Bezuvjetna radost

Ako imam snažno očekivanje da budem sretna i da mi se ispunjavaju ugodna i željena očekivanja i ishodi, što ja pri tome u stvari činim ? /
Zar to svi ne činimo stalno ? /

Prirodne zakonitosti:

1.Ono što jako želim sve mi više izmiče. Ili, ono za čim trčim, sve brže bježi od mene.

/Želja je kategorija budućnosti, koja se u stvari nikad ne ostvaruje. Kada dođe budući trenutak i postane sada, mi se opet prebacujemo u budućnost i propuštamo jedino realno sada. Trčimo za budućnosti, a ona nam sve više izmiče, jer je uostalom tako i definirana budućnost. To je nešto što nemamo sada !
Jer kada bi dosegnuli budućnost, ona i vrijeme bi nestali, a onda bi isto tako nestala i potreba za postojanjem želje.
U bezvremenom trenutku, odmah sada, imamo sve manifestirano i tu nema želje, niti očekivanja. No nemamo takvo iskustvo, jer smo svoju svijest zarobili u linearnom vemenu, mada je naša prava prioda bezvemena. /

2. Ono ćemu se opirem ili protiv čega se borim, jača. Ono od čega bježim i bojim se, jača. Što brže bježim od nečeg, to nešto počinje sve brže trčati zamnom. /Opirem se svim drugim mogućnostima, osim određenog ishoda, očekivanja ili želje i tako jačam ono što ne želim ./

3. U dualnosti dva pola moraju biti u ravnoteži . Ako želimo povećati pozitivno, automatski time jačamo i negativno, kako bi oba pola bila u ravnoteži.
Ljudi su fiksirani na očekivanje pozitivnog i bijeg od negativnog. Time se jača negativno ili neželjeno.

4. Svako određeno očekivanje ili planiranje, u prijevodu znači nametanje naše određene male volje beskrajnom tijeku božanskih mogućnosti. Dok energiju usmjeravamo prema određenom obliku željenog, mi se suprostavljamo svemu onom što nam rijeka života donosi s božanskog Izvora. Ne dozvoljavamo manifestaciju dugačijih oblika. To ne- dopuštanje je opiranje životu ili opiranje višoj ili široj božjoj volji.

Što nam sve ovo govori ?

Ako imam snažno očekivanje da budem sretna i da mi se ispunjavaju ugodna i željena očekivanja i ishodi, ta moja očekivanja umanjuju i koče njihovo spontano ostvarenje ili manifestaciju.

Uz insistiranje na jakoj želji i očekivanju, ne prepoznajemo nove i drugačije mogućnosti, koje bi nam život mogao donijeti, jer smo fiksirani samo jedan određeni ishod.
Ta naša fiksacija je poput filtera koji ne dopušta ničemu drugom da prođe kroz njega, osim željenog oblika.
Taj filter postaje brana, koja blokira slobodan protok života i enegije kroz nas.
Mi smo očekivanjem stvorili blokadu te nam viša božanska volja ne može kreirati ništa drugo, osim onoga što propuštaju filteri naših ograničenih uvjerenja.

To je kao da u široku rijeku postavimo branu, npr. kantu koja ima okrugli otvor i zaobljeno dno, jer npr. želimo neko „okruglo ispunjenje „. Ako želimo „kvadratno ispunjenje „ stavimo kantu sa takvim oblikom, isl..
Pri tome u kanti zaista dobijemo baš takav željeni oblik od zarobljene vode u rijeci. Onda smo sretni, jer nam se ispunilo željeno,...... no ne za dugo. Taj oblik kante nije pogodan za druge želje. Možda nam se svidi oblik piramidalne kante, koju ima naš susjed, no nikako u našoj okrugloj kanti ne možemo dobiti željenu piramidu. Ako se dodatno pri tome ne želimo odreći svoje okrugle kante /svojih uvjetovanih uvjerenja / i zamjeniti je s piramidalnom, to je onda još veći izvor patnje i rasta sve snažnijih i brojnijih želja.

Naša ispunjena želja ili oblik vode u kanti ili posudi određenog oblika, je odvojena od tijeka rjeke i stijenke kante su postale brana, o koju udara slobodna voda rijeke.
Naša voda u posudi živi odvojeni život od vode u rijeci tj.ima iluziju da je odvojena.
Udaranje struje vode o vanjske stijenke kante se može doživjeti kao bol ili vanjska agresija. Voda u kanti ovu vanjsku vodu može doživjeti kao prijetnju svom ostvarenju ili kao neprjatelja. Tako nastaje strah od tzv Boga.
Pri tome voda u kanti zaboravlja, kako je ona ista voda kao ona van nje.

Sami smo sebe zarobili u posude uvjerenja i blokiramo našu spontanu, slobodnu, fluidnu životnost.

Naša mala volja i namjera za kreiranjem određenog ishoda troši veliku energiju, kako bi zaustavila slobodni tijek životne rijeke i kako bi nasilno spovela svoju malu volju.
Za zaustavljanje snažne rijeke života treba utrošiti puno energije, borbe i stresa.
To dovodi do stvaranja iluzije, kako je život težak, kako se treba truditi i boriti.To dovodi do starenja, boli i bolesti.
Što se više borimo da budemo zdravi i mlađi, time se više zarobljavamo u krugu borbe i potičemo starenje i bolest.

