito stresnih situacija, koliko je taj stres ostao u nekim suptilnijim i prikivenijim oblicima ?

Možda je vaš program takav da ne pristajete na takve situacije i možda ne ovisite više toliko o okolini i poprilično ste samostalni i samouvjereni.
No to je i dalje program, uglavnom.
Vi već znate dobre i provjerene strategije ili programe, koji vam daju veću slobodu, nego što je imaju drugi.
Možda ste i ponosni na to i svoju uspješnost, što je također jedan slatki i dragi program sa lancima, kojeg se ne želite odreči.

Moje očekivanje je da budem slobodna, bogata, voljena i to sam postigla. Uspješna sam ! Život me naučio kako je to moguće i nije bilo lako, no sada mogu držati tečajeve i prodavati recepte drugima, da oni to mogu isto postići.
Znam dosta psiholoških trikova i čitala sam knjigu „Tajna „......itd itd....

Sliči li vam ovaj oblik uspješnosti ove osobe na autentično spontano i prepušteno izražavanje, bez programa, uvjetovanja i ovisnosti o uspjehu i potrebitosti da se realizira kao pozitivni primjer drugima ?

Ili ....ja redovito meditiram i radim duhovnu praksu i vjerujem kako ću jednom u budućnosti biti prosvijetljenja i sretnija ....... sada još nisam pročišćena i imam puno toga za naučiti........ Autentičnost u nekoj budućnosti, dok izvorni život protječe sada, bez vaše pažnje na njemu.......naravno iluzija...

Ili.... treba mi pomoć Isusa Krista, jer ja sama ne mogu, jer sam mala i nemoćna.......Odnos prema Kristu uz potrebitost i osjećaj vlastite nedostatnosti i ograničenja.....je li to autentičan odnos u kome se kristova svjesnost stopila u cjelinu sa individualnosti osobe ?

Ili ......ja sam slobodni igrač i ne ovisim o poslodavcu i zarađujem dovoljno ...stoga sam slobodnija i duhovnija od drugih koji su ovisni o fiksnoj plaćici i moraju svaki dan ići na posao od 8 do 16........ program slobodnog uspješnog igrača .... je li to autentično izražavanje, oslobođeno od uspoređivanja sa drugima i vrednovanjima i nevezanost o zarađivanju u vanjskom svijetu ?.....je li to zarađivanje radi potrebitosti preživljavanja ili autentična slobodna igra s povjerenjem kako će život uvjek donijeti dovoljno i u kojoj mjeri ?

Ili.... ja sam sretna, jer imam divnog muža koji me obožava i zaljubljen je u mene, uzdržava me, pametan je, ima zavidnu poziciju u društvu, a i duhovan je i svi mu se dive.......je li to nevezanost za vanjski izvor ili drugu osobu, koji nas hrani i upotpunjava ?...koliko je taj odnos temeljen na potrebitosti i što bi ta osoba učinila i tko bi ona bila da joj umre muž ?

Ili.... ja sam skromna, ne trebam ništa i ne ovisim o vanjskim svjetskim aferama, ne ovisim o partneru, o djeci, o poslodavcu, ne mogu me povrijediti, ne treba mi puno novaca, nije mi važno kako sam obučena i što imam, volim ljude i žrtvujem se za njih itd......zvuči duhovno, lijepo, zar ne ?......no, sliči li to na program negacije potrebitosti, koji ipak ostaje program, samo druga stana medalje potrebitosti i očekivanja, duhovni program ili duhovna maska skromnosti, žrtvovanja i odvojenosti od drugih......gdje je tu autentičnost i strast spontanog bogatog života, uživanja u životu i svakom trenutku, bez programa, spašavanja drugih i siromašnog isposništva, bez uvjerenja kako postoje duhovno nerazvijeniji i potrebitiji ?

Ili ....ma nije važan scenario ili sadržaj životnog programa, jer ih ima bezbroj i svi oni u sebi nose elemente potrebitosti, nedostatka i očekivanja.....bitno je koliko smo spremni iskočiti iz njih.... ma čak niti to....bitno je koliko svjesno vraćamo pažnju na esenciju i koliki dio dana živimo u autentičnosti i tako slavimo život !!!

Tako korak po korak režemo lance vezanosti za kolektivni matrix i dolazimo do stvarne slobode ..

Sve manje kao "radimo na sebi " i sve više živimo stvarno i radujemo se običnim ali veličanstvenim trenucima, koje vidimo drugim očima.
na van sve izgleda slično,no ništa nije isto.

Idalje ćemo možda ići na posao ili samostalno raditi, živjeti sami ili s partnerom, jesti hranu i oblačiti se, voziti autom ili ići pješice.....itd. itd..
no nećemo više preživljavati nego živjeti....

/dobra mi je ova zadnja rečenica ....samo je kvari ovaj oblik futura.......,SADA, SADA, SADA !!!

Oznake: Matrix san sada