Čitanje Krležinih "Zastava" je uvijek preporučljivo za obuhvatiti dubinu
gnjileža hrvatske politike. Nevjerojatno je kako neki elementi tog djela
preživljavaju do danas-naravno, to je moguće jedino zahvaljujući tome da u
Hrvata ništa nova, glupost, primitivizam i politički i ljudski kretenizam.
Bio bi prelagan zadatak to pokazati primjerima, pa ću se radije pozabaviti
zanimljivijim aspektima djela.
Zanimljivo je da sve do pred kraj drugog toma, cijelih oko 700 stranica,
glavni lik, Kamilo Emerički, ne pokazuje nimalo samostalnosti. Osim po pitanju
emocionalne dezorijentiranosti, koju bi se mladom liku i moglo oprostiti da
je manje melanholičan, politički i svjetonazorno on je stvarno nesamostalan.
Kao i Hrvatska-hm, nije li Kamilo personifikacija Hrvatske?
Tokom drugog toma on se konačno odljepljuje od likova kao Bogoljub Amadeo
Trupac (Krleža je stvarno znao nadijevati imena svojim likovima!), uviđa
kakvim političkim truplom je Frano Supilo i, zgađen i samom pomisli povratka
u agramersku žabokrečinu, konačno aktivno čini nešto: uz pomoć svoje tete,
generalice Amande u Beču, organizira svoje preseljenje u husarsku regimentu u
Madžarsku. To je, o jada, jedini samostalan akt koji je taj mladi hrvatski
intelektualac u stanju izrežirati. Kao pravo dijete svog vremena, zapravo
nije ni imao mnogo više mogućnosti.
U gotovo pa post-mortem razgovoru sa starim Kamrathom (koji je, eto, pokopao
sve što je imao na svijetu, i sada je, i sam na putu "dolje", postao
spiritualist. Što mu je drugog i preostalo!?) taj, ipak natprosječni starac,
izriče slijedeću sekvenciju, u kojoj samo treba zamijeniti "Madžarska" sa
"Hrvatska" (u njegovo vrijeme to je bilo identično, utoliko smo, ipak,
napredovali!) i dobijemo nešto što bi moglo makar u "Feral Tribune", kad bi
u nas još postojalo uho za makar smiješnu slobodu pera: "Takvih jajaroša,
bitanga i čirkefogova, kakvi su se danas okupili na ovom našem čardašu
ovdje, svijet još nije vidio: sakupilo se ovdje usred Madžarske takve
čifutske, švapske i totovske magaradi, provalnika, hohštaplera, varalica da
je spram njih jedan gospodin Strasnoff bio gentleman! Jer: šta je radio
Strasnoff? Varao je na kartama, dobar glumac, ingeniozan escroc, koji
pljačka bogate biskupe, stare bludnike, varalice još veće nego što je bio
sam, i taj gospodin Strasnoff, na kraju krajeva, on je svoju hazardersku
igru izgubio i skupo platio, a spram ove naše gospode danas, koja
upravljaju sudbinom naše zemlje, bio je pravi engleski lord!"
Ne treba biti natprosječno inteligentan gdje ubaciti Karačmarka, Milančeta i
Bog...ovaj Božu u nekom današnjem razigravanju gornjeg citata!
Nasuprot polaganom tempu prije ovog osamostaljivanja Kamilovog, događaji se
dalje strelovito razvijaju. Krleža kao da nam želi pokazati kako je rat brz
i nemilosrdan. Kamilo u manje od stotinjak stranica biva dvaput ranjen,
mozgovi lete naokolo iz rascijepanih lubanja, generali ginu. Psihičko
zdravlje, ako se katarza rata može tako nazvati, plaćeno je topovskim
mesom, slučajnom šakom erotike od izvjesne Aranke i kovitlacem misli. Drugi
tom završava oporukom koju je napisao maltene na ložu smrti u nekom lazaretu
na ratištu, gdje su ga skrpali nakon što ga je dohvatila ruska granata.
Svima koji su se našli zbunjeni trenutnim političkim zbivanjima u Lijepoj
Njihovoj, preporučam lektiru Zastava. To je i dalje sasvim lijep priručnik
politike i poltronstva u Hrvata.
Post je objavljen 28.12.2015. u 00:58 sati.