|
astrosailor
utorak, 26.01.2016.
Veslači u magli
Ovih sivih zimskih dana često se osjećam kao da smo svi mi, a posebno
političari koji nas veslaju, veslači u magli:
Amor sa gornje slike je dio stalnog postava u Musee Marmottan Monet u Parizu, 16 Arr.
Kao lijek protiv sličnih osjećaja, preporučam šetnju ljepšim mjestima.
Iz svog sibirskog ugođaja
sa patkama primrznutim uz površinu leda:
treba slijediti basnopisca čiji spomenik
se nalazi u mom prethodnom gradu
nad nekom drugom rijekom:
Ljudi su ovdje nešto opušteniji, posebno onaj u donjem desnom uglu:
To je zapravo glavna razlika između Sibi... ovaj Varšave i Pariza, ljudi u
potonjem su veseliji, zadovoljniji. Čak i u današnja vremena, kad je Pariz u
opsadnom stanju, a Varšava uživa luksuz bivanja, konačno, opsjednutom,
kupljenom od strane onih koji su ju tako dugo opsjedali i svi se sad bezbrižno,
do mile volje i bez stida mogu predati boštvima Potrošnje, klerikalnog ludila i
mržnje prema Drugima.
Varšava je valjda ostala pod nekom drugom opsadom, tako dobro opisanom
stihovima Zbigniewa Herberta, mog omiljenog poljskog pjesnika, u pjesmi
(prijevod je moj, nije copy-paste, dakle nemojte ga uzimati kao "službeni")
"Raport iz opsjednutog grada":
Prestar da nosim oružje i borim se kao ostali -
milostivo mi je dano zadnju ulogu kroničara
zapisujem - ne znano za koga - anale opsade
trebam pisati točno, ali ne znam kada je počela
najezda
pred dvjesto godina u prosincu rujnu možda
jučer u osvit
svi ovdje boluju od manjka osjećaja vremena
preostalo nam je samo mjesto privrženost
mjestu
još držimo ruševine crkava duhove vrtova i
kuća
ako izgubimo i ruševine, neće ostati ništa
pišem onako kako umijem u ritmu beskonačnih
tjedana
ponedjeljak: prazni magazini jediničnom
valutom postao je štakor
utorak: gradonačelnika ubile
nepoznate osobe
srijeda: pregovori o primirju neprijatelj
internirao poslanike
ne znamo njihovu lokaciju to jest mjesto
kazne
četvrtak: nakon nemirnog skupa odbačeno
većinom glasova
prijedlog prodavača korijenja za bezuvjetnu
kapitulaciju
petak: početak kuge subota: izvršio
samoubojstvo
N.N. nesalomljivi branitelj nedjelja: ne ma vode
odbili smo
juriš kod istočnih vrata zvanih Vrata
Saveza
znam sve to je monotono nikoga neće
ganuti
izbjegavam komentare zauzdavam emocije
pišem o činjenicama
navodno su jedino one na cijeni na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim javiti svijetu
da smo zahvaljujući ratu uzgojili novu vrstu
djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu maštaju o juhi kruhu i kosti
točno kao psi i mačke
navečer volim lutati rubovima Grada
uzduž granica naše nesigurne slobode
gledam s visine na mravinjak vojski njihova svjetla
slušam buku bubnjeva barbarskih
krikova
stvarno je neshvatljivo da se Grad još brani
opsada traje dugo neprijatelji se moraju
izmjenjivati
ne spaja ih ništa osim žudnje za našim istrebljenjem
Goti Tatari Carski pukovi Muke
Gospodnje
tko bi ih izbrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na
horizontu
od nježne ptičje žute u proljeće preko zelene
i crvene do zimske crne
tada uvečer slobodan od činjenica mogu
razmisliti
o davnim stvarima na primjer o
našim
saveznicima preko mora znam suosjećaju
iskreno
šalju brašno vreće utjehe mast i dobre savjete
čak niti ne znaju da su nas izdali njihovi očevi
naši bivši saveznici iz vremena druge Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju na zahvalu
dakle zahvalni smo
nisu preživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je dotakla nesreća uvijek su
usamljeni
branitelji Dalajlame Kurdi afganistanski gorštaci
sad kada pišem ove riječi pristaše primirja
dobili su nešto prednosti pred strankom
nesalomljivih
uobičajeno kolebanje raspoloženja sudbine se još važu
groblja rastu smanjuje se broj branitelja
ali obrana traje i trajat će do kraja
i ako Grad padne a preživi jedan
on će nositi Grad u sebi putevima
izgnanja
on će biti Grad
gledamo u lice gladi lice ognja lice
smrti
najgore od svih - lice izdaje
i samo naši snovi nisu ostali pogaženi
|
subota, 16.01.2016.
Tajvanska brza kazna
Demokracija ima smisla kad društvo dozrije za nju.
Na arapskom proljeću vidimo što to znači. Dok je društvo nezrelo, i partijski vođe krenu
klati opoziciju, politički ili stvarno, znači da je bolje da imaju kralja, Vođu, Franju ili tako
nekog. U nezrelom društvu niti jedan Ivo nije dovoljan za ozbiljnije uzdrmati korumpiranu vrhušku,
brzo oni kupe koga treba i ponovo se popnu na grbaču naroda.
U nešto zrelijem društvu, nesposoban predjsednik/premijer može ozbiljno potkopati svoju stranku.
Upravo se danas to dogodilo na Tajvanu, mom drugom dragom otoku.
Ma je bio i ostao nekompetentna konjčina (Ma=konj) do kraja, popularnost mu je pred izbore opala na manje od 10%. Njegova partija, koja je inače tvrdom rukom drmala Tajvanom otkad su okupirali taj otok (jer, ne zavaravajmo se, Kuomintang je bio i ostao okupator tamo, kad su došli prvo su pubijali svu lokalnu inteligenciju i postavili vojničke žene za učiteljice u školama i zabranili lokalni jezik), je debelo izgubila današnje izbore. Ne samo što se tiče predjsednika-sada predsjednice-nego i što se tiče parlamenta. To daje nade u eventualnu ozbiljniju promjenu situacije na otoku što se tiče priznanja tajvanskog nacionalnog identiteta. Do sada nije bilo dozvoljeno službeno isticati da je netko Tajvanka ili Tajvanac a ne prije svega Kineskinja ili Kinez.
Evo odnosa snaga danas:
zeleno je dosadašnja opozicija, pro-tajvanska DPP (Democratic Progressive Party), plavo je pro-kineski Kuomintang. Ironično je da su "plava" područja uglavnom (rijetko) naseljena ostacima lokalnih, tajvanskih polinezijskih plemena, ne-kineskog porijekla. Njih je Kuomintang kupio političkim povlasticama i čvrstim držanjem vlasti zadnjih desetljeća (baziranoj na brutalnoj sili), tako da su uglavnom nezainteresirani za nešto daljeg od svog dvorišta, sretni su da su živi. Onih 3% što ih je preostalo, u odnosu na početak 20. stoljeća.
Tajvan je sličan ostalim demokratskim zemljama današnjice i po tome što je stanovništvo podijeljeno popola na dvije političke opcije, i obično se to vidi na podjeli sjever-jug. Tajvan je tako bio podijeljen do danas. Sada je Ma postigao da se ta razlika izbriše. Stigla ga je brza kazna od strane izborne mase.
Predsjednica Tsai ima, mislim, dosta sličnosti s počecima Merkelice u Njemačkoj. Biti će zanimljivo kako će se stvari dalje razvijati, Tajvanci su dali glas za sebe, ne za Kinu. Tamo će biti potrebno još neko vrijeme da se nađe opcija koja bi bila demokratskija-ali i ljudskija-od ovog što imaju sada. Tajvan je važan kao mrkva za političke magarce u Kini. Jedino moraju paziti da ih magare ne...pojede, jer je veliko i jako. Sretno im bilo!
|
srijeda, 06.01.2016.
Praznici svjetla, uz pivsku pornografiju
Mumonkan kaže da je Nansen u svakodnevnom životu našao sve kvalitete Tao:
*
Proljetni cvjetovi, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg -
Ako ti um nije zatamnjen
beskorisnim stvarima
Svako je doba podjednako dobro.
*
Ja sam očito poprilično nemudriji od Nansena, jer zima definitivno nije
moje godišnje doba. Ali učim od mudrijih, pa sam radije nego u praznike
tame, kad dan traje prekratkih 7 sati, pretvorio ovo vrijeme u praznike
svjetla. Moj Učitelj me uvijek vodi prema svjetlu:
Kad god imam priliku biti u Evropici tokom zime, trudim se provesti
vrijeme oko Nove Godine doma, na otoku. Ponekad to biva burno iskustvo ali,
ako mi ne pomrsi putne planove, taj vjetar volim, jer čisti mozak od gluposti
kojima je uporno zasipan. Mislim da je riječ o skidanju čađe svakodnevice sa
stakla koje nas odvaja od našeg stvarnog ja.
Uz vjetar, kao pravi ljubitelj Mediterana, uživam i u svjetlu. U sjevernijim
krajevima Evrope, gdje trenutno opet živim, nebo je zimi sivo čak i kad je
sunčano. Područje svjetla, o kojem je najljepše pisao Lawrence Durrell, počinje
južnije od mog otoka, negdje južno od Splita, ali nije ni ovo ovdje loše. U
sprezi s oštrim planinskim zrakom direktno s vrhova Velebita, sveukupni dojam
je primordijalan.
Poslijepodnevna šetnja obližnjim brdima donijela mi je prije svega tišinu -
kad nije bilo vjetra, jedini zvuk je bilo blejanje ovaca i janjaca po okolnim
pašnjacima i torovima uz rub sela. Nevjerojatna, ljekotvorna tišina, u kojoj
možemo iskusiti koliko je čovjek en masse bučno biće.
Pogledi su također ljekoviti:
Ovdje čovjek poželi biti ovca:
Ali slika ne odgovara stvarnosti: život janjca, posebno paškog, je kratak.
Nemilosrdna sudba donijet će ih uskoro na vaš stol.
Šmrc. Možda da ipak prijeđete na neki oblik vegetarijanizma? Za one ekološki
(pre)svjesne, pri uzgoju životinja ispuštanje CO2 po kili mesa je veliko, a zanimljivo da je u
ovčarstvu veće nego kod svinjogojstva ili govedarstva. Moja motivacija za
vegetarijanstvo je ipak nešto manje inženjerska: ne mogu si zamisliti da bi
ja sad ovog janjca išao ubiti, oderati i kuhati/peći.
Biljna priroda se sama nudi: šipak se crveni... krajolik naokolo je divlje prelijep.
Zalazak sunca u nastavku staze:
Ne sjećam se da bi Velebit ovako dugo bio bez snijega-pao je tek u noći na 3.
siječnja!
Obično se vrhovi bijele već sredinom listopada. El Ninjo pokazuje zube-možda
bi čovječanstvo ipak moralo ozbiljnije razmisliti o vegetarijanstvu? I manje
vožnje svoje jedne i jedine guzice u autu (po mogućnosti SUV), a više
korištenja javnog prijevoza? Mislim da će slijedeće generacije, ako ih bude,
s pravom gledati na nas kao rasipne, sebične kretene koji su im sje..li
Svijet. A tako je lijep:
Za tradicionalne pivopije slabijeg srca, oprez, slijedeća slikica je
pornografska:
Naravno, riječ je o vrućem pivu. Dugogodišnje iskustvo života u Poljskoj ipak
je ostavilo traga na meni, pa kad vidim snijeg, odmah se zaželim vrućeg
piva. Pavlovljeva teorija uvjetovanog refleksa očito radi. Staropramen, uz
pola žlice šećera, se pokazao kao sasvim dobro rješenje. Umjetnost je
zagrijati ga ne previše, taman do momenta kad bi počelo kuhati. Neki dodaju
klinčiće ili malinovog soka, meda... ja sam, kao i obično, pristalica
jednostavnosti. Preporučam piti iz porculanskog krčaga ili šalice.
Sretna vam Nova!
|
|
|