Bezuvjetna radost
25.11.2016., petak
NADILAŽENJE POTPUNE I NESVJESNE VEZANOSTI ZA DRUGE
Možda smatramo kako smo nadišli ovisnost o drugima i vezanost s njima !?
Test- pošaljemo npr. neki nevažni sms nekoj osobi s kojom nismo previše vezani ili bliski. Čak i u tim slučajevima mi najvjerojatnije automatski očekujemo da osoba odgovori i po mogućnosti da se složi s našim uvjerenjima, viđenjima tj. da nas podrži, pridruži nam se i tako nam da osjećaj da vrijedimo i da postojimo. Bolje je i da nam se usprotivi, nego da nas ignorira. Njeno protvljenje ili slaganje hrani našu nesvjesnu pozadinsku hipotezu da se mi realiziramo kroz ili uz pomoć drugih. Borba ili ljubavno udruživanje služe istoj svrsi Tako onda uvjek moramo imati oko sebe prijatelje i neprijatelje tj. bliske i mrske osobe. Kad vezanost i ovisnost prestane biti primarni motor, gubi se kruta podjela na prijatelje i neprijatelje. Tada svaku osobu možemo doživjeti direktno bez prethodnih etiketa i uvjerenja na osnovu zajedničkih prošlih iskustava. Vidimo ih u svakom trenutku kao nove i žive ! To znači da ih prihvaćamo u njihovoj esenciji i vanjske trenutne uloge nemaju više tako snažnu moć nad nama. Primarno rezoniramo u našim esencijama, a sekundarno u kompatibilnosti emocija i uvjerenja. Npr. Svog partnera gledamo kao što dijete gleda i otkriva prvi put nepoznati svijet oko sebe. Takvo viđenje je uronjeno u polje radosnih očekivanja, s budnim osluškivanjem svakog trenutka. Prestajemo trčati za poželjnim prijateljima i partnerima i bježati od ili boriti se protiv neprijatelja ili nepoznatih osoba. Ili, ako to i dalje radimo, svjesni smo toga i ti trenuci svjesnosti su procjepi kroz koje se vraćamo svojoj esenciji ili pravom bitku tj. vraćamo se u stvarno jedinstvo sa drugom osobom. Nakon toga nam je pažnja opet na ulozi ili značenju etikete, koju smo pridružili osobi, pa onda istovremena svjesnost o tome, pa nešto veća identifikacija s ulogama i igrom, pa opet dezidentifikacija itd. To je igra gdje smo jednom nogom u ulogama, a drugom u božanskoj esenciji. Tada iz svog centra ili svoje dubine nevezano igramo i dalje razne igre. Bezuvjetna ljubav je ljepilo koje nas trajno drži kao jedno i iz tog stanja tada lakše igramo igru odvojenosti sa privlačenjima i odbijanjima. |
