Marketing
Chopin i Geto
U rano varšavsko jutro, oblaci se ganjaju nebom. Nakon nekoliko neuspješnih
pokušaja dramatičnog izlaska, sunce je otišlo negdje drugdje uljepšavati
dan, nama ovdje ostavljajući samo blijedu pozadinu iza nebeske konjice.
Ovakvo jutro priziva patos, pa je Psaraki s Krete najprimjereniji-dakle
započinjem dan s Nikosom Xilourisom. Za razliku od uobičajene kave, rooibos
čaj-prerano je i za kavu! Susjedi se bude-čujem kako pomiču zavjese-ili
rolete. Subotnje jutro jedne zime koja se odbija pojaviti u punoj
slavi, radije nas zavaravajući kasnojesenskom golotinjom.
Priroda ipak zna što radi, bez obzira na nas crve koji se trudimo pomrsiti
joj račune. Vrba koju sam uslikao u prošlom postu je, kako sam i predvidio,
prošli tjedan već potpuno izgubila lišće:
Cijeli park je isto prešao u grafički mod:
U kratke zimske dane nema nekih velikih šetnji gradom, najbolje se svako
malo zagrijati u nekom muzeju. Tako sam, konačno, ušao i u muzej Chopina.
Nisam neki fan tog muzičara, ali čovjek je legenda, pa mu vrijedi posvetiti malo
pažnje. Nema boljeg načina nego posjetiti ovaj muzej Barda. Poljaci znaju
kako slaviti svoje bardove, mogli bismo ponešto od njih naučiti, a ne da to malo
vrijednosti što imamo obično sami prvo toliko popišamo da više ni nama nije zanimljivo,
jer je dotični imao prabaku pravoslavku ili jer je imao panslavističke ideje, ili (ni)je bio
ustaša kad je deda ili ćaća trenutnog predsjednika Društva Književnika brisao krvavi nož
o saru čizme pod crvenim ili bijelo-crvenim barjakom...
Muzej me se nije baš dojmio, više je riječ o virtualnom nego stvarnom
postavu, ali da, doznao sam sve što sam ikad želio znati o Chopinu a nisam
se sjetio pitati. Broj posjeta je sigurno veći od svih muzeja u Hrvatskoj zajedno, iako je
malecki, jedna obnovljena omanja palača na rubu starog dijela grada. Nisam ništa unutra
naslikavao jer nije baš bilo fotogenično, najviše mi se zapravo sviđa graffiti na zidu zgrade iza muzeja:
Neki slijedeći dan, nakon šetnje hladnim gradom, otišao sam se zgrijati do
idućeg muzeja. U Varšavi je nedavno otvoren židovski muzej "Polin".
Zanimljiva zgrada koju sam usnimio pred oko 5 godina dok su ju još gradili
smještena na terenu nekadašnjeg geta od kojeg, nekim "čudom", nisu obnovili
ništa, nego su im braća Rusi izgradili JEDNU zgradu na mjestu spleta starih uličica:
Jasno, u "svom", poljskom dijelu, su bili u stanju lijepo obnoviti stari centar grada
Zanimljiva zgrada krije još zanimljiviju izložbu. Usput, NIJE riječ o muzeju Holokausta ili Geta. U 3 sata koja sam bio unutra do te tužne epizode u bogatoj povijesti Židova nisam ni stigao. Ima zato mnogo ljepota jedne bogate kulture.
Ako se ikad nađete u tom muzeju, preporučam uzeti audio-vodič, doznat ćete mnogo toga što bi vam inače promaklo. Izložba je uglavnom multimedijalna.
Ima i nešto zanimljivih izložaka. Zanimljiva putovnica:
Plakati kompanija koje su omogućavale put do Amerike... u svega 6 dana do Novog Svijeta:
Na ovom brodu su se mogli sresti sa našim ljudima:
Poljska je, za razliku od današnje Države Votke i Crkve (tim redoslijedom), tada bila multinacionalna, multijezična država:
Ideju izložbe bih ukratko sažeo riječima "pogledajte što ste izgubili,
budale!". Naime, osmišljena je oko židovske priče u Evropi i Poljskoj, s
naglaskom na međudjelovanje s domaćinima kroz posljednje tisućljeće.
Prikazano je bogatstvo židovske kulture i njezina opstojnost, usprkos
iracionalnim progonima, motiviranim stvarnim interesima ili pak samo
primitivnom mržnjom uspjerenom protiv "drugih". Zanimljivo je bilo vidjeti gužvu u muzeju.
Očito se dobar glas pronio daleko. Očekivao bih da u Varšavi ostane izoliran, kao enklava,
kao što sam uvijek imao osjećaj za sinagogu, sakrivenu među socrealističkim zgradama
u bivšem židovskom kvartu.
Evo i jedne od čuvenih kutija u koje je u sinagogama skupljan novac za kupovinu zemlje u Palestini:
Sjećam se nedavnog teksta E. Prangera na temu zagrebačkih Židova... baš me
zanima kada će u Hrvatskoj taj dio povijesti doći na red u nečem drugom nego
prebrojavanju žrtava Jasenovca i Jadovna. Za sad se još bakćemo sa svojim
kosturima koji stalno ispadaju iz ormara. Tek nam slijedi da s dužnim poštovanjem
pogledamo i na ostale koji su sudjelovali u stvaranju naše povijesti. I opet, bilo bi
nam dobro da učimo od pametnijih.
Post je objavljen 12.12.2015. u 14:07 sati.