astrosailor

ponedjeljak, 28.12.2015.

Krležijanska današnjica

- 00:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.12.2015.

Srce Barda

Vrijeme je da dovršim Chopina. Nije da je astrosailor postao takav ljubitelj klasične muzike, nego me taj genijalac proganja od kad sam ga potražio na groblju Pere Lachaise u Parizu. Očito moram dovršiti priču, kompletirati ga. U prošlom postu sam spomenuo njegov muzej u Varšavi, ali preostalo je da odem do srca velikog umjetnika, barda itd. Naime, poznato je da je u Parizu pokopano tijelo, a za srce je odredio da ima počivati u Poljskoj. Pravi romantičar i domoljub i čak ni ironični globalni goljo ko ja ne može mu ništa osim se nakloniti i skinut kapu do poda njegovoj dosljednosti. Evo gdje je Chopinovo srce: Otišao sam danas specijalno do njega: Bazilika Sv. Križa na ulici Novi Svijet, nasuprot kampusa Varšavskog Sveučilišta (koje je i Chopin pohađao i živio je na tom Campusu), par stotina metara od muzeja. Prvo sam se namrštio što mi je ovaj znak ušao u kadar, ali kad sam pročitao što piše na njemu, dobrano sam se nasmijao. Čekao sam da dođe Brega, koji bi mogo bre da parkira svoje belo merđo točno ovđe, sa svojim vascelim orkestrom, jer pašu u opis na znaku: za pogrebe i vjenčanja. Danas nam može djelovati poprilično kanibalistička ta ideja sa srcem tu, a tijelom tamo, ali relikvije svetaca, koje daju svetost crkvi, su komadi tijela istih, pa srce više ili manje... Ovo sa laičkim, patriotskim srcima je očito u Poljskoj bila neka moda sve do nedavna: u istom stupu je uzidano i srce Wladyslawa Reymonta, Nobelovca za književnost, koji je umro 1925. Tijelo je u ovom slučaju svega nekoliko kilometara dalje, na groblju Powazki, koje je varšavski Mirogoj, mnogi eminentni Poljaci su tamo pokopani. Pri izlazu iz crkve sam naišao na kapelicu žrtvama Katynia, grozno je vidjeti municiju i bodljikavu žicu u crkvi, ali ovdje prigodno: riječ je o ubijenim vojnicima, Sovjeti su pubijali poljske oficire, da im ne bi smetali u "oslobađanju" Poljske. Sramotna veleizdaja od strane Crvene Armije, stvarno sramotna. Jadna crkvica, na ulazu su tražili pomoć za obnovu, a očito je da vjerna raja daje, daje, daje... I dobro, dok daju svoje a ne tuđe, neka daju ako žele. Ali ako im davanjem počnu uvjetovati odlazak na klizalište u gradu ili lizalicu u shopping centru, onda ne-ne-ne. Mjera, dragi naši i jedni i drugi, i lijevi i desni, i svevišnji i svenižnji, je uvjet mudrosti, ili ako preferirate, blaženstva. Pošto je vrijeme bilo lijepo, prošetao sam do Starowke, usput sam sreo anđelicu, tko veli da ih nema? Puno ljudi je imalo istu ideju, ali to su većinom turisti, lokalna raja je provela dan u shopingu, još par dana i raspašoj! Centralni trg starog grada je isto bio pun: Prošao sam kroz davne magazine oružja, Barbakan: Zanimljivo nadmetanje geometrije: Nebo nad Varšavom: Nova stanica metra, hipermoderna, kao da vodi u paralelni svemir: Skyline novog centra u malo drugačijem svjetlu: Ova zgrada mi se stvarno sviđa: Arhitektu/ici sladoled! I piće u obližnjem Hard Rock cafeu. Da ne bude sve gradsko, evo što sam ostao dužan od prethodnih postova. Most kojim prelazim Vislu svakog jutra kad idem na posao: Nagradno pitanje: čemu služe ovi tornjevi na obali? Svako dobro vam želim. Evo malog umjetničkog djela Prirode, na kraju kratkog varšavskog dana krajem jeseni:

- 12:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 12.12.2015.