Kada imamo određena očekivanja, onda sve ostale moguće druge ishode proglašavamo unaprijed neželjenim, nepovoljnim, lošim ili negativnim. Kada oni automatski dobiju takvu etiketu, tada teže možemo vidjeti da su ti ishodi u stvari za naše najviše dobro. Tada ne vidimo da smo se vratili u spontani tijek žive rijeke života. Ostajemo zarobljeni u procjenjivanju dobro /loše.

Malo ja nema širu sliku što je za nas konstruktivno i životno podržavajuće.

Neželjeno se pretvara u negativno za jednu osobu, dok za drugu osobu to isto može biti pozitivno i željeno.
Npr. na kraju našeg puta je cilj sa dva postolja. Na jednom postolju je crveni pehar, a na drugom plavi
Ako je naše očekivanje da dobijemo crveni pehar, onda će dobivanje plavog pehara za nas značiti neuspjeh, neostvarenje očekivanog ili će plavi pehar postati negativan ili loš itd.

Ja sam danas vraćena sa tehničkog pregleda i moje malo ja je automatski tu situaciju doživjelo kao nelagodu. Moja želja i očekivanje je bilo da prođem na tehničkom pregledu. Drugačiji slijed događaja, van očekivanog i željenog ima svoju širu svrhu i značenje i preusmjerenje na drugačije mogućnosti. Npr.:Neispravnost auta može dovesti do nezgode i onda je ovaj ishod pravovremeno i milostivo djelovanje univerzuma ili ako sada nije uklonjen manji kvar, može nastati veći kvar, ili odlazak mehaničaru može otvoriti neke druge mogućnosti u mom životu, druga viđenja, saznanja ili nove kontakte, koji nemaju direktnu vezu sa autom, itd. itd. Procjene mog maloga ja, nemaju nikakvu vezu sa savršenošću svih iskustava koje život donosi.

Neočekivani ili neželjeni ishodi mogu otvoriti nove mogućnosti o kojima uobičajeno ne razmišljamo i oslobađaju nas iz zatvora naših krutih uvjerenja, programa, navika , uvjetovanosti i očekivanja.

Naša primarna svrha u ovom životu nije da naše malo ja bude sretno i da mu njegove želje budu ispunjene, nego da budemo svjesni. Kada smo svjesni onda nismo identifcirani sa malim ja i znamo tko smo !.
Znamo da smo kreatori, a ne žrtve kreacije i vanjskih okolnosti.




Koji je pravi izlaz iz ove zamke velikih želja i očekivanja ?

PREPUŠTANJE STRUJI ŽIVOTA. Možemo imati određene preferencije ili afinitete za koje se ne vežemo kruto, ali ne i fiksna kruta očekivanja i želje. Labavi i fleksibilni ciljevi !

STANIMO, PRESTANIMO TRČATI PREMA ŽELJI I BJEŽATI OD STAHA ! ŽIVIMO U TRENUTKU SADA ! BUDIMO CENTRIRANI U SVOJOJ MIRNOJ ESENCIJI, KOJA JE IZVOR SVIH ISPUNJENJA! /
Vanjska očekivanja postaju sekundarna i možemo se početi igrati sa njima. Nestaje dotadašnja ozbiljnost i krutost ! /

OSJETIMO SVOJU CJELOVITOST I JEDINSTVO SA ESENCIJOM SVEGA STVORENOG, GDJE POSTOJI SAMO JEDNA JEDINSTVENA VOLJA I NEMA ILUZORNE PODJELE NA MALU LJUDSKU VOLJU I VELIKU BOŽANSKU VOLJU.


SVJESNO PRIHVAĆANJE ONOGA ŠTO NAM DONOSI TRENUTAK !
Prihvaćanje npr. misli i pridružene emocije :“ Ja nisam uspjela ostvariti svoj očekivani cilj i zato sam neuspješna! , ne znači slaganje sa sadržajem i značenjem te misli i emocije.

To ne znači : „ Prihvaćam da sam neuspješna !“
To također ne uključuje niti naknadne racionalizacije poput toga, kako je to naša neminovna karma, kazna i da moramo to prihvatiti, jer smo mali, nemoćni i nedovoljno vrijedni ili kako smo to zaslužili, itd itd.

To znači : „ U ovom trenutku sada, svjesna sam prisustva svoje misli i emocije o neuspješnosti. To su samo prolazne misli i emocije. Ja nisam identificirana sa njihovim značenjem. Dopuštam im da budu tu, jer trenutno i jesu. U potpunosti osjećam sve trenutne, senzacije u tijelu i sve on što protiče u trenutku. Promatram trenutak nepristrano, bez da kontroliram ishode. Ne borim se protiv neuspješnosti ili nelagode. Ne forsiram ugodu. Dok promatram izmjenjuju se i protiču razne misli, emocije i senzacije, od kojih sam inače bježala i koji tako prestaju biti obrasci prema kojima stvaram stalno i ponovno istu realnost. Ne opirem se tijeku života i božanske volje. Govorim životu DA, bez obzira na oblik u kome dolazi. Dozvoljavam neugodnim emocijama i mislima da budu i prođu. Ne vezujem se za ništa. Vjerujem u namjeru i višu svrhu božanskog Izvora, kao i u svoje jedinstvo s njim.

Ili jednostavnije :“ Prepuštam se trenutku, svjesna sam trenutka ! "