Bezuvjetna radost

Moja draga prijateljica N.S. mi je prenijela poruku preminulog dragog Davora V.i rekla kako bi bilo dobro da ga uputim ka svjetlosti. Inače bih odmah to učinila, kako se to inače radi za pokojnike, no ovoga puta nisam. Nisam tako osjetila! Zašto ? Tada još nisam znala zašto.

Sada razmišljam o jednom tumačenju, koje sugerira da je viđenje svjetlosti prilikom umiranja zamka za duše da ostanu zarobljene u matrixu i u krugu inkarnacije.

Dok ovo pišem, to mi postaje jasnije i logično za razumjeti.

Bijelo svjetlo je povezano sa muškim principom i znanim, koje se neprestano otkriva iz beskonačnog bazena crne neznane ženske energije ili svjetla. Nivo duše i smrti je povezan sa crnom energijom neznanog i nespoznatljivog. Krug inkarnacija je igra otkrivanja neznanog i stvaranja svjetlosti, koja je povezana s fizičkim nivoom egzistencije.
Mi smo pogrešno izjednačili bijeli vidljivi spektar svjetlosti sa duhovnošću i našim najvišim ciljem duhovnosti. Budna duhovnost je povezana s jedinstvom crne i bijele energije tj. uskrsnućem, gdje su tijelo, duh i duša jedno.

Smrt je putovanje u neznano i boravak u suptilnijem obliku manje gustine. Nivoi astrala imaju i bijelu svjetlost znanoga, gdje duše ostaju zarobljene u nekoj astralnoj priči, koja može imati elemente raja ili pakla, ovisno o programu uvjerenja.
To su svjetlosni programi slični kao kada duša boravi sa fizičkim tijelom na zemlji, samo sa manjom gustoćom. Tu je moguće živjeti iluziju mladosti i neke rajske priče, koju um odabere. No to je jednaka iluzija, kao i kada slične priče projeciramo u 3D fizičkom svijetu.
Budistička priča kad umiremo i odlazimo u crno ništavilo ili na nivo nemanifestiranog je puno bliže istini.

IGRA SMRTI I ROĐENJA PRESTAJE S USKRSNUĆEM, TJ. BUĐENJEM IZ SNA ODVOJENOSTI.

Slijeđenje svjetlosti i vođiča koji nas vode u trenu umiranja je samo još jedan dio sna, gdje se prebacujemo na suptilniji nivo egzistencije. Smrt je povezana sa strahom od neznanog ili našeg širenja u svom crnom spektru energije. /Kada kažem crnoj, to ne znači negativno, što mi često nesvjesno izjednačujemo./
Fokusirana svjesnost u oblicima je povezana sa bijelom svjetlošću, a proširena svjesnost sa crnom svjetlosti.
Kada ih integriramo u sebi, dok smo u fizičkom tijelu, svaka stanica emanira jedinstvo muškog i ženskog tj. jedinstvo fizičkog i duše.

Tada kažemo da smo uskrsli i kada kao takvi odlazimo u svijet snova, onda to činimo u jedinstvu fizičkog i duše. Nema više odvajanja duše, koja ima svoje odvojeno iskustvo, dok je povezana srebrnom niti sa tijelom.

Jedno od najčvršćih uvjerenja je da kad- tad moramo umrijeti, što je i potkrepljeno iskustvom velikih duhovnih majstora ili autoriteta koji su umrli. Možemo se lakše osloboditi svih ostalih uvjerenja i programa unutar našeg individualnog i kolektivnog matrixa, osim ovoga da je smrt jedina sigurna neminovnost.

Je li to zaista tako ili je to samo skupina mentalnih uvjerenja i programa, koja kreiraju istovjetno iskustvo ?

Matrix je svjetlosna rešetka naših uvjerenja, koja su superponirana na našu stvarnu prirodu. Matrix može biti grublji na fizičkom nivou i suptilniji na nivou duše tj. u svijetu mrtvih. Cirkuliranje između jednog i drugoga smatramo neupitnom neminovnošću. Duša nas doziva i mami u svijet mrtvih, gdje nema fizičkih ograničenja, dok nas svjesnost tijela želi što duže zadržati živim i zdravima. To nas zadržava u svjesnosti odvojenosti i beskonačnom krugu reinkarnacija i borbe.

Slijediti bijelu svjetlost u trenutku umiranja znači da se nismo potpuno prepustili božanskom neznanom /crni spektar/.
To je nastavak naše težnje za vezivanje na znano i poznato, makar i na suptilnijim nivoima, mada ih nismo bili svjesni za vrijeme budnosti u fizičkom. To je ipak poznati svijet iz naših snova, za vrijeme noćnog spavanja i manje je „opasno“ od potpuno neznanog. Tako ostajemo u snu koji ima dva dijela: tzv. fizička dnevna budnost i noćno sanjanje, odnosno vrijeme života i smrti.

U trenutku umiranja mi dolazimo u kontakt sa suptilnijim nivoima i entitetima i sa bijelom svjetlosti, koja je dio tih suptilnijih dimenzija. Ako se vežemo za njih kao što smo se vezali za fizičko, ostajemo u snu, u području suptilnijih programa matrixa.

Nesvjesno slijediti razna religiozna tumačenja i duhovne doktrine nas može zadržavati u iluziji matrixa.

Ako je nekad davno jedan majstor imao direktno iskustvo i šire razumijevanje i viđenje božanske realnosti, to ne znači da je to važeće za ovaj trenutak. Jedino osobno direktno iskustvo trenutka je važeće. Slijediti viša učenja majstora iz prošlosti može pomoći kao putokaz u tzv, duhovnom razvoju, no kada ih tretiramo kao jedine istine, to nas može zavesti. Samo direktno osobno iskustvo trenutka !

Ne zaboravimo da je ovo vrijeme lažnih proroka i manipulacija i jedini način je da slušamo sebe i da se ne oslanjamo na vanjske autoritete, ma kako relevantno djelovali. Oni koji u svojoj dubini razlikuju manipulaciju od tzv. istine razlikovati će razne glasove iz vanjskog kaosa i biti će vođeni svojom povezanošću s božanskim Izvorom.

Ne zaboravimo da svaka manipulacija koristi naš strah i daje nam bar 2/3 tzv. slatkorječive istine ili informacija koja su u skladu sa našim višim moralnim načelima ili uvjerenjima, osim nekih prikrivenih ključnih točaka, gdje nas se usmjerava ili zavodi u drugom smjeru.

Priče o pozitivnim i negativnim vanzemaljcima ili političarima, teorije zavjere i sl. su jedan nivo dualne kreacije i bitno je ne zaplesti se na nivou borbe i prosuđivanja.

I DALJE ĆEMO NASTAVITI IGRATI IGRE I RAZNE ULOGE, NO BEZ POTPUNE IDENTIFIKACIJE I SA JEDNOM NOGOM U NAŠOJ BUDNOJ BOŽANSKOJ REALNOSTI.