Chopin i Geto

U rano varšavsko jutro, oblaci se ganjaju nebom. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja dramatičnog izlaska, sunce je otišlo negdje drugdje uljepšavati dan, nama ovdje ostavljajući samo blijedu pozadinu iza nebeske konjice. Ovakvo jutro priziva patos, pa je Psaraki s Krete najprimjereniji-dakle započinjem dan s Nikosom Xilourisom. Za razliku od uobičajene kave, rooibos čaj-prerano je i za kavu! Susjedi se bude-čujem kako pomiču zavjese-ili rolete. Subotnje jutro jedne zime koja se odbija pojaviti u punoj slavi, radije nas zavaravajući kasnojesenskom golotinjom. Priroda ipak zna što radi, bez obzira na nas crve koji se trudimo pomrsiti joj račune. Vrba koju sam uslikao u prošlom postu je, kako sam i predvidio, prošli tjedan već potpuno izgubila lišće: Cijeli park je isto prešao u grafički mod: U kratke zimske dane nema nekih velikih šetnji gradom, najbolje se svako malo zagrijati u nekom muzeju. Tako sam, konačno, ušao i u muzej Chopina. Nisam neki fan tog muzičara, ali čovjek je legenda, pa mu vrijedi posvetiti malo pažnje. Nema boljeg načina nego posjetiti ovaj muzej Barda. Poljaci znaju kako slaviti svoje bardove, mogli bismo ponešto od njih naučiti, a ne da to malo vrijednosti što imamo obično sami prvo toliko popišamo da više ni nama nije zanimljivo, jer je dotični imao prabaku pravoslavku ili jer je imao panslavističke ideje, ili (ni)je bio ustaša kad je deda ili ćaća trenutnog predsjednika Društva Književnika brisao krvavi nož o saru čizme pod crvenim ili bijelo-crvenim barjakom... Muzej me se nije baš dojmio, više je riječ o virtualnom nego stvarnom postavu, ali da, doznao sam sve što sam ikad želio znati o Chopinu a nisam se sjetio pitati. Broj posjeta je sigurno veći od svih muzeja u Hrvatskoj zajedno, iako je malecki, jedna obnovljena omanja palača na rubu starog dijela grada. Nisam ništa unutra naslikavao jer nije baš bilo fotogenično, najviše mi se zapravo sviđa graffiti na zidu zgrade iza muzeja: Neki slijedeći dan, nakon šetnje hladnim gradom, otišao sam se zgrijati do idućeg muzeja. U Varšavi je nedavno otvoren židovski muzej "Polin". Zanimljiva zgrada koju sam usnimio pred oko 5 godina dok su ju još gradili smještena na terenu nekadašnjeg geta od kojeg, nekim "čudom", nisu obnovili ništa, nego su im braća Rusi izgradili JEDNU zgradu na mjestu spleta starih uličica: Jasno, u "svom", poljskom dijelu, su bili u stanju lijepo obnoviti stari centar grada Zanimljiva zgrada krije još zanimljiviju izložbu. Usput, NIJE riječ o muzeju Holokausta ili Geta. U 3 sata koja sam bio unutra do te tužne epizode u bogatoj povijesti Židova nisam ni stigao. Ima zato mnogo ljepota jedne bogate kulture. Ako se ikad nađete u tom muzeju, preporučam uzeti audio-vodič, doznat ćete mnogo toga što bi vam inače promaklo. Izložba je uglavnom multimedijalna. Ima i nešto zanimljivih izložaka. Zanimljiva putovnica: Plakati kompanija koje su omogućavale put do Amerike... u svega 6 dana do Novog Svijeta: Na ovom brodu su se mogli sresti sa našim ljudima: Poljska je, za razliku od današnje Države Votke i Crkve (tim redoslijedom), tada bila multinacionalna, multijezična država: Ideju izložbe bih ukratko sažeo riječima "pogledajte što ste izgubili, budale!". Naime, osmišljena je oko židovske priče u Evropi i Poljskoj, s naglaskom na međudjelovanje s domaćinima kroz posljednje tisućljeće. Prikazano je bogatstvo židovske kulture i njezina opstojnost, usprkos iracionalnim progonima, motiviranim stvarnim interesima ili pak samo primitivnom mržnjom uspjerenom protiv "drugih". Zanimljivo je bilo vidjeti gužvu u muzeju. Očito se dobar glas pronio daleko. Očekivao bih da u Varšavi ostane izoliran, kao enklava, kao što sam uvijek imao osjećaj za sinagogu, sakrivenu među socrealističkim zgradama u bivšem židovskom kvartu. Evo i jedne od čuvenih kutija u koje je u sinagogama skupljan novac za kupovinu zemlje u Palestini: Sjećam se nedavnog teksta E. Prangera na temu zagrebačkih Židova... baš me zanima kada će u Hrvatskoj taj dio povijesti doći na red u nečem drugom nego prebrojavanju žrtava Jasenovca i Jadovna. Za sad se još bakćemo sa svojim kosturima koji stalno ispadaju iz ormara. Tek nam slijedi da s dužnim poštovanjem pogledamo i na ostale koji su sudjelovali u stvaranju naše povijesti. I opet, bilo bi nam dobro da učimo od pametnijih.

- 14:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #