Bezuvjetna radost

Svaka stanica našeg tijela sakuplja memorije i informacije tijekom iluzije kretanja linearnog vremena . Zato tijelo stari, jer sve više geometrijskih oblika starih uvjerenja i stagniranih emocija otežavaju slobodan tijek životne energije. Naše tijelo je tada sve više gusto ogledalo, koje reflektira ono što nismo.
Cilj duhovnosti treba biti da svaka fizička stanica bude izraz božanske cjelovitost. To je uzašće, kako ga opisuju i kod Isusa koji je fizički nestao iz grobnice, jer je došlo do sjedinjenja duše i tijela. Njegove fizičke stanice su tada počele vibrirati zajedno sa višim duhovnim tijelima.
Ako dominantno boravimo van tijela npr. u našim višim svjetlosnim tjelima, onda naše fizičko tijelo ostaje odvojeno kao sjena, kao ogledalo, kao nešto što nije ili sa suprotnim kvalitetama od onoga što jeste, beskonačni, bezvremeni život. Neki dođu u stanje blaženstva i budu svjesno u višim dimenzijama i sretni su zbog toga, jer to smatraju svojom konačnom samorealizacijom. No to je samo jedan korak. Mnogi istočnjački sveci su zapeli na tom nivou. Pri tome dolazi do ubrzanog starenja i destrukcije njihovog fizičkog tijela. To svoje probuđeno više svjetlosno tijelo treba ujediniti s fizičkim, koje tako postaje ono što jeste. Tada više nema iluzije odvojenosti i tada postajemo božanski izraz cjelovitosti.

Kod duhovno neporobuđenih ljudi se dešava sličan proces. Uobičajena reakcija na traumu ili šok je da naše emocionalno tijelo „pobjegne „ iz fizičkog „ i tako se disocira od fizičke boli. U ekstremnijim slučajevima dolazi do schizofrenije.

Razlog zašto mnogi duhovnjaci imaju karcinom ili druge bolesti, je upravo gore opisano. Oni borave u višim tijelima, a stanice fizičkog nisu sjedinjene sa svojim višim tijelima. Nisu napajane u potpunosti sa životnom energijom božanskog Izvora. One žive u iluziji odvojenosti i osamljenosti. Nisu dio jedinstvenog polja. Kognitivna težnja za jedinstvom i razumijevanje, nisu isto što i samo svjesno iskustvo jedinstva.

Ako je unutarnje muško odvojeno od ženskog, onda živimo u iluziji odvojenog. Muško predstavlja svjetlost, uvide, logiku, percepciju, fizičko. Žensko predstavlja frekvenciju, dušu, emociju, ljubav. Njihovo vjenčanje u nama samima, je uskrnuće i završetak iluzije odvojenosti. Duša je jedno sa tijelom, tzv.budna fizička realnost ili svjetlost je jedno sa dimenzijom snova, gdje dominira frekvencija. Nestaje razlika između sna i budnosti i postajemo svjesni lucidni sanjači ili svjesni kreatori igre. Nestaje razlika između života, što je vezano za fizičku ravan i smrti, koja je povezana sa odvojenim isustvom boravljenja u svijetu duše ili frekvencija tj. svijetu snova. Nema više potrebe za cikličkim lutanjem u krugu život – smrt.

Ako postoji disbalans između svjetlosti i frekvencije, tj ako dominira svjetlost, onda je to destrutivno za naše fizičko tijelo. Previše težnje za razumijevanjem, znanjem ili kontrolom. Svaka stanica treba biti jedinstvo ili balans svjetlosti i ljubavi tj. jedinstvo svjetlosti i frekvencije /tonal - luminosity /.
Zato mnoge psihološke i duhovne terapije potiču dolaženje u kontakt sa potisnutim emocijama i traumama. Tada se naša percepcija ujedini sa emocijom i dolazi do ucjelovljenja. Postajemo svjesni emocije. Svjetlo ili percepcija se trenutno spoji sa emocijom ili frekvencijom. Dakle, u iskustvu jedinstva nema odvojenosti percepcije i emocije tj. one su istovremene, kao što su istovremene sve ostale polarnosti u jednoti. Srce i um su jedno. Kognitivno i nekognitivno postaje jedno. Lijeva i desna polovica mozga su jedno. Dakle, naše bivanje je istovremeno sa činjenjem.
Onda, obrnuto promatrajući, možemo reći i da je uzrok karcinoma odvojenost naše percepcije i emocija. U tom kontekstu težnja za razumijevanjem može biti dobar okidač za ucjelovljenje, no najčešće je upravo ta težnja razlog još većeg odvajanja od svog ženskog dijela. Previše smo u kognitivnom ili muškom načinu funkcioniranja, dok naša unutarnja žena sakuplja sve više bolnih emocija, koje naš muški dio želi izbjeći, jer one se nikad ne mogu razumjeti ili kognitivno objasniti. Tako unutarnji jaz ili razvod u nama postaje sve jači. To je pogodno tlo za bolesti i starenje.

Dakle, neprobuđeno ljudsko biće koje živi dominantno u iluziji odvojenosti je predodređeno da bude bolesno, da stari i da umre.
No djelomično probuđeno i nepotpuno integrirano duhovno biće, nije također oslobođeno od jahača apokalipse. To što neko komunicira s anđelima i može iscjeljivati druge, vidjeti i razumjet šire, ne znači da je sam sebe ucjelovio na svim nivoima.
Kako ja mogu iscjeliti nečiji karciom, a sam sam obolio od maligne boesti ili neke druge bolesti ? Tako što još nije u potpunosti sve integrirano i što još ima nekih slijepih točaka ili sjena u našem životu.

Zašto netko tko nije duhovni tragalac može imati bolje fizičko zdravlje od duhovnjaka ? Osoba koja prihvaća svoj 3D život i živi u tijelu /mada je to iluzorna odvojena priča /, uživa u hrani, seksu, fizičkom radu je manje rascjepljena od one osobe, koja radi to isto, ali ima duhovnu težnju da postane nešto drugo. Ona projecira sebe u bolju duhovniju budućnost i pri tome ne prihvaća sadašnjost. Etiketira je kao nešto što nije dobro, niti poželjno i što se mora stalno popravljati. Vidimo da tu u stvari ima više negativne energije ili neprihvaćanja i osuđivanja, nego kod prosječnog 3D spavača. To rezultira sa više bolesti ili problema. Ono protiv čega se borimo jača.

Jednostavnost i poniznost u trenutnoj svjesnosti, nam može pomoći da smanjimo unutarnju borbu i uskladimo se s božanskim Izvorom.
Sam naziv svjetlosni radnici ili ratnici, ističe tu našu svjelosnu mušku crtu, koja ako nije usklađena sa unutarnjim ženskim, stvara probleme i produžava iluziju linearng vremena.

Za naše jedinstvo i cjelovitost se ne treba izboriti ili raditi za njega, ono je sada tu. Kada muškarac u nama utiša svoj unutanji dijalog i kada je prozor našeg srca očišćen od vela emocionalnih želja i preferencija, onda se naša prava božanska priroda izražava. Nema sjena ili obrnutih zrclnih refleksija. Duhovnjaci često optužuju svoj ego i um, a srce smatraju neprikosnovenim glasnikom Izvora. No ako je ono prekriveno velovima poput, ovo mi se sviđa, ovo ne želim, ovo mi je ugodno, ovo je neugodno, i sl. onda to dovodi do iskrivljenja glasa s Izvora, čak i onda gada je um potpuno miran i prazan. Te emocionalne etikete ili prosuđivanja i nelagode koje osjećamo u tijelu su samo sjene ili obrnute projekcije.

Uvjek je isti odgovor za sve . Budimo svjesni trenutka i prihvatimo sve što izlazi !