Marketing
Srce Barda
Vrijeme je da dovršim Chopina. Nije da je astrosailor postao takav ljubitelj
klasične muzike, nego me taj genijalac proganja od kad sam ga potražio na
groblju Pere Lachaise u Parizu. Očito moram dovršiti priču, kompletirati ga.
U prošlom postu sam spomenuo njegov muzej u Varšavi, ali preostalo je da
odem do srca velikog umjetnika, barda itd. Naime, poznato je da je u Parizu
pokopano tijelo, a za srce je odredio da ima počivati u Poljskoj. Pravi
romantičar i domoljub i čak ni ironični globalni goljo ko ja ne može mu
ništa osim se nakloniti i skinut kapu do poda njegovoj dosljednosti.
Evo gdje je Chopinovo srce:
Otišao sam danas specijalno do njega: Bazilika
Sv. Križa na ulici Novi Svijet, nasuprot kampusa Varšavskog Sveučilišta
(koje je i Chopin pohađao i živio je na tom Campusu), par stotina metara od
muzeja.
Prvo sam se namrštio što mi je ovaj znak ušao u kadar, ali kad sam pročitao
što piše na njemu, dobrano sam se nasmijao. Čekao sam da dođe Brega, koji bi
mogo bre da parkira svoje belo merđo točno ovđe, sa svojim vascelim
orkestrom, jer pašu u opis na znaku: za pogrebe i vjenčanja.
Danas nam može djelovati poprilično kanibalistička ta ideja sa srcem tu, a tijelom
tamo, ali relikvije svetaca, koje daju svetost crkvi, su komadi tijela istih, pa srce više
ili manje... Ovo sa laičkim, patriotskim srcima je očito u Poljskoj bila neka moda sve
do nedavna: u istom stupu je uzidano i srce Wladyslawa Reymonta, Nobelovca za
književnost, koji je umro 1925.
Tijelo je u ovom slučaju svega nekoliko kilometara dalje, na groblju Powazki, koje je
varšavski Mirogoj, mnogi eminentni Poljaci su tamo pokopani.
Pri izlazu iz crkve sam naišao na kapelicu žrtvama Katynia, grozno je vidjeti municiju i
bodljikavu žicu u crkvi, ali ovdje prigodno: riječ je o ubijenim vojnicima, Sovjeti su pubijali
poljske oficire, da im ne bi smetali u "oslobađanju" Poljske. Sramotna veleizdaja od strane
Crvene Armije, stvarno sramotna.
Jadna crkvica, na ulazu su tražili pomoć za obnovu, a očito je da vjerna raja daje, daje, daje...
I dobro, dok daju svoje a ne tuđe, neka daju ako žele. Ali ako im davanjem počnu uvjetovati
odlazak na klizalište u gradu ili lizalicu u shopping centru, onda ne-ne-ne. Mjera, dragi naši
i jedni i drugi, i lijevi i desni, i svevišnji i svenižnji, je uvjet mudrosti, ili ako preferirate, blaženstva.
Pošto je vrijeme bilo lijepo, prošetao sam do Starowke, usput sam sreo anđelicu, tko veli da
ih nema?
Puno ljudi je imalo istu ideju, ali to su većinom turisti, lokalna raja je provela dan u shopingu,
još par dana i raspašoj!
Centralni trg starog grada je isto bio pun:
Prošao sam kroz davne magazine oružja, Barbakan:
Zanimljivo nadmetanje geometrije:
Nebo nad Varšavom:
Nova stanica metra, hipermoderna, kao da vodi u paralelni svemir:
Skyline novog centra u malo drugačijem svjetlu:
Ova zgrada mi se stvarno sviđa:
Arhitektu/ici sladoled! I piće u obližnjem Hard Rock cafeu.
Da ne bude sve gradsko, evo što sam ostao dužan od prethodnih postova. Most
kojim prelazim Vislu svakog jutra kad idem na posao:
Nagradno pitanje: čemu služe ovi tornjevi na obali?
Svako dobro vam želim. Evo malog umjetničkog djela Prirode, na kraju kratkog varšavskog dana krajem jeseni:
Post je objavljen 21.12.2015. u 12:39 sati.