Bezuvjetna radost

"Pravi Buda ima muda da svjesnost nosi svuda !"

Tek danas mi je sinulo što to znači srednji Budin put.

Srednji put u svom potpunom značenju, ne znači samo da se nalazimo negdje oko sredine ili balansa između dva polariteta u dualnosti. Npr. da jedemo i pijemo umjereno ili nemamo ekstremne emocije, kao niti velike oscilacije u ponašanju.Takvo umjereno ponašanje može nekad biti i odraz stagnacije ili ziheraškog boravka u sigurnoj zoni, jer živimo po takvim tzv. sigurnim programima ili pravilima.



Srednji put znači da nismo više identificirani sa polaritetima dualnosti i da imamo originalni neutralni odmak prema dualnim pojavnostima i polarnostima.
Nevezano i jednako prihvaćamo i tzv. dobro i loše ili crno i bijelo.

To ne znači da nam je sve sivo, ako nismo vezani niti za crno, niti za bijelo.
Nismo tada vezani niti za sivo !

Nismo vezani niti za pojavnosti koje su u balansu, a ne samo za ekstreme.

Možemo imati iskustvo balansa muškog i ženskog u sebi i to je lijepo i skladnije iskustvo, bez ekstremnih manifestacija. Ono će takvo i ostajati, ali samo ako nismo vezani za njega. Ako smo i dalje čvrsto vezani i identificirani sa nekim svojim ženskim ili muškim karakteristikama, one će se neprestano izmjenjivati u svojim ekstremima i povremenim periodima balansa.

Srednji put znači da imamo istovremeno iskustvo i muškog i ženskog u sebi, što se može npr. manifestirati kao bivanje i činjenje u isto vrijeme. Dok npr. hodamo istovremeno smo svjesni svoga bivanja i mira u sebi. Ili dok npr. mirujemo, istovremeno smo svjesni gibanja u svom tijelu, poput otkucaja srca ili pokreta disanja.

Srednji Budin put znači da nismo vezani za ekstremne polaritete i prosuđivanja srca, kao i prosuđivanja uma.

Prosudbe uma su misli koje neutralnim objektima daju predznak dobro-loše, pozitivno -negativno itd.

Prosudbe srca su emocionalni odnosi i emocionalna prosuđivanja poput : ovo volim- ovo ne volim, ovo mi se sviđa- ovo mi se ne sviđa, ovo želim- ovo ne želim itd.

Kada nismo identificirani s ovim prosudbama i njihovim značenjima, onda smo na srednjem putu.

Tada iz svog ja jesam mira u kojem se osjećamo cjeloviti i potpuno ispunjeni, promatramo nevezano igru polariteta. To je „točka“ u nama, gdje su plus i minus neutralni i iz koje u isto vrijeme oni i izviru.
Pošto nismo vezani za taj polaritet i vanjsku manifestaciju, mi smo slobodni, neutralni, nevezani, objektivni promatrači, a istovremeno i kreatori.

Tako više nismo zarobljeni u prisilnim uvjetovanim odabirima onoga što volimo i da bježimo od onoga što ne volimo ili čega se bojimo.
Prihvaćamo lako ono što jeste u trenutku, bez vezanosti za prosudbe značenja, koje inače sekundarno dodjeljujemo kreaciji.


Npr.
1. Prosudba uma: uvjerenje da se na hladnom vremenu možemo prehladiti.
Akcija: izbjegavamo izlazak na hladnoću.

Prosudba srca: ne volim hladnoću i nije mi ugodno na hladnom.

Najvjerojatnija manifestacija, koja je rezultat ovih prosudbi :“ Kada izađem na hladnoću, ne osjećam se dobro i prehladim se !“



Drugi ekstremni, suprotni polaritet ovih gore izrečenih prosudbi :



2. Prosudba uma: uvjerenje da ako se izlažemo hladnoći možemo ojačati svoj imunitet ili da „očvrsnemo“.
Akcija : Tada se npr. kupamo u moru zimi.

Prosudba srca: volim hladnoću i izazove i ugodno mi je i zabavno iskustvo izlaganja hladnoći.

Najvjerojatnija manifestacija koja je rezultat ovih suprotnih prosudbi :
„Kada izađem na hladnoću i kupam se zimi u moru, osjećam se dobro i vitalnije i tako održavam svoje dobro zdravlje !“

3. Srednji put-nevezanost za niti jednu prosudbu : hladnoća ne utječe niti na dobro, niti na loše zdravlje.

Nadišli smo uobičajenu zakonitost uzroka i posljedice i centrirani smo u svojoj originalnoj neuvjetovanoj prirodi ili esenciji.

Svjesni smo kako je naše ja jesam uzrok i kreator svega.

Vanjske pojavnosti više ne utječu na nas i mi nismo žrtve, niti posljedice njihovih pridodanih značenja ili prosudbi.

Nismo zarobljeni u uvjetovanoj realnosti.

I dalje smo svjesni polariteta i njihovih značenja, ali oni ne upravljaju više s nama.

Hladnoća neće automatski pokrenuti uvjetovani lanac prosudbi, po kojim zakonitostima će vani biti manifestirana naša podsvjesna uvjetovanost. Ako se to i dešava, biti ćemo svjesni promatrači tih podsvjesnih programa i tako prekinuti automatski lanac manifestacije.

Za nas je poželjnija situacija da naša uvjetovanost donosi pozitivne rezultate kao npr. bolje zdravlje radi izlaganja hladnoći, no to nije srednji put. To su samo naši pozitivni programi u svojoj manifestaciji, za koje smo još uvijek jako vezani. Kada ih jednom iskusimo, jačati će naša vezanost za njih i to možemo protumačiti kao svoj duhovni napredak ili oslobođenje od uvjetovanosti. No to nije to, već sve dublje vezanje za matrix naših uvjerenja i programa.

Srednji put je kada smo nevezani za svoje i pozitivne i negativne programe.

U takvoj situaciji se život spontano kreira u trenutku i pošto smo usklađeni sa cjelinom tada obično imamo iskustvo fluidnog sklada i balansa.

Ono može podsjećati na poznatu ravnotežu yina i yanga, no bitna razlika je jesmo li tada identificirani s njenom manifestacijom ili ne.

Nevezanost za ravnotežu yina i yanga je srednji put.

Tada više ne ovisimo o stvaranju energije, kroz borbu vanjskih polarnih ekstremiteta, npr. plusa i minusa.
Mi smo sami postali izvor energije.
Dakle, nije nam nužno stvaranje ekstremnih situacija i polariteta, kako bi došli do energije. Ponekad nesvjesno kreiramo neki sukob, jer je to način na koji dolazimo do energije. Kada smo centrirani u svojoj esenciji, to nam više nije potrebno.

Mi smo se izdigli čak i iznad elektromagnetskih fluktuacija, koje se manifestiraju u našem vanjskom prividno odvojenom iskustvu.

Naša esencija nevezano i neuvjetovano kreira u svijesti jedinstva sa svojom kreacijom.

Nema odvojenosti vanjskog i unutarnjeg, niti prividne odvojenosti kreatora i kreacije.

Hladno je samo jedna od kvaliteta kreirane realnosti, koja nije niti dobra niti loša. Srednja ugodna temperatura je također samo jedna od kvaliteta, koja nije niti dobra, niti loša, niti bolja od svojih ekstrema.

Strah i želja, koji su inače naši osnovni motivatori za djelovanje ili odabire u dualnoj svijesti, gube svoju primarnu snagu.

Mi se izdižemo i iznad straha i iznad želje.
Nestaje i vezanost za želju da doživljavamo sklad, balans ili ravnotežu.

Time otvaramo vrata srednjem putu i ta nevezanost olakšava da sklad, balans i fluidno promjenjiva ravnoteža budu dio nenapornog i spontanog iskustva.

Sve ovo izgleda možda kao težak i nedostižan cilj.

No,svi mi imamo bar kraća iskustva, kada smo na srednjem putu i kada dopuštamo svemu da bude i kada nevezano boravimo u svojoj mirnoj tihoj radosti i ispunjenosti, bez obzira na trenutne vanjske manifestacije. Tada su obično i te vanjske manifestacije u balansu ili u ravnoteži yina i yanga.

Možda šećemo jednog zimskog hladnog dana kroz prirodu i uživamo u svakom trenutku u jedinstvu s tom prirodom. Možda iz tople sobe kroz prozor promatramo zimski prizor i uživamo u trenutku. Možda se kupamo u ledenom moru i nevezano uživamo u tome u svakom trenutku. Naše zdravlje nije uvjetovano tim našim akcijama i uvjerenjima ili prosudbama.

Možda izađemo na hladno i osjetimo nelagodu. To je samo trenutni znak našeg tijela, koji nas upućuje da se toplije obučemo. Tijelo nam uvijek daje svoje signale i ako ih slušamo, onda živimo u skladu. Ti signali nas vraćaju prema srednjem putu i balansu na nivou pojavnosti. Osjet hladnoće je nastao, jer su bili podraženi naši fizički receptori i to je osjet našega tijela, koje boravi u dualnosti.

Možda nam na toj hladnoći prostruji kroz glavu misao i emocija nelagode: „Mogao bi se prehladiti „ Ako smo centrirani u svojoj esenciji, onda ćemo samo promatrati tu misao i pridruženu emociju, koje će proći. One tada nemaju više moć manifestacije, jer su rastočene u svjetlosti naše svjesnosti.

Vidimo kako se na osjetilnu trenutnu nelagodu na nivou fizičkog, može nadograditi emocionalna i mentalna nelagoda, koje osjetilno iskustvo tijela etiketiraju kao pozitivno ili negativno, odnosno poželjno ili nepoželjno.

Tako se stvori program, koji u budućnosti programira npr. svaki trenutni osjet hladnoće kao negativan ili nepoželjan ili štetan.

Originalna namjena trenutne nelagode hladnog, na nivou fizičkog je bila namijenjena samo za trenutnu korekciju- ili oblačenje toplije ili odlazak na toplije mjesto.
No ego je iz toga kreirao program za sva buduća takva iskustva, koja su unaprijed određena ili uvjetovana.

Osjeti tijela su instrumenti trenutka.
Treba ih osloboditi od velova mentalnih i emocionalnih programa, koje smo na njih prilijepili. To činimo kroz svjesnost u trenutku.

Naše tijelo je dualni izraz te stoga možemo imati iskustva raznih kvaliteta i kvantiteta.
Nema ništa loše u ekstremnim polaritetima poput npr. ekstremne sreće i ekstremne depresije ili apatije.

Problem nastaje samo ako se mi identificiramo s njima.

Ako smo na srednjem putu onda smo nevezani promatrači i eksperimentatori sa raznim svjesno kreiranim kvalitetama ili kvantitetima.
Tada smo svjesni nevezani igrači, kojima tako ta igra može biti zabavna.
Pošto svjesno biramo najvjerojatnije nećemo birati ekstremno negativna iskustva i ulaženje u niske frekvencije. Taj dio igre nam je prije služio za generiranje energije unutar zamišljene odvojenosti vanjske pojavnosti.
Energija u izobilju teče kroz nas s božanskog Izvora i s inspiracijom u trenutku biramo našu trenutnu ekspresiju, koja se mijenja lagano, pošto je ne zadržavamo svojom vezanošću i identifikacijom.
Ne tražimo svoju sigurnost u vanjskoj kreaciji ili ekspresiji, jer smo centrirani u svojoj iskonskoj sigurnosti.

Oznake: srednji